Category: Nasljedno pravo

  • Kako se pokreće ostavinski postupak

    Kako se pokreće ostavinski postupak

    Pokretanje ostavinskog postupka je zakonski uređen proces koji nastupa nakon smrti neke osobe s ciljem da se njena imovina raspodijeli onima koji imaju pravo da je naslijede. Bez obzira da li se radi o nekretninama, pokretnim stvarima, novcu ili pravima, postupak je isti. Taj postupak ne samo da utvrđuje ko su nasljednici, već i koja imovina ulazi u ostavinu, postoji li testament, te da li neko od nasljednika želi da prihvati ili odbije nasljeđe. Međutim, kako se pokreće ostavinski postupak?

    Sadržaj članka:

    Šta je ostavinski postupak?

    Ostavinski postupak je postupak, proces koji se pokreće kada neko umre, s ciljem da se riješi pitanje nasljedstva. U njemu se utvrđuje koja imovina je ostala iza preminule osobe koja se pravno naziva „ostavitelj“, ko su osobe koje imaju pravo da tu imovinu naslijede, da li postoji testament, i da li nasljednici prihvataju nasljedstvo.

    Zašto je važno sačiniti testament

    Ovaj postupak ne uključuje parničenje ili spor između strana, već se vodi po pravilima vanparničnog postupka, koji je jednostavniji i usmjeren na utvrđivanje činjenica i donošenje rješenja. U pravilu ga vodi općinski sud, ali ga sud povjerava javnom bilježniku, notaru, koji u tom slučaju postupa kao produžena ruka suda.

    Cilj postupka nije samo podjela imovine, već i pravna sigurnost. Nakon što se jednom donese rješenje o nasljeđivanju, ono predstavlja osnov za upis vlasništva u zemljišne knjige, bankama, kod porezne uprave i drugim institucijama.

    Šta je izvršna isprava

    Ko pokreće postupak i kada?

    Ostavinski postupak se pokreće automatski čim sud dobije službenu informaciju o smrti osobe. U praksi, to se dešava kada matični ured dostavi smrtni list, smrtovnicu sudu, ili kada se o smrti obavijeste nadležni organi. Dakle, nije obavezno da nasljednici sami pokreću postupak. Međutim, potrebno je da neko prijavi smrt ostavioca.

    Dakle, ako nasljednici žele da ubrzaju stvar ili ako smatraju da sud možda još nije obaviješten, mogu sami podnijeti prijedlog za pokretanje postupka. To je naročito korisno ako postoji potreba da se neka imovina brzo prenese, ako postoji opasnost od štete, ili ako nasljednici žele da odmah daju izjavu da prihvataju ili odbijaju nasljeđe.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Važno je naglasiti da nasljeđe ne dolazi automatski u vlasništvo. Dok se ne provede ostavinski postupak, nasljednici nemaju potpunu pravnu sigurnost niti mogućnost raspolaganja naslijeđenom imovinom.

    Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Gdje se vodi ostavinski postupak?

    Mjesto gdje se vodi ostavinski postupak zavisi od toga gdje je preminula osoba imala svoje posljednje prebivalište. To znači da je nadležan sud onog područja gdje je ostavitelj živio prije smrti. Ako nema prebivališta u zemlji, tada se nadležnost određuje prema tome gdje se nalazi njegova imovina, posebno ako je to stan, kuća, zemljište ili neki drugi značajan oblik imovine.

    Za šta je nadležan Općinski sud Sarajevo

    Postoje i složeniji slučajevi, recimo ako je ostavitelj živio u inostranstvu, a imovinu ostavio u domovini, tada se nadležnost određuje kombinacijom pravila o mjestu imovine i međunarodnih pravnih propisa. U svakom slučaju, cilj je da postupak vodi sud koji je najbliži činjenicama i dokazima koji su važni za rješavanje pitanja nasljeđivanja.

    Uloga notara u postupku

    Iako se ostavinski postupak vodi pred sudom, sud može donijeti odluku da ga u njegovo ime provede notar, što i radi.

    Notar tada postupa kao povjerenik suda i ima ovlaštenje da vodi cijeli postupak. Poziva nasljednike, utvrđuje činjenice, prikuplja izjave i donosi rješenje.

    Cijene notarskih usluga

    Ono što notar napiše u zapisniku ili utvrdi svojim aktom ima istu pravnu težinu kao da je to uradio sud. Dakle, radi o javnoj ispravi. Zapisnik notara ima dokaznu snagu pred svim institucijama i organima, a postupak pred notarom je često brži i jednostavniji za strane u postupku, jer se termini zakazuju fleksibilnije i ne mora se čekati na sudski raspored.

    Uloga notara je posebno važna i zato što može pomoći stranama da razumiju postupak, upozoriti ih na moguće posljedice određenih odluka, te obezbijediti da sve bude urađeno u skladu sa zakonom.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Potrebna dokumentacija

    Za provođenje ostavinskog postupka obično su potrebni sljedeći dokumenti:

    • Smrtni list ostavitelja (izvod iz matične knjige umrlih)
    • Dokazi o srodstvu (npr. rodni listovi, vjenčani list)
    • Dokazi o imovini (npr. zemljišnoknjižni izvadak, ugovori)
    • Testament, ako postoji

    Smrtni list, ili izvod iz matične knjige umrlih izdaje matični ured na osnovu prijave smrti te provedenog postupka, u skladu sa Zakonom o matičnim knjigama Federacije BiH.

