Zlostavljanje životinja nije samo moralno pogrešno, ono je i zakonom kažnjivo u Bosni i Hercegovini. I što je najvažnije: bilo ko, u bilo kojem trenutku, zlostavljanje može prijaviti. Bez obzira jeste li svjedok nasilja, sumnjate da se životinja drži u nehumanim uslovima ili postoje indicije da se ugrožava nemoćno biće, zakon je na vašoj strani. U nastavku objašnjavamo koje oblike zlostavljanja prepoznaje zakon, te kako i kome prijaviti zlostavljanje životinja.
Sadržaj članka:
- Šta se podrazumijeva pod zlostavljanjem životinja?
- Ko može prijaviti zlostavljanje?
- Gdje se prijavljuje?
- Koje su kazne?
- Zašto prijaviti?
- Podržite Pravni blog
Šta se podrazumijeva pod zlostavljanjem životinja?
Zlostavljanje životinja ne mora uvijek izgledati dramatično. Ponekad se događa u tišini, u nečijem dvorištu, ili iza zatvorenih vrata gdje niko ne vidi. Prema Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, zlostavljanje nije samo direktno nanošenje bola ili povrede. To može biti i ostavljanje psa bez hrane danima, uskraćivanje vode, posebno ljeti, ili držanje životinje na kratkom lancu bez zaklona, na suncu i kiši. I to je nasilje. Zakon jasno kaže da životinja ima pravo na osnovne životne potrebe: hranu, vodu, kretanje, zaklon i veterinarsku njegu kada je bolesna. Nije dovoljno reći “to je samo pas” ili “tako se oduvijek radi na selu”. Vrijeme kad su se životinje smatrale pukim imetkom mora ostati iza nas.
Posebno je važno znati da se zakonski zlostavljanje ne mora desiti “aktivno”. I nečinjenje može predstavljati povredu zakona. Ako, recimo, vlasnik vidi da je njegova životinja bolesna, ali odluči da je ne liječi, to je također zlostavljanje. Isto vrijedi i za one koji ignorišu rane, izgladnjelost, ili ponašanje koje jasno ukazuje na patnju. Ne možete tvrditi da volite svoju životinju, a istovremeno joj uskraćivati osnovna prava i human tretman. Zakonodavac to vidi i zakon prepoznaje, pa bi morali i mi.
Ko može prijaviti zlostavljanje?
Možda mislite da prijavljivanje zlostavljanja životinja nije vaš posao, da to trebaju raditi inspekcije, komunalni redari ili neka “udruženja za zaštitu”. Ali istina je potpuno drugačija. Zlostavljanje može i treba prijaviti svako. Ne trebate diplomu, značku, ni odobrenje da stanete u zaštitu bića koje pati. Dovoljno je da ste čovjek.
Zakon vas ne obavezuje da dokazujete krivicu, ali ako imate osjećaj da nešto nije u redu, ako vidite životinju koja trpi, zanemarenu, bolesnu, izgladnjelu ili zlostavljanu, vi imate pravo da to prijavite. I ne samo pravo, nego i odgovornost. Prijava ne mora biti formalna ili savršeno sročena, ali je važno da bude što preciznija. Lokacija, vrijeme, opis situacije, eventualne fotografije ili video snimci, čak i svjedoci, sve to može pomoći nadležnim da reagiraju brzo i odlučno.
Ne čekajte da neko drugi reaguje. Možda ste baš vi jedina nada toj životinji. A ako svi šute, nasilje postaje norma. Zato, ako vidite, recite. Niste sami, i niste nemoćni.
Gdje se prijavljuje?
Kada svjedočite zlostavljanju životinje ili sumnjate da neko prema njoj ne postupa kako treba, prirodno je da se pitate kome se obratiti? Ko je zadužen da reaguje? Iako sistem nije uvijek savršeno organizovan, postoje jasno određene institucije koje su zakonski obavezne da postupe po prijavi.
Prva adresa bi trebala biti inspekcija. Ona može biti organizovana na nivou općine, kantona ili entiteta. Inspektori imaju ovlaštenja da izađu na teren, provjere uslove u kojima se životinja nalazi, narede izmjene ili, u težim slučajevima, izreknu kazne. Njihov zadatak je da štite životinje kroz provođenje zakona.
U ozbiljnijim situacijama kada je u pitanju nasilje, povrede, ubistvo životinje ili organizovanje borbi, prijavu treba uputiti i policiji. Takva djela mogu imati i elemente krivične odgovornosti. Nemojte se ustručavati, ukoliko je istina ono što govorite, te možete dokazati ono što navodite u prijavi, zakon vas štiti. Nikada nikoga nemojte lažno prijavljivati!
