Category: Građansko pravo

  • Obavezna zimska oprema

    Obavezna zimska oprema

    Pravilnikom o saobraćaju u zimskim uslovima propisuju se pravila o odvijanju saobraćaja u zimskim uslovima, zimska oprema i period u kojem je obavezno posjedovanje i upotreba zimske opreme u saobraćaju, ograničenja u saobraćaju u zimskim uslovima, način informisanja učesnika u saobraćaju o privremenoj zabrani ili ograničenju saobraćaja u zimskim uslovima. Obavezna zimska oprema propisana je da bi sačuvala živote, a vozači i vlasnici automobila bi se trebali pridržavati tih odredbi i radi kazni koje su propisane za njeno neposjedovanje.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Šta su zimski uslovi

    Pod zimskim uvjetima na cestama podrazumijeva se situacija kada:

    1. pada snijeg i nalazi se na kolovozu;
    2. na kolovozu ima ugaženog i zaleđenog snijega;
    3. pada kiša i ledi se na kolovozu;
    4. je kolovoz zaleđen.

    Zimska oprema BiH

    U periodu od 1. novembra tekuće do 1. aprila naredne godine, bez obzira na vremenske uvjete, vozila, izuzev vozila kategorije “L”, “T” i “C”, moraju posjedovati opremu za promet u zimskim uvjetima.

    Šta obavezna zimska oprema obuhvata


    a. pneumatike za zimsku upotrebu (MS, M+S, M&S, Snow Winter i dr.) na svim točkovima vozila ili

    b. pneumatike za zimsku upotrebu (MS, M+S, M&S, Snow Winter i dr.) na pogonskim točkovima i lance za snijeg, odnosno druge uređaje za povećanje trakcije pripravne za postavlјanje na najmanje dva pogonska točka ili

    c. pneumatike za lјetnu upotrebu na svim točkovima s najmanjom dubinom profila od 4 mm i lance za snijeg, odnosno druge uređaje za povećanje trakcije pripravne za postavlјanje na najmanje dva pogonska točka.

    Izuzetno van navedenog perioda od 1. novembra tekuće do 1. aprila naredne godine, na dijelu ceste, kada na kolovozu vladaju zimski uvjeti, mogu se na točkove postaviti lanci za snijeg, odnosno drugi uređaji za povećanje trakcije.

    Dimenzije pneumatika

    Pneumatici na vozilima moraju odgovarati dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećem dopuštenom opterećenju osovina na kojima su pneumatici postavlјeni, te na istoj osovini vozila moraju biti jednaki po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti, konstrukciji, marki, proizvođaču i tipu.

    Kazne za neposjedovanje zimske opreme

    Kazna za neupotrebu zimske opreme je 40 KM, a ako prouzrokujete saobraćajnu nesreću zbog neodgovarajuće opreme vozila, kazne su od 50 do 200 KM.

    Ukoliko ste zainteresovani za odredbe ZOBS-a BiH kojima se reguliše prijevoz djeteta na prednjem sjedištu, pročitajte članak koji smo pisali na tu temu.

    Prijevoz djeteta na prednjem sjedištu

    Korisni savjeti

    Sigurnost saobraćaja i prevencija saobraćajnih nezgoda vrlo su kompleksne oblasti. Kako bi se u njima postigli rezultati, bitno je poznavati uzroke nezgoda, načine unapređenja sigurnosti i načine utjecaja sigurnosti na učesnike u prometu.

    Ukoliko se ipak dogodi saobraćajna nesreća, te je izvjesno da će doći do sudskog postupka, trebali biste razmisliti o angažovanju advokata.

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

  • Punomoć

    Punomoć

    Mnogo je situacija kada nismo u mogućnosti sami poduzimati određene pravne radnje. To može biti zato što fizički nismo prisutni na određenom mjestu. Česte su situacije kada nismo u mogućnosti sami se zastupati jer ne poznajemo predmetnu materiju, recimo u sudskom ili drugom postupku kada nas zastupa advokat. Nekada dajemo punomoć za auto, kada želimo nekome drugom omogućiti korištenje vozila ili iz bilo kojeg drugog razloga.

