Tag: privatnost

  • Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u presudi broj 96 0 K 082642 16 K od 26.05.2016. razmotrio je prigovore branitelja koji se odnose na prihvatanje kao dokaza video-zapisa snimljenih kamerama u hodniku Policije Brčko distrikta te snimka nastalog na javnom trgu, koji je policija preuzela sa internetskog portala. Sud je u obrazloženju utvrdio da ni neprezentiranje formalne odluke o namjeni video-nadzora u policijskim prostorijama niti nepoznat izvor snimka sa interneta ne umanjuju vjerodostojnost i zakonitost tih dokaza, s obzirom na karakter prostora i okolnosti nastanka snimaka. Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu postaje stvarnost koju će svi morati prihvatiti.

    Sadržaj članka:

    Kontekst spora i relevatni dokazi

    U predmetu za krivično djelo „Zlostavljanje u obavljanju službe“ prvostepeni sud je kao dio dokaznog materijala koristio dva CD-a sa snimcima. Prvi je snimak s video-nadzora unutrašnjosti zgrade Policije Brčko distrikta (hodnik), a drugi je snimak incidenta nastao na javnom mjestu. Taj snimak je bio objavljen na lokalnom internet portalu.

    Branitelj je prigovarao zakonitosti tih dokaza, ističući nedostatak odluke o namjeni nadzora i tvrdeći da su određeni dokazi „plodovi otrovne voćke“.

    Apelaciono vijeće je, nakon ispitivanja žalbe i odgovora tužitelja, dalo detaljnu pravnu ocjenu navedenih prigovora.

    Zakonitost snimaka u policijskim prostorijama

    Apelacioni sud je utvrdio da prihvatanje snimka iz hodnika policijske zgrade nije nezakonito. Samo odsustvo interne odluke Ravnateljstva policije o namjeni nadzora ne umanjuje vjerodostojnost snimka.

    Sud se pri tome pozvao na činjenicu da je video-nadzor u prostorijama policije postavljen kao opća mjera sigurnosti u javnoj ustanovi, te da su posjetioci i uposlenici bili prikladno obaviješteni vidnim upozorenjem da je prostor pod nadzorom.

    Stoga, u tom konkretnom kontekstu, snimak ne predstavlja zadiranje u privatnost koje bi ga učinilo dokazom pribavljenim suprotno procesnim odredbama.

    Dokazi preuzeti s interneta i njihova dokazna vrijednost

    Poseban naglasak u presudi odnosi se na snimak koji je policija „skinula“ s portala. To je snimak koji je načinio nepoznati snimatelj na javnom trgu.

    Apelacioni sud je ocijenio da takav snimak, iako nastao izvan službenih kanala i objavljen na internetu, nije nužno nezakonit dokaz.

    Ključni razlozi su: snimak dokumentuje događaj na javnom mjestu, autentičnost i vjerodostojnost sadržaja nije bila osporena tokom dokaznog postupka, te snimak ne predstavlja nezakonito zadiranje u privatnost osoba u okolnostima legitimiteta intervencije javne sigurnosti.

    U takvim slučajevima, sud je prihvatio snimak i dokaze koji su iz njega proizašli kao relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja.

    Granica između javnog prostora i privatnosti

    Presuda jasno razlikuje pravnu zaštitu privatnosti u odnosu na okolnosti nastanka snimka.

    Dok zakonodavstvo štiti privatnost u domu i radnom prostoru, očekivanje privatnosti na javnim površinama, trgovima i u službenim prostorijama kojima upravlja javna ustanova je znatno umanjeno, posebno kada su te prostorije podrazumijevano i javno obaviještene o postojanju nadzora.

    Sud tako naglašava da se zakonitost dokaza ne može univerzalno ocjenjivati istim mjerilima bez obzira na kontekst, te da se u konkretnim okolnostima legitimna intervencija organa javne sigurnosti i javni interes prelaze kriterije koji bi snimak učinili nedopuštenim.

    Procesne i praktične posljedice

    Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta nosi nekoliko praktičnih implikacija.

    Sudska provjera zakonitosti dokaza vrši analizu konteksta, mjesto snimanja, obavijest o nadzoru, provjeru autentičnosti, a ne insistira na formalnom zahtjevu za postojanje internog akta o namjeni videonadzora.

    Snimci s javnih portala i društvenih mreža mogu poslužiti kao dokaz ukoliko njihova autentičnost i sadržaj nisu osporeni.

    Argument „plodovi otrovne voćke“ ne uspijeva automatski ako se ne dokaže da je dokaz pribavljen na način koji direktno krši procesne ili materijalno-pravne norme o zaštiti privatnosti.

