No body, no crime?

Sudska odluka kojom je potvrđena prvostepena presuda protiv optuženog iz Lukavca, kojom mu je izrečena kazna zatvora od 20 godina za ubistvo iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, ponovo je ušla u fokus javnosti jer govorimo o krivičnom postupku bez pronađenog tijela žrtve. Popularna izreka „no body, no crime“ često se koristi u medijima i u narodu kao da je pravilo. U prevodu, ako nema leša, nema ni krivičnog djela. To je mit. U stvarnosti to znači da odsustvo tijela značajno otežava dokazivanje smrti i krivičnog djela, ali ne isključuje ga automatski.

Sadržaj članka:

Slučaj u Bosni i Hercegovini

Krajem jula 2023. u naselju Tumare kod Lukavca, oštećena je devetdesetogodišnja J. Đ., a optuženi je navodno ušao u kuću, zadao povrede koje su dovele do krvarenja i smrti, pa je tijelo zatim premješteno i sakriveno. Tijelo do danas nije pronađeno.

Ove bitne okolnosti su javno objavljene u medijskim izvještajima.

Pravno pitanje koje se postavlja jeste: može li se neko osuditi za ubistvo ako nije pronađeno tijelo?

Odgovor u teoriji je jasan, može, ali samo pod veoma strogim uslovima. Krivično procesno pravo FBiH priznaje slobodnu ocjenu dokaza sudova. Sud nije vezan za jedan dokazni element, ali postupak ne smije rezultirati osudom ako ostane razumna sumnja.

Drugim riječima, odsustvo tijela nije pravna prepreka samo po sebi, ali povećava teret za tužilaštvo da izgradi koherentan, zatvoren lanac indicija.

Tok predmeta

Šta se u praksi desilo u ovom predmetu? Iz saopćenja i medijskih izvještaja jasno je da su istragu vodili Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona i policijski organi, uz angažman forenzičkih timova Federalne uprave policije i Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja Ministarstva sigurnosti BiH.

Prema dostupnim izvorima, pred sudom je izveden „čvrst i međusobno povezan lanac dokaza“: materijalni tragovi, forenzički nalazi i svjedočenja koja su, po ocjeni suda, isključila razumnu sumnju u pogledu da li je do smrti došlo i ko je za to odgovoran. To je srž razloga zašto je sud mogao potvrditi prvostepenu odluku uprkos nepostojanju leša.

Međutim, određena pitanja treba postaviti: koji su konkretniji forenzički nalazi povezali optuženog sa smrću? Postoje li alternativni načini na koje bi se događaj mogao tumačiti? Jesu li izvedeni nalazi temeljeni na zakonito prikupljenim dokazima, i jesu li svi vještački nalazi imali dovoljno metodološko utemeljenje?

Sudske osuđujuće presude bez tijela obično počivaju na kombinaciji DNK tragova, tragova krvi, digitalnih tragova (lokacija mobitela, snimci), vještačenja koja isključuju nesretne okolnosti i slučajnost i svjedočenja koja međusobno nisu u nesaglasnosti. Izvještaji o ovom predmetu ukazuju na upravo takvu kombinaciju, ali dok nam obrazloženje presude ne bude dostupno, neke pojedinosti moraju sačekati na analizu.

Značaj presude u slučaju kada nema tijela

Pravni i društveni učinak ove presude je dvostruk.

S jedne strane, predstavlja snažnu poruku da savremena forenzika i pažljivo prikupljeni indirektni dokazi mogu nadomjestiti odsustvo direktnog fizičkog dokaza, što olakšava procesuiranje teških djela čiji tragovi mogu biti uklonjeni.

S druge strane, takve presude povećavaju odgovornost sudova i tužilaštava da u obrazloženju transparentno pokažu kako su isključene sve razumne alternative i kako je dostignut visok stepen uvjerenja suda.

Za pravnike i praktičare ovo je podsjetnik na važnost suštine nad formom. Tražiti tijelo nije šablon za uspjeh istrage, ali bez pouzdanih indicija istraga je osuđena na neuspjeh.

Podržite Pravni blog

Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.