Category: Upravni postupak

  • Razlika između konačnosti i pravomoćnosti

    Razlika između konačnosti i pravomoćnosti

    Konačnost i pravomoćnost su dva pravna pojma koja se često pogrešno upotrebljavaju kao istoznačni. Postoji značajna razlika između konačnosti i pravomoćnosti.

    Šta je konačnost rješenja

    Rješenje koje je doneseno po propisanoj proceduri i koje je postalo konačno, je rješenje protiv kojeg se ne može podnijeti žalba u upravnom postupku.

    Takvo rješenje obavezuje stranke u postupku na koje se odnosi, te moraju da ga poštuju i izvršavaju.

    Postoji mogućnost da se konačno rješenje poništi, ukine ili izmijeni, ali samo u slučajevima koji su predviđeni Zakonom o upravnom postupku ili drugim zakonom.

    Kada dolazi do konačnosti rješenja u upravnom postupku

    Konačnost rješenja u upravnom postupku nastupa kada protiv donesenog rješenja više nije dopušteno podnošenje redovnog pravnog lijeka – žalbe.

    Kada se žalba protiv rješenja podnese blagovremeno, nadležni upravni organ može potvrditi rješenje, promijeniti ga ili poništiti. Ako se žalba odbije i rješenje se potvrdi, ono je konačno i tada stranka može pokrenuti upravni spor.

    Međutim, ako stranka ne podnese žalbu u roku propisanom zakonom, rješenje postaje konačno nakon isteka roka za žalbu. Tada stranka više ne može osporiti rješenje na drugim pravnim instancama i ono postaje izvršno.

    Šta je pravomoćnost rješenja

    Rješenje koje je pravomoćno, je rješenje protiv kojeg se ne može više izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, i obavezuje stranke na koje se odnosi.

    Takvim rješenjem stranke stiču određena prava ili se na njih primjenjuju određene obaveze.

    Mogućnost poništenja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog rješenja postoji samo u slučajevima koji su predviđeni zakonom.

    Kada dolazi do pravomoćnosti rješenja

    Pravomoćnost rješenja u upravnom postupku označava da protiv donesenog rješenja više nije dopušteno podnošenje žalbe niti pokretanje upravnog spora. To znači da je rješenje postalo konačno i izvršno.

    Pravomoćnost rješenja nastupa u sljedećim slučajevima:

    1. Ako stranka nije podnijela žalbu u roku koji je propisan zakonom, a koji iznosi obično 15 dana. Nakon isteka tog roka, rješenje postaje pravomoćno.
    2. Ako je stranka podnijela žalbu, a nadležni upravni organ je rješenjem potvrdio prvobitno doneseno rješenje ili ga djelomično izmijenio, a stranka nije pokrenula upravni spor u propisanom roku.
    3. Ako je stranka podnijela tužbu upravnom sudu protiv prvobitno donesenog rješenja, a sud je rješenjem potvrdio rješenje ili ga djelomično izmijenio, a stranka nije podnijela žalbu u roku od 15 dana od prijema rješenja suda.

    Razlika između konačnosti i pravomoćnosti

    Konačnost i pravomoćnost su dvije različite pravne kategorije koje se odnose na stepen završenosti nekog upravnog postupka.

    Konačnost podrazumjeva da je donesena odluka, te da se ta odluka više ne može pobijati redovnim pravnim sredstvom, odnosno žalbom. Protiv nje se može pokrenuti upravni spor.

    Konačna odluka je ona koja je donesena u posljednjoj instanci u upravnom postupku.

    U praksi, konačnost i pravomoćnost često idu zajedno, jer do pravomoćnosti dolazi nakon konačnosti odluke.

    Pravomoćnost je stadij u kojem se donesena odluka u upravnom postupku više ne može osporiti niti žalbom niti se protiv nje može pokrenuti upravni spor.

    To znači da se protiv pravomoćne odluke redovno više ne može ništa poduzeti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

    Dakle, iako su ove dvije kategorije slične po svom značenju i često se koriste kao sinonimi, ipak se radi o dvije različite pravne kategorije koje se razlikuju u fazi u kojoj se donesena odluka nalazi u postupku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Zakon o upravnom postupku je zakon po kojem su dužni postupati postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organi uprave kantona, kao i gradske i općinske službe za upravu i drugi organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka. O Zakonu o upravnom postupku smo pisali i ranije, definišući šta je žalba u upravnom postupku. U ovome članku razmatramo Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH objavljene u “Službenim novinama FBiH” br.: 61/22.

