U savremenom društvu gdje sudski procesi često traju godinama i iziskuju značajne troškove, sve se više govori o alternativnim načinima rješavanja sporova. Medijacija se nameće kao efikasan, brz i ekonomski isplativ postupak koji može pomoći u različitim vrstama konflikata. Medijator Kenan Čolić odgovara na naša pitanja.
Kako funkcioniše medijacija, koje su njene prednosti u odnosu na sudski postupak i kada je najbolje rješenje za strane u sporu, razgovaramo s Kenanom Čolićem, pravnikom i registrovanim medijatorom Udruženja medijatora u BiH.
PB: Gospodine Čolić, najiskrenije Vam zahvaljujemo na vremenu koje ste izdvojili da odgovorite na pitanja na koja će odgovori sigurno biti od značaja i koristi našim čitaocima.
Pozdrav vašim čitateljima i dopustite mi da se predstavim.
Moje ime je Kenan Čolić, živim i radim u Sarajevu i zadovoljstvo mi je sa Vama razgovarati na temu medijacije kao alternativnog načina rješavanja pravnih sporova.
Nakon godina interesovanja za medijaciju kroz studij na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, obuku za medijatora, kao i polaganje pristupnog intervjua, te učlanjenje u Udruženje medijatora, obavio sam protekle godine.
Na prošlogodišnjoj obuci imao sam priliku da steknem znanje od iskusnog trenera u ovoj oblasti, upoznati mlade i talentovane ljude koji su vrhunski profesionalci u svojim poslovnim oblastima, a na pristupnom intervjuu polagao sam pred komisijom u kojoj su bili ugledni članovi, predsjednica Udruženja dipl. pravnica Orleanka Nikodinović, te ugledni sarajevski medijator i advokat gosp. Džemaludin Mutapčić.
PB: Šta je zapravo medijacija i po čemu se razlikuje od sudskog postupka?
Medijacija je alternativni načina rješavanja pravnih sporova (ARS), u kojima treća neutralna strana medijator, vodi suprotstavljene strane kroz postupak medijacije u svrhu postizanja obostrano prihvatljivog rješenja.
Osnovni principi postupka su dobrovoljnost, povjerljivost, jednakost strana i neutralnost medijatora prema ishodu spora, a iste ću u nastavku detaljnije obrazložiti.
Ono što je jedna od osnovnih karakteristika, jeste da je ovaj postupak dostupan licima koji se nalaze u privrednim sporovima, ali i u porodičnim sporovima, kao i u drugim oblastima za koje je medijacija pogodna – poput sporova proizašlih prilikom nasljeđivanja imovine.
Želim naglasiti da je institut medijacije značajno zastupljen u zapadnim državama poput SAD, Kanade, Francuske i Italije. Dakle, Bosna i Hercegovina, kao država koja je u procesu pristupanja europskim integracijama, dužna je da postupak medijacije konačno postavi na mjesto koje mu i pripada- medijacija kao sastavni dio rješavanja sporova u oblasti građanskog i porodičnog prava.
Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini osnovano je 2002. godine, uz podršku prije svega Ambasade Kanade, ali i ostalih nevladinih organizacija, nakon čega je uslijedilo usvajanje Zakona o medijaciji, Zakona o prenosu poslova medijacije na udruženje medijatora, kao i ostalih podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast.
PB: Koji su osnovni principi medijacije i ko može koristiti ovaj postupak?
Postupak medijacije dostupan je svim pravnim ili fizičkim licima koje se nalaze u građanskom ili porodičnom sporu, a sam postupak medijacije može se pokrenuti odmah nakon nastanka spora, prije pokretanja sudskog postupka, kao i u toku pokretanja sudskog postupka ali prije zaključenja glavne rasprave.
Postoje 4 osnovna principa medijacije, a to su: dobrovoljnost stranaka, povjerljivost, jednakost i neutralnost.
Dakle, shodno navedenim principima, strane u postupku medijacije dobrovoljno pokreću i prekidaju postupak medijacije, biraju medijatora i donose odluke. Sve što je izneseno u postupku medijacije je strogo povjerljivo, te se iznesene informacije, u slučaju neuspjele medijacije, ne mogu koristiti u eventualnom sudskom sporu.
