Month: March 2020

  • Ko vas može zastupati pred sudom

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Zakon o parničnom postupku FBiH propisao je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku lično ili putem punomoćnika. Punomoćnik je osoba koja u postupku poduzima radnje u ime i za račun stranke. Međutim, stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Ipak, suprotnu stranku, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi. Dakle, ko vas može zastupati pred sudom?

    Sadržaj članka:

    Ko može biti punomoćnik?

    Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

    Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to moguće, stranku koju advokat zastupa.

    U radnim sporovima radnika može, besplatno, zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit.

    Zastupanje u postupku revizije

    Stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat. Izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit.

    Granice punomoći i ovlaštenja punomoćnika

    Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

    Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave.

    Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

    Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći:

    1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, dati odgovor na tužbu,
    priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i
    odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

    2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu
    takvog zahtjeva;

    3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

    4) pismeno ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim
    zastupanja na glavnoj raspravi.

    Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena stručni saradnik i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.

    Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

    Izdavanje punomoći

    Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.

    Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

    Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.

    Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavila osoba bez punomoći.

    Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje.

    Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

    Opoziv i prestanak punomoći

    Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopčen. Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

    Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti. Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može poduzimati sve radnje u postupku a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku koje ne trpe odgađanje.

    Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju stečaja ili likvidacije punomoć koju je izdao stečajni, odnosno likvidacioni dužnik prestaje kada prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.

    Izuzetno, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

    Ovaj članak o tome ko vas može zastupati pred sudom napisan je kako bi vam se približio institut punomoći u parničnom postpupku, ali ono što je napisano, nije dovoljno za uspješno samostalno zastupanje pred sudom čak i ako posjedujete određeno pravno znanje. U slučaju da imate problem, savjetujemo vam da se obratite advokatu, a u svakom slučaju savjetujemo vam da pročitate Zakon o parničnom postupku kako biste dobili kompletniju sliku parničnog postupka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer Odluke o radu od kuće

    Vlada Federacije BiH je, u vezi sa postupanjem poslodavaca i radnika, a s ciljem sprječavanja bolesti izazvane koronavirusom (COVID-19), na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, dala više preporuka poslodavcima. U skladu s tim, u nastavku vam, osim ostalih preporuka, donosimo primjer odluke o radu od kuće.

    Preporučuje se poslodavcima da provedu posebne mjere zaštite kojima će spriječiti nastupanje štetnih posljedica po zdravlje radnika, tako da radnicima skrate trajanje radnog vremena, ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Poslodavcima koji zapošljavaju veći broj radnika preporučeno je da reorganizuju radno vrijeme, ukoliko to proces rada dozvoljava, te da rad koji se odvija u jednoj smjeni rasporede u dvije smjene, kako bi bila izbjegnuta koncentracija većeg broja radnika na jednom mjestu.

    Radnicima treba dati upute za rad od kuće, ukoliko je to zbog prirode posla moguće, odnosno ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Treba omogućiti korištenje godišnjeg odmora radnicima, kao i korištenje odsustva u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radnicima, roditeljima malodobne djece do 10 godina, treba omogućiti odsustvo s posla jednom roditelju, u slučaju da oba rade.

    Treba otkazati sva službena putovanja u državi i inostranstvu, a posebno ona na koja bi bili upućivani radnici s dijagnosticiranim hroničnim oboljenjima. Prilikom upućivanja na službena putovanja koja nije moguće otkazati, potrebno je radnike uputiti na instrukcije koje su izdale nadležne zdravstvene institucije i ustanove na područjima gdje putuju, te radnicima treba obezbijediti odgovarajuća zaštitna sredstva, kao što su maske, sredstva za dezinfekciju i slično.

    Poslodavci su obavezni, u skladu s propisima iz oblasti zaštite na radu, osigurati redovno i pojačano provođenje higijenskih mjera u radnim i pomoćnim prostorijama, a koje, između ostalog, podrazumijevaju čišćenje i dezinfekciju prostora, kao i redovnu ventilaciju i provjetravanje.

