Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u presudi broj 96 0 K 082642 16 K od 26.05.2016. razmotrio je prigovore branitelja koji se odnose na prihvatanje kao dokaza video-zapisa snimljenih kamerama u hodniku Policije Brčko distrikta te snimka nastalog na javnom trgu, koji je policija preuzela sa internetskog portala. Sud je u obrazloženju utvrdio da ni neprezentiranje formalne odluke o namjeni video-nadzora u policijskim prostorijama niti nepoznat izvor snimka sa interneta ne umanjuju vjerodostojnost i zakonitost tih dokaza, s obzirom na karakter prostora i okolnosti nastanka snimaka. Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu postaje stvarnost koju će svi morati prihvatiti.
Sadržaj članka:
- Kontekst spora i relevatni dokazi
- Zakonitost snimaka u policijskim prostorijama
- Dokazi preuzeti s interneta i njihova dokazna vrijednost
- Granica između javnog prostora i privatnosti
- Procesne i praktične posljedice
- Podržite Pravni blog
Kontekst spora i relevatni dokazi
U predmetu za krivično djelo „Zlostavljanje u obavljanju službe“ prvostepeni sud je kao dio dokaznog materijala koristio dva CD-a sa snimcima. Prvi je snimak s video-nadzora unutrašnjosti zgrade Policije Brčko distrikta (hodnik), a drugi je snimak incidenta nastao na javnom mjestu. Taj snimak je bio objavljen na lokalnom internet portalu.
Branitelj je prigovarao zakonitosti tih dokaza, ističući nedostatak odluke o namjeni nadzora i tvrdeći da su određeni dokazi „plodovi otrovne voćke“.
Apelaciono vijeće je, nakon ispitivanja žalbe i odgovora tužitelja, dalo detaljnu pravnu ocjenu navedenih prigovora.
Zakonitost snimaka u policijskim prostorijama
Apelacioni sud je utvrdio da prihvatanje snimka iz hodnika policijske zgrade nije nezakonito. Samo odsustvo interne odluke Ravnateljstva policije o namjeni nadzora ne umanjuje vjerodostojnost snimka.
Sud se pri tome pozvao na činjenicu da je video-nadzor u prostorijama policije postavljen kao opća mjera sigurnosti u javnoj ustanovi, te da su posjetioci i uposlenici bili prikladno obaviješteni vidnim upozorenjem da je prostor pod nadzorom.
Stoga, u tom konkretnom kontekstu, snimak ne predstavlja zadiranje u privatnost koje bi ga učinilo dokazom pribavljenim suprotno procesnim odredbama.
Dokazi preuzeti s interneta i njihova dokazna vrijednost
Poseban naglasak u presudi odnosi se na snimak koji je policija „skinula“ s portala. To je snimak koji je načinio nepoznati snimatelj na javnom trgu.
Apelacioni sud je ocijenio da takav snimak, iako nastao izvan službenih kanala i objavljen na internetu, nije nužno nezakonit dokaz.
Ključni razlozi su: snimak dokumentuje događaj na javnom mjestu, autentičnost i vjerodostojnost sadržaja nije bila osporena tokom dokaznog postupka, te snimak ne predstavlja nezakonito zadiranje u privatnost osoba u okolnostima legitimiteta intervencije javne sigurnosti.
U takvim slučajevima, sud je prihvatio snimak i dokaze koji su iz njega proizašli kao relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja.
Granica između javnog prostora i privatnosti
Presuda jasno razlikuje pravnu zaštitu privatnosti u odnosu na okolnosti nastanka snimka.
Dok zakonodavstvo štiti privatnost u domu i radnom prostoru, očekivanje privatnosti na javnim površinama, trgovima i u službenim prostorijama kojima upravlja javna ustanova je znatno umanjeno, posebno kada su te prostorije podrazumijevano i javno obaviještene o postojanju nadzora.
Sud tako naglašava da se zakonitost dokaza ne može univerzalno ocjenjivati istim mjerilima bez obzira na kontekst, te da se u konkretnim okolnostima legitimna intervencija organa javne sigurnosti i javni interes prelaze kriterije koji bi snimak učinili nedopuštenim.
Procesne i praktične posljedice
Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta nosi nekoliko praktičnih implikacija.
Sudska provjera zakonitosti dokaza vrši analizu konteksta, mjesto snimanja, obavijest o nadzoru, provjeru autentičnosti, a ne insistira na formalnom zahtjevu za postojanje internog akta o namjeni videonadzora.
Snimci s javnih portala i društvenih mreža mogu poslužiti kao dokaz ukoliko njihova autentičnost i sadržaj nisu osporeni.
Argument „plodovi otrovne voćke“ ne uspijeva automatski ako se ne dokaže da je dokaz pribavljen na način koji direktno krši procesne ili materijalno-pravne norme o zaštiti privatnosti.
U praksi to znači da sudska provjera ide korak po korak. Gleda se kontekst nastanka snimka, provjerava se da li su ljudi mogli očekivati privatnost, ispituje se autentičnost (moguće i vještačenjem) i tek onda sud donosi odluku o njegovoj vrijednosti. To je pristup koji štiti i pravo na privatnost, ali i interes da se relevantni dokazi ne odbace zbog formalnih nedostataka.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.