Jednakost podrazumijeva odnos medijatora u odnosu na strane u sporu, a neutralnost znači da je medijator nepristrasan i neutralan prema samom ishodu i potencijalnom dogovoru između stranaka.
PB: Da li je medijacija pogodna za sve vrste sporova? U kojim situacijama se najčešće koristi?
Medijacija je naročito preporučljiva u privrednim sporovima iz razloga što strane u sporu traže efikasno rješenje kao i sigurnu i brzu naplatu svojih potraživanja. Kao bitnu prednost uspješno riješenih postupaka medijacije u privrednim sporovima istakao bih očuvanje poslovne reputacije suprotstavljenih strana i očuvanje dalje mogućnosti poslovanja sa partnerom u sporu ali i drugim partnerima u okviru konkretnog poslovnog okruženja.
Također, medijacija u porodičnim sporovima pokazala se kao izuzetno efikasna. Naime, kao osnovni problem u porodičnim sporovima naveo bih narušene međuljudske odnose, koji onemogućuju rješavanje imovinskih segmenata porodičnih sporova.
U navedenim situacijama, do izražaja dolaze vještine medijatora koji stranke vodi kroz postupak i navodi na rješenje spora na mnogo jednostavniji i brži način nasuprot klasičnih sudskih postupaka.
PB: Kada medijacija nije moguća ili nije preporučljiva?
Uz sve svoje prednosti i benefite, medijacija, kao i svaki pravni institut koji podrazumijeva rješavanje sporova među ljudima, nije savršena.
Naime, ista nije preporučljiva kod težih krivičih dijela, poput porodičnog nasilja gdje je potrebno da druge institucije djeluju u svrhu zaštite žrtve i prevencije budućih slučajeva te vrste.
PB: Ko pokreće postupak medijacije i kako izgleda formalni početak ovog procesa?
Kao što sam napomenuo na početku našeg razgovora, postupak medijacije je potpuno dobrovoljan, te se isti pokreće podnošenjem Zahtjeva za pokretanje postupka Udruženju medijatora u BiH lično ili putem pošte.
Svaka strana u sporu Zahtjev može podnijeti pojedinačno, a svakako se preporučuje zajedničko podnošenje zahtjeva, što je ekonomičnije za stranke te istovremeno pokazuje obostranu spremnost pristupanju postupku.
Nakon što je Udruženje zaprimilo Zahtjev za pokretanje postupka, za šta se mora osigurati saglasnost obje strane, Udruženje zainteresovanim stranama dostavlja Ugovor o medijaciji, listu medijatora radi izbora istog u postupku medijacije te uputstvo za uplatu akontacije troškova samog postupka. Nakon navedenih koraka, dalji postupak provodi se u saradnji sa postupajućim medijatorom.
Ukoliko je medijacija završena dogovorom obje strane, medijator sačinjava Sporazum o ishodu medijacije kojeg potpisuju obje strane kao i postupajući medijator a isti se ovjerava pečatom medijatora.
Ono što je najbitnije za napomenuti je da sklopljeni sporazum, u skladu sa Zakonom o postupku medijacije, ima snagu izvršne isprave, što znači da isti, kada je sprovođenje sporazuma u pitanju, ima snagu sudske odluke, notarske isprave ili drugih izvršnih isprava koje su propisane Zakonom o izvršnom postupku.
Medijacija je moguća čak i ukoliko je sudski postupak već započeo. Naime, u navedenom slučaju, stranke će obavijestiti nadležni sud da svoj spor žele da riješe medijacijom, te dostavljaju Ugovor o medijaciji, a sud ročišta odgađa na propisani period.
PB: Koliko prosječno traje jedan postupak medijacije?
S obzirom na karakter postupka medijacije, svaka od strana može isti prekinuti u bilo kojem trenutku. Isto može učiniti i medijator koji vodi postupak, ukoliko je ocijenio da sam postupak nije svrsishodan, ili ukoliko se u postupku pojave razlozi koji bi mogli utjecati na njegovu pristrasnost.
Što se tiče samog trajanja postupka, jedan medijacijski sastanak može trajati najviše tri sata, a postupci su relativno kratki jer su isti dobrovoljni a obje strane zainteresovane su za mirno rješenje i dogovor, dok medijator sa svojim iskustvom i vještinama posredovanja strane u sporu efikasno vodi ka dogovoru i zaključenju spora.