    Preporučeno je otkazivanje sastanaka s većim brojem učesnika. Također, sastanci koji su neophodni, trebali bi biti organizovani u što većim prostorijama, uz dovoljan razmak između učesnika sastanka (1-2 metra).

    Poslodavci i radnici se upućuju da, u vezi s regulisanjem privremene spriječenosti za rad, usljed novonastalih okolnosti, postupaju u skladu sa uputama Federalnog ministarstva zdravstva. Upućeni su i da u svemu postupaju u skladu s preporukama Federalnog ministarstva zdravstva, a koje su date poslodavcima i radnicima na teritoriji Federacije BiH.

     

    PRIMJER ODLUKE O RADU OD KUĆE

    U skladu sa Preporukom Vlade FBiH od 16. 03. 2020. u vezi sa proglašenjem stanja nesreće i članom 26. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), ____________________________ (naziv i adresa poslodavca), kojeg zastupa ______________ (u daljem tekstu: Poslodavac) dana _________ godine donosi

    ODLUKU O RADU OD KUĆE

    I
    Radnici Poslodavca (ako se odluka ne odnosi na sve radnike, navesti i koji radnici) će, u cilju sprečavanja širenja pandemije koronavirusa, u periodu od ________ raditi od kuće u skladu sa tehničkim i drugim mogućnostima.

    II
    Poslodavac će, u skladu sa svojim mogućnostima, radnicima (iz tačke I ove odluke) omogućiti sredstva za rad za obavljanje poslova njihovog radnog mjesta, kao i adekvatnu naknadu troškova za upotrebu vlastitih sredstava za rad.

    III
    Radnici (iz tačke I ove odluke) imaju obavezu da poslove predviđene ugovorom o radu obavljaju na, u osnovi, isti način kao da rad obavljaju u prostorijama Poslodavca.

    IV
    Radnici (iz tačke I ove odluke) su dužni da redovno obaviještavaju Poslodavca o izvršenim radnim obavezama i trajanju radnog vremena.

    V
    Ova Odluka se primjenjuje od _________ i vrijedi do opoziva, o čemu će radnici biti pravovremeno obaviješteni.

    Napomena: Ukoliko samo određen broj radnika ili samo neke službe obavljaju rad od kuće, ova odluka treba sadržavati i imena i prezime radnika, odnosno službe/odsjeke unutar pravnog lica koji se upućuku na rad od kuće.

    Za Poslodavca:
    __________________

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Pravni blog ne snosi odgovornost zbog primjene onoga što pročitate na www.pravniblog.com. Upućujemo vas da još jednom pročitate Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), te relevantne preporuke Vlade FBiH kako biste donijeli konačnu odluku.

  • Vaša prava u zaštiti ličnih podataka

    Opšta Uredba o zaštiti podataka uvodi i pojašnjava određena nova prava za ispitanike, te osigurava (osim u iznimnim situacijama) jednak nivo zaštite svakom pojedincu iz Europske unije, bez obzira na državu članicu nadležnu za postupanje u konkretnom slučaju. Od izuzetne je važnosti da znate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka, jer vaši lični podaci nisu samo to, oni su i roba kojom mnogi bez vašeg znanja trguju.

    Voditelj obrade dužan je preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije o aspektima obrade ličnih podataka, te o pravima ispitanika na pristup svojim podacima, brisanje podataka, ograničenje obrade, prenosivost podataka, upućivanje prigovora u vezi s automatizovanim pojedinačnim donošenjem odluka (što uključuje profilisanje).

    Navedene informacije trebaju se pružiti u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, naročito za svaku informaciju koja je namijenjena djetetu. Također, ako ispitanik uputi određeni zahtjev voditelju obrade za ostvarivanje svojih prava iz Opšte uredbe o zaštiti podataka, a voditelj obrade ne postupi po tom zahtjevu, tada voditelj obrade bez odgađanja i najkasnije jedan mjesec od primitka zahtjeva izvještava ispitanika o razlozima ne postupanja po zahtjevu i o mogućnosti podnošenja pritužbe nadzornom tijelu, te traženja pravnog lijeka.

