Tag: ustavni sud bih

  • Ustavni sud Bosne i Hercegovine

    Ustavni sud Bosne i Hercegovine

    Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Po samom značenju riječi, apelacija je poziv, žalba; upozorenje; javni protest; redovan pravni lijek protiv presude nižeg suda.

    Sadržaj

    Nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

    Za apelacionu nadležnost Ustavnog suda relevantne su i sljedeće odredbe Ustava BiH: član II/2 – status Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3 – katalog prava, član II/4 – nediskriminacija, član II/5 – izbjeglice i raseljena lica, Aneks I na Ustav BiH – dodatni sporazumi o ljudskim pravima.

    Nadležnost Ustavnog suda ograničena je samo na „pitanja sadržana u Ustavu“. Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje kako su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje ili tumačili i primijenili zakon, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava.

    To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očigledno proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan, ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravično suđenje, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi itd.).

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Pojam “presude”

    Ustavni sud pojam „presude” tumači šire, tako da je apelaciju moguće podnijeti ne samo protiv presuda već i protiv drugih odluka i rješenja redovnih sudova kojima se konačno rješava o određenim pravima i slobodama.

    Van nadležnosti Ustavnog suda je da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ta procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj.

    Ko može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu

    U pravilu, apelaciju mogu podnijeti stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom. Podnositelj apelacije može imati zastupnika. U tom slučaju uz apelaciju se mora dostaviti i posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom. Posebna punomoć znači da nije dovoljna punomoć data za zastupanje pred redovnim sudovima. Podnosilac apelacije može biti pravno ili fizičko lice i nije nužno da bude državljanin Bosne i Hercegovine.

    Kako podnijeti apelaciju?

    Apelacija upućena Ustavnom sudu šalje se poštom ili se predaje neposredno Ustavnom sudu.

    Pod određenim uvjetima apelacija i drugi podnesci mogu se dostaviti i elektronski, putem e-maila. Više informacija o elektronskoj komunikaciji možete pronaći na internetskoj stranici Ustavnog suda u dijelu E-komunikacija.

    U prilogu apelacije dostavite kopiju osporene odluke/presude, kao i odluke/presude koje su donesene u predmetnom postupku.

    Apelacija i prilozi se predaju/dostavljaju isključivo u jednom primjerku. Zbog skeniranja dokumenata, potrebno je da se dostavljeni dokumenti ne spajaju i ne kopiraju obostrano. Svi ostali prilozi dostavljaju se isključivo na zahtjev Ustavnog suda BiH.

    Uz apelaciju ne dostavljajte originale dokumenata jer će oni nakon proteka određenog vremena biti uništeni. Ustavni sud nema obavezu vraćanja originalnih dokumenata dostavljenih uz apelaciju.

    Apelacija se obavezno podnosi na posebnom obrascu dostupnom u Ustavnom sudu ili na internetskoj stranici Ustavnog suda. Apelacija se obavezno podnosi u tekstu koji je elektronski ili mehanografski obrađen (čl. 20. i 21. Pravila).

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Problem Dana Republike Srpske

    Problem Dana Republike Srpske

    Da li je Dan Republike Srpske kao jednog od entiteta Bosne i Hercegovine zaista neustavan? Zašto u Bosni i Hercegovini imamo problem Dana Republike Srpske?

    Kao i u ostalim demokratskim državama širom svijeta i u Bosni i Hercegovini ustav je najviši pravni akt.

    Za razliku od većine ostalih demokratskih država širom svijeta, u Bosni i Hercegovini je to malo komplikovanije.

    Po broju ustava koji su na snazi, ova država bi trebala biti najdemokratskija na svijetu.

    Uopšteno govoreći, između ostalog, ustav određuje set osnovnih pravila za funkcionisanje društva, te određuje ko ima moć da donosi odluke u ime naroda.

    Ako je suditi po pretragama na Internetu kao jednom od najjednostavnijih načina da se informišete o svojim osnovnim pravima, narodi Bosne i Hercegovine nisu previše zainteresovani za odredbe Ustava, te je generalno pravna pismenost na veoma niskom nivou.

    U odbranu prosječnog građanina Bosne i Hercegovine, i školovanim pravnicima je potrebno mnogo istraživanja i proučavanja kako bi se počeli snalaziti u “moru propisa”.