    Sadržaj članka:

    Šta je punomoć

    Punomoć je ovlaštenje kojim drugoj osobi dajemo pravo da nas zastupa. To je pravni posao koji može biti jednostrani ili ugovor o punomoći. O posljednjem smo više govorili u članku Ko vas može zastupati pred sudom?

    Kome mogu dati punomoć

    Ne mora isključivo fizičko lice biti punomoćnik, već se ovlaštenje za poduzimanje određene radnje može dati i pravnoj osobi.

    Kada je u pitanju opća ili generalna, posebna ili specijalna ili vanredna punomoć, punomoćnik može biti bilo koja osoba koja ima poslovnu sposobnost.

    Međutim, ukoliko se radi o zastupanju pred sudom, punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

    Zastupanje pred sudom smo obradili u drugom članku.

    Vrste punomoći

    Opća ili generalna punomoć

    U okviru opće ili generalne punomoći, punomoćnik može obavljati sve redovne poslove za punomoćnika, odnosno osobu koja ga ovlašćuje.

    To podrazumijeva da može upravljati pokretnom i nepokretnom imovinom, te uglavnom obavljati sve redovne poslove koji se javljaju u svakodnevnom životu.

    Upravljanje imovinom ne znači pravo da prodaje imovinu, pogotovo kada su nekretnine u pitanju.

    Posebna ili specijalna punomoć

    Posebna punomoć izdaje se za poslove koji prevazilaze okvire redovnog poslovanja. Ova vrsta punomoći može podrazumjevati i prodavanje imovine i raspolaganje dobrima davaoca punomoći.

    Vanredna punomoć

    Ova vrsta punomoći je uslov, odnosno posebno ovlaštenje gdje punomoćnik ne može bez posebne ovlasti preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jamstvu, ili se odreći nekog prava bez naknade.

    Sve ovo ukazuje da se radi o ozbiljnim pravnim poslovima koji zahtijevaju garanciju da punomoćnik zaista želi da druga osoba u njegovo ime poduzme neku ozbiljnu pravnu radnju.

    Prestanak punomoći

    Punomoć prestaje opozivom od strane onoga koje punomoć dao, smrću punomoćnika ili prestankom pravne osobe ako se radi o pravnom licu ili smrću opunomoćitelja, onoga koji daje punomoć.

    Opoziv punomoći ili sužavanje njenog obima se može učiniti bilo kada, bez posebne forme i ovo pravo se ne može ograničiti.

    Međutim, opozivanje punomoći nema pravni učinak prema trećoj osobi koja je s punomoćnikom sklopila ugovor ili obavila drugi pravni posao, pod uvjetom da je bila savjesna, odnosno nije postupala na prijevaran način, znajući da je punomoć povučena ili sužena ili prestala na bilo koji način.

    U tom slučaju, davaoc punomoći bi imao pravo da traži naknadu štete od punomoćnika, osim kada je i punomoćnik bio savjestan.

    Izuzetno, u slučaju smrti opunomoćitelja, onoga ko je dao ovlaštenje, ona neće prestati ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji ili s obzirom na prirodu posla.

    Napomena

    Zakon o obligacionim odnosima reguliše pitanje punomoći, te vas za potpuno razumijevanje ovog instituta upućujemo da pročitate ovaj Zakon.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Beneficirani radni staž

    Beneficirani radni staž

    Za radna mjesta, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje radnika staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, u narodu poznat kao beneficirani radni staž.

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Uslovi za beneficirani radni staž

    Beneficirani radni staž, kako se obično kolokvijalno naziva, ili staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, računa se za radna mjesta, odnosno poslove na kojima je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje.

    To su radna mjesta na kojima i pored općih i posebnih mjera zaštite zdravlja na radu postoje štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika.

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su i radna mjesta, na kojima zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije organizma, odnosno zdravlje, slabe u toj mjeri da onemogućavaju dalje uspješno
    obavljanje profesionalne djelatnosti.

