Tag: Zakon o zaštiti ličnih podataka

  • Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Bosna i Hercegovina je usvojila novi Zakon o zaštiti ličnih podataka, koji je usklađen s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) Europske unije. Ovaj zakon donosi značajne promjene u načinu obrade i zaštite ličnih podataka građana, postavljajući strožije standarde za institucije i kompanije koje rukuju takvim podacima.

    Sadržaj članka:

    Usklađivanje s europskim standardima

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka u Bosni i Hercegovini donesen je s ciljem usklađivanja s najvišim europskim standardima zaštite privatnosti.

    Konkretno, zakon je usklađen s Uredbom (EU) 2016/679 Evropskog parlamenta i Vijeća od 27. aprila 2016. godine. Ta uredba je poznata kao Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Ona reguliše obradu ličnih podataka i slobodno kretanje takvih podataka unutar Europske unije.

    Ovim usklađivanjem Bosna i Hercegovina nastoji modernizirati svoj pravni okvir. Na ovaj način će se povećati nivo zaštite ličnih podataka građana, te stvoriti pravno sigurnije okruženje za poslovne subjekte koji rukuju podacima.

    Uvođenjem strožijih pravila obrade i čuvanja podataka, novi zakon doprinosi boljoj zaštiti privatnosti pojedinaca. Smanjuju se rizici zloupotrebe podataka i omogućava građanima veću kontrolu nad informacijama koje dijele. Usklađivanje s GDPR-om otvara put za jaču međunarodnu saradnju i olakšava poslovanje kompanijama koje posluju na tržištu Europske unije.

    Vaša prava u zaštiti ličnih podataka

    Ključne odredbe zakona

    Prema novom zakonu, lični podaci su svi podaci koji se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.

    To znači da bilo koja informacija, poput imena, adrese, broja telefona, IP adrese ili čak podataka o fizičkim, psihološkim, genetskim, ekonomskim ili društvenim karakteristikama osobe, spada u kategoriju ličnih podataka.

    Obrada ovih podataka obuhvata niz aktivnosti, bilo da se radi o ručnim ili automatizovanim procesima. U praktičnom smislu, to podrazumijeva:

    • prikupljanje i evidentiranje podataka,
    • organizaciju i strukturiranje,
    • čuvanje i prilagođavanje,
    • pretragu i korištenje,
    • dijeljenje ili prenos podataka,
    • usklađivanje i kombinovanje,
    • ograničavanje pristupa,
    • brisanje ili uništavanje podataka.

    Ove aktivnosti su strogo regulisane zakonom. To znači da svaki subjekt koji obrađuje podatke mora imati jasan pravni osnov za njihovu obradu i poštovati principe zakonitosti, transparentnosti i sigurnosti.

    Obaveze za rukovaoce podataka

    Rukovaoci podataka, uključujući institucije i kompanije koje prikupljaju i obrađuju lične podatke građana, imaju niz zakonskih obaveza. Sve to kako bi osigurali zaštitu privatnosti i sigurnost podataka.

    Prije svega, svaka obrada podataka mora biti zakonita, poštena i transparentna. To znači da građani moraju biti jasno informisani o tome ko obrađuje njihove podatke, u koju svrhu i na koji način.

    Podaci se smiju prikupljati isključivo u određene, izričite i zakonite svrhe. Ni pod kojim uslovima ne smiju se koristiti na način koji nije u skladu s tim svrhama.

    Osim toga, rukovaoci podataka su dužni:

    • osigurati tačnost i ažurnost podataka, kako bi se izbjegle greške koje mogu negativno uticati na pojedince,
    • implementirati odgovarajuće tehničke i organizacione mjere zaštite kako bi se spriječili neovlašten pristup, curenje, gubitak ili zloupotreba podataka,
    • osigurati da podaci ne budu čuvani duže nego što je potrebno za svrhu zbog koje su prikupljeni,
    • omogućiti građanima ostvarivanje njihovih prava u vezi s ličnim podacima, uključujući pravo na ispravku, brisanje i prigovor na obradu.

    Ove obaveze imaju ključnu ulogu u osiguravanju visokog standarda zaštite podataka i povjerenja građana u institucije i kompanije koje s njima posluju.

