Tag: izjava volje

  • Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.

    Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.

    Sadržaj članka:

    • Definicija konkludentnog ponašanja
    • Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
    • Primjeri iz svakodnevnog života
    • Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
    • Praktične posljedice
    • Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
    • Podržite Pravni blog

    Definicija konkludentnog ponašanja

    Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.

    Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.

    Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.

    Šta su konkludentne radnje

    Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje

    Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.

    Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.

    Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.

    Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.

    Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Primjeri iz svakodnevnog života

    Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.

    Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.

    Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.

    Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.

    Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.

    Značaj konkludentnog ponašanja u pravu

    Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:

    • Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
    • Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
    • Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.

    Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.

    Praktične posljedice

    Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.

    Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.

    Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.

    U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica

    Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja

    Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.

    Znači li šutnja odobravanje

    Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.

    Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.

    Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta su konkludentne radnje

    Šta su konkludentne radnje

    Pravni promet dinamičan je proces, a jedan od instituta koji su svakodnevno u upotrebi, i nezamjenjivi su za normalno funkcionisanje svakodnevnog života, je ugovor. Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti neposredno i posredno. Neposredno prihvatanje ponude može biti izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Šta su konkludentne radnje?

    Sadržaj članka:

    Šta su konkludentne radnje

    Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.

    Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.

    U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.

    Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.

    Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.

    U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.

    Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.

    Prihvatanje ponude

    Po pravilu, kada nekome nešto ponudite, njegova šutnja nije znak prihvatanja ponude. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe ili usluge.

    Recimo, poslovni odnos između dva privredna društva koja sarađuju određeni period i isporučuju robu ili usluge jedni drugima.

    Saglasnost volja kao uslov za nastajanje ugovora

    Dakle, da bi ugovor nastao, potrebno je da obje strane izjave volju. Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Također, kako smo to i ranije naveli, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Specifičnost konkludentnih radnji

    Budući da se za konkludentne radnje smatra da su izražavanje volje ili namjere neke osobe u određenom pravnom kontekstu, ove radnje se mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima kako bi se dokazalo da je osoba imala određenu namjeru ili volju.

    Specifičnost konkludentnih radnji se odnosi na to da li su one dovoljno jasne i precizne da se mogu smatrati izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako su konkludentne radnje dovoljno specifične i određene, to znači da se njihovo značenje ne može lako protumačiti na više različitih načina, što povećava njihovu vjerodostojnost kao dokaza.

    Međutim, ako su konkludentne radnje manje specifične ili dvosmislene, to može dovesti do sumnji u njihovu sposobnost da se smatraju izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako osoba na pijaci razgovara sa prodavačem i saglašavajući se sa tvrdnjama i ponudom prodavača pruži ruku, smatra se da je osoba prihvatila ponudu i da je spremna da plati cijenu za proizvod ili uslugu.

    Ako čovjek nekome preda stvari na čuvanje ili korištenje, a ovaj ih prihvati bez pogovora, to se može tumačiti kao izraz volje da se stvari povjeravaju drugoj osobi i da se one, uz čuvanje, mogu i koristiti, ali i sa druge strane da se moraju čuvati.

    Ukoliko osoba koja nešto prodaje, preda predmet drugoj osobi, a ova ga prihvati i stavi u torbu, to se smatra da je prva osoba izrazila volju da se odrekne svojih prava na predmet prodaje i da ga preda drugoj osobi za navedenu cijenu, a druga osoba da je prihvatila ponudu i da je spremna da plati.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.