Šta je Creative Commons licenca

Upotreba modernih tehnologija omogućila je digitalno poslovanje dostupnim svima. U kreiranju sadržaja, ljudi često namjerno, svjesno zloupotrebljavaju autorska prava drugih autora, a nekada to čine iz nemara ili neznanja. U svakom slučaju, zloupotreba autorskih prava podliježe sankcijama, pogotovo kada je u pitanju platforma poput YouTube. Creative Commons autorskopravna licenca i alatke koje Creative Commons licenca nudi unose ravnotežu unutar tradicionalnog okvira autorskog prava gdje su “sva prava pridržana”.

Sadržaj članka:

Podržite Pravni blog

Ukoliko vam se ovaj članak dopadne i smatrate da sadrži korisne informacije, podržite naš rad. Možete da ga podijelite sa prijateljima i pomognete nam da se riječ o Pravnom blogu pročuje. Ovo je naša FACEBOOK STRANICA, a ovo TWITTER PROFIL.

Pravni blog odgovara na vaša i pitanja onih koji ga održavaju i mjesto je gdje autori iznose svoje stavove. Naši pravnici ne daju pravne savjete, niti tvrde da je njihovo tumačenje tačno ili da u međuvremenu nije došlo do izmjene propisa, niti odgovaraju za štetu koja nastane njihovom primjenom.

Zabranjeno je kopiranje članaka sa Pravnog bloga. U slučaju da koristite dio našeg članka potrebno je da na početku napišete da se radi o našem članku, te da se linkuje direktno na članak.

Creative Commons alati

Alati koje nudi Creative Commons licenca svakome, uključujući pojedinačnog autora, pa sve do velikih kompanija i institucija, nude jednostavan način korištenja vlastitog autorskog djela.

Ti alati omogućavaju proizvodnju digitalnog sadržaja, autorskog djela koje se slobodno može umnožavati, distribuirati, remiksirati i prerađivati, a sve to unutar granica autorskog i srodnih prava.

CC BY licenca

Licence Creative Commons uobičajeni su način na koji autori sadržaja mogu drugim korisnicima dati dopuštenje za upotrebu svojih djela. YouTube autorima omogućuje da svoje videozapise označavaju licencom Creative Commons CC BY.

Ako ste svoj videozapis označili licencom CC BY, zadržavate svoja autorska prava. Drugi autori mogu upotrebljavati vaše djelo u skladu s uvjetima licence.

Zajedničke karakteristike Creative Commons licenci

Sve Creative Commons licence imaju brojne zajedničke karakteristike. Svaka od licenci, o kojima ćemo govoriti i u narednim člancima, pomaže autorima da zadrže svoja autorska i srodna prava, a drugima dopuste da umnožavaju, distribuiraju i na neke načine koriste njihova djela, barem u nekomercijalne svrhe.

Svaka Creative Commons licenca također osigurava davateljima licence da će ih priznati i označiti kao autora djela. Svaka Creative Commons licenca pravovaljana je u čitavom svijetu i – budući da su licence utemeljene na autorskom pravu – vrijedi dokle god traje autorsko i srodna prava u djelu.

Te zajedničke karakteristike služe kao osnova na koju davatelji licence, kada donose odluku kako žele da se njihovo djelo dalje koristi, mogu dodati daljnja dopuštenja.

Davatelj Creative Commons licence treba odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja prilikom odabira licence:

– prvo, želi li dopustiti korištenje djela u komercijalne svrhe ili ne, a zatim želi li dopustiti prerade ili ne?

Ako davatelj licence odluči da dopušta prerade, može se također odučiti da od svak ko koristi djelo, novonastalo djelo učini dostupnim pod istim licencnim uvjetima. Ta ideja se zove “Dijeli pod istim uvjetima” i predstavlja jedan od mehanizama koji (u slučaju da ga se odabere) pomažu da količina digitalnih zajedničkih dobara tokom vremena raste.

GNU Opća javna licenca

“Dijeli pod istim uvjetima” je pojam nadahnut GNU Općom javnom licencom. GNU General Public License (kratice GNU GPL i samo GPL) je vjerojatno najpoznatija i najšire korištena licenca za slobodan softver, koju je originalno kreirao Richard Stallman za projekt GNU, a o kojoj se danas brine Free software foundation (FSF).

GPL je napisan tako da sačuva slobode korisnika softvera: pravo na korištenje u bilo koju svrhu, pravo na izradu kopija i pravo na proučavanje, mijenjanje i redistribuciju modificiranog programa.

Umanjuje li Creative Commons licenca slobode korištenja koje zakon predviđa

Creative Commons licenca ne umanjuje slobode korištenja koje zakon predviđa za korisnike djela zaštičenih autorskim i srodnim pravima – slobode kao što su:

  • sadržajna ograničenja autorskog prava,
  • iscrpljenja prava
  • i druga ograničenja isključivih prava.

Creative Commons licence iziskuju od primatelja da traži dopuštenje za sve ostala korištenja djela koje su prema zakonu isključivo pravo autora, a koje licenca izričito ne dopušta. Primatelji licence moraju priznati i označiti davatelja licence kao autora, uz svaku kopiju djela zadržati sva licencna upozorenja i u kopijama dijela postaviti link na djelo. Primatelji licence ne smiju tehnološkim mjerama zaštite onemogućiti drugima pristup djelu.

Creative Commons na YouTube

Svi autori koji svoje sadržaje postavljaju na YouTube mogu ih označavati licencom Creative Commons. Standardna YouTubeova licenca ostaje zadana postavka za sve prijenose.

Licence Creative Commons mogu se upotrebljavati samo na potpuno izvornom sadržaju. Ako je na vaš videozapis postavljeno polaganje prava putem Content ID-ja, ne možete ga označiti licencom Creative Commons.

Označavanjem izvornog videozapisa licencom Creative Commons cijeloj YouTube zajednici dajete pravo na ponovnu upotrebu i uređivanje tog videozapisa.

Šta ispunjava uslove za licencu Creative Commons

Preneseni videozapis možete označiti licencom Creative Commons samo ako se on sastoji isključivo od sadržaja koji se može licencirati licencom CC BY. Slijede primjeri sadržaja koji se može licencirati na taj način:

  • vaš izvorni sadržaj
  • drugi videozapisi označeni licencom CC BY
  • videozapisi u javnoj domeni.

Javno vlasništvo

Javna domena, odnosno Javno vlasništvo sastoji se od svih stvaralačkih djela na koja se ne primjenjuju isključiva prava intelektualnog vlasništva. Pravo mogu biti istekla,oduzeta,izričito odbijena ili neprimjenjiva.

Kada isteknu ograničenja prava na kopiranje ili drugih intelektualnih svojina, djela prelaze u javno vlasništvo.

Kao primjeri mogu poslužiti djela Williama Shakespearea i Ludwiga van Beethovena, kao i većina ranih nijemih filmova, koji se danas nalaze u javnom vlasništvu.