Tag: zakon

  • Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    U praksi se često zapitamo koga da angažujemo kada nam zatreba pravna pomoć – advokata, notara ili nekog drugog pravnika. U ovom vodiču objasnićemo ulogu prethodno pobrojanih pravnih stručnjaka i dati primjere kada koga da angažujete. Bez obzira da li ste u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj ili Crnoj Gori, osnovne karakteristike advokata i notara su slične. Primjeri iz bh. prakse, kupovina stana, ostavinska rasprava, zaključivanje ugovora, pomoći će da bolje razumijete koja je razlika između advokata, notara i pravnika, te koga angažovati i kada?

    Sadržaj članka:

    Šta radi advokat?

    Advokat je specijalizirani pravnik koji ima licencu za zastupanje klijenata. Drugim riječima, advokat je diplomirani pravnik upisan u advokatsku komoru, koji obavlja advokatsku djelatnost pružajući pravnu pomoć i zastupanje.

    U advokatske usluge spadaju: davanje stručnih pravnih savjeta, sastavljanje tužbi, prigovora i drugih podnesaka, izrada ugovora i oporuka, te zastupanje stranaka pred sudovima i državnim organima.

    Imenik advokata

    Naprimjer, ako vas neko tuži ili ako vi trebate tužiti, advokat će sastaviti tužbu i zastupati vaše interese pred sudom. Također, advokat može provjeriti dokumentaciju prilikom kupovine stana i sklopiti ugovor prilagođen vašim potrebama.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Advokat zastupa i u krivičnim predmetima, ukoliko ga angažujete, braniće optuženog za krivično djelo. Ukratko, advokat je „vaš glasnogovornik“ pred sudom i organima vlasti, te vam pomaže da ostvarite svoja prava kroz pravne postupke. Njegove dužnosti obuhvataju različite pravne poslove.

    Kada vam treba notar?

    Notar (javni bilježnik) je javni službenik koji nezavisno i neutralno sastavlja i ovjerava javne isprave. On ne zastupa ni jednu stranu, već je dužan da ravnopravno i ravnomjerno savjetuje i štiti interese svih učesnika u pravnom poslu.

    Notar je imenovan od strane države i njegovi akti imaju težinu javnih isprava. Naprimjer, isprave koje sačinjava notar (ugovori o prodaji nekretnine, oporuke, statuti društava i dr.) smatraju se javnim ispravama koje su izvršne i imaju veću dokaznu snagu.

    Šta je izvršna isprava

    Među najvažnijim radnjama notara su: provođenje ostavinskog postupka, ovjera potpisa i isprava, provjera identiteta i sposobnosti učesnika, te sastavljanje ugovora i drugih dokumenata u javnoj formi.

    Naprimjer, kod kupovine stana ili vikendice, ugovor o kupoprodaji nekretnina se mora ovjeriti kod notara – zakon propisuje da je takav ugovor valjan samo ako je ovjeren od strane suda ili notara.

    Notar tada provjerava da li su strane vlasnici nekretnine, da li su napravili prethodni uvid u zemljišnu knjigu, da li nekretnina ima terete, te poučava obje strane o pravnim posljedicama ugovora.

    Nakon sastavljanja nekog obligaciono-pravnog ugovora, notarski ugovor postaje izvršna isprava, što znači da se, na primjer, nepodmirena cijena može prinudno naplatiti kao iz sudske presude.

    Notar se savjetuje s obje strane: objašnjava im njihova prava i obaveze, i sklapajući ugovor nastoji spriječiti buduće sporove. Kao što ističu stručnjaci, notarska javna isprava doprinosi većoj pravnoj sigurnosti i vjerodostojnosti pravnih poslova. Notar će zadržati novac ili dokumente ako je dogovoreno, i ima obavezu da ne postupi protivno propisima ili da ne omogućava pravljene činjenično netačnih isprava.

    Cijene notarskih usluga

    Ako samo trebate opšti pravni savjet ili zastupanje u postupku, advokat je izbor za vas, dok je za formalnosti poput ovjere dokumenata i izrade pojedinih ugovora – notar.

    Pravnik, advokat ili notar

    Sada dolazimo do ključnog pitanja: Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Pojam pravnik mnogo je širi od advokata i notara. Pravnik je svaka osoba sa završenim pravnim fakultetom (prema tome, diplomirani pravnik).

    U praksi, to znači da pravnik može biti advokat, ali i sudija, tužilac. Pravnik može biti i pravobranilac, pravni savjetnik u firmi, državnom organu ili bankarskom sektoru, profesor prava i sl.

    Dakle, svaki advokat jeste pravnik, ali nije svaki pravnik advokat.

