Category: Radno pravo

  • Angažovanje studenata za rad

    Angažovanje studenata za rad

    Ako se odluči za angažovanje studenata za rad, poslodavac treba uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Sadržaj članka:

    Potreba studenata za radnim angažmanom

    Imajući u vidu sve obaveze koje studiranje nosi sa sobom, kod velikog broja studenata javlja se potreba za zasnivanjem radnog odnosa kako bi bili u mogućnosti finansirati studiranje, ili zaraditi za džeparac, odmor ili neku drugu potrebu.

    Međutim, tu se postavlja pitanje da li je i na koji način je moguće angažovati studente na rad putem studentskih servisa, i je li to moguće uraditi primjenom odredaba Zakona o radu koje se odnose na obavljanje privremenih i povremenih poslova?

    Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova

    Odredbama Zakona o radu FBiH predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

    Članom166. Zakona propisano je da se za obavljanje privremenih i povremenih poslova može zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod određenim uvjetima.

    Privremeni i povremeni poslovi moraju biti utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu.

    Ti poslovi ne smiju da predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom.

    Također, ne mogu da traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

    Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Vrste ugovora o radu

    Angažovanje studenata za rad

    Uvažavajući prethodne odredbe, te činjenicu da Zakon, osim uvjeta u pogledu godina života, ne propisuje druge uvjete za zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa našim tumačenjem odredaba Zakona, ne postoje smetnje za angažovanje studenata putem zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova s poslodavcem.

    Naravno u svakom pojedinačnom slučaju bi bilo potrebno uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u FBiH

    Zakon o radu FBiH propisuje je da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. Također je propisano je da će Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće. U skladu s tim, dolazimo i do odgovora na pitanje koja je najniža satnica u FBiH?

    Sadržaj članka:

    Odredbe Zakona o radu o najnižoj plaći

    Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018), odredom člana 78. st. 1. i 2. bilo je propisano da se najniža plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, i to na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    Nakon izmjena i dopuna Zakona, propisano je da Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, te da će Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH

    Budući da govorimo o periodu prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH, za razumijevanje pitanja najniže satnice u FBiH, relevantan je član 138. stav 1. Zakona o radu FBiH.

    Član 138. tada je propisivao: “Opći kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije.

    Na taj način su određene strane ovlaštene za zaključivanje općeg kolektivnog ugovora.

    Po tom osnovu, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije BiH su zaključili Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 48/16 i 62/16), koji je stupio na snagu 23. 6. 2016. godine.

    U odredbi člana 7. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine bilo je navedeno da najnižu satnicu utvrđuje Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH, najkasnije do 1.12. u tekućoj, za narednu godinu, te da ukoliko se u navedenom roku ne postigne dogovor o najnižoj satnici, utvrđena najniža satnica za prethodnu godinu primjenjuje se za narednu ili do postizanja dogovora o najnižoj satnici.

    Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2016. godinu, prije oporezivanja, ne može biti manja od 2,31 KM.

    Međutim, i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018) najniža satnica u FBiH ostaje 2,31 KM, budući da nije postignut drugačiji dogovor.

    Ovaj stav zauzima i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike FBiH koje je na ovu temu dalo i Mišljenje br. 03-34/11-42/19 od 11.1.2019. godine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan, a za koje je u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo. Pitanje koje obrađujemo u ovome tekstu je da li pripravnički staž ulazi u radni staž.

    Sadržaj članka:

    Kojim propisom je regulisan pojam pripravnika

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22) u članu 32. reguliše pojam pripravnika. Pomenutim Zakonom je propisano da, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.

    Ukoliko ste zainteresovani za sadržaj izmjena Zakona o radu, o tome možete čitati u posebnom članku u kojem smo pisali o toj temi.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Razlika između pripravnika i volontera

    Često se postavlja pitanje o tome koja je razlika između pripravnika i volontera.

    Kao što smo rekli na početku, pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan.