    Prava i obaveze nasljednika

    Nasljednici su osobe koje po zakonu ili po testamentu imaju pravo naslijediti imovinu preminule osobe. Međutim, oni imaju pravo da sami odluče da li će ga prihvatiti ili odbiti. To pravo je lično i svako od nasljednika odlučuje za sebe.

    Ko su nasljednici preminulog?

    Ako nasljednik želi da prihvati nasljeđe, on to može učiniti izjavom na ostavinskoj raspravi ili u pisanoj formi pred sudom ili notarom. Ako to ne učini, zakon predviđa i tzv. prešutno prihvatanje, ako nasljednik, naprimjer, koristi ostavinu, upravlja njom ili je ne osporava, može se smatrati da je prihvatio.

    Nasljednik ima pravo i da odbije nasljedstvo, što je naročito važno ako je ostavitelj imao dugove. Odbijanjem nasljeđa, nasljednik se u potpunosti odriče i prava i obaveza koje iz njega proizlaze. Takva izjava mora biti jasna, bezuslovna i data u roku koji zakon predviđa.

    Taj rok je obično 30 dana od dana kada je nasljednik saznao da ima pravo na naslijeđe. To je najčešće 30 dana od dana kada je pozvan na ostavinsku raspravu. Ako u tom roku nasljednik ne da nikakvu izjavu, smatra se da je nasljeđe prihvatio, sa svim pravima i obavezama koje ono nosi.

    Zato je važno da nasljednici postupaju pažljivo, posebno u slučajevima kada nisu sigurni da li ostavina uključuje dugove ili terete.

    Obrazac nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva

    Ova izjava služi kao pomoćni obrazac za davanje nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva. Iako je pripremljena pažljivo i u skladu sa važećim pravnim okvirom, ovaj dokument ne predstavlja pravni savjet niti garantuje da će u svakom pojedinačnom slučaju biti dovoljan bez dodatnih prilagođavanja.

    S obzirom da se pravila ovjere izjava razlikuju zavisno od mjesta i okolnosti (npr. da li se izjava daje u inostranstvu, pred kojim organom, uz prisustvo svjedoka i sl.), preporučujemo da korisnici provjere konkretne uslove ovjere kod nadležnog notara, suda ili konzularnog predstavništva.

    Za dodatne informacije o ovjeri punomoći ili potrebi za Apostille pečatom, pročitajte naše članke:

    Ovaj obrazac možete slobodno prilagođavati vlastitim potrebama. Pravni blog ne preuzima odgovornost za korištenje obrasca bez prethodne pravne provjere u konkretnom slučaju.

    Obrazac Nasljednička izjava o odricanju od nasljedstva (word dokument .docx)

    Posebni slučajevi: kada nema nasljednika

    U određenim situacijama može se desiti da nema nijednog nasljednika, ni zakonskog ni testamentarnog. To se, naprimjer, događa ako je ostavitelj bio bez porodice, nije ostavio testament, ili su svi nasljednici umrli, odbili nasljedstvo ili se odrekli svojih prava.

    U takvim slučajevima, imovina ostavitelja ne ostaje bez vlasnika. Po zakonu, ona pripada jedinici lokalne samouprave, odnosno općini ili gradu na čijem se području imovina nalazi.

    Općina tada stupa u položaj nasljednika, ali za razliku od fizičkih osoba, ona se ne može odreći tog nasljedstva. Zakon tretira općinu kao krajnjeg nasljednika kada niko drugi ne postoji. Takva ostavina može biti korisna za zajednicu, jer se nekretnine ili sredstva mogu staviti u javnu funkciju. Općina nasljeđuje i eventualne dugove, što može stvoriti obaveze.

    Ovo rješenje postoji kako bi se spriječilo da imovina postane „ničija“ i kako bi se osigurao pravni kontinuitet vlasništva.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko su nasljednici preminulog?

    Ko su nasljednici preminulog?

    Tokom svoga života čovjek je učesnik u pravnom prometu, stiče prava i preuzima obaveze, zarađuje, kupuje i prodaje imovinu, stiče je po osnovu nasljedstva. Nakon smrti čovjeka, imovina se raspravlja, odnosno dobija nove vlasnike, u zavisnosti od pravnog osnova za sticanje. Međutim, često se postavlja pitanje ko su nasljednici preminulog?

    Sadržaj članka:

    Osnovi pozivanja na nasljeđe

    Osnovi pozivanja na nasljeđe su zakon i testament.                                                                                                          

    Zakonski nasljednici nasljeđuju na osnovu nasljednih redova. Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema koji se zasniva na prirodnoj strukturi  porodice.

    Svaka porodica se sastoji od vise parentela. One se mogu posmatrati u uzlaznoj liniji prema precima i u silaznoj liniji prema potomcima.