    Advokat je diplomirani pravnik upisan u imenik advokatske komore, ovlašten za neposredno pružanje pravnih usluga i zastupanje klijenata pred sudom. Advokat štiti pravna prava i interese klijenata, piše pravne akte i vodi sudske sporove u njihovo ime.

    Pravnik je opći termin za osobe sa pravnim obrazovanjem. Pravnik može obavljati brojne pravne poslove (pravni savjetnik u firmi, službenik u sudu, radnik u ministarstvu, itd.), ali ne mora zastupati klijente u parnicama kao advokat. Dakle, pravnik obično radi interne ili administrativne poslove vezane uz pravo.

    Notar je po obrazovanju i zanimanju pravnik, ali on ima poseban status javnog službenika i ne spada u advokaturu. Notar ne zastupa stranke pred sudom, već djeluje kao neutralan pred strankama.

    Ugovor kod notara ili advokata?

    Često se javlja dilema: ugovor kod notara ili advokata? Obje struke mogu pomoći pri sklapanju ugovora, ali postoji bitna razlika u vrsti ugovora i pravnoj sigurnosti.

    Kupovina nekretnine

    Uzmimo za primjer ugovorie o kupovini stana, kuće ili zemljišta. U trenutku pisanja ovog članka, svi ti ugovori mogu biti sastavljeni i od strane notara, advokata i pravnika. Međutim, ugovor o prometu nekretnina mora biti ovjeren u sudu ili kod notara.

    Najčešće greške pri kupovini nekretnine – Kako ih izbjeći?

    To znači da sve strane potpisuju ugovor pred notarom koji ovjerava ugovor kao javnu ispravu. Notarski ugovor odmah stiče izvršnu snagu, pa, ako kupac ne plati cijenu, prodavac može odmah pokrenuti prinudnu naplatu kao kod sudske presude. Dakle, za kupovinu stana možete da angažujete notara koji će vam i sastaviti ugovor i ovjeriti ga. S druge strane, advokat može sastaviti ugovor ili samo ispratiti postupak, pripremiti dokumente i savjetovati vas o pravnim detaljima.

    Ostali ugovori

    Ostali ugovori (najam, zajam, ugovor o radu, osnivački akt firme itd.): Advokat može potpuno samostalno sastaviti ugovor prema potrebama stranaka. Advokatski izrađen ugovor između ugovornih strana je pravno važeći, ali nema javnu ovjeru. Ako želite dodatnu sigurnost, advokat može u ovjerenom obliku (kod notara ili nekog drugog nadležnog organa) potvrditi potpis na ugovoru. To je po volji stranaka. Naprimjer, ugovor o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću u BiH zahtijeva notarsku ili sudsku ovjeru osnivačkog akta, dok sasvim običan ugovor o najmu stana advokat može izraditi sam.

    Ko može praviti ugovore

    Glavna razlika je u funkciji i ovlaštenju: advokat pruža sveobuhvatnu pravnu pomoć i zastupa klijente pred sudovima, dok notar sastavlja i ovjerava javne isprave te ostaje neutralan prema strankama. Pravnik je širi pojam koji obuhvata bilo koga sa pravnim obrazovanjem. Za sudske postupke i pravne savjete obratite se advokatu (članovi advokatske komore u BiH su nadzirani i stručni za sudsku praksu), za javne dokumente i ovjere idite kod notara, a za internu ili administrativnu pravnu podršku često će vam pomoći i pravnik pravnog odjela. Ovaj vodič može vam poslužiti kao polazna tačka za razumijevanje kome se obratiti u različitim pravnim situacijama, a detaljniji savjet uvijek možete potražiti kod stručnjaka iz željene grane prava. Nadamo se da smo pojasnili koja je razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Regresna tužba predstavlja pravni mehanizam putem kojeg jedno lice, nakon što je isplatilo određeni iznos trećem licu, traži povrat tog iznosa od lica koje je stvarno odgovorno za dug. Regresna tužba zasniva se na više zakonskih propisa, u zavisnosti od toga na šta se predmet spora odnosi.​ U ovom članku pročitajte šta je regresna tužba i kako je napisati.

    Sadržaj članka

    1. Šta je regresna tužba?
    2. Primjeri iz prakse
    3. Postupak podnošenja regresne tužbe
    4. Primjer regresne tužbe
    5. Podržite Pravni blog

    Šta je regresna tužba?

    Regresna tužba predstavlja pravni zahtjev kojim lice koje je ispunilo tuđu obavezu – bilo na osnovu zakona, ugovora ili presude, traži povrat iznosa od onoga ko je zaista odgovoran za nastalu štetu ili dug.

    Ova pravna mjera omogućava pravednu raspodjelu odgovornosti i sprječava neopravdano bogaćenje lica koja su prouzrokovala štetu ili dug.