    Uz to, da bi neko lice bilo pripravnik, potrebno je da je, u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

    Kada je u pitanju volonter, propisano je da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    Dakle, razlika između pripravnika i volontera je u tome što pripravnici zasnivaju radni odnos, dok volonteri zaključuju ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

    Razlika između radnog staža i radnog iskustva

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Budući da se sa pripravnikom zasniva radni odnos, odnosno zaključuje ugovor o radu, na njega se odnose sve odredbe Zakona o radu koje se odnose na prava i obaveze iz radnog odnosa.

    Na pripravnika se odnose i odredbe drugih relevantnih propisa iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i drugih propisa koji se odnose na regulisanje prava iz obaveza po osnovu rada.

    Vrste ugovora o radu

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izmjene Zakona o radu FBiH

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16, 89/18) uređuje pitanja koja se odnose zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa. U ovom članku govorimo o tome šta donose Izmjene Zakona o radu FBiH.

    O ovim temama smo pisali i ranije, a članke možete pogledati klikom na neku od podebljanih i podvučenih riječi iz uvoda.

    Sadržaj:

    Značaj Zakona o radu

    Zakon o radu jedan je od najznačajnijih procesa u svakoj demokratskoj državi imajući u vidu značajan utjecaj na izuzetno velik broj građana, kao osnovni zakon za uređivanje radnih odnosa. To je osnovni propis za zaštitu prava građana na rad, kao i na sprečavanje diskriminacije po bilo kojoj osnovi, često i zaštitu onih koji ne bi bili u mogućnosti da se efikasno suprotstave poslodavcu u slučajevima kada radnici bivaju zloupotrijebljeni ili ih se tretira na nepravedan način.

    Izmjene Zakona o radu FBiH 44/22, od 8.6.2022. godine

    Zakon o izmjenama Zakona o radu objavljen je u Službenim novinama Federacije BiH, broj: 44/22, od 8.6.2022. godine.
     

    Član 1.

    U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), u članu 114. stav (1) riječi: “dužan je” zamjenjuju se riječju “može”.

    U stavu (3) riječi: “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.”, zamjenjuju se riječima: “osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.”.

    Član 2.

    Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    U izvornom tekstu, Zakon o radu FBiH u članu 114. reguliše zaštitu prava iz radnog odnosa.

    Prije predmetnih izmjena, stav 1. ovog Člana glasio je:

    Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

    Također izmijenjeni stav 3. istog člana glasio je:

    Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.

    Prethodne izmjene usklađuju Zakon o radu FBiH sa presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-16/18 od 26.02.2020. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 23/20).

    U skladu sa osnovnim Zakonskim rješenjem, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom nije mogao zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog Člana.

    Izmjena stava 3. navedene odredbe izvršena je na način da je predviđeno da radnik ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ako prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom”, umjesto “u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa”, kako je bilo predviđeno osnovnim tekstom zakona.

    Na ovaj način osigurava se pravo radnika na slobodan pristup sudu koje je ranije bilo ograničeno.

    Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH broj 39/24 od 29.05.2024. godine

    U “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 39/24 od 29.05.2024. godine objavljen je Zakon o dopunama Zakona o radu.

    ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O RADU

    Član 1.

    U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22), iza člana 166., dodaje se novi član 166a. koji glasi:


    Član 166a.


    (1) Izuzetno od člana 166. za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova i sa studentom, odnosno sa licem upisanim na akreditovanu visokoškolsku ustanovu koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja na način utvrđen statutom visokoškolske ustanove, u skladu sa propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji.


    (2) Ugovor iz stava (1) ovog člana, može se zaključiti isključivo za poslove koji nisu poslovi sa povećanim rizikom u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu, te za poslove za koje se kod poslodavca zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme (sezonski i pomoćni poslovi), sa punim ili nepunim radnim vremenom.


    (3) Ugovor iz stava (1) ovog člana lice može zaključiti najviše dva puta u toku jedne kalendarske godine, na period koji može ukupno trajati najduže 180 dana u toku kalendarske godine.


