Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.
Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.
Sadržaj članka:
- Definicija konkludentnog ponašanja
- Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
- Primjeri iz svakodnevnog života
- Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
- Praktične posljedice
- Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
- Podržite Pravni blog
Definicija konkludentnog ponašanja
Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.
Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.
Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.
Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.
Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.
Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.
Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.
Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.
Primjeri iz svakodnevnog života
Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.
Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.
Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.
Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.
Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.
Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:
- Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
- Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
- Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.
Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.
Praktične posljedice
Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.
Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.
Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.
U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica
Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.
Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.
Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.
Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