    Opomena pred tužbu: Vodič za pravilnu pripremu

    Primjeri iz prakse

    Zakon o obligacionim odnosima

    Član 208. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH propisuje da solidarni dužnik koji plati više nego što odgovara njegovom stvarnom udjelu u zajedničkoj obavezi ima pravo da od ostalih dužnika zahtijeva povrat onog dijela koji je platio umjesto njih.

    Sud prilikom odlučivanja o unutrašnjem odnosu među dužnicima uzima u obzir stepen njihove krivice, ukoliko je šteta u pitanju, konkretne okolnosti nastanka štete, kao i težinu posljedica koje je svaki od njih izazvao.

    Time se obezbjeđuje pravična raspodjela tereta među odgovornim licima.

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju predviđa obavezu svih vlasnika motornih vozila da zaključe ugovor o obaveznom osiguranju. Ugovor se zaključuje za štetu koju mogu prouzrokovati trećim licima u saobraćajnim nesrećama.

    Punomoć za prodaju auta sa besplatnim obrascem

    Ovaj zakon je ključan za osiguranje prava oštećenih lica. On omogućava da se štete nastale u saobraćajnim nesrećama nadoknade putem osiguravajućih društava.

    Međutim, Zakon o obaveznom osiguranju sadrži i odredbe koje omogućavaju osiguravajućim društvima da, nakon isplate štete oštećenoj strani, potražuju povrat tih iznosa od osiguranika, ukoliko je šteta nastala zbog okolnosti koje isključuju osiguranje.

    Takve okolnosti mogu uključivati:

    1. Na primjer, korištenje vozila u svrhu koja nije predviđena ugovorom o osiguranju, kao što je vožnja u taksi ili komercijalne svrhe bez odgovarajuće pokrivenosti.
    2. Ako vozač nije posjedovao važeću vozačku dozvolu za upravljanje vozilom koje je izazvalo nesreću, osiguravajuće društvo ima pravo na regresnu naplatu od osiguranika.
    3. Vozač koji upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, droge ili drugih opojnih sredstava može biti lišen osiguravajuće zaštite, čime osiguranje ima pravo da potražuje povrat isplaćenog iznosa.
    4. U situacijama kada vozač pobjegne sa mjesta nesreće i time učini proces utvrđivanja odgovornosti za štetu težim, osiguranje može tražiti regres od osiguranika ukoliko se utvrdi da je on izazvao nesreću.

    Ove odredbe omogućavaju da osiguravajuće društvo, kao isplatilac štete, vrati iznos koji je isplaćen oštećenoj strani. Time se osigurava pravičnost i smanjuje teret na društva koja su obavezana da naknade štetu.

    U praksi, regresne tužbe se često pokreću od strane osiguravajućih društava protiv osiguranika koji su prouzrokovali štetu pod okolnostima koje isključuju pokriće osiguranja.

    Naprimjer, ako vozač upravlja vozilom pod utjecajem alkohola i izazove saobraćajnu nesreću, osiguravajuće društvo koje je isplatilo štetu oštećenoj strani može podnijeti regresnu tužbu protiv tog vozača radi povrata isplaćenog iznosa. ​

    Postupak podnošenja regresne tužbe

    U praksi, podnošenje regresne tužbe započinje pažljivom pripremom tužbenog zahtjeva. Tužilac mora jasno obrazložiti pravni osnov svog potraživanja. Mora precizirati iznos koji traži na ime regresne naknade, te priložiti relevantne dokaze koji potvrđuju osnovanost njegovog zahtjeva.

    Tužba se podnosi stvarno i mjesno nadležnom sudu.

    Nakon zaprimanja tužbe, sud pokreće parnični postupak u kojem provodi dokazni postupak, saslušava stranke i svjedoke, te na osnovu provedenih dokaza donosi presudu kojom odlučuje da li tužilac ima pravo na regres i u kojem iznosu.

    Cijeli proces je uređen pravilima parničnog postupka, koja osiguravaju ravnotežu prava i obaveza obje strane.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Primjer regresne tužbe

    Regresna tužba predstavlja važan pravni instrument kojim lice koje je podmirilo tuđu obavezu može zaštititi svoja prava i tražiti povrat isplaćenog iznosa od stvarnog dužnika. Ispravno razumijevanje zakonskih osnova i postupka vođenja regresne parnice ključno je za uspješno ostvarivanje ovog prava pred sudom.

    Ukoliko planirate podnijeti regresnu tužbu, preporučujemo da se dodatno informišete ili savjetujete sa stručnjakom iz oblasti prava.

    Za vašu praktičnu pomoć, pripremili smo i besplatan obrazac regresne tužbe, koji možete preuzeti klikom na sljedeći link:

    Obrazac Regresna tužba – besplatno preuzimanje (.docx)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.