    (4) Lice koje zaključuje ugovor iz stava (1) ovog člana, dužno je dostaviti poslodavcu odgovarajući dokaz (potvrdu ili uvjerenje) o svom statusu, izdat od strane akreditovane visokoškolske ustanove kod koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja.


    (5) Lice iz stava (1) ovog člana ne može biti mlađe od 18 niti starije od 26 godina života.


    (6) Licu iz stava (1) ovog člana koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.”.

    Član 2.

    U članu 171. u stavu (1), iza tačke 71. dodaje se nova tačka 72. koja glasi:
    “72. postupi suprotno odredbi člana 166a. ovog zakona,”


    Dosadašnja tačka 72. postaje tačka 73.

    Član 3.

    Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    Analizirajući Zakon o dopunama Zakona o radu, zaključujemo da donosi značajne promjene u pogledu angažovanja studenata za obavljanje privremenih i povremenih poslova. Uvođenjem člana 166a, studentima se omogućava da sklope ugovor za ovakvu vrstu poslova, bez obzira na način studiranja, bilo da je riječ o redovnom, vanrednom, učenju na daljinu ili kombinaciji ovih metoda. Ovo pruža fleksibilniju priliku za studentski rad, uz uslov da poslovi nisu rizični i da spadaju u kategoriju sezonskih ili pomoćnih poslova.

    Postavljeni su i jasni vremenski okviri – ugovor se može zaključiti najviše dva puta godišnje, a ukupno trajanje rada ne smije prelaziti 180 dana u kalendarskoj godini. Studenti koji žele raditi na ovaj način moraju poslodavcu dostaviti dokaz o svom statusu na visokoškolskoj ustanovi, a pravo na ovaj oblik rada imaju samo osobe starije od 18 i mlađe od 26 godina.

    Dopune zakona također osiguravaju studentima određena prava, poput odmora tokom rada i prava u vezi s penzijskim i invalidskim osiguranjem, što doprinosi boljoj zaštiti ove kategorije radnika.

    Osim toga, izmijenjen je član 171. kako bi se sankcionisalo postupanje suprotno odredbama člana 166a, čime se osigurava dosljedna primjena novog zakonskog rješenja. Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Beneficirani radni staž

    Beneficirani radni staž

    Za radna mjesta, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje radnika staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, u narodu poznat kao beneficirani radni staž.

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Uslovi za beneficirani radni staž

    Beneficirani radni staž, kako se obično kolokvijalno naziva, ili staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, računa se za radna mjesta, odnosno poslove na kojima je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje.

    To su radna mjesta na kojima i pored općih i posebnih mjera zaštite zdravlja na radu postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika.

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su i radna mjesta, na kojima zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije organizma, odnosno zdravlje, slabe u toj mjeri da onemogućavaju dalje uspješno
    obavljanje profesionalne djelatnosti.

    Ko ima pravo na beneficirani radni staž

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su radna mjesta koja ispunjavaju propisane uslove, a posebno u sljedećim oblastima:
    a) rudnici,
    b) crna metalurgija – željezare,
    c) namjenska industrija,
    d) kožarsko – prerađivarska industrija,
    e) tekstilna industrija,
    f) livnice i kovačnice,
    g) proizvodnja električne energije,
    h) grafička industrija,
    i) farmaceutska industrija,
    j) saobraćaj,
    k) šumarstvo,
    l) građevinarstvo,
    m) zdravstvo,
    n) umjetnička djelatnost itd.

    Bez sumnje, prethodno pobrojani poslovi i povezana radna mjesta su potencijalno vrlo opasna, a njihovo izdvajanje ilustruje namjeru zakonodavca kao zaštitnika najviših društvenih vrijednosti, u prvom redu zdravlja ljudi, da zaštiti one koji su zasnovali radni odnos na sličnim poslovima.