    Sadržaj:

    Šta su izmjene i dopune zakona?

    U skladu sa Pravilima i postupcima za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine, izmjene i dopune rade se u slučajevima kada propisi ne odgovaraju izmjenama u pravnom sistemu ili izmjenama u politici u određenoj oblasti ili ih treba prilagoditi stvarnim potrebama.

    U kojoj mjeri se propis može mijenjati?

    Osnovni propis može biti izmijenjen u potpunosti, osim naziva propisa i datuma. Ako se mijenja ili dopunjuje 50% i više članova osnovnog propisa, potrebno je
    pristupiti donošenju novog propisa. Prethodno se ne primjenjuje se u slučajevima ispravke propisa.

    Izmjene i dopune propisa vrše se u odnosu na osnovni tekst propisa. Mogu se vršiti samo propisom iste važnosti i u istom postupku kao i propis koji se mijenja. Izuzetno, ovo se ne odnosi se na izmjene i dopune poslovnika i budžeta, koje se vrše odlukom. Izmjenama i dopunama jednog propisa ne mogu se vršiti promjene u propisu koji uređuje drugu oblast. Izmjena propisa vrši se tako da se jednom intervencijom obuhvataju sve izmjene i dopune koje se odnose na jedan član. Ako se radi o izmjenama i dopunama koje sadrže različite ciljeve, odnosno svrhu, izmjena propisa vrši se kroz više intervencija na jedan član.

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH donose par novina. One se, uglavnom, odnose na obavezu organa da po službenoj dužnosti pribavlja podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.

    Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u organu uprave podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgađanja dostaviti nadležnim organima.

    Na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i druge zainteresovane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti organa uprave.

    Prijem zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utiče na stvarnu i mjesnu nadležnost organa uprave za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.

    Detaljne uslove, kriterije i mjerila kojim se određuju jedinstvena upravna mjesta kao i način saradnje nadležnih organa u vezi sa postupanjem i obavljanjem poslova na jedinstvenom upravnom mjestu propisaće federalni ministar pravde u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

    Digitalizacija uprave

    Značajno je da se u zakon uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.

    Podnesak koji je dostavljen elektronskim putem u skladu sa posebnim propisima smatra se dostavljenim u trenutku kad je organ stranci poslao potvrdu o prijemu podneska.

    Potvrda o prijemu podneska se stranci dostavlja odmah na isti način na koji je podnesak i dostavljen.

    Ako organ koji je primio podnesak iz tehničkih razloga ne moze pročitati podnesak u elektronskoj formi, o tome će se bez odgađanja elektronskim putem ili na drugi prikladan način obavijestiti podnosilac, koji je dužan ponovno poslati podnesak u ispravnoj elektronskoj formi koja je u upotrebi u tom organu ili ga dostaviti na drugi način. Ako to podnosilac ne učini u ostavljenom roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen.

    Ako stranka iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak, o tome će odmah obavijestiti organ, koji će izvršiti dostavu podneska na prikladan način.

    Elektronski podnesci mogu se predati svakog dana u toku 24 sata. Smatra se da je takav podnesak blagovremen, ako je do isteka ostavljenog roka primljen u sistem za prijem elektronskih podnesaka.

    Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski, elektronskim putem ili je primljeno telefonsko priopćenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba čije je ime označeno na tom podnesku, odnosno da ne potiče od osobe koja je pri telefonskom priopćenju kazala svoje ime, nadležni organ će provesti postupak za utvrđivanje ovih činjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit će na propisan način.

    Zaključak

    Ovo je samo dio izmjena koje se odnose na primjenu modernih informacionih tehnologija, što bi trebalo da doprinese digitalizaciji uprave. To kao posljedicu ima jednostavnije, brže i efikasnije komuniciranje između organa, odnosno voditelja postupka i stranaka.

    Ovaj tekst sadrži samo određene dijelove izmjena i dopuna, te je za njihovo puno razumijevanje potrebno pročitati kompletan tekst Zakona.

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

  • Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    U društvu zasnovanom na vladavini zakona advokati imaju posebnu ulogu. Advokati moraju služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane. Njihova dužnost nije samo da zastupaju svoju stranku, već da joj budu i savjetnici u najboljem smjeru. Ovakva uloga advokata pred njih postavlja mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Zato se opravdano postavlja pitanje da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci?

    Šta advokat ne smije raditi

    Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.