    Prava građana

    Građani imaju pravo na:

    • Informisanost o obradi njihovih ličnih podataka, što uključuje pravo da budu jasnije obaviješteni o tome kako i u koju svrhu se njihovi podaci koriste.
    • Pristup svojim ličnim podacima, što omogućava građanima da saznaju koji podaci o njima postoje u određenim bazama podataka i ko ih koristi.
    • Ispravku netačnih ili nepotpunih podataka, kako bi se osigurala tačnost i ažurnost svih podataka koji se čuvaju.
    • Brisanje svojih podataka, poznato kao “pravo na zaborav”, koje omogućava uklanjanje podataka kada za to ne postoji opravdanje ili ako nisu više potrebni.
    • Ograničenje obrade, što znači da građani mogu zahtijevati da se njihovi podaci obrade samo u određenim slučajevima i pod određenim uslovima.
    • Prenosivost podataka, koje im omogućava da prenesu svoje podatke od jednog nosioca obrade ka drugom, u strukturiranom i uobičajenom formatu.
    • Pravo na prigovor na obradu, što omogućava građanima da se usprotive određenim vrstama obrade podataka koje se vrše bez njihovog pristanka.

    Kaznene odredbe

    Nepoštivanje odredbi zakona može rezultirati značajnim kaznama.

    Zakon propisuje kazne za kontrolore koji prekrše pravila obrade ličnih podataka. Kazna za kontrolora može biti između 50.000 i 100.000 KM ako obrade posebne kategorije podataka ili prenosi podatke u inostranstvo bez ispunjavanja zakonskih uslova. Odgovorna lica i zaposleni u kontroloru mogu biti kažnjeni manjim iznosima, od 1.000 do 15.000 KM za odgovorna lica i 500 do 10.000 KM za zaposlene.

    Predviđene su i kazne za prekršaje koji uključuju nepoštovanje osnovnih pravila zaštite ličnih podataka. One se odnose na obradu podataka bez saglasnosti ili bez potrebne zaštite. Za ove prekršaje kontrolori se kažnjavaju kaznama od 10.000 do 100.000 KM. Odgovorna lica i zaposleni mogu biti kažnjeni manjim iznosima.

    Zbog nepravilnosti u obradi podataka, kao što su nemogućnost dokazivanja saglasnosti ili nepravilna obrada podataka za novinarske i druge specifične svrhe. Kazne za ove prekršaje kreću se od 5.000 do 50.000 KM za kontrolore, a odgovorna lica i zaposleni mogu biti kažnjeni sa manjim iznosima.

    Kazna za lice koje obrađuje lične podatke protivno uslovima definisanim od strane kontrolora ili obrađivača, kazniće se novčanom kaznom od 500 do 5.000 KM.

    Odgovorna lica u javnim organima koja ne donesu potrebne propise za sprovođenje zakona ili ne pruže podršku Agenciji za zaštitu podataka, kazniće se kaznama od 500 do 5.000 KM.

    Usvajanje novog Zakona o zaštiti ličnih podataka predstavlja značajan korak ka jačanju zaštite privatnosti građana Bosne i Hercegovine. Institucije i kompanije koje obrađuju lične podatke trebaju se upoznati s novim obavezama i osigurati usklađenost svog poslovanja s ovim zakonom. Tako bi izbjegle potencijalne sankcije i osigurale povjerenje svojih korisnika.

    Primjer primjene zakona u svakodnevnom životu

    U današnjem digitalnom dobu, vrlo je lahko zaboraviti da svaka interakcija na internetu može uključivati prikupljanje osobnih podataka. Mnoge web stranice, usluge i aplikacije koje koristimo svakodnevno automatski prikupljaju podatke, a često nismo ni svjesni toga. Kada posjetimo web stranicu i prihvatimo kolačiće (cookies), često ne razmišljamo o tome što to znači za naše lične podatke. Kolačići mogu pratiti našu aktivnost na internetu. Oni bilježe koje stranice posjećujemo, koliko vremena provodimo na njima, pa čak i informacije o našoj lokaciji.

    Pored toga, prijavljivanje na newslettere je još jedan način na koji pružatelji usluga prikupljaju naše osobne podatke. Pri tome često dajemo pristup našim email adresama. Nismo ni svjesni u kojoj se mjeri oni mogu koristiti za ciljanje specifičnih oglasa ili za daljnje dijeljenje naših podataka s trećim stranama.