    Prethodna lista svakako nije konačna, a ostala radna mjesta, odnosno poslovi za koje se računa beneficirani radni staž utvrđuju se u skladu sa članom 33. stav (3) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta za koje se računa beneficirani radni staž

    Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem podnosi poslodavac Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike putem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, a po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih organizacija.

    Prijedlog za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem može podnijeti inspektor rada ili sindikat, a to čine direktno poslodavcu.

    Svaki poslodavac je obavezan da utvrdi osnovanost podnesenog prijedloga, te u ovisnosti od istog podnese zahtjev za utvrđivanje predmetnih radnih mjesta, o čemu je obavezan obavijestiti inspektora rada ili sindikat.

    Stepen uvećanja staža

    Stepen uvećanja staža osiguranja zavisi od težine, štetnosti i opasnosti po zdravlje radnika na odnosnom radnom mjestu, kao i u ovisnosti od radnog mjesta odnosno posla na kojem osiguranik poslije navršenih određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost.

    Uzimajući u obzir prethodno navedeno, uvećanje staža osiguranja utvrđuje se na način da se za svakih 12 mjeseci efektivno provedenih na radu na određenom radnom mjestu, može računati kao 14, 15, 16, 17 i 18 mjeseci staža osiguranja.

    Vrijeme provedeno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uračunati će se u staž osiguranja, samo ukoliko su pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem plaćeni i doprinosi srazmjerno stepenu uvećanja staža.

    Osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, pomjeranje starosne granice za sticanje prava na penziju, vrši se prema odredbama Zakona.

    Od kada se računa beneficirani radni staž

    Staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, računa se od dana od kada su za pojedina radna mjesta ispunjeni propisani uvjeti za priznavavnje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem.

    Revizija

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanimm trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji.

    Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizija stepena uvećanja staža, se vrši na način, u postupku i uz dokumentaciju po kojima se vrši njihovo utvrđivanje.

    Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem kao i revizija stepena uvećanja staža osiguranja vrši se u roku od pet godina od dana donošenja odluke o utvrđivanju radnih mjesta na kojima se staž
    osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

    Vrste odluka u postupku revizije

    U postupku utvrđivanja ili revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem Ministarstvo na prijedlog Zavoda može donijeti sljedeće odluke:


    (1) utvrđuju se nova radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    (2) potvrđuju se provjerena radna mjesta na kojima i dalje postoje uvjeti za računanje staža sa uvećanim trajanjem,

    (3) mijenja se stepen uvećanja staža osiguranja na provjeravanom radnom mjestu na kome se staž osiguranja i dalje računa sa uvećanim trajanjem,

    (4) ukida se računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem na provjeravanom radnom mjestu.

    Evidencija o radnim mjestima za koja je utvrđen beneficirani radni staž

    Poslodavac kod koga su utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uspostavlja evidenciju o tim radnim mjestima i radnicima na tim radnim mjestima, koja sadrži podatke o:


    a) radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    b) radnom vremenu koje se prema općem aktu poslodavca, u skladu sa Zakonom, smatra punim radnim vremenom na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    c) broju radnika koji redovno rade i koji su ranije radili na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (poimenični spisak radnika), vrijeme provedeno na radu na tim poslovima,

    d) kalendarskoj godini, danu, mjesecu i godini od kada bez prekida ili sa prekidima radnik obavlja poslove na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    e) o svim promjenama koje se odnose na utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    f) o pojedinačnim aktima o raspoređivanju radnika na radno mjesto na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

  • Kako se dokazuje radni staž

    Kako se dokazuje radni staž

    Budući da je radni staž često uslov u oglasima za posao, kako se dokazuje radni staž? Kako nismo bili u mogućnosti pronaći propis kojim se reguliše materija koja se odnosi na rangiranje dokazne snage javnih isprava kojima se dokazuje radni staž, mišljenja smo da se ravnopravno može dokazivati kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom. Razlika između radnog staža i radnog iskustva je zanimljiva tema, a o tome smo pisali ranije.