Ako se radi o napuštenim psima, nehigijenskim uslovima držanja u naseljenim mjestima, ili stvaranju buke, nadležni mogu biti i komunalni redari u vašoj općini. Njima se često prijavljuju slučajevi koji remete javni red ili predstavljaju opasnost po zajednicu.
I na kraju, ako ne znate kome tačno da se obratite ili niste sigurni u ispravnost postupka, možete se javiti i udruženjima za zaštitu životinja. Iako nemaju ovlaštenja inspekcije, oni znaju proceduru, imaju iskustva, i često djeluju brzo u saradnji s nadležnima.
Svaki poziv, svaka poruka i svaka prijava mogu značiti razliku između života i smrti za nevino biće.
Kako napisati prijavu?
Pisanje prijave ne treba da bude komplikovano. Ne pišete tužbu, pišete glas u ime nekoga ko ne može govoriti. Suština je da jasno i precizno prenesete šta ste vidjeli ili sumnjate da se dešava, i gdje se to dešava. Vaše riječi mogu pokrenuti reakciju, ali je važno da ne ostanu neodređene.
U prijavi pokušajte navesti tačnu lokaciju, ulicu, broj, naselje, ili bar dovoljno informacija da inspekcija zna gdje da ide. Zatim, opišite situaciju što konkretnije: šta ste vidjeli, koliko često se dešava, kako izgleda životinja, u kakvim uslovima je drže. Ako imate fotografije ili video snimke, obavezno ih priložite.
Možete navesti i svoje kontakt podatke, iako to nije obavezno. Prijava može biti i anonimna, ali nadležni će ozbiljnije pristupiti prijavi ako stoji neko ime iza nje.
Ako ne znate kako da započnete, evo jednostavnog primjera koji možete prilagoditi:
Nije potrebno pisati pravnim jezikom. Potrebno je da budete iskreni. Jer dok neko piše status na društvenim mrežama, vi možete napraviti stvarnu promjenu, jednim mailom ili pozivom.
Koje su kazne?
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja nije mrtvo slovo na papiru. On ne samo da prepoznaje zlostavljanje i zanemarivanje životinja, već propisuje i vrlo konkretne novčane kazne za one koji takva djela počine. Kazne su značajne, i što je još važnije odnose se kako na pojedince, tako i na pravna lica i odgovorne osobe unutar firmi. Drugim riječima, niko nije “izvan dometa” zakona kada se radi o patnji životinja.
Ako je zlostavljanje, zanemarivanje ili bilo koje drugo postupanje protivno zakonu počinio vlasnik životinje, može biti kažnjen novčanom kaznom u rasponu od 30 KM do 10.000 KM. To uključuje širok spektar radnji, od uskraćivanja hrane i vode, preko držanja na lancu bez zaklona, pa sve do nelegalne amputacije ili usmrćivanja životinje na nehuman način. Zakon ne štiti samo kućne ljubimce, štiti sve životinje, uključujući i one koje se drže u komercijalne svrhe.
Kada prekršaj počini pravno lice, kazne su mnogo strožije: od 200 KM do čak 200.000 KM, zavisno od težine i posljedica radnje. Ovo je posebno važno za subjekte koji se bave uzgojem, prodajom, transportom, eksperimentima ili preradom životinja. Osim firme kao takve, kaznu u iznosu od 200 KM do 20.000 KM može snositi i odgovorno lice u toj firmi, ako se utvrdi da je svjesno dozvolilo ili naložilo postupanje protivno zakonu.
Zakon nije tu samo da kazni, nego da djeluje preventivno. Kazne postoje da bi se one najranjivije, životinje koje ne mogu same potražiti pomoć, zaista i zaštitile. Na svakome od nas je da to prepozna, i da svojim postupanjem, ili prijavom, da zakonu smisao.
Zašto prijaviti?
Životinje ne mogu same da se brane, ne mogu da kažu šta im se dešava i ne mogu tražiti pomoć, zato je na nama da budemo njihov glas. Prijavljivanje zlostavljanja nije samo građanska dužnost, već i čin saosjećanja i odgovornosti.
Možda će nekome zvučati kao mali korak, ali vaš poziv ili prijava mogu doslovno spasiti život. Mogu prekinuti patnju koja traje danima, mjesecima, ili godinama. I dok mnogi okrenu glavu, upravo oni koji se usude reagovati prave razliku i stvaraju svijet u kojem niko ne može biti prepušten sam sebi u patnji.
Zato, ako vidite da se prema životinji ne postupa kako treba, nemojte šutjeti. Vaša hrabrost i briga mogu biti presudni. Svaka prijava nosi šansu da se nešto promijeni, da neko dijete nauči šta znači saosjećanje, a neko nevin život spasi.
Prijava zlostavljanja životinje nije samo postupanje u skladu sa zakonom, to je humanost u najčišćem obliku.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.