    Mnoge web stranice koriste naše podatke putem formulara za kontakt, anketa, prijava za popuste. Čine to i kroz našu aktivnost na društvenim mrežama koje su povezane s određenim web stranicama. Često se prihvataju uslovi korištenja ili politika privatnosti bez detaljnog čitanja. Zbog toga mnogi korisnici nisu ni svjesni koji se podaci prikupljaju i kako se koriste.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka postavlja jasne smjernice i obveze za sve koji prikupljaju i obrađuju osobne podatke, uključujući web stranice. To znači da su vlasnici tih stranica odgovorni za informisanje korisnika o tome kako se njihovi podaci koriste. Osim toga, moraju dobiti dozvolu korisnika prije nego što dođe do prikupljanja podataka. U svakodnevnom životu, to bi značilo da bi svaki put kada se prijavite za neki servis ili integrišete s web stranicama, trebali biti svjesni koje podatke dijelite i u koje svrhe.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Imajući u vidu analizu zakonskih propisa iz ove oblasti, a što ćemo obrazložiti u nastavku, smatramo da fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu nije u skladu sa zakonskim odredbama, budući da se navedeni vid kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole. O zaštiti privatnosti u svakodnevnom životu smo pisali i ranije.

    Sadržaj članka:

    Informacione tehnologije i praćenje prisustva na poslu

    Sa razvojem informacionih tehnologija, te sve dostupnijim uređajima za snimanje i pohranjivanje podataka, sve češće se postavlja pitanje zakonitosti uvođenja sistema evidencije radnog vremena na način da se zaposlenik pri rijavi fotografiše.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka  osnovni je propis obradu ličnih podataka, sa ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Kontrolor, odnosno osoba koja prikuplja i obrađuje lične podatke, u obavezi je da lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način, što podrazumijeva obradu ličnih podataka ukoliko je ona propisana zakonom ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići takvom obradom.

    U kojoj mjeri se smiju obrađivati lični podaci

    Lični podaci obrađuju samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe. Ovaj princip znači da ukoliko zakon ili na osnovu zakona doneseni podzakonski akti ne propisuju koji podaci se obrađuju, onda se uzima minimalan obim ličnih podataka koji je potreban da bi se postigla svrha takve obrade.

    Kako je regulisana obrada ličnih podataka zaposlenika

    Obrada ličnih podataka zaposlenika u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana propisima iz oblasti radnih odnosa, a jedan od tih propisa je Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US) koji u članu 30. propisuje da se lični podaci zaposlenika ne mogu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Ova pravna norma je ograničavajuća i pretpostavlja zakonski osnov ili neophodnost, odnosno stvarnu potrebu, kao uslov za obradu ličnih podataka.

    Dakle, pravo i obaveza…, kao poslodavca, je da kontroliše prisustvo zaposlenika na radnom mjestu, te je shodno navedenoj normi, a u nedostatku zakonskog osnova, dužan koristiti način i sredstva koja su primjerena i neophodna za izvršenje takve obaveze.

    Da li je fotografisanje zaposlenika opravdano

    Prema tome, fotografisanje zaposlenika u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu može biti opravdano samo ukoliko poslodavac nema drugog načina i sredstva da kontroliše radno vrijeme. Međutim, teško bi se u stvarnom životu moglo opravdati fotografisanje zaposlenih kao jedini efikasan i nužan način evidentiranja prisustva na radnom mjestu, jer je način postizanja te svrhe nesrazmjeran sa vrstom podataka koji se obrađuju i rizikom zbog obrade istih.

    Stoga, mišljenja smo da je obrada ličnih podataka zaposlenika putem fotografisanja u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu suprotna principu iz člana 4. tačka c) Zakona, kojim je propisna obaveza kontrolora da lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe, jer se efikasnost sistema kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole.”

    (U skladu sa Mišljenjem Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, br. službeno od 16.7.2020. godine)

  • Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini je samostalna upravna organizacija čija nadležnost i djelokrug poslova su propisani Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“ broj: 49/06, 76/11 i 89/11). Agencija je, između ostalog, ovlaštena da daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka, a jedan od zahtjeva odnosio se i na pitanje da li je dozvoljeno snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju.

    U tom smislu, građani, ali i pravne osobe se Agenciji za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini obraćaju sa zahtjevima za davanje mišljenja da li se snimanje saobraćajnog prekršaja privatnim telefonom od strane građanina, te dostavljanje tog snimka nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova radi sankcionisanja počinioca, može smatrati povredom ličnih podataka.

