Tag: pravni okvir

  • Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Na prvi pogled, svijet bez zakona može djelovati kao potpuna sloboda. Svijet postaje prostor u kojem niko nikoga ne ograničava, gdje ne postoje pravila i svako djeluje po vlastitoj volji. Međutim, to je samo iluzija. Takva ideja neodrživa je i nemoguća. Zakoni predstavljaju osnovni okvir koji omogućava funkcionisanje društva. Bez njih, red, sigurnost i pravda brzo bi nestali, a društvo bi klizilo u haos i nesklad. U ovom članku ćemo razmotriti kakav bi svijet bio bez zakona, zašto su oni neophodni i šta bi se dogodilo ako bi odjednom nestali.

    Imajući u vidu koliko često ih pominjemo, pogotovo kako nismo zadovoljni njihovim provođenjem, zakoni su nešto što često uzimamo zdravo za gotovo. Znamo da postoje, ali su apstraktni. Međutim, njihova uloga u zaštiti naših prava, imovine, sigurnosti i sloboda ne može se dovoljno naglasiti. To nisu “samo propisi koje nam nameće država”, već garanti da će naši odnosi biti pravedni i predvidivi.

    Sadržaj članka:

    Svijet bez zakona, utopija ili noćna mora?

    Naše društvo počiva na složenom sistemu pravila i propisa koji regulišu gotovo svaki aspekt života. Kada bismo zakone uklonili, nestao bi i sistem sankcija i zaštite. To bi značilo da bi svako mogao činiti šta želi, pa i najgore stvari bez bojazni od posljedica.

    Prvo što bi uslijedilo jeste opšta nesigurnost. Ljudi bi prestali vjerovati jedni drugima jer ne bi bilo mehanizma za rješavanje sporova ili kažnjavanje nasilnika. Slabiji bi bili prepušteni volji jačih, što bi dovelo do učestalih sukoba i nasilja.

    No body, no crime?

    Historijski primjeri pokazuju da je prije uspostavljanja pravnih sistema ljudsko društvo bilo izloženo stalnim sukobima i haosu. Bez zakona, povjerenje među ljudima brzo se gubi, a sa njim i stabilnost zajednica.

    Pored toga, nestaju i osnovni uslovi za razvoj ekonomije. Poslovni odnosi bi postali nepredvidivi jer ne bi bilo stabilnih pravnih okvira za ugovore i obaveze. Investitori i poduzetnici ne bi imali sigurnost da će njihovi poslovi biti zaštićeni, što bi dovelo do povlačenja kapitala i stagnacije ekonomskog rasta.

    Također, ne bi bilo zaštite ugroženih grupa, djece, žena, manjina. Pravo je nastalo da štiti one koji su slabiji i ranjiviji, a bez njega oni ostaju nezaštićeni i izloženi opasnostima.

    Šta je ustav

    Pravo nije samo skup hladnih, apstraktnih propisa. Ono je organizovani sistem pravila i mehanizama koji društvu omogućavaju predvidivost, zaštitu prava i rješavanje sporova bez povratka na silu i primitivne načine rješavanja sporova.

    Kroz zakone definišemo kako ćemo zajedno živjeti, kako štitimo život i imovinu, kako regulišemo odnos pojedinca i zajednice, kako sankcionišemo povrede i kako obnavljamo povjerenje kada moral zakaže. Vladavina prava određuje ko ima vlast i koje su mu ovlasti, koje su granice tih ovlasti i koje su posljedice njihovog prekoračenja.

    Pravo i moral

    Razlika između prava i morala leži u načinu na koji se norme stvaraju, provode i održavaju. Moralne norme su najčešće proizvod zajednice. One nastaju iz običaja, vjerskih učenja, porodičnih pravila ili društvenih očekivanja. One funkcionišu kroz unutrašnju prihvaćenost i mehanizme društvene kontrole. Blamaža, osuda, isključivanje iz društva ili, pohvala i nagrade.

    Zbog toga moral može veoma efikasno regulisati ponašanje u malim, homogenim grupama u kojima većina dijeli iste vrijednosti i postoji međusobno povjerenje. U takvoj sredini ljudi riijetko čekaju formalni sudski postupak. Sumnja na nepoštenje ili nasilje rješavaju se kroz razgovor, arbitražu starješina ili jednostavno kroz prestanak saradnje s onim koji prekrši norme.