    Sadržaj članka:

    Radni staž

    Radni staž kao pojam dugo nije bio zakonski regulisan, te se i danas različito definiše u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Šta je radni staž kao pojam, očitovalo se Ministarstvo pravde BIH, broj (09-U02-4-10441/19 od 10.12.2019. godine.

    U skladu sa Mišljenjem Ministarstva, radni staž je vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca i kao takav je institut radnog prava (za razliku od penzijskog staža i staža osiguranja koji su instituti socijalnog prava). Za postojanje radnog staža nisu od značaja radno mjesto na kojem je lice radilo (što je značajno za radno iskustvo), ni prijava nadležnim organima (što je od značaja za penzijski staž), niti uplata doprinosa (što je od značaja za staž osiguranja). Za postojanje radnog staža samo je od značaja da je određeni period preveden na radu i u radnom odnosu kod određenog poslodavca, a za njegovo dokazivanje da je o tome izdata javna isprava.Radni staž za zaposlene u institucijama je bitan za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa, kao što su dodatak na platu, naknadu za prekobrojnost i raspolaganje, uvećanje godišnjeg odmora, itd.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Potreba za definisanjem pojma radnog staža

    Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine u određenom trenutku imala je potrebu za razjašnjenjem pojmova radnog staža, penzijskog staža, staža osiguranja i posebnog staža.

    Ova Agencija, ali i druge institucije Bosne i Hercegovine u svom radu susreću se sa pojmovima radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja kao i njihovog priznavanja, od kojih neki nisu na odgovarajući način definisani ili postoje nedoumice u definisanju istog.

    Agencija je do sada dala samo pojašnjenje radnog iskustva, ali ne i ostalih pojmova, s obzirom da isti služe u različite svrhe. Radno iskustvo služi samo u svrhu prijave na oglas i postavljenja na radno mjesto. U skladu s tim, je potrebno pojasniti pojmove radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja, kao i način njihovog dokazivanja, a ovo pojašnjenje je zasnovano na mišljenjima i drugim aktima Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, Federalnog zavoda za penzijsko – mirovinsko i invalidsko osiguranje (P10-M10), te Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) RS.

    Javna isprava

    Kada su u pitanju javne isprave kojima se dokazuje radni staž, ranije se radni staž dokazivao radnom knjižicom, a ukoliko je to traženo i potvrdom ili uvjerenjem. Naime, uvjerenja ili potvrde koja izdaju poslodavci, a posebno kada je poslodavac državni organ ili javnopravno tijelo, imaju značaj javne isprave i dokazuju ono što se u njima potvrđuje ili određuje, uz mogućnost dokazivanja da podaci u njima nisu tačni, ali u odsustvu jačih protudokaza, podaci iz njih se moraju uzeti kao istiniti.

    Radna knjižica, uvjerenje i potvrda

    Činjenica je da su u Federaciji Bosne i Hercegovine radne knjižice prestale važiti čime je njihova dokazna snaga, ako potiču iz tog entiteta, znatno smanjena. To, međutim, ne umanjuje dokaznu snagu onoga što je u njima upisano.

    Kao što smo i na početku naveli, budući da nismo bili u mogućnosti identifikovati propise koji predviđaju hijerarhiju dokazne snage javnih isprava, što i nije odlučujuće ako dokazi iz jedne javne isprave ne isključuju dokaze iz druge, to se dokazivanje radnog staža, po našem mišljenju, ravnopravno može vršiti kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom.

    Kada određeni period radnog staža nije upisan u radnu knjižicu, tada je relevantan radni staž obuhvaćen potvrdom ili uvjerenjem, posebno u slučaju kada u tom periodu u radnu knjižicu ništa nije upisano.