PB: Kako izgleda uloga medijatora i kako stranke biraju medijatora?
Vjerujem da je svako od nas ima priliku da svjedoči sukobu između dvije ili više osoba koji je nerijetko uzrokovan personalnim netrepeljivostima, nerazumijevanjem kao i mogućim pokušajem osvete jedne strane prema drugoj kroz dugotrajne sudske postupke.
Uloga medijatora je da svojim stečenim znanjem i vještinama iz oblasti medijacije, podstiče komunikaciju između stranaka, utvrđivanje zajedničkog interesa te navodi na iznošenje mogućih opcija za razrješenje spora. Medijator svojim vještinama, znanjem i iskustvom navodi stranke ka obostrano prihvatljivom rješenju koje će ishodovati sporazumom između stranaka.
Pored toga, medijator je neutralna strana koja svojom pozicijom i svojevrsnim autoritetom utiče na spremnost stranaka za konačni dogovor i okončanje spora.
Što se tiče izbora medijatora, stranke u sporu imaju pravo da zajedno izaberu medijatora, bilo da imaju ličnu preferenciju u vezi izbora, ili će medijatora izabrati sa liste medijatora koju im dostavlja Udruženje nakon što su podnijeli Zahtjev za pokretanje postupka medijacije. Također, stranke mogu pravo izbora medijatora prenijeti na Udruženje.
PB: Da li medijator mora biti pravnik ili može dolaziti iz drugih profesija?
Uslovi da bi zainteresovano lice postalo medijator jeste da posjeduje višu stručnu spremu, da prođe obuku koju provodi Udruženje medijatora u BiH, položi pristupni ispit te da se upiše u Registar medijatora.
Lično sam mišljenja da je navedeno samo početak, te da je znanje iz raznih oblasti koje mogu biti predmet medijacije bitno za razumijevanje i bolje vođenje postupka, a poželjno je da osoba koja se želi baviti medijacijom ima sklonost ka filantropiji, jer uloga medijatora je, pojednostavljeno, posredovanje u rješavanju konflikta između ljudi.
Također, potrebno je konstantno učenje koje se odnosi na posredovanje, pohađanje seminara i sticanje iskustva kroz postupke medijacije. Na kraju, smatram da medijatori određene struke, poput prava ili psihologije, imaju veći potencijal za vođenje postupaka medijacije i profesionalne izgradnje na ovom polju.
PB: Kakvi su troškovi medijacije i ko ih snosi? Da li postoje besplatni ili subvencionisani postupci?
Troškove medijacije podjednako snose obje strane koje se nalaze u sporu. Visina naknade za provedeni postupak uslovljen je visinom spora između stranaka kao i broja sati koje su iste provele u postupku medijacije. Kao primjer možemo uzeti sporove do 50.000 KM u kojima jedan sat medijacije iznosi 150 KM + PDV. Ako uzmemo u obzir da su učesnici postupka medijacije naklonjeni ka dogovoru, te uz medijatora koji je stručan, možemo zaključiti da medijacija znatno povoljnija za obje strane nasuprot sudskim procesima, plaćanjima advokata i ostalih troškova.
Zakon o postupku medijacije predvidio je jednu vrstu pogodnosti u komunalnim sporovima u kojima je pojedinačna vrijednost spora do 3.000 KM na način da tri korisnika iste usluge tretira kao jednog, što dodatno snižava troškova postupka medijacije, a navedeni princip ima znatniju primjenu u entitetu Republika Srpska gdje je ovaj postupak dao značajne rezultate kako za fizička lica tako i za pružaoce komunalnih usluga.
PB: Kako se sporazum postignut u medijaciji može sprovesti u praksi? Da li je obavezujući i šta ako jedna strana ne poštuje dogovor?
Nakon uspješno provedenog postupka medijacije, ukoliko su stranke postigle dogovor, iste potpisuju sporazum o ishodu medijacije.
Sam sporazum, u skladu sa dogovorom stranaka, sačinjava postupajući medijator, nakon čega se isti potpisuje od strane stranaka, medijatora, te se na isti stavlja pečat postupajućeg medijatora.
Kako sam ranije naglasio u toku ovog intervjua, najvažnija osobina postupka medijacije je da zaključeni sporazum o ishodu medijacije, u skladu sa Zakonom o postupku medijacije i Zakonom o izvršnom postupku, ima pravnu snagu izvršne isprave.