    Međutim, kada zajednica postane veća i heterogenija, naprimjer grad, država, društvo s različitim religijama, kulturama i ekonomskim interesima, oslanjanje samo na moral postane nedovoljno. Moralne norme često nisu svima prihvatljive. Ono što jedna grupa smatra moralnim, druga može smatrati neprihvatljivim.

    U takvim okolnostima neophodan je neutralan mehanizam koji će ponuditi pravila igre prihvatljiva ili bar primjenjiva na sve. Tu pravo dolazi do izražaja. Ono ne zavisi od jedinstvene vrijednosne osnove već postavlja formalne procedure za rješavanje sukoba, normative ponašanja i sankcije koje se primjenjuju dosljedno, bez obzira šta određena grupa smatra prihvatljivim i pravednim.

    Potreba za sistemskim rješenjima

    Pravo daje predvidivost. Dok moral često zahtijeva procjenu i tumačenje u konkretnim situacijama, zakon nastoji jasno definisati šta je dopušteno, šta je zabranjeno i koje su posljedice.

    U praksi to znači da trgovac može sa sigurnošću sklapati ugovor jer zna da postoje mehanizmi kojima, u slučaju spora, može tražiti izvršenje obaveza. Isto tako, žrtva nasilja može očekivati da institucije postupaju prema unaprijed definisanim pravilima i standardima dokazivanja, umjesto da zavisi od raspoloženja ili moralne percepcije onih oko sebe.

    Ko može praviti ugovore

    Još jedna suštinska razlika je u zaštiti manjina. Moral većine lako može postati sredstvo pritiska na manjinske grupe. Tradicija ili većinska vjera mogu opravdavati isključivanje, diskriminaciju ili nasilje prema onima koji su drugačiji. Pravo, formalnim garancijama i antidiskriminacijskim pravilima, nastoji spriječiti takve zloupotrebe, ne zato što sudovi sami imaju moralnu superiornost, nego zato što pravni okvir, pravilima i procedurama, daje instrumente za zaštitu temeljnih sloboda i prava i onih koji nemaju većinu. Drugim riječima, pravo nameće granice koje čuvaju pluralizam i poštuju ljudsko dostojanstvo čak i onda kada lokalne moralne vrijednosti to ne čine.

    Ipak, odnos prava i morala nije jednostavno suprotan. Pravo i moral se prepliću. Mnogi zakoni nastaju kao formalizacija moralnih normi društva. Zabrana ubistva, zaštita djece, zabrana zloupotrebe položaja odražavaju duboko ukorijenjene moralne stavove.

    Pravo kao živi sistem

    Pravni poredak nije statičan. U skladu sa razvojem društvenih odnosa i samoga društva, zahtijeva tumačenje, primjenu i stalno prilagođavanje. Samo postojanje propisa nije garancija njihove efikasnosti.

    Način na koji se zakoni sprovode i tumače presudan je za učinak prava. Institucionalne slabosti, političke krize ili sporna tumačenja mogu narušiti povjerenje u pravni poredak i učiniti ga manje efikasnim, pa je konstantan rad na jačanju institucija i pravne kulture neophodan.

    Šta građanin može i treba učiniti

    Građanin treba poznavati dostupne pravne mehanizme i znati ih koristiti. Podnošenje tužbi, krivičnih prijava, zahtjeva za zaštitu prava pred nadležnim sudovima, pa i eventualno obraćanje međunarodnim tijelima kada su iscrpljeni domaći lijekovi.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Pravna pismenost, aktivno građanstvo i zahtijevanje odgovornosti od organa vlasti ključni su za funkcionisanje pravne države. Reforme pravosuđa, uprave, borba protiv korupcije i jačanje nezavisnosti sudstva nisu apstraktni ciljevi već praktične mjere koje štite svakodnevne slobode.

    Kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave

    Pravo nije suparnik slobodi, ono je sredstvo da sloboda bude održiva. Bez zakona, kratkoročna „sloboda“ brzo prerasta u nasilje, pljačku i nepravdu. Zakoni štite pojedinca od proizvoljnosti drugih i istovremeno ograničavaju državu i moćnike da ne zloupotrebljavaju svoju moć.

    Ako želimo društvo u kojem običan građanin može planirati život, raditi, investirati i očekivati pravedan tretman, ulaganje u pravni poredak i kulturu poštivanja prava nije luksuz već nužnost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pristupni put do parcele

    Pristupni put do parcele

    Pristupni put do parcele jedno je od ključnih pitanja u vezi s nekretninama, posebno kada parcela nema neposredan izlaz na javni put. Prava i obaveze vlasnika u vezi s pristupnim putem uređena su Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Ovaj članak objašnjava pravni okvir, postupke i mogućnosti rješavanja problema pristupa parceli.

    Sadržaj članka:

    Pravni okvir pristupnog puta

    Pristupni put do parcele jedno je od osnovnih pitanja uređenja vlasničkih prava na nekretninama. To posebno u situacijama kada zemljišna parcela nema neposredan ili adekvatan izlaz na javni put. Ova problematika regulisana je Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Zakonom se propisuje da vlasnik takve parcele ima pravo zahtijevati uspostavu služnosti prolaza preko susjednih nekretnina kako bi osigurao normalan pristup i korištenje svoje imovine.

    Ova služnost se u pravnoj terminologiji naziva nužni prolaz i može se ostvariti na dva načina:

    Sporazumno, odnosno dobrovoljnim dogovorom između vlasnika nepovezane parcele i vlasnika zemljišta preko kojeg bi prolaz vodio, pri čemu se postignuti sporazum upisuje u zemljišne knjige kako bi stekao pravni učinak.

    Sudska odluka, ako dogovor nije moguć, kada vlasnik nepovezane parcele može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom, koji će, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, donijeti odluku o uspostavi nužnog prolaza, njegovom obimu i eventualnoj naknadi vlasniku zemljišta koje se koristi za prolaz.

    Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Zakonske odredbe o nužnom prolazu osiguravaju ravnotežu između prava vlasnika nepovezane parcele da koristi svoju imovinu i prava vlasnika susjednih nekretnina da raspolažu svojim zemljištem bez neopravdanih ograničenja. Pri određivanju prolaza sud vodi računa o tome da prolaz bude najmanje opterećujući za vlasnika službene nekretnine. Istovremeno prolaz treba biti i najpogodniji za vlasnika nepovezane parcele.

    Pored toga, nužni prolaz može se tražiti samo ako nije moguće ostvariti drugi prikladan izlaz na javni put. Također, to mora biti i pod uslovom da njegovo uspostavljanje ne uzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasniku susjednog zemljišta. Vlasnik nepovezane parcele može biti obavezan platiti pravičnu naknadu za korištenje prolaza, osim ako posebne okolnosti opravdavaju oslobađanje od te obaveze.

    U praksi, nužni prolaz se najčešće odnosi na pristup zemljištu za pješački i kolni prolaz, ali može uključivati i prolazak komunalne infrastrukture. To se može odnositi na vodovod, kanalizaciju ili elektroinstalacije, ukoliko je to nužno za korištenje nepovezane parcele u skladu s njenom namjenom.

    Služnost prolaza kao rješenje

    Služnost prolaza je rješenje ogromnog problema za vlasnike nekretnina koje nemaju odgovarajući izlaz na javni put. Ova služnost je ograničeno stvarno pravo koje vlasniku takve nepovezane nekretnine omogućava korištenje dijela susjednog zemljišta radi pristupa javnoj saobraćajnici.

    Prilikom određivanja služnosti prolaza sud će voditi računa o tome da se ne nameće veće ograničenje prava vlasnika susjedne nekretnine nego što je nužno. Prolaz treba da se odredi na mjestu koje najmanje šteti njegovim interesima. Također, zakon predviđa da vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može zahtijevati pravičnu naknadu za korištenje dijela svog zemljišta.

    U konačnici, služnost prolaza predstavlja pravično rješenje, osiguravajući vlasnicima nekretnina nesmetano korištenje svoje imovine. Istovremeno se štite interesi vlasnika zemljišta koje se opterećuje služnošću.