    U nastavku pročitate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka:

     

    • transparentnost (čl. 12-14): pružanje informacija prilikom prikupljanja podataka kada voditelj obrade mora među ostalim informacijama obavijestiti ispitanika i o svojem identitetu i kontakt podacima, svrhama obrade i pravnoj osnovi za obradu podataka, primaocima, iznošenju u treće zemlje, periodu pohrane, mogućnosti povlačenja saglasnosti, itd.;
    • pravo pristupa podacima (čl. 15) pripada ispitanicima. To im pravo omogućuje pristup ličnim podacima i podacima o načinu njihove obrade. Voditelj obrade dužan je na zahtjev pružiti pregled kategorija podataka koji se obrađuju kao i kopiju stvarnih podataka. Nadalje, voditelj obrade ispitanika mora obavijestiti o detaljima obrade poput svrhe obrade, eventualnim primateljima podataka i načinu na koji je voditelj stekao te podatke;
    • pravo na ispravak (čl. 16): ispitanik ima pravo zahtijevati ispravak netačnih ličnih podataka koji se na njega odnose, a uzimajući u obzir svrhe obrade, ispitanik ima pravo dopuniti nepotpune lične podatke, među ostalim i davanjem dodatne izjave;
    • brisanje („pravo na zaborav“) (čl. 17): ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje ličnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja ako, među ostalim, lični podaci više nisu neophodni u odnosu na svrhu obrade. Ovo pravo ima ograničenja pa tako npr. političar ne može zatražiti brisanje informacija o sebi koje su date u okviru političkog djelovanja.
      Pravo na zaborav zamijenjeno je ograničenijim pravom na zaborav u inačici GDPR-a koju je usvojio Europski parlament u martu 2014. U čl. 17. navodi se da ispitanik ima pravo zatražiti brisanje ličnih podataka koje ga se tiču prema jednom od osnova, uključujući nepridržavanje principa zakonite obrade (čl. 6. st. 1.), što uključuje slučajeve u kojima su interesi ili osnovna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka, naročito ako je ispitanik dijete, snažniji od interesa voditelja obrade.
      Član 17. izričito propisuje pravo na zaborav. Podaci moraju biti izbrisani “bez odlaganja”, ako više nisu potrebni ili ako je saglasnost povučena;
    • pravo na ograničenje obrade (čl. 18): u pojedinim situacijama npr. kada je tačnost podataka osporavana ispitanik ima pravo zahtijevati da se obrada njegovih ličnih podataka ograniči uz iznimku pohrane i nekih drugih vrsta obrade.
    • pravo na prenosivost (čl. 20): ispitanik ima pravo zaprimiti svoje lične podatke, a koje je prethodno pružio voditelju obrade, u strukturisanom obliku, te u uobičajeno upotrebljavanom i strojno čitljivom formatu, te ima pravo prenijeti te podatke drugom voditelju obrade bez ometanja od strane voditelja obrade kojem su lični podaci pruženi, ako se obrada sprovodi automatizovanim putem i zasniva na saglasnosti ili ugovoru.
      Ispitanici također imaju pravo prenijeti lične podatke iz jednog sistema elektronske obrade u drugi, bez da ih u tome sputava voditelj obrade. Ovim pravom nisu obuhvaćeni dovoljno anonimizovani podaci, ali i podaci koji ne sadrže identifikatore, ali pomoću kojih se pojedinca može identifikovati uz dodatne podatke, obuhvaćeni su pravom. Pravo obuhvaća podatke koje je ispitanik ‘dao’ i podatke koji su nastali ‘praćenjem’, poput ponašanja ispitanika. Nadalje, voditelj obrade podatke mora pružiti u strukturisanom, uobičajeno korištenom formatu (čl. 20.). Pravni stručnjaci u konačnoj inačici GDPR-a vide “novo pravo” koje “seže i preko običnog prava na prenosivost podataka između dva voditelja obrade kako je navedeno u članu 20”;
    • pravo na prigovor (čl. 21): ispitanik ima pravo uložiti prigovor na obradu ličnih podataka ako se ista zasniva na zadaćama od javnog interesa, na izvršavanje službenih ovlasti voditelja obrade ili na legitimne interese voditelja obrade (uključujući i profilisanje), tada voditelj obrade ne smije više obrađivati lične podatke ispitanika osim ako dokaže da njegovi legitimni razlozi za obradu nadilaze interese ispitanika, te radi zaštite pravnih zahtjeva, također ako se ispitanik protivi obradi za potrebe direktnog marketinga, lični podaci više se ne smiju obrađivati;
    • pravo usprotiviti se donošenju automatizovanih pojedinačnih odluka (profilisanje) (čl. 22): ispitanik ima pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se zasniva isključivo na automatizovanoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne efekte koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utiču, osim ako je takva odluka potrebna za sklapanje ili izvršenje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka, ako je dopuštena pravom EU-a ili nacionalnim pravom kojim se propisuju odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda, te legitimnih interesa ispitanika ili zasnovana na izričitoj saglasnosti ispitanika.