    Shodno članu 3. Zakona, pojašnjava Agencija u Mišljenju, obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje.

    U smislu navedene odredbe, snimanje počinjenja prekršaja privatnim mobilnim telefonom predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, ukoliko se putem snimka može utvrditi identitet počinioca prekršaja.

    Prekršaj, njegova obilježja, sankcije i organi koji su nadležni da postupaju u vezi sa prekršajem, definisani su relevantnim zakonom o prekršajima. Jedino zakonom ovlašteni javni organi mogu utvrditi postojanje prekršaja, te preduzimati potrebne službene radnje u cilju osiguranja dokaza i sankcionisanja počinioca prekršaja. Kada su u pitanju prekršaji iz oblasti saobraćaja, utvrđivanje i sankcionisanje prekršaja, uglavnom, je u nadležnosti ministarstava unutrašnjih poslova, u skladu sa njihovom teritorijalnom nadležnošću. Imajući u vidu navedeno, ministarstva unutrašnjih poslova obrađuju lične podatke počinioca prekršaja u skladu sa članom 6. tačka a) Zakona.

    Ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život, građani mogu prijaviti počinjenje prekršaja nadležnom organu i dostaviti dokaze kojima raspolažu u vezi sa tim, kao što je snimak saobraćajnog prekršaja napravljen privatnim mobilnim telefonom.

    Međutim, to podrazumijeva snimke koji su prikupljeni u pojedinačnim slučajevima, a ne namjerna i obimna snimanja od strane građana, napravljena u cilju prijavljivanja što većeg broja počinioca prekršaja i njihovog sankcionisanja, što je zakonska nadležnost ministarstva unutrašnjih poslova.

    Dakle, snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju prilikom činjenja prekršajne radnje i dostavljanje takvog snimka nadležnom ministarstvu unutrašnjih poslova na nadležno postupanje predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, koja je prihvatljiva u slučaju ispunjenja uslova iz člana 6. tačka e) Zakona.

        

  • Zaštita privatnosti u svakodnevnom životu

    Zaštita privatnosti u svakodnevnom životu

    Na internetu, televiziji i ostalim medijima sve je više emisija koje se bave snimanjem i emitovanjem, ne samo specijalnih policijskih akcija, već i svakodnevnih policijskih aktivnosti. Kao posljedica toga, logičnim se nameće pitanje da li mediji i snimanje policijskih aktivnosti narušavaju prava građana na zaštitu ličnih podataka i identiteta u policijskim akcijama? Zaštita privatnosti u svakodnevnom životu nameće se kao realno i sve aktuelnije pitanje na koje će se morati dati konkretan i zadovoljavajući odgovor.

    U vršenju svojih dužnosti, policijski službenik djeluje na nepristrasan i zakonit način i vođen je javnim interesom da služi i pomaže javnosti, promovirajući razvoj i očuvanje demokratske prakse u skladu sa zaštitom ljudskih prava i osnovnih sloboda.

    Policijski službenik dužan je poslove obavljati u skladu sa zakonom i drugim propisima i rukovoditi se općim interesom, te naročito služiti i pomagati javnosti.

    Zakon o policijskim službenicima

    Zakonom o policijskim službenicima propisuju se policijske ovlasti i opća pravila njihove primjene, radnopravni status policijskog službenika, te ostala bitna pitanja za rad policijskih službenika.

    U Bosni i Hercegovini postoji više zakona koji regulišu policijska ovlaštenja i radnopravni status uključujući njihove dužnosti i prava, zapošljavanje, obrazovanje i usavršavanje, raspoređivanje, činove, procjenu rada i unapređivanje, naknade, radne uslove, disciplinsku odgovornost, odgovornost za štetu te prestanak radnog odnosa policijskih službenika, ali su principi na kojima se zasnivaju isti i za cilj imaju zaštitu ustavom, zakonima i drugim propisima zagarantovana prava građana.

    Radi spriječavanja krivičnih djela ili radi održavanja reda i sigurnosti, Uprava policije može na javnim mjestima vršiti audio i video snimanje osobe ili grupe osoba, okruženja i svake druge okolnosti ili predmeta. Uređaji za audio i video snimanje na javnim mjestima postavljaju se tako da su javnosti lako uočljivi.