    DHM Nekretnine nudi profesionalne usluge posredovanja u prometu nekretninama i može vam pomoći da se osigurate da vaša nekretnina nije opterećena nekim teretom, ili da riješite određeni problem poput pristupnog puta, osiguravajući da su svi pravni aspekti jasno definisani i u skladu sa zakonima. Njihovi eksperti pomažu klijentima da na pravilan način zaštite svoje interese i spriječe moguće probleme prilikom buduće kupovine ili prodaje nekretnine. Možete ih naći i na LinkedInu.

    Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.

    Kako se uspostavlja pravo služnosti prolaza?

    Pravo služnosti prolaza može se uspostaviti na dva načina, zavisno od volje vlasnika susjednih nekretnina i zakonskih odredbi:

    1. Sporazumom između vlasnika nekretnina
      • Kada se vlasnik nepovezane nekretnine i vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi dogovore o uspostavi služnosti prolaza, oni mogu zaključiti pisani sporazum.
      • Ovaj sporazum se upisuje u zemljišne knjige, čime postaje pravno valjan i obavezujući za sadašnje i buduće vlasnike obje nekretnine.
      • U sporazumu se mogu precizirati uslovi korištenja prolaza, kao što su njegov tačan položaj, širina, način korištenja (pješački, kolni, infrastrukturni), te eventualna naknada za njegovo korištenje.
    2. Odlukom suda
      • Ako vlasnici ne mogu postići sporazum, vlasnik nepovezane nekretnine može pokrenuti sudski postupak za uspostavu nužnog prolaza.
      • Sud donosi odluku na osnovu Zakona o stvarnim pravima FBiH, uzimajući u obzir:
        • Da li parcela zaista nema drugi odgovarajući pristup javnom putu;
        • Koja trasa prolaza najmanje opterećuje vlasnika susjednog zemljišta;
        • Da li je potrebna pravična naknada vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi;
      • Sud može odrediti trajnu ili privremenu služnost, ovisno o okolnostima slučaja.
    Šta je teret u zemljišnoj knjizi i kako provjeriti da li nekretnina ima upisan teret

    U oba slučaja, pravo služnosti prolaza postaje teret na nekretnini koja služi za prolaz i vezuje se za nju. To znači da ostaje na snazi čak i ako nekretnina promijeni vlasnika.

    Kada se može tražiti nužni prolaz?

    Nužni prolaz može se tražiti kada parcela nema izlaz na javni put ili je postojeći prilaz toliko neadekvatan da onemogućava njeno normalno korištenje. U takvim situacijama vlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati služnost prolaza kako bi osigurao funkcionalan pristup svojoj imovini.

    Međutim, nije dovoljno samo tvrditi da pristupni put ne postoji. Mora se dokazati da ne postoji ni druga razumna mogućnost rješavanja problema. Ako postoji alternativni način pristupa, čak i ako bi bio nešto složeniji ili skuplji, sud može odbiti zahtjev.

    Prilikom odlučivanja, sud vodi računa da rješenje ne prouzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasnicima susjednih nekretnina. Nužni prolaz treba biti određen na način koji najmanje opterećuje susjedne parcele, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje zemljišta onome ko ga traži. U nekim slučajevima, vlasnik koji stječe pravo prolaza može biti dužan isplatiti pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi. To posebno ako mu to ograničava korištenje vlastite imovine.

    Postupak ostvarivanja prava prolaza

    Kada dogovor između vlasnika nekretnina nije moguć, pravo služnosti prolaza ostvaruje se sudskim putem. Postupak započinje podnošenjem tužbe nadležnom sudu, gdje vlasnik nepovezane parcele traži uspostavu nužnog prolaza. Sud tada detaljno procjenjuje sve okolnosti kako bi donio pravičnu odluku koja uzima u obzir interese obje strane.

    Šta mora sadržavati tužba

    Prvo se utvrđuje da li je nužni prolaz zaista neophodan, odnosno da li vlasnik nepovezane nekretnine nema nikakvu drugu mogućnost pristupa javnom putu. Ako postoji alternativno rješenje, čak i ono koje zahtijeva dodatne troškove, sud može odbiti zahtjev.