    Ko ima pravo na beneficirani radni staž

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem su radna mjesta koja ispunjavaju propisane uslove, a posebno u sljedećim oblastima:
    a) rudnici,
    b) crna metalurgija – željezare,
    c) namjenska industrija,
    d) kožarsko – prerađivarska industrija,
    e) tekstilna industrija,
    f) livnice i kovačnice,
    g) proizvodnja električne energije,
    h) grafička industrija,
    i) farmaceutska industrija,
    j) saobraćaj,
    k) šumarstvo,
    l) građevinarstvo,
    m) zdravstvo,
    n) umjetnička djelatnost itd.

    Bez sumnje, prethodno pobrojani poslovi i povezana radna mjesta su potencijalno vrlo opasna, a njihovo izdvajanje ilustruje namjeru zakonodavca kao zaštitnika najviših društvenih vrijednosti, u prvom redu zdravlja ljudi, da zaštiti one koji su zasnovali radni odnos na sličnim poslovima.

    Prethodna lista svakako nije konačna, a ostala radna mjesta, odnosno poslovi za koje se računa beneficirani radni staž utvrđuju se u skladu sa članom 33. stav (3) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta za koje se računa beneficirani radni staž

    Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem podnosi poslodavac Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike putem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, a po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih organizacija.

    Prijedlog za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem može podnijeti inspektor rada ili sindikat, a to čine direktno poslodavcu.

    Svaki poslodavac je obavezan da utvrdi osnovanost podnesenog prijedloga, te u ovisnosti od istog podnese zahtjev za utvrđivanje predmetnih radnih mjesta, o čemu je obavezan obavijestiti inspektora rada ili sindikat.

    Stepen uvećanja staža

    Stepen uvećanja staža osiguranja zavisi od težine, štetnosti i opasnosti po zdravlje radnika na odnosnom radnom mjestu, kao i u ovisnosti od radnog mjesta odnosno posla na kojem osiguranik poslije navršenih određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost.

    Uzimajući u obzir prethodno navedeno, uvećanje staža osiguranja utvrđuje se na način da se za svakih 12 mjeseci efektivno provedenih na radu na određenom radnom mjestu, može računati kao 14, 15, 16, 17 i 18 mjeseci staža osiguranja.

    Vrijeme provedeno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uračunati će se u staž osiguranja, samo ukoliko su pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem plaćeni i doprinosi srazmjerno stepenu uvećanja staža.

    Osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, pomjeranje starosne granice za sticanje prava na penziju, vrši se prema odredbama Zakona.

    Od kada se računa beneficirani radni staž

    Staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, računa se od dana od kada su za pojedina radna mjesta ispunjeni propisani uvjeti za priznavavnje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem.

    Revizija

    Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanimm trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji.

    Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizija stepena uvećanja staža, se vrši na način, u postupku i uz dokumentaciju po kojima se vrši njihovo utvrđivanje.

    Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem kao i revizija stepena uvećanja staža osiguranja vrši se u roku od pet godina od dana donošenja odluke o utvrđivanju radnih mjesta na kojima se staž
    osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

    Vrste odluka u postupku revizije

    U postupku utvrđivanja ili revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem Ministarstvo na prijedlog Zavoda može donijeti sljedeće odluke:


    (1) utvrđuju se nova radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    (2) potvrđuju se provjerena radna mjesta na kojima i dalje postoje uvjeti za računanje staža sa uvećanim trajanjem,

    (3) mijenja se stepen uvećanja staža osiguranja na provjeravanom radnom mjestu na kome se staž osiguranja i dalje računa sa uvećanim trajanjem,

    (4) ukida se računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem na provjeravanom radnom mjestu.

    Evidencija o radnim mjestima za koja je utvrđen beneficirani radni staž

    Poslodavac kod koga su utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uspostavlja evidenciju o tim radnim mjestima i radnicima na tim radnim mjestima, koja sadrži podatke o:


    a) radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    b) radnom vremenu koje se prema općem aktu poslodavca, u skladu sa Zakonom, smatra punim radnim vremenom na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    c) broju radnika koji redovno rade i koji su ranije radili na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (poimenični spisak radnika), vrijeme provedeno na radu na tim poslovima,

    d) kalendarskoj godini, danu, mjesecu i godini od kada bez prekida ili sa prekidima radnik obavlja poslove na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    e) o svim promjenama koje se odnose na utvrđena radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem,

    f) o pojedinačnim aktima o raspoređivanju radnika na radno mjesto na kojem se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.