    Obrada ličnih podataka u policijske svrhe podrazumijeva obradu ličnih podataka koju vrši Uprava policije radi spriječavanja i suzbijanja kriminala i održavanja javnog reda, kao i za obavljanje drugih poslova iz nadležnosti Uprave policije.

    U skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 49/2006, 76/2011 i 89/2011 – ispr.) lični podaci podrazumijevaju bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice koje je identifikovano ili može da se utvrdi identitet lica. Nosilac podataka je fizičko lice čiji identitet može da se ustanovi ili identifikuje, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica. Osim toga, Kontrolor podataka ne može da daje lične podatke trećoj strani prije nego što o tome obavijesti nosioca podataka. Ako nosilac podataka ne odobri da se daju lični podaci, oni ne mogu da se otkriju trećoj strani osim ako to nije u javnom interesu.

    Video sadržaji koji se mogu pratiti na televiziji ili na internetu, gdje snimateljske i novinarske ekipe prate i snimaju policijske službenike u izvršavanju redovnih poslova i zadataka, često više nego očigledno otkrivaju identitet lica, odnosno, omogućavaju da se identitet lica ustanovi ili identifikuje, neposredno ili posredno, pomoću jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica.

    Štaviše, u pojedinim situacijama, oni koji takve sadržaje serviraju u javni medijski prostor propuštaju i da “zamagle” lica koje je predmet policijskih aktivnosti.

    To ima višestruke posljedice za kontrolisana lica i vodi njihovoj stigmatizaciji. Često se stiče utisak da su aktivnosti “isforsirane” iz potrebe da se određeni sadržaj snimi, ne uzimajući u obzir interes lica, njegovu privatnost i štetu koja mu se insceniranim djelovanjem može proizvesti.

    Podržite Pravni blog, podijelite naše sadržaje i pomozite nam da dopremo do što većeg broja čitaoca, a mi nastavljamo obrađivati ovu temu u narednim člancima, gdje ćemo dati odgovore na pitanja kako tražiti zaštitu svojih ličnih podataka, šta uraditi u slučaju protivpravnog korištenja ličnih podataka i ostala aktuelna pitanja.

    Zaštita privatnosti u svakodnevnom životu mora se shvatiti ozbiljno kao i zaštita života i bilo kojeg drugog prava svakog građanina i građanke bilo koje države.

  • Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri

    Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri

    Budući da je to svakodnevna pojava, postavlja se opravdano pitanje da li poslodavac smije prikupljati ili zahtijevati da dostavi Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri od kandidata, odnosno lica koje traži zaposlenje.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11) je opći propis koji regulira obradu i zaštitu ličnih podataka i primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalaže drugačije.

    U članu 3. Zakona date su definicije pojedinih izraza koji se upotrebljavaju u Zakonu. Tako, u skladu sa datim definicijama, poslodavac je kontrolor koji putem javnog konkursa zahtijeva od kandidata da uz prijavu dostave i uvjerenje da se protiv njih ne vodi krivični postupak.

    U članu 4. propisuju se osnovni principi obrade ličnih podataka kojih su se obavezni pridržavati svi kontrolori. U tački a) navedenog člana propisano je da je kontrolor obavezan da lične podatke obrađuje na pravedan i zakonit način, dok je u tački c) istog člana propisano da je kontrolor obavezan da lične podatke obrađuje samo u mjeri i opsegu koji je nužan za ispunjenje svrhe.

    Utemeljenost zahtjeva za dostavljanje Uvjerenja na određenom propisu

    U skladu sa principom pravednosti i zakonitosti, relevantan je propis koji regulira radno-pravni status između kontrolora i zaposlenika. Ukoliko je zakonom, kao uslov za zaposlenje, propisano nevođenje krivičnog postupka protiv kandidata, onda kontrolor ima pravo da obrađuje taj podatak.

    Mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka

    Između ostalog, u Mišljenju Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, stoji da način pribavljanja uvjerenja da protiv kandidata nije pokrenut krivični postupak nije predviđen niti jednim propisom.

    Međutim, pošto se radi o pribavljanju isprave kojom se dokazuje činjenica o kojoj nadležni sud vodi službenu evidenciju, to Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine u članu 157. stav (1) propisuje „Isprave koje služe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja službeno lice koje vodi postupak.“

    Zahtijevanje dostavljanja uvjerenja o nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri od svih kandidata koji se prijave na konkurs protivno je principu srazmjernosti iz člana 4. stav (1) tačka c) Zakona (Kontrolor je obavezan da: c) obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha).