    Ako bi u radnoj knjižici bio upisan drugi poslodavac, ili bi drugi upis u radnoj knjižici pobijao podatke iz potvrde ili uvjerenja (nezaposlenost, zaposlenje u inostranstvu), trebalo bi se provesti dodatno utvrđivanje pribavljanjem dodatne potvrde ili uvjerenja od poslodavca. Radni staž se načelno (iako ne neophodno) podudara sa penzijskim stažom, dok se sa posebnim stažom može ali ne mora podudarati…”

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Radni proces u privrednom društvu ili nekom drugom organizacionom obliku radne organizacije može da se obavlja u jednoj ili u više smjena, u zavisnosti od procesa i potreba rada, odnosno efikasnosti radnog procesa. Ukoliko se radno vrijeme obavlja u dvije smjene, u pitanju je raspored radnog vremena u skladu sa organizacijom. Pojam rasporeda radnog vremena treba razlikovati od pojma preraspodjele radnog vremena, budući da radno vrijeme ne traje duže od punog radnog vremena. Raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma, te njihova primjena zahtjeva ispunjavanje određenih uslova.

    Za potrebe ovoga teksta, razmotrićemo pitanje: “Da li postoji osnov da poslodavac donese odluku prema kojoj bi se izvršila preraspodjela radnog vremena na način da bi radno vrijeme bilo u dvije smjene, od ponedjeljka do petka, i to: prva smjena od 08:00 do 16:00 h i druga smjena od 13:00 do 21:00 h.”

    Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju, naprimjer u slučaju obavljanja poslova koji mogu predstavljati opasnost po zdravlje uposlenika, te se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    U ovom kontekstu, značajno je napomenuti i da se ugovor o radu zaključuje u pisanoj formi i da sadrži, naročito, podatke o dužini i rasporedu radnog vremena. Zakon propisuje maksimalno trajanje radnog vremena na sedmičnom nivou, te su s tim u vezi poslodavci, prilikom raspoređivanja radnog vremena, obavezni isto rasporediti na način da radno vrijeme na sedmičnom nivou ne prelazi 40 sati.

    Kako  smo naveli na početku ovoga teksta, raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma. Zakonom je propisana mogućnost uvođenja preraspodjele radnog vremena, kao i uvjeti pod kojima se radno vrijeme može preraspodijeliti. To se može raditi u slučajevima ako priroda posla to zahtijeva, te se tako puno i nepuno radno vrijeme može se raspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

    Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, te se preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom.

    U skladu s tim, ukoliko zbog organizacije rada kod poslodavca postoji potreba da puno radno vrijeme u jednom periodu traje duže, a u drugom kraće od punog radnog vremena, poslodavac, može donijeti odluku o uvođenju preraspodjele radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog radnog vremena.

    Poslodavci u slučaju donošenja takvih odluka moraju voditi računa da omoguće pristup radniku sadržaju tih odluka, a u smislu korištenja zaštite prava iz radnog odnosa iz odredbe člana 114. Zakona, a posebno iz razloga što je i odredbom člana 39. stav 5. Zakona o radu, u vezi sa uvođenjem preraspodjele radnog vremena, propisana posebna zaštita maloljetnog radnika, trudnice, majke odnosno usvojitelja djeteta do tri godine života, kao i samohranog roditelja, samohranog usvojitelja i lica kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.

    S tim u vezi, ukoliko radno vrijeme u određenom periodu ne traje duže od punog radnog vremena, već je isto raspoređeno u dvije smjene u istom trajanju, mišljenja smo da se u tom slučaju ne radi o preraspodjeli radnog vremena, već o rasporedu radnog vremena u skladu sa organizacijom, odnosno potrebama odvijanja rada kod poslodavca. 

    O predmetnom pitanju preporučujemo da pročitate i Mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-1340/19 od 12.6.2019. godine.

  • Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. U skladu s tim, postavlja se pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca?

    Sadržaj članka:

    Da li je bilo prekida između dva radna odnosa

    Ovo pitanje sadrži više potpitanja.

    Da li između dva radna odnosa kod različitih poslodavaca ima prekida radnog odnosa, odnosno, ukoliko je bilo prekida, koliko su trajali?

