Tag: ko moze biti svjedok

  • Ko može biti svjedok

    Ko može biti svjedok

    Svjedok je osoba koja posjeduje informacije o nekom događaju ili činjenici i koja je sposobna da ih dostavi sudu ili drugoj državnoj instituciji koja vodi postupak. Svjedok je dužan da iskreno i tačno govori o onome što zna i da se pridržava prava na tajnost podataka koje mu se izričito ne dopuste da priopći. Međutim, ko može biti svjedok?

    Sadržaj članka:

    Ko može biti svjedok

    Bilo ko može biti svjedok, bez obzira na godine, spol ili druge karakteristike. Međutim, postoje neka ograničenja koja se odnose na svjedoke u određenim situacijama.

    Na primjer, osobe koje su lišene sposobnosti da razumiju ili izraze svoju volju ne mogu biti svjedoci.

    Također, osobe koje su pod istragom zbog krivičnog djela ne mogu biti svjedoci u vezi sa tim djelom.

    Svjedoci se pozivaju na sud ili drugu državnu instituciju da daju iskaz o onome što znaju i da odgovore na pitanja koja im se postavljaju.

    Iskaz svjedoka se uzima u obzir kao dokaz u postupku, a svjedok ima obavezu da govori istinu i da ne izmišlja ili prešućuje činjenice.

    Za šta se koriste izjave svjedoka

    Izjave svjedoka se koriste kao dokaz u različitim vrstama postupaka, uključujući krivične, upravne, građanske i druge postupke.

    Izjave svjedoka se uzimaju tako što se svjedoci pozivaju na sud ili u drugu državnu instituciju da bi se utvrdile činjenice u vezi sa nekim događajem ili činjenicom koja se odnosi na postupak.

    U krivičnim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa počinjenim krivičnim djelom i da bi se utvrdila krivica ili nevinost optuženog.

    U građanskim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa nekim tvrdnjama ili zahtjevima stranaka u postupku i da bi se utvrdilo ko je u pravu ili u krivu.

    U radnim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa tvrdnjama ili zahtjevima radnika ili poslodavca i da bi se utvrdile obaveze stranaka u radnom odnosu.

    Izjave svjedoka se uzimaju u obzir kao jedan od dokaza u postupku, ali se ne smatraju jedinim dokazom.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir i druge dokaze, poput pisanih dokumenata ili stručnih mišljenja, pri donošenju odluke.

    Da li je izjava svjedoka vrijedan dokaz

    Izjava svjedoka se uzima u obzir kao jedan od dokaza u postupku, ali nije jedini dokaz koji se uzima u obzir pri donošenju odluke.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir sve relevantne činjenice i dokaze koji su dostupni u određenom slučaju pri donošenju odluke.

    Izjava svjedoka je važan dokaz jer daje informacije o nekom događaju ili činjenici od strane osobe koja je bila prisutna na mjestu događaja ili koja posjeduje određene informacije o događaju.

    Međutim, izjava svjedoka nije uvijek dovoljno vjerodostojna da bi se donijela odluka, ovisno o okolnostima u kojima je izjava data i o vjerodostojnosti svjedoka.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir nekoliko faktora pri procjeni vrijednosti izjave svjedoka, uključujući:

    1. Vjerodostojnost svjedoka: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li je svjedok iskren i da li je sposoban da se pridržava prava na tajnost podataka koje mu se izričito ne dopuštaju da priopći.
    2. Raspoloživost drugih dokaza: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li postoje drugi dokazi koji potvrđuju ili opovrgavaju izjavu svjedoka.
    3. Pouzdanost izjave: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li je izjava svjedoka logična i da li se slaže sa drugim činjenicama iz slučaja.

    Ukoliko su svi ovi faktori prisutni, izjava svjedoka će se uzeti u obzir kao vrijedan dokaz u postupku.

    Međutim, ukoliko postoje sumnje u vjerodostojnost ili pouzdanost izjave svjedoka, ona može biti manje važna u odnosu na druge dokaze.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

    U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.  Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.

    Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

    Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

    Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

     

    Svjedok može uskratiti svjedočenje:

    1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

    2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;

    3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

    4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.

     

    Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.  Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

    Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

    Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

    Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

    Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

    Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

    Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

    Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

    U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.