    U praksi to znači da sudska provjera ide korak po korak. Gleda se kontekst nastanka snimka, provjerava se da li su ljudi mogli očekivati privatnost, ispituje se autentičnost (moguće i vještačenjem) i tek onda sud donosi odluku o njegovoj vrijednosti. To je pristup koji štiti i pravo na privatnost, ali i interes da se relevantni dokazi ne odbace zbog formalnih nedostataka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Bosna i Hercegovina je usvojila novi Zakon o zaštiti ličnih podataka, koji je usklađen s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) Europske unije. Ovaj zakon donosi značajne promjene u načinu obrade i zaštite ličnih podataka građana, postavljajući strožije standarde za institucije i kompanije koje rukuju takvim podacima.

    Sadržaj članka:

    Usklađivanje s europskim standardima

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka u Bosni i Hercegovini donesen je s ciljem usklađivanja s najvišim europskim standardima zaštite privatnosti.

    Konkretno, zakon je usklađen s Uredbom (EU) 2016/679 Evropskog parlamenta i Vijeća od 27. aprila 2016. godine. Ta uredba je poznata kao Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Ona reguliše obradu ličnih podataka i slobodno kretanje takvih podataka unutar Europske unije.

    Ovim usklađivanjem Bosna i Hercegovina nastoji modernizirati svoj pravni okvir. Na ovaj način će se povećati nivo zaštite ličnih podataka građana, te stvoriti pravno sigurnije okruženje za poslovne subjekte koji rukuju podacima.

    Uvođenjem strožijih pravila obrade i čuvanja podataka, novi zakon doprinosi boljoj zaštiti privatnosti pojedinaca. Smanjuju se rizici zloupotrebe podataka i omogućava građanima veću kontrolu nad informacijama koje dijele. Usklađivanje s GDPR-om otvara put za jaču međunarodnu saradnju i olakšava poslovanje kompanijama koje posluju na tržištu Europske unije.

    Ključne odredbe zakona

    Prema novom zakonu, lični podaci su svi podaci koji se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.

    To znači da bilo koja informacija, poput imena, adrese, broja telefona, IP adrese ili čak podataka o fizičkim, psihološkim, genetskim, ekonomskim ili društvenim karakteristikama osobe, spada u kategoriju ličnih podataka.

    Obrada ovih podataka obuhvata niz aktivnosti, bilo da se radi o ručnim ili automatizovanim procesima. U praktičnom smislu, to podrazumijeva:

    • prikupljanje i evidentiranje podataka,
    • organizaciju i strukturiranje,
    • čuvanje i prilagođavanje,
    • pretragu i korištenje,
    • dijeljenje ili prenos podataka,
    • usklađivanje i kombinovanje,
    • ograničavanje pristupa,
    • brisanje ili uništavanje podataka.

    Ove aktivnosti su strogo regulisane zakonom. To znači da svaki subjekt koji obrađuje podatke mora imati jasan pravni osnov za njihovu obradu i poštovati principe zakonitosti, transparentnosti i sigurnosti.

    Obaveze za rukovaoce podataka

    Rukovaoci podataka, uključujući institucije i kompanije koje prikupljaju i obrađuju lične podatke građana, imaju niz zakonskih obaveza. Sve to kako bi osigurali zaštitu privatnosti i sigurnost podataka.

    Prije svega, svaka obrada podataka mora biti zakonita, poštena i transparentna. To znači da građani moraju biti jasno informisani o tome ko obrađuje njihove podatke, u koju svrhu i na koji način.

    Podaci se smiju prikupljati isključivo u određene, izričite i zakonite svrhe. Ni pod kojim uslovima ne smiju se koristiti na način koji nije u skladu s tim svrhama.

    Osim toga, rukovaoci podataka su dužni:

    • osigurati tačnost i ažurnost podataka, kako bi se izbjegle greške koje mogu negativno uticati na pojedince,
    • implementirati odgovarajuće tehničke i organizacione mjere zaštite kako bi se spriječili neovlašten pristup, curenje, gubitak ili zloupotreba podataka,
    • osigurati da podaci ne budu čuvani duže nego što je potrebno za svrhu zbog koje su prikupljeni,
    • omogućiti građanima ostvarivanje njihovih prava u vezi s ličnim podacima, uključujući pravo na ispravku, brisanje i prigovor na obradu.

    Ove obaveze imaju ključnu ulogu u osiguravanju visokog standarda zaštite podataka i povjerenja građana u institucije i kompanije koje s njima posluju.

    Prava građana

    Građani imaju pravo na:

    • Informisanost o obradi njihovih ličnih podataka, što uključuje pravo da budu jasnije obaviješteni o tome kako i u koju svrhu se njihovi podaci koriste.
    • Pristup svojim ličnim podacima, što omogućava građanima da saznaju koji podaci o njima postoje u određenim bazama podataka i ko ih koristi.
    • Ispravku netačnih ili nepotpunih podataka, kako bi se osigurala tačnost i ažurnost svih podataka koji se čuvaju.
    • Brisanje svojih podataka, poznato kao “pravo na zaborav”, koje omogućava uklanjanje podataka kada za to ne postoji opravdanje ili ako nisu više potrebni.
    • Ograničenje obrade, što znači da građani mogu zahtijevati da se njihovi podaci obrade samo u određenim slučajevima i pod određenim uslovima.
    • Prenosivost podataka, koje im omogućava da prenesu svoje podatke od jednog nosioca obrade ka drugom, u strukturiranom i uobičajenom formatu.
    • Pravo na prigovor na obradu, što omogućava građanima da se usprotive određenim vrstama obrade podataka koje se vrše bez njihovog pristanka.

    Kaznene odredbe

    Nepoštivanje odredbi zakona može rezultirati značajnim kaznama.

    Zakon propisuje kazne za kontrolore koji prekrše pravila obrade ličnih podataka. Kazna za kontrolora može biti između 50.000 i 100.000 KM ako obrade posebne kategorije podataka ili prenosi podatke u inostranstvo bez ispunjavanja zakonskih uslova. Odgovorna lica i zaposleni u kontroloru mogu biti kažnjeni manjim iznosima, od 1.000 do 15.000 KM za odgovorna lica i 500 do 10.000 KM za zaposlene.

    Predviđene su i kazne za prekršaje koji uključuju nepoštovanje osnovnih pravila zaštite ličnih podataka. One se odnose na obradu podataka bez saglasnosti ili bez potrebne zaštite. Za ove prekršaje kontrolori se kažnjavaju kaznama od 10.000 do 100.000 KM. Odgovorna lica i zaposleni mogu biti kažnjeni manjim iznosima.

    Zbog nepravilnosti u obradi podataka, kao što su nemogućnost dokazivanja saglasnosti ili nepravilna obrada podataka za novinarske i druge specifične svrhe. Kazne za ove prekršaje kreću se od 5.000 do 50.000 KM za kontrolore, a odgovorna lica i zaposleni mogu biti kažnjeni sa manjim iznosima.

    Kazna za lice koje obrađuje lične podatke protivno uslovima definisanim od strane kontrolora ili obrađivača, kazniće se novčanom kaznom od 500 do 5.000 KM.

    Odgovorna lica u javnim organima koja ne donesu potrebne propise za sprovođenje zakona ili ne pruže podršku Agenciji za zaštitu podataka, kazniće se kaznama od 500 do 5.000 KM.

    Usvajanje novog Zakona o zaštiti ličnih podataka predstavlja značajan korak ka jačanju zaštite privatnosti građana Bosne i Hercegovine. Institucije i kompanije koje obrađuju lične podatke trebaju se upoznati s novim obavezama i osigurati usklađenost svog poslovanja s ovim zakonom. Tako bi izbjegle potencijalne sankcije i osigurale povjerenje svojih korisnika.

    Primjer primjene zakona u svakodnevnom životu

    U današnjem digitalnom dobu, vrlo je lahko zaboraviti da svaka interakcija na internetu može uključivati prikupljanje osobnih podataka. Mnoge web stranice, usluge i aplikacije koje koristimo svakodnevno automatski prikupljaju podatke, a često nismo ni svjesni toga. Kada posjetimo web stranicu i prihvatimo kolačiće (cookies), često ne razmišljamo o tome što to znači za naše lične podatke. Kolačići mogu pratiti našu aktivnost na internetu. Oni bilježe koje stranice posjećujemo, koliko vremena provodimo na njima, pa čak i informacije o našoj lokaciji.

    Pored toga, prijavljivanje na newslettere je još jedan način na koji pružatelji usluga prikupljaju naše osobne podatke. Pri tome često dajemo pristup našim email adresama. Nismo ni svjesni u kojoj se mjeri oni mogu koristiti za ciljanje specifičnih oglasa ili za daljnje dijeljenje naših podataka s trećim stranama.

    Mnoge web stranice koriste naše podatke putem formulara za kontakt, anketa, prijava za popuste. Čine to i kroz našu aktivnost na društvenim mrežama koje su povezane s određenim web stranicama. Često se prihvataju uslovi korištenja ili politika privatnosti bez detaljnog čitanja. Zbog toga mnogi korisnici nisu ni svjesni koji se podaci prikupljaju i kako se koriste.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka postavlja jasne smjernice i obveze za sve koji prikupljaju i obrađuju osobne podatke, uključujući web stranice. To znači da su vlasnici tih stranica odgovorni za informisanje korisnika o tome kako se njihovi podaci koriste. Osim toga, moraju dobiti dozvolu korisnika prije nego što dođe do prikupljanja podataka. U svakodnevnom životu, to bi značilo da bi svaki put kada se prijavite za neki servis ili integrišete s web stranicama, trebali biti svjesni koje podatke dijelite i u koje svrhe.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.