    Je li radni odnos prestao krivicom poslodavca ili na zahtjev radnika?

    Obavezuje li novog poslodavca Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru kod prethodnog poslodavca?

    Da li radnik kod novog poslodavca bez navršavanja šest mjeseci rada ima pravo na „preneseni“ godišnji odmor?

    Odmor za radnike koji se zaposle prvi put

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Sticanje uslova za godišnji odmor

    Ukoliko su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Ovo iz razloga što se godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja godišnjih odmora kod poslodavca, a da se pitanje neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa rješava putem instituta naknade umjesto neiskorištenog cijelog ili dijela godišnjeg odmora iz člana 52. stav 4. Zakona o radu.

    Neiskorišten godišnji odmor iz objektivnih razloga

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Neiskorišten godišnji odmor zbog krivice poslodavca

    Ukoliko je godišnji odmor ostao neiskorišten usljed krivice prethodnog poslodavca, u tom bi slučaju taj poslodavac bio u obavezi da radniku izvrši isplatu naknade umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, te bi isplata naknade u tom slučaju zamijenila korištenje godišnjeg odmora.

    Naime, u skladu sa članom 52. stav 4. Zakona, u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Naknada za korištenje godišnjeg odmora

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Nadamo se da ste dobili odgovor na pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca, a u svakom slučaju vam savjetujemo da sva pitanja iz radnog odnosa rješavate sporazumno sa poslodavcem, ili, u odsustvu takvog dogovora, da se obratite osobi ovlaštenoj za zastupanje, odnosno vašem advokatu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Plaća je iznos novca koji poslodavac plaća zaposleniku, obično mjesečno, za njegov rad na temelju zaključenog ugovora o radu. Koje su to vrste ugovora o radu, saznajte na članku koji smo pisali na tu temu. Ekonomska definicija plaće glasi da je plaća dohodak od rada. Međutim, postavlja se pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće, odnosno, da li je poslodavac dužan dati platnu listu uz isplatu plaće?

    Sadržaj članka:

    Da li je poslodavac dužan dati platnu listu

    Odredbom člana 79. stav 3. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/16 i 89/18 i 44/22), propisano da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Također, članom 80. navedenog zakona predviđeno je da poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

    Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

    Shodno navedenom, Zakonom je propisana obaveza poslodavca da radniku uruči pisani obračun plaće, s tim da nije preciziran način uručenja što podrazumjeva da se može prihvatiti bilo koja vrsta uručenja kojom bi poslodavac imao dokaz o uredno izvršenoj dostavi, a imajući u vidu moguće pravne posljedice uručenja odnosno neuručenja.

    Prethodno je potvrđeno i u Mišljenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2726/19 od 30.10.2019. godine.

    Nadamo se sa ste u ovome kratkom članku dobili odgovor na pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće.

    Šta je plaća

    Najjednostavnije rečeno, plaća je novčano primanje koje se isplaćuje u određenom vremenskom razmaku nekom zaposleniku za njegov rad. Može se sastojati od osnovne plaće i posebnih dodataka. Može se prikazivati u bruto i neto iznosu. Poslodavac u cijelosti plaća bruto iznos, a radnik prima kao plaću neto iznos, narodnim jezikom rečeno, “plaća na ruke”. Poslodavac od bruto plaće automatski odbija iznose za pojedine poreze i doprinose tako da zaposleniku ostane neto plaća. Premda su bruto plaće primanja iz radnoga odnosa, nisu radnikova individualna zarada kojom podmiruje svoje osnovne životne potrebe. Plaća može biti i za skraćeno radno vrijeme, npr. kod invalida rada.

    Šta je platna lista

    U tom kontekstu, plaću prati platna lista koja je faktura plaćanja, stoga mora odražavati osnovnu plaću zaposlenika na kojoj će se iskazati relevantne informacije poput odbitaka, primitaka, minulog staža, inosa poreza itd. Navode se dodaci na plaću, koji mogu biti, među ostalim, za staž, rang, obuku, rizike za posao, prekovremeni rad, bonuse za ciljeve. Ukupan zbroj ovih stavki rezultirat će u bruto plaći radnika.