    U skladu s tim, u Bosni i Hercegovini niko nikome ne može objasniti ništa, niti se može dogovoriti oko bilo čega. Čak ni kada su odluke Ustavnog suda u pitanju.

    Govorimo o Danu Republike Srpske.

    U Republici Srpskoj bi, logično, da slave, iz Federacije BiH im, za Bosnu i Hercegovinu logično, kvare slavlje…

    Zakon o praznicima Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 43/2007 i “Sl. glasnik BiH”, br. 77/2016 – rješenje US BiH) u članu 2 navodi „b) Dan Rapublike“ kao jedan od republičkih praznika, dok u članu 3 piše da je „b) prestalo da važi“.

    Šta se zapravo dogodilo?

    Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine podnio je 17. januara 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2.b) i člana 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/07; u daljnjem tekstu: Zakon o praznicima).

    Podnosilac zahtjeva tvrdi da je Dan Republike koji se obilježava 9. januara kao praznik uspostavila „Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ još 1992. godine bez učešća Bošnjaka i Hrvata u svom sastavu, a što nesumnjivo ukazuje na to da su Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, ali i Ostali, odnosno drugi građani Bosne i Hercegovine drugačije tretirani u odnosu na Srbe u Republici Srpskoj.

    Također se ističe i da se taj datum (9. januar) u Republici Srpskoj proslavlja kao datum isključivo vezan za srpski narod. U vezi s tim je ukazao na to da se priređuju crkvene svečanosti za proslavu tog praznika, da se tog dana slavi i krsna slava Republike Srpske – Sveti arhiđakon Stefan, a što sve ukazuje na oficijelnu vezu i odnos Republike Srpske prema isključivo jednoj religijskoj grupi – pravoslavcima, pri čemu su zanemarene sve druge grupe i pojedinci koji žive u Republici Srpskoj. Također, ukazano je na to da pravoslavni svećenici aktivno učestvuju u ceremoniji obilježavanja tog praznika, te da se religioznim ceremonijama dodatno daje značaj tom datumu i stavlja do znanja pripadnicima drugih naroda da to nije njihov, već samo praznik pripadnika srpskog naroda. U prilog navedenom, podnosilac zahtjeva je priložio i zvaničnu pozivnicu za obilježavanje Dana Republike 9. januara iz koje proizlazi da se ceremonija obilježavanja praznika sastoji od crkvene i svjetovne svečanosti.

    Zbog svega toga, a detaljno obrazloženje možete da pročitate na ovome LINK-u, Ustavni sud donosi Rješenje broj 77/16 u kojem piše:

    „Utvrđuje se da Narodna skupština Republike Srpske nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine. Utvrđuje se da odredba člana 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 43/07) prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja ovog rješenja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.„

    Nakon toga, u Službenom Glasniku RS objavljen je Zakon o Danu Republike Srpske broj: 113/16 od 30.12.2016.  U članu 2 Zakona piše: „(1) Na osnovu potvrđene volјe građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao  Dan Republike.(2) Dan Republike se obilјežava i praznuje kao sekularni praznik.“

    Devet delegata u Vijeću naroda RS iz bošnjačkog i hrvatskog naroda podnijelo je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine novi zahtjev radi osporavanja novog Zakona o Danu RS-a. “Ovlašteni podnosilac podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti novog zakona koji je donesen u Narodnoj skupštini RS-a. Međutim, Ustavni sud još nije donio odluku o tom zahtjevu. To su činjenice.” – registrar Ustavnog suda BiH Zvonko Mijan.

    Dakle, gdje su odredbe Zakona o praznicima Republike Srpske osporene, donešen je Zakon o Danu Republike Srpske.

    U Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) 19.04.2019. godine je zvanično zaprimljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa Zakonom o Danu RS-a. U dostavljenoj odluci Ustavnog suda BiH, navedeno je da se ukida član 2, stav 1, Zakona o Danu RS-a koji glasi: “Na osnovu potvrđene volje građana RS-a, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike“, koji, prema Pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, formalno, prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku BiH“.

    “Za Narodnu skupštinu RS 9. januar je istorijska činjenica ustanovljenja RS i tako će i ostati”- Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (RS) Nedeljko Čubrilović .

    U Bosni i Hercegovini ne postoji problem Dana Republike Srpske, u Bosni i Hercegovini svi imaju svoju istinu. To je problem Bosne i Hercegovine.