    Zaključak

    To znači, da poslodavac koji je objavio konkurs može tražiti od odabranog kandidata koga namjerava zaposliti da dostavi uvjerenje da protiv njega nije pokrenut krivični postupak ili da isto uvjerenje pribavi sâm, po službenoj dužnosti, ukoliko za to postoji zakonit osnov.

    Sjetite se ovoga članka naredni put kada vam poslodavac zatraži Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri.

    Međutim, imajte u vidu i da je osoba koja traži zaposlenje u “nepovoljnom” položaju. Dokazivanje nezakonitosti traženja određenog dokumenta predstavljalo bi zaseban postupak od onoga u kojem se provodi procedura za prijem u radni odnos. Savjetujemo vam da, ukoliko je to moguće, komunicirate sa potencijalnim poslodavcem, umjesto da ulazite u spor s njim prije nego je radni odnos i zasnovan.

    U jednom od članaka govorili smo i otome šta je Uvjerenje o nekažnjavanju, ko izdaje Uvjerenje o nekažnjavanju, te koja je dokumentacija potrebna za njegovo izdavanje.

  • Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Iz jednog od tekstova (Mišljenja) Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini saznali smo da je neimenovana osoba Agenciji uputila akt u kojem navodi da je zaposlena u jednoj od Institucija Bosne i Hercegovine, a kojoj se obratila sa zahtjevom za izdavanje uvjerenja o radnom stažu. U ovome tekstu, a u skladu sa Mišljenjem nadležnih u Ageniji, objasnićemo da li je neophodno navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva za izdavanje određenog uvjerenja i na taj način doprinijeti zaštiti vaših ličnih podataka.

    Sadržaj

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Međutim, službenik Sektora za administrativne poslove stranku je obavijestio da se neće izraditi uvjerenje dok se ne navede svrhu za koju se traži.

    S obzirom na okolnosti slučaja, stranka je usmenim putem navela svrhu traženja uvjerenja, koje nakon toga izdato, a u kojem je kao razlog izdavanja navedeno „u svrhu konkurisanja na konkurs“. Stoga, stranka je od Agencije za zaštitu ličnih podataka mišljenje da li ste sa stanovišta Zakona o zaštiti ličnih podataka, dužni prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjerenja navesti svrhu za koju se traži.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    U vezi sa naprijed navedenim, na osnovu člana 40. stav (2) tačka g) Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11), Agencija je dala Mišljenje u kojem navodi da Zakon o zaštiti ličnih podataka predstavlja osnovnu legislativu koja neposredno određuje obradu ličnih podataka, s ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Član 4. Zakona propisuje principe obrade ličnih podataka koji su dužni da se pridržavaju svi kontrolori u postupku obrade ličnih podataka. Jedan od principa obrade ličnih podataka je princip pravičnosti i zakonitosti propisan u stavu (1) tačka a) navedenog člana Zakona, koji podrazumijeva obradu ličnih podataka u skladu sa zakonskim propisom kojim se reguliše određena oblast ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići.

    Dakle, svaki kontrolor pa tako i Institucija Bosne i Hercegovine iz upita, dužna je da obrađuje lične podatke svojih zaposlenika na pravičan i zakonit način.

    U skladu sa navedenim, obrada ličnih podataka koja se odnosi na svrhu za koju nosilac podataka zahtijeva uvjerenje, ne može se vršiti ukoliko takva obrada nije određena relevantnim zakonskim propisom.

    Zaključak

    Obrada ličnih podataka u postupku izdavanja uvjerenja, određena je Zakonom o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16). Zakonom o upravnom postupku u članu 162. stav (5), propisano je sljedeće:

    „Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drugačije određeno.“

    Dakle, Zakonom o upravnom postupku određeno je da se uvjerenja izdaju na osnovu usmenog zahtjeva, ali nije utvrđena obaveza navođenja svrhe za koju se uvjerenje zahtjeva.

    Zaključno, Agencija je mišljenja da zahtijevanje navođenja svrhe za koju se traži uvjerenje o radnom stažu kao u predmetnom slučaju, nije u skladu sa principom pravičnosti i zakonitosti, niti je opravdano sa aspekta zaštite prava na privatnost lica na koje se podaci odnose.