  • Kako se dokazuje radni staž

    Kako se dokazuje radni staž

    Budući da je radni staž često uslov u oglasima za posao, kako se dokazuje radni staž? Kako nismo bili u mogućnosti pronaći propis kojim se reguliše materija koja se odnosi na rangiranje dokazne snage javnih isprava kojima se dokazuje radni staž, mišljenja smo da se ravnopravno može dokazivati kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom. Razlika između radnog staža i radnog iskustva je zanimljiva tema, a o tome smo pisali ranije.

    Sadržaj članka:

    Radni staž

    Radni staž kao pojam dugo nije bio zakonski regulisan, te se i danas različito definiše u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Šta je radni staž kao pojam, očitovalo se Ministarstvo pravde BIH, broj (09-U02-4-10441/19 od 10.12.2019. godine.

    U skladu sa Mišljenjem Ministarstva, radni staž je vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca i kao takav je institut radnog prava (za razliku od penzijskog staža i staža osiguranja koji su instituti socijalnog prava). Za postojanje radnog staža nisu od značaja radno mjesto na kojem je lice radilo (što je značajno za radno iskustvo), ni prijava nadležnim organima (što je od značaja za penzijski staž), niti uplata doprinosa (što je od značaja za staž osiguranja). Za postojanje radnog staža samo je od značaja da je određeni period preveden na radu i u radnom odnosu kod određenog poslodavca, a za njegovo dokazivanje da je o tome izdata javna isprava.Radni staž za zaposlene u institucijama je bitan za ostvarivanje određenih prava iz radnog odnosa, kao što su dodatak na platu, naknadu za prekobrojnost i raspolaganje, uvećanje godišnjeg odmora, itd.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Potreba za definisanjem pojma radnog staža

    Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine u određenom trenutku imala je potrebu za razjašnjenjem pojmova radnog staža, penzijskog staža, staža osiguranja i posebnog staža.

    Ova Agencija, ali i druge institucije Bosne i Hercegovine u svom radu susreću se sa pojmovima radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja kao i njihovog priznavanja, od kojih neki nisu na odgovarajući način definisani ili postoje nedoumice u definisanju istog.

    Agencija je do sada dala samo pojašnjenje radnog iskustva, ali ne i ostalih pojmova, s obzirom da isti služe u različite svrhe. Radno iskustvo služi samo u svrhu prijave na oglas i postavljenja na radno mjesto. U skladu s tim, je potrebno pojasniti pojmove radnog staža, penzijskog staža i staža osiguranja, kao i način njihovog dokazivanja, a ovo pojašnjenje je zasnovano na mišljenjima i drugim aktima Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, Federalnog zavoda za penzijsko – mirovinsko i invalidsko osiguranje (P10-M10), te Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) RS.

    Javna isprava

    Kada su u pitanju javne isprave kojima se dokazuje radni staž, ranije se radni staž dokazivao radnom knjižicom, a ukoliko je to traženo i potvrdom ili uvjerenjem. Naime, uvjerenja ili potvrde koja izdaju poslodavci, a posebno kada je poslodavac državni organ ili javnopravno tijelo, imaju značaj javne isprave i dokazuju ono što se u njima potvrđuje ili određuje, uz mogućnost dokazivanja da podaci u njima nisu tačni, ali u odsustvu jačih protudokaza, podaci iz njih se moraju uzeti kao istiniti.

    Radna knjižica, uvjerenje i potvrda

    Činjenica je da su u Federaciji Bosne i Hercegovine radne knjižice prestale važiti čime je njihova dokazna snaga, ako potiču iz tog entiteta, znatno smanjena. To, međutim, ne umanjuje dokaznu snagu onoga što je u njima upisano.

    Kao što smo i na početku naveli, budući da nismo bili u mogućnosti identifikovati propise koji predviđaju hijerarhiju dokazne snage javnih isprava, što i nije odlučujuće ako dokazi iz jedne javne isprave ne isključuju dokaze iz druge, to se dokazivanje radnog staža, po našem mišljenju, ravnopravno može vršiti kako uvjerenjem ili potvrdom, tako i radnom knjižicom.

    Kada određeni period radnog staža nije upisan u radnu knjižicu, tada je relevantan radni staž obuhvaćen potvrdom ili uvjerenjem, posebno u slučaju kada u tom periodu u radnu knjižicu ništa nije upisano.

    Ako bi u radnoj knjižici bio upisan drugi poslodavac, ili bi drugi upis u radnoj knjižici pobijao podatke iz potvrde ili uvjerenja (nezaposlenost, zaposlenje u inostranstvu), trebalo bi se provesti dodatno utvrđivanje pribavljanjem dodatne potvrde ili uvjerenja od poslodavca. Radni staž se načelno (iako ne neophodno) podudara sa penzijskim stažom, dok se sa posebnim stažom može ali ne mora podudarati…”

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Svaka osoba koja je pretrpjela određenu štetu prilikom ili kao posljedica krivičnog djela, bilo da se radi o oštećenju ili otuđenju imovine, fizičku povredu ili štetu enke druge vrste, ima pravo da traži nadokanadu te štete što se u pravu zove “imovinskopravni zahtjev. U ovome članku razmatramo na koji način da ostvarite pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela.

    Sadržaj

    Šta uraditi u slučaju napada?

    Ukoliko ste bili žrtva napada ili izvršenja krivičnog djela na neki drugi način, obavijestite policijske službenike o svojim povredama ili drugoj šteti koju ste pretrpjeli, bez obzira kakva ona bila, a koja je nastala kao rezulatat, odnosno posljedica izvršenja krivičnog djela. Ovdje možete naći KRIVIČNI ZAKON FBIH.

    Ukoliko je rezultat krivičnog djela povreda, nakon što se javite nadležnoj medicinskoj službi, obavezno tražite izvještaj o povredama ili dokument sa nekim drugim nazivom koji će sadržavati detalje o medicinskom tretmanu ili intervenciji koju ste primili.

    Tužilac koji je nadležan za slučaj koji ste prijavili, a o tome koje tužilaštvo je nadležno vas mogu obavijestiti i policijski službenici kojima prijavljujete krivično djelu, poučiće vas o pravima i predočiće vam mogućnost da podnesete imovinskopravni zahtjev u slučaju nastavka krivičnog postupka. Također, bićete obaviješteni i o tome šta vam je potrebno za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva. Budući da tužilac ima zakonsku obavezu da vas pita da li želite podnijeti imovinskopravni zahtjev, iskoristite priliku da tražite pojašnjenje za sve eventualne nejasnoće, te da jasno saopćite informacije o troškovima koji su vam prouzrokovani, gubitku zarade, bolu i patnji koje ste eventualno iskusili usljed izvršenja krivičnog djela, a što se može odnositi na troškove liječenja i druge finansijske izdatke.

    Jasnom komunkacijom ćete doprinijeti utvrđivanju svih činjenica koje mogu biti od presudnog značaja za donošenje odluke o vašem eventualnom imovinskopravnom zahtjevu.

    Prikupljanje i čuvanje dokumentacije

    Kao što je to slučaj i sa ostalom bitnom dokumentacijom, bitno je da čuvate svu relevantnu predmetnu finansijsku dokumentaciju u vidu izvještaja, potvrda, predračuna i slično, te da iste dostaviti tužiocu radi dokazivanja osnovanosti svoga imovinskopravnog zahtjeva.

    Imovinskopravni zahtjev

    Budući da je i to jedna od mogućnosti, iskoristite priliku da dobijete informaciju o tome da li se namjerava zaključiti sporazum o priznanju krivice sa počiniocem krivičnog djela, jer imate pravo da se izjasnite o imovinskopravnom zahtjevu.

    Taj zahtjev, zajedno sa podacima o visini imovinskopravnog zahtjeva može da se podnese tokom istrage, međutim, to je moguće učiniti i tokom suđenja, usmeno ili pismeno.

    Ukoliko ste propustili o tome razgovarati sa tužiocem, sud će vas o pravu na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva poučiti tokom suđenja.

    Pravo na žalbu

    Nakon donošenja presude, imate pravo da dobijete primjerak presude, kada, ukoliko ste nezadovoljni odlukom u pogledu vašeg imovinskopravnog zahtjeva i troškovima krivičnog postupka, imate pravo izjaviti žalbu.

    U slučaju da se dokaže krivica optuženog, u presudi će biti riješeno i o vašem zahtjevu, a u izuzetnim slučajevima i iz opravdanih razloga, sud vas može uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvarite u parničnom postupku.

    Pravo na tužbu u parničnom postupku

    Bez obzira na odluku suda u krivičnom predmetu, imate pravo na tužbu u parničnom postupku gdje ćete tražiti nadoknadu štete.

    Spisak advokata

    U slučaju da budete oštećeni prilikom izvršenja krivičnog djela, savjetujemo vam da angažujete advokata kako biste imali najveću šansu za ostvarivanje svojih prava. Budući da smo ranije pisali o tome, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Imajući u vidu analizu zakonskih propisa iz ove oblasti, a što ćemo obrazložiti u nastavku, smatramo da fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu nije u skladu sa zakonskim odredbama, budući da se navedeni vid kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole. O zaštiti privatnosti u svakodnevnom životu smo pisali i ranije.

    Sadržaj članka:

    Informacione tehnologije i praćenje prisustva na poslu

    Sa razvojem informacionih tehnologija, te sve dostupnijim uređajima za snimanje i pohranjivanje podataka, sve češće se postavlja pitanje zakonitosti uvođenja sistema evidencije radnog vremena na način da se zaposlenik pri rijavi fotografiše.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka  osnovni je propis obradu ličnih podataka, sa ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Kontrolor, odnosno osoba koja prikuplja i obrađuje lične podatke, u obavezi je da lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način, što podrazumijeva obradu ličnih podataka ukoliko je ona propisana zakonom ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići takvom obradom.

    U kojoj mjeri se smiju obrađivati lični podaci

    Lični podaci obrađuju samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe. Ovaj princip znači da ukoliko zakon ili na osnovu zakona doneseni podzakonski akti ne propisuju koji podaci se obrađuju, onda se uzima minimalan obim ličnih podataka koji je potreban da bi se postigla svrha takve obrade.

    Kako je regulisana obrada ličnih podataka zaposlenika

    Obrada ličnih podataka zaposlenika u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana propisima iz oblasti radnih odnosa, a jedan od tih propisa je Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US) koji u članu 30. propisuje da se lični podaci zaposlenika ne mogu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Ova pravna norma je ograničavajuća i pretpostavlja zakonski osnov ili neophodnost, odnosno stvarnu potrebu, kao uslov za obradu ličnih podataka.

    Dakle, pravo i obaveza…, kao poslodavca, je da kontroliše prisustvo zaposlenika na radnom mjestu, te je shodno navedenoj normi, a u nedostatku zakonskog osnova, dužan koristiti način i sredstva koja su primjerena i neophodna za izvršenje takve obaveze.

    Da li je fotografisanje zaposlenika opravdano

    Prema tome, fotografisanje zaposlenika u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu može biti opravdano samo ukoliko poslodavac nema drugog načina i sredstva da kontroliše radno vrijeme. Međutim, teško bi se u stvarnom životu moglo opravdati fotografisanje zaposlenih kao jedini efikasan i nužan način evidentiranja prisustva na radnom mjestu, jer je način postizanja te svrhe nesrazmjeran sa vrstom podataka koji se obrađuju i rizikom zbog obrade istih.

    Stoga, mišljenja smo da je obrada ličnih podataka zaposlenika putem fotografisanja u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu suprotna principu iz člana 4. tačka c) Zakona, kojim je propisna obaveza kontrolora da lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe, jer se efikasnost sistema kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole.”

    (U skladu sa Mišljenjem Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, br. službeno od 16.7.2020. godine)

  • Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Radni proces u privrednom društvu ili nekom drugom organizacionom obliku radne organizacije može da se obavlja u jednoj ili u više smjena, u zavisnosti od procesa i potreba rada, odnosno efikasnosti radnog procesa. Ukoliko se radno vrijeme obavlja u dvije smjene, u pitanju je raspored radnog vremena u skladu sa organizacijom. Pojam rasporeda radnog vremena treba razlikovati od pojma preraspodjele radnog vremena, budući da radno vrijeme ne traje duže od punog radnog vremena. Raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma, te njihova primjena zahtjeva ispunjavanje određenih uslova.

    Za potrebe ovoga teksta, razmotrićemo pitanje: “Da li postoji osnov da poslodavac donese odluku prema kojoj bi se izvršila preraspodjela radnog vremena na način da bi radno vrijeme bilo u dvije smjene, od ponedjeljka do petka, i to: prva smjena od 08:00 do 16:00 h i druga smjena od 13:00 do 21:00 h.”

    Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju, naprimjer u slučaju obavljanja poslova koji mogu predstavljati opasnost po zdravlje uposlenika, te se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    U ovom kontekstu, značajno je napomenuti i da se ugovor o radu zaključuje u pisanoj formi i da sadrži, naročito, podatke o dužini i rasporedu radnog vremena. Zakon propisuje maksimalno trajanje radnog vremena na sedmičnom nivou, te su s tim u vezi poslodavci, prilikom raspoređivanja radnog vremena, obavezni isto rasporediti na način da radno vrijeme na sedmičnom nivou ne prelazi 40 sati.

    Kako  smo naveli na početku ovoga teksta, raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma. Zakonom je propisana mogućnost uvođenja preraspodjele radnog vremena, kao i uvjeti pod kojima se radno vrijeme može preraspodijeliti. To se može raditi u slučajevima ako priroda posla to zahtijeva, te se tako puno i nepuno radno vrijeme može se raspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

    Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, te se preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom.

    U skladu s tim, ukoliko zbog organizacije rada kod poslodavca postoji potreba da puno radno vrijeme u jednom periodu traje duže, a u drugom kraće od punog radnog vremena, poslodavac, može donijeti odluku o uvođenju preraspodjele radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog radnog vremena.

    Poslodavci u slučaju donošenja takvih odluka moraju voditi računa da omoguće pristup radniku sadržaju tih odluka, a u smislu korištenja zaštite prava iz radnog odnosa iz odredbe člana 114. Zakona, a posebno iz razloga što je i odredbom člana 39. stav 5. Zakona o radu, u vezi sa uvođenjem preraspodjele radnog vremena, propisana posebna zaštita maloljetnog radnika, trudnice, majke odnosno usvojitelja djeteta do tri godine života, kao i samohranog roditelja, samohranog usvojitelja i lica kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.

    S tim u vezi, ukoliko radno vrijeme u određenom periodu ne traje duže od punog radnog vremena, već je isto raspoređeno u dvije smjene u istom trajanju, mišljenja smo da se u tom slučaju ne radi o preraspodjeli radnog vremena, već o rasporedu radnog vremena u skladu sa organizacijom, odnosno potrebama odvijanja rada kod poslodavca. 

    O predmetnom pitanju preporučujemo da pročitate i Mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-1340/19 od 12.6.2019. godine.

  • Apostille pečat

    Apostille pečat

    Ukoliko na teritoriji Bosne i Hercegovine želite koristiti stranu javnu ispravu, ona mora biti priznata, odnosno legalizovana. Strana javna isprava priznaje se na jedan od tri načina i to punom legalizacijom, djelimičnom legalizacijom, ili neposrednim priznavanjem stranih javnih isprava po osnovu bilateralnih ugovora. U ovome tekstu govorimo o Apostille pečatu, šta je Apostille pečat, te kako je Apostille pečat doveo do pojednostavljenja legalizacije javnih isprava u odnosu na punu i djelimičnu legalizaciju koje su dugotrajne i često veoma komplikovane za stranke.

    Haška konvencija

    U Hagu je 5. oktobra 1961. godine potpisana Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, koju je potpisala i SFRJ.

    Ova Konvencija nazvana je Haška konvencija i objavljena je u „Službenom listu SFRJ“-Dodatak Međunarodni ugovori i drugi sporazumi broj 10/1962.

    Bosna i Hercegovina, kao sukcesor bivše SFRJ, izjavom o sukcesiji, postala