     

    Ovom Uredbom su ojačana prava nosioca podataka i obaveze onih koji obrađuju lične podatke. Za potpuno razumijevanje i shvatanje odredaba Uredbe u kontekstu, upućujemo vas da pročitate čitavu Uredbu.

  • Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

    U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.  Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.

    Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

    Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

    Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

     

    Svjedok može uskratiti svjedočenje:

    1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

    2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;

    3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

    4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.

     

    Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.  Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

    Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

    Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

    Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

    Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

    Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

    Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

    Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

    U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.

  • Nadležnost suda u parničnom postupku

    Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03,73/05, 19/06, 98/15) određuje pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Između ostalog, Zakon određuje i nadležnost suda u parničnom postupku.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

     

    Sud ocjenjuje da li je nadležan, poslije prijema tužbe. Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.

    Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. Kada sud u toku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.

    Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparničnog postupka. Nakon pravomoćnosti rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparničnog postupka prednadležnim sudom. Radnje koje je proveo parnični sud, kao što su uvidaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su poduzete u parničnom postupku.

    Sud se može u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.

    Sud se može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

    Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

    Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo
    nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

    Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nade da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slucaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.

    Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se taj sud oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

    Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti izmedu tih sudova.

    Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda i kantonalnog suda s područja istog kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova s područja dva ili više kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Federacije i općinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava Vrhovni sud Federacije, u općoj sjednici.

    Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

    Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost od odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinačnih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem ce se području poduzeti radnja.

    Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

    U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava. Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može zatražiti obavještenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

    Sud u Federaciji nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito odredena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili međunarodnim ugovorom.

    Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Federaciji za odredenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

    Stvarna nadležnost

     

    U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

    Mjesna nadležnost

     

    a) Opća mjesna nadležnost

    Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

    Za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako tuženi nema prebivalište, opće mjesno je nadležan sud na cijem području tuženi ima boravište.

    Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženog.

    Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i općine, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća. Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.

    Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u inostranstvu, opće mjesno je nadležan sud njegovog posljednjeg prebivališta u Federaciji.

    b) Izberiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima za naknadu štete

    Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

    Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je, pored suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Ove odredbe primijenjivat će se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trečim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje, a odredba o nadležnosti suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

    Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac osoba koja traži izdržavanje, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u bračnim sporovima

    Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

    Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

    U sporovima radi utvrdivanja ili osporavanja ocinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe

    Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

    Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

    Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.

    Nadležnost po mjestu plaćanja

    Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

    Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

    Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlenik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

    Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

    Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    c) Isključiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima o nekretninama

    Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na cijem se području nalazi nekretnina.

    Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

    Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu

    Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležni sud u Federaciji, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan.

    Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

    Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje.

    d) Supsidijarna nadležnost

     

    Nadležnost za suparničare

    Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara (član 362. stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.

    Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji

    Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.

    Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem je području obaveza nastala.