    Smatra se da advokat pribjegava nečasnom ili nedopuštenom sticanju klijenata, naročito kada:

    • daje nerealne procjene i obećava uspjeh ili dovodi klijenta u zabludu u pogledu pravne prirode predmeta,
    • omalovažava druge advokate,
    • podstiče ili ne osporava uvjerenje klijenta u efikasnost korupcije, ili predlaže i nagovještava sopstveno sudjelovanje u korupciji,
    • stupa u kontakt sa klijentima drugih advokata i navodi ih da na njega prenesu zastupanje, ili preuzima klijente drugih advokata na način suprotan ovom Kodeksu,
    • na raspravama i u drugim javnim istupanjima u svojstvu advokata izaziva incidente i bez opravdanog razloga stvara konfliktne situacije u namjeri da nametne utisak odvažnosti i stekne ličnu popularnost.

    Uzmimo situaciju kada advokat ne podnese tužbu u roku, usljed čega stranka izgubi pravo/osnov potraživanja. Na koji način će se u postupku protiv advokata radi naknade štete stranci utvrditi da je potraživanje stranke bilo osnovano? Postoji još mnogo propusta koje advokati mogu napraviti, ali je pitanje, šta vi možete uraditi povodom toga?

    Advokati su dužni obavezno se osigurati od odgovornosti za štetu pričinjenu stranci u toku pružanja pravne pomoći. Moraju se osigurati u skladu sa minimalnim iznosom osiguranja i vrste osigurane štete određene opštim aktom Advokatske Komore Federacije BIH.

    Kodeks advokatske etike

    Kodeks advokatske etike (usvojen na Vanrednoj skupštini 17.09.2005.) možete pronaći na sljedećem LINKU-u.

    Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.

    “Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“

    U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Žalba u Upravnom postupku

    Žalba u Upravnom postupku

    Ustavno-pravni sistem države Bosne i Hercegovine, čak i za obrazovane pravnike, jako je komplikovan i potrebno je mnogo istraživanja kako bi se u obzir uzeli svi aspekti određenog pravnog pitanja, u zavisnosti od dijela države u kojem živite i nivoa vlasti nadležnog za njegovo rješavanje. Međutim, jedna od oblasti koja je, po mišljenju autora Pravnog Bloga, jako dobro uređena, jeste Upravni postupak. Zbog činjenice da je mnogo prava koja ostanu neostvarena zbog nepoznavanja Zakona o upravnom postupku, u nastavku obrađujemo jedno od najznačajnijih pitanja: Žalba u Upravnom postupku FBiH.

    Sadrža članka:

    Podržite Pravni blog

    Ukoliko to niste u mogućnosti sami učiniti, za tumačenje i primjenu ovoga Zakona obratite se stručnjaku iz te oblasti ili svome advokatu. Pravni Blog ovaj tekst ne objavljuje kao pravni savjet, niti se bilo koji njegov dio ne može tumačiti kao preporuka čitaocima za postupanje.

    Upućujemo vas na Zakon o upravnom postupku za potpunije razumjevanje i odredbe koje se odnose na žalbu u Upravnom postupku.

    Žalba u Upravnom postupku

    Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, stranka ima pravo žalbe. Tužitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeđen zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica, a na štetu javnog interesa.

    Pravo žalbe protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova uređuje se federalnim zakonom iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona uređuje se zakonom kantona iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pri odlučivanju o pravu na žalbu protiv rješenja, treba voditi računa da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rješenja predvidi žalba i da se time osigura princip dvostepenog rješavanja u upravnom postupku, a da se žalba može isključiti samo iz naročito opravdanih razloga.

    Zakonima iz predmetne upravne oblasti određuje se i organ koji će rješavati o žalbi. Protiv rješenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odnosno gradskog i općinskog vijeća, kao i rješenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stepenu ne može se izjaviti žalba. Ako protiv ovih prvostepenih rješenja žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

    Žalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom isključen upravni spor.

    Nadležnost organa za rješavanje o žalbi

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa općinskog vijeća, u okviru isključivih prava i dužnosti općine, o žalbi protiv tih rješenja u drugom stupnju rješava općinski organ određen statutom općine, odnosno organ određen propisom općinskog vijeća.