    Ako se utvrdi opravdanost zahtjeva, sud određuje najpogodniju trasu prolaza. Onu koja najmanje opterećuje susjednu nekretninu, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje parcele koja zahtijeva prolaz. Pri tome se uzimaju u obzir svi relevantni faktori, poput konfiguracije terena, postojećih puteva i potencijalne štete koju bi prolaz mogao uzrokovati.

    Osim same trase, sud određuje i način korištenja prolaza. U zavisnosti od potreba vlasnika nepovezane nekretnine, prolaz može biti namijenjen isključivo pješačkom kretanju, korištenju vozila ili čak za infrastrukturne svrhe, poput dovođenja vode, struje ili kanalizacije.

    U nekim slučajevima, sud može obavezati vlasnika koji stiče pravo prolaza da plati pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi, naročito ako mu to značajno ograničava korištenje njegove imovine. Ova naknada treba biti proporcionalna stvarnoj šteti ili smanjenju vrijednosti nekretnine uzrokovanom uspostavom prolaza.

    Naknada za služnost prolaza

    Uspostava služnosti prolaza, bilo sporazumno ili sudskim putem, nosi sa sobom i pitanje pravične naknade. Vlasnik nepovezane parcele koji stiče pravo prolaza dužan je vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi nadoknaditi odgovarajući iznos. Ova naknada služi kao kompenzacija za ograničenje vlasničkih prava i moguće smanjenje vrijednosti nekretnine uslijed postojanja služnosti.

    Visina naknade može biti određena sporazumno između vlasnika. Tada se u obzir uzimaju u obzir različiti faktori poput površine zemljišta koje će biti korišteno za prolaz, njegove tržišne vrijednosti, stepena smanjenja korisnosti nekretnine i načina korištenja prolaza (pješački, vozilima, infrastrukturni radovi). Ako se vlasnici ne mogu dogovoriti o visini naknade, o tome odlučuje sud.

    Sud prilikom odlučivanja vrši procjenu stvarne tržišne vrijednosti zemljišta koje se koristi za prolaz i utvrđuje koliko novo opterećenje utiče na prava vlasnika. Naknada ne mora biti isključivo u novčanom obliku. Moguće su i druge vrste kompenzacija, poput pružanja alternativnog zemljišta ili određenih pogodnosti dogovorenih između stranaka.

    U pojedinim slučajevima, ako vlasnik zemljišta zbog prolaza pretrpi naročito veliku štetu ili se njegovo pravo korištenja nekretnine značajno umanji, sud može odrediti i dodatnu kompenzaciju kako bi osigurao pravično rješenje. Cilj ove naknade nije samo zaštita vlasničkih prava, već i postizanje ravnoteže između potreba vlasnika nepovezane nekretnine i interesa vlasnika preko čije se imovine ostvaruje pristup.

    Ukidanje služnosti prolaza

    Služnost prolaza, u kontekstu prilaznog puta, nije trajno pravo i može prestati ako se okolnosti promijene na način koji je čini suvišnom ili neopravdanom. Ključni razlog za ukidanje jeste pronalazak alternativnog pristupa javnom putu. Ako vlasnik nepovezane parcele uspije osigurati drugi legalan i funkcionalan prilaz, više nema potrebe da koristi susjednu nekretninu.

    Također, vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može pokrenuti postupak ukidanja služnosti ako dokaže da ona više nije opravdana. To može biti slučaj kada korisnik prolaza prestane koristiti nekretninu ili ako dođe do promjena u okolnostima koje su prvobitno bile razlog za uspostavu prolaza.

    Osim individualnih razloga, ukidanje služnosti može biti posljedica propasti poslužnog zemljišta, sjedinjenja u slučaju da ista osoba postane vlasnik oba zemljišta, odreknuća ovlaštenika na korištenje puta, nekorištenja, te šireg prostornog planiranja i infrastrukturnih promjena. Ako nadležni organi izgrade novi put ili izvrše urbanističke preinake koje omogućavaju bolji prilaz parceli, služnost prolaza može izgubiti svoj pravni i praktični smisao.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.