    U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji opća mjesna nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.

    Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji

    U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na čijem se području nalazi njeno stalno zastupništvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedište organa kome je povjereno da obavlja njene poslove.

    e) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

    Ako nadležni sud zbog izuzeća sudija ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji ce odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.

    Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

    f) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

    Ako zakonom nije odredena isključiva nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uslov da je taj sud stvarno nadležan.

    Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležni sud.

    Sporazum o tome koji sud će suditi važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče odredenog spora ili više sporova koji svi proistjeću iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upučuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

    Zahtjev tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

  • Autorska prava na računarskim programima

    Razvoj informacionih tehnologija, te značaj koji računarski programi imaju u svakodnevnom životu nametnuli su potrebu da se zaštite autorska prava na računarskim programima.

    Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu Zakona o autorskom i srodnim pravima (“Službeni glasnik BiH br. 63/10), računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.

     

    Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi

     

    Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.

     

    Autorska prava na računarskim programima

     

    Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:

    o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,

    o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,

    o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.

    Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.

     

    Sadržajna ograničenja autorskih prava

     

    Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom.

    Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.

     

    Dekompiliranje

     

    Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:

    o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,

    o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i

    o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

    U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.

     

    Posebne mjere zaštite

     

    Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe.

    Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.

  • Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

    U velikom broju slučajeva, zakoni su efikasni u zaštiti vaših prava onoliko koliko svoja prava poznajete sami. Budući da su prava iz radnog odnosa jako značajna za sve građane, u nastavku vam donosimo korisne odredbe kako to propisuju Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) i Zakon o radu RS (“Sl. glasnik RS”, br. 1/16 i 66/18), a tiču se prava radnika u slučaju promjene poslodavca.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene poslodavca, odnosno promjene poslodavca u skladu sa zakonom (spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.) ili u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom poslodavca, svi ugovori o radu koji važe na dan promjene poslodavca, uz pisanu saglasnost radnika, prenose se na novog poslodavca (poslodavac pravni sljednik).

    Radnik čiji se ugovor o radu prenese, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenosa ugovora o radu. Poslodavac – pravni prethodnik dužan je o prenošenju ugovora o radu na poslodavca pravnog sljednika pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

    U slučaju promjene poslodavca, na radnike se, do zaključivanja novog kolektivnog ugovora, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.

    U slučaju promjene djelatnosti poslodavca, na radnike se primjenjuje kolektivni ugovor novog područja djelatnosti i to od dana promjene djelatnosti.

    Zakon o radu Republike Srpske (RS) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene kod poslodavca, odnosno promjene poslodavca ili vlasništva nad poslodavcem, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšte akte i sve ugovore o radu koji važe na dan promjene poslodavca.

    Poslodavac prethodnik dužan je da poslodavca sljedbenika potpuno i istinito obavijesti o pravima i obavezama iz opšteg akta i ugovora o radu koji se prenose.

    Poslodavac prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sljedbenika pismenim putem obavijesti radnike čiji se ugovori o radu prenose. Ako radnik odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja obavještenja,  poslodavac prethodnik može radniku da otkaže ugovor o radu.

    Poslodavac sljedbenik dužan je da primjenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promjene poslodavca, osim ako prije isteka tog roka istekne vrijeme na koje je donesen opšti akt.

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da najmanje 15 dana prije promjene poslodavca obavijeste reprezentativni sindikat kod poslodavca o:

     

    1) datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca,

    2) razlozima za promjenu poslodavca,

    3) pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

     

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da, najmanje 15 dana prije promjene poslodavca, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom, preduzmu mjere u cilju ublažavanja socijalno-ekonomskih posljedica na položaj radnika.

    Ako kod poslodavca ne postoji reprezentativni sindikat, radnici imaju pravo da budu neposredno obaviješteni o datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca, razlozima za promjenu poslodavca, te pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

    Odredbe ovog Zakona primenjuju se i u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom privrednog društva ili drugog pravnog lica.

     

    ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI (DISCLAIMER)