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijeća, u okviru isključivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rješenja rjesava gradski organ iz odgovarajuće upravne oblasti određen statutom grada, odnosno organ određen propisom gradskog vijeća.  Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadležni kantonalni organ iz odgovarajuće upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa. Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stepenu rješava nadležni federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rješava nadležni organ kantona određen zakonom kantona.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalaže u sustavu kantonal-nog organa uprave rješava kantonalni organ uprave u čijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedišta kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rješavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rješavaju nadležni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajuće upravne oblasti.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rješava federalni organ uprave u čijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedišta federalnog organa uprave i federalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ određen federalnim zakonom.
    • o žalbi protiv rješenja donesenog na osnovu člana 201. ili 202. ovog ZAKONA rješava organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv rješenja organa koji je izdao (član 201), odnosno donio (član 202.) pobijano rješenje, ako posebnim propisom nije određeno da o žalbi rješava drugi organ. U ovim slučajevima drugostepeni organ može samo poništiti pobijano rješenje, a ne može ga izmijeniti. Ako je organ koji je u skladu sa ovim članom imao da rješava o žalbi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rješenje, o žalbi rješava organ određen zakonom, a ako takav organ nije određen, protiv ovakvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.
    • o žalbi protiv prvostepenog rješenja koje donosi poduzeće (društvo), ustanova ili drugo pravno lice rješava organ određen statutom odnosno drugim općim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o žalbi rješava drugi organ.
    • o žalbi protiv prvostenog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ određen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o žalbi rješava organ uprave odnosno drugi organ. Ako za rješavanje o žalbi nije određen organ, o žalbi rješava organ uprave nadležan za odgovarajuću upravnu oblast.

    Rok za žalbu u Upravnom postupku

    Žalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno.  Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja. U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je doneseno o žalbi ne dostavi stranci. U izuzetnim slučajevima, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, kao i pošto je žalba izjavljena, ako je to zakonom predviđeno ili ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera u skladu sa Zakonom ili ako bi usljed odgađanja izvršenja bila nanesena nekoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slučaju može se tražiti odgovarajuće osiguranje od stranke u čijem se interesu provodi izvršenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvršenje.

    Sadržaj žalbe u Upravnom postupku

    U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, označavajući naziv organa koji ga je donio i broj i datum rješenja. Dovoljno je da žalilac izloži u žalbi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan da obrazloži zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako su u žalbi iznesene nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, žalbi se prilaze još i onoliko prepisa žalbi koliko ima takvih stranaka. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis žalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne može biti kraći od osam, ni duži od 15 dana.

    Kako se predaje žalba u Upravnom postupku

    Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje. Ako je žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah šalje organu prvog stepena. Žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

    Postupanje prvostepenog organa po žalbi

    Organ prvog stepena ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu organ prvog stepena odbacit će svojim rješenjem. Pravovremenost žalbe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, organ prvog stepena cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu.

    Protiv rješenja kojim je žalba u upravnom postupku odbačena na osnovu stava 2. ovog člana, stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji rješava o žalbi utvrdi da je žalba opravdana riješit će ujedno i o žalbi koja je bila odbačena.

    Ako organ prvog stepena koji je donio rješenje utvrdi da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom žalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona.

    Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je žaliocu morala biti data mogučnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogučnost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

    Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje može, u granicama zahtjeva stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.  Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po članu 139. stav 1. tač. 1., 2. i 3. Zakona, ali stranci nije bila data mgućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruži mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je dužan da provede taj postupak.

    Nakon provođenja postupka prvostepeni organ može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje.

    Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije postupio u skladu sa odredbama ovog zakona i nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je, bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi. Uz žalbu je dužan priložiti sve spise koji se odnose na predmet.

    Rješavanje drugostepenog organa o žalbi

    Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi. Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje. Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

    Drugostepeni organ će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana. Drugostepeni organ će odbiti žalbu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari. Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim (član 264.), proglasit će takvo rješenje ništavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, ponistit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.

    U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjenićnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.

    Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo druge osobe. S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 260., 263. i 264. ovog zakona.

    Odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje sukladno se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi. U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ se može u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

    Žalba u upravnom postupku kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku

    Ako je žalbu izjavila stranka po čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (član 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.

    Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar.

    Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju.

    Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaže, drugostepeni organ će odmah riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno.

    Rok za donošenje rješenja o žalbi

    Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako stranka odustane od žalbe, postupak u vezi sa žalbom obustavlja se zaključkom.

    Dostavljanje drugostepenog rješenja

    Organ koji je riješio stvar u drugom stepenu šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan da rješenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

    Da bi se potpuno shvatila Žalba u Upravnom postupku, upućujemo Vas na ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH, a ukoliko to niste u mogućnosti učiniti sami, za primjenu Zakona obratite se pravnom stručnjaku ili vašem advokatu.