Dakle, zaključeni sporazum ima istu pravnu snagu kao i ostali pravni akti koji imaju izvršnu snagu u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, poput sudske presude, notarske isprave i ostalih izvršnih isprava.
Također, sama činjenica da su se stranke odlučile za mirno rješenje spora, da su učestvovale u postupku i dobrovoljno zaključile sporazum sa drugom stranom, upućuje na spremnost strana na poštovanje dogovora, a slučajevi u kojima jedna od strana nije bila voljna da sprovede potpisani sporazum u praksi su izuzetno rijetki.
PB: Može li se spor koji je bio u medijaciji kasnije voditi pred sudom?
Naravno. Ukoliko strane u postupku ne dođu do dobrovoljnog i zajedničkog sporazuma koji se odnosi na njihov spor, isti se pokreće na sudu, ili se sudski proces nastavlja ukoliko je isti bio prekinut zbog započinjanja postupka medijacije.
PB: Kako medijacija stoji u poređenju sa sudskim postupkom u pogledu efikasnosti i troškova?
Postupak medijacije je neuporedivo povoljniji sa finansijskog aspekta za obje strane, a istovremeno je, u pravilu, i mnogo brži. Strane dobrovoljno sklapaju sporazum koji svima odgovara, korektni međuljudski odnosi su održani, a s obzirom na izvršnost zaključenog sporazuma, te činjenice da nema pobjednika i poraženog u sporu, strane bez zadržavanja ispunjavaju sve obaveze koje su preuzeli sporazumom.
PB: Koliko je medijacija zastupljena u našem pravnom sistemu i kakva su Vaša iskustva s njom?
Potencijal medijacije kao alternativnog načina rješavanja sporova, uz sve dokazane benefite poput uštede na sudskim troškovima i ubrzanja rješavanja sudskih sporova, nije u potpunosti iskorišten u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Manje je poznata činjenica da je medijacija vrlo prisutna u pravnom sistemu Evropske Unije, a neke države, poput Italije, snažno podstiču korištenje medijacije preporučujući istu prilikom svakog oblika privrednog spora.
U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina jeste kandidat za članstvo u EU, te će u budućnosti medijacija morati imati širu primjenu u našem pravnom sistemu, a sve u skladu sa pravnim aktima Evropske Unije koji regulišu ovu oblast.
PB: Zaključno, šta biste poručili ljudima koji razmišljaju o tome da se umjesto sudskog postupka odluče za medijaciju?
Smatram da ne postoji jeftiniji, efikasniji, brži i jednostavniji način za okončanje pravnih sporova od postupka medijacije. Uz sve to, međuljudski odnosi ostaju očuvani a dobrovoljnost učestvovanja obje strane, kao i izvršni karakter sklopljenog Sporazuma o ishodu medijacije, garant su ispunjenja obaveze sa obje strane. Medijacija je zastupljena u razvijenim demokratijama kojima Bosna i Hercegovina, ipak, teži te smatram da ista treba i mora biti više zastupljena u našem pravnom sistemu.
Naravno, u slučaju neuspješne medijacije, sudski postupak se uvijek može pokrenuti, odnosno nastaviti ako je isti već započet. Međutim, poznavajući nedostatke, dugotrajnost i značajne troškove klasičnih sudskih postupaka, u kojima je, istina, jedna strana pobjednik, ali isto tako i druga strana neminovno gubitnik, nameće se zaključak da medijacija, kao alternativni način rješavanja sporova, itekako ima prostora za širu primjenu u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
PB: Poštovani gosp. Čolić, zahvaljujemo Vam na iscrpnim odgovorima i jasno predstavljenom institutu medijacije. Sigurni smo da će ove informacije biti od koristi našim čitaocima, a onima koji imaju dodatna pitanja ili su u situaciji da im je potreban savjet ili angažman medijatora, savjetujemo da klikom na sliku ispod kontaktiraju gosp. Čolića, te pokušaju naći što jednostavniji način za rješavanje svog problema.
Za dodatne informacije ili direktan kontakt s medijatorom gospodinom Čolićem, možete posjetiti njegov službeni LinkedIn profil klikom na LINK.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.