    Krug zakonskih nasljednika čine:

    • Svi potomci ostavioca, djeca, usvojenici,
    • Njegov bračni drug,
    • Roditelji,
    • Njegova braća i sestre i njihovi potomci,
    • Njegovi djedovi i babe i njihova djeca.

    Pravilo je da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

    Prvi nasljedni red

    Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca, odnosno potomci ostavioca i njegov bračni drug (pod djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca). Oni nasljeđuju na jednake dijelove.

    Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadživilo ostavioca, nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostavioca, naljeđuju njegova djeca (tzv. pravo predstavljanja ili reprezentacije).

    Naprimjer, uzmimo da preminuli ima troje djece i bračnog duga.  Prije oca umre njegovo jedno dijete, koje ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve smrti umre njegovo djete, tada naljeđuju njegova djeca – princip predstavljanja ili reprezentacije).

    Ako se na osnovu prava predstavljanja, odnosno reprezentacije ne može provesti nasljeđivanje, onda se primjenjuje pravilo da taj dio zaostavštine pripada nasljedniku koji je u tom nasljednom redu najbliži potomku koji nije nasljednio ostavioca. Npr. otac-ostavioc je imao 2 sina, 1 od sinova ne može da nasljedi oca, a nema potomke, pa njegov nasljedni dio ide njegovom bratu (drugom sinu).

    To je takozvano PRAVO PRIRAŠTAJA.

    Drugi nasljedni red

    II nasljedni red čine:

    • roditelji ostavioca, odnosno, ako oni nisu živi – njihovi potomci tj. braća i sestre ostavioca
    • bračni drug ostavioca u slučaju ostane sam u I nasljednom redu

    Zaostavštinu umrloga koji NIJE ostavio potomke (djecu, unučad, praunučad) nasljeđuje njegov bračni drug i to 1/2, (koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red) i roditelji 1/2, na jednake djelove (dakle svaki roditelj nasljeđuje 1/4).

    Ako iza umrlog nije ostao bračni drug, zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji.

    Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeđuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca, njegova unučad i praunučadi i njegovi daljni potomci.

    Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a nisu ostavili niti jednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli bračni drug ostavioca.

    Treći nasljedni red

    Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i bake, na način da jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baka sa očeve strane, a jednu polovinu  djed i baka sa majčine strane.

    Četvrti nasljedni red

    IV nasljedni red čine pradjedovi i pranane umrlog.

    U slučaju da umrli nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju ­njegovi pradjedovi i pranane.

    Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane.

    Gubitak prava bračnog druga na nasljeđivanje

    Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih drugova prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.

    Bračni drug nema pravo na nasljeđe u slijedećim slučajevima:

    • Ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostavioca se utvrdi  da je tužba bila osnovana,
    • Ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen poslije smrti ostavioca iz razloga za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao u vrijeme zaključenja braka,
    • Ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili na osnovu sporazuma sa ostaviocem.

    Nužni nasljednici

    Nužni nasljednici su određeni najbliži srodnici umrlog koji imaju pravo na nužni dio.

    Nužni dio je zakonom predviđeni dio zaostavštine na koji imaju pravo nužni nasljednici, bez obzira na pravila zakonskog i testamentalnog nasljeđivanja.    

    Nužni nasljednici su:

    • djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov bračni drug – njihov nužni dio iznosi 1/2 od zakonskog dijela.
    • ostali potomci umrloga (npr. unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre su nužni nasljednici u slučajevima:
    1. ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život, i
    2. kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeđe (ako nema nasljednika iz I nasljednog reda), kao i bračni partner ako je ostao sam u I nuznom nasljednom redu.

    Njihov nužni dio iznosi 1/3 od zakonskog dijela.

    Ostavilac niti ugovorom o poklonu, niti testamentom NE može povrijediti nužni nasljedni dio.

    Nužni i raspoloživi dio

    Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati, a koji se naziva NUŽNI DIO.

    Ostavilac za života NE može raspolagati (poklonom ili testamentom) sa dijelom koji predstavlja nužni dio nasljednika.

    Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio.

    Prvo se namirenje vrši iz onoga što je testamentom dato, pa ako je to dovoljno za namirenje nužnog djela, neće se dirati u poklone. Ako nije, vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja nužnog dijela. Vraćanje poklona  se vrši počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnutom redu kojim su pokloni učinjeni. Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.

    Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti SAMO nužni nasljednici. Rok za tužbu je 3 godine, a tužba koja se podnosi naziva se ACTIO SUPLETORIA (Akcio supletoria).

    Ugovor o doživotnom izdržavanju nikada ne podliježe reduciranju radi nužnog djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

    Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Federacije.

    Ovo je kratak pregled zakonskog nasljeđivanja u kojem smo na najjednostavniji i pregledan način željeli odgovoriti na pitanje ko su nasljednici preminulog. Ova i sva druga pitanja koja se tiču nasljeđivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana su Zakonom o nasljeđivanju u FBiH.

    Pravni blog donosi vam informacije koje vam mogu biti od koristi i koje možete koristiti kao uputstvo za dalje istraživanje teme, ali je u svakom slučaju uvijek mudrije konsultirati advokata ili stručnjaka iz date oblasti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.