    Kako se dostavlja platna lista

    Platna lista radniku se može uručiti i putem pošte preporučenom dostavom sa povratnicom, budući da na taj način poslodavac ima dokaz o uredno izvršenoj dostavi.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li je potrebno posebno radno iskustvo nakon prvog i drugog ciklusa studiranja

    Da li je potrebno posebno radno iskustvo nakon prvog i drugog ciklusa studiranja

    Nakon završenog studija, obično je osnovni cilj pronaći zaposlenje. Ranije smo pisali o temi zaposlenja, tako da na ovome LINK-u možete pronaći mnogo korisnih savjeta. Ukoliko se radi o zaposlenju u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, potrebno je ispuniti zakonom propisane uslove. Jedan od uslova je radni staž, odnosno pripravnički ili volonterski staž, nakon čega kandidat stiče uslove za polaganje Ispita općeg znanja za rad u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Međutim, ukoliko se pripravnički ili volonterski staž završi nakon prvog ciklusa studiranja po Bolonjskom sistemu, nakon čega je osoba stekla godinu dana radnog staža ili volonterskog iskustva, te nakon toga završi i master studij, postavlja se pitanje da li je potrebno posebno radno iskustvo nakon prvog i drugog ciklusa studiranja?

    Sadržaj članka:

    Da li je potrebno posebno radno iskustvo nakon prvog i drugog ciklusa studiranja

    Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta zauzela je načelni stav da sva tri ciklusa visokog obrazovanja spadaju u istu – visoku stručnu spremu.

    Kako i prvi i drugi ciklus visokog obrazovanja jesu visoko obrazovanje, nakon kojih se stiče visoka stručna sprema, to obaveza i mogućnost obavljanja pripravničkog ili volonterskog staža postoji samo jednom u visokoj stručnoj spremi.

    Osoba koja je završila prvi ciklus visokog obrazovanja stekla je visoku stručnu spremu.

    Ako je nakon toga završila pripravnički ili volonterski staž i stekla jednu godinu radnog staža, odnosno iskustva u struci, završetkom drugog ciklusa visokog obrazovanja ne mijenja stepen stručne spreme.

    Svo radno iskustvo stečeno nakon sticanja visoke stručne spreme je, u skladu sa prethodno navedenim, u skladu s našim mišljenjem i shvatanjem važeće, te se po osnovu njega mogu ostvarivati prava, te se i ispunjavaju uslovi vezani za radno iskustvo u struci.

    Pojam pripravnika, ko je pripravnik

    Pojam pripravnika je regulisan Zakonom o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), kojim je u članu 32. propisano da, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom, pri čemu se pripravnikom smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

    Propis koji reguliše pitanje volontiranja

    Volontiranje je regulisano članom 34. Zakona o radu, kojim je propisano da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, pri čemu se vrijeme stručnog osposobljavanja računa u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž.

    Volontiranje je bliže uređeno Zakonom o volontiranju FBiH.

    Više o volontiranju pisali smo u jednom od posebnih članaka.

    Volonteri i volontiranje u BiH

    Kojim propisom se određuju uslovi za vršenje poslova u državnoj službi

    Uredba o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe koje obavljaju državni službenici, uslovima za vršenje tih poslova i ostvarivanju određenih prava iz radnog odnosa koja, kako joj i ime kaže, propisuje poslove osnovne djelatnosti iz nadležnosti federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa državne službe i propisuje se i na kantonalnim nivoima vlasti, reguliše kako je jedan od uslova za obavljanje poslova osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe propisana i visoka stručna sprema određene vrste.

    Također je propisano da visoka stručna sprema podrazumijeva stečenu diplomu visokog obrazovanja ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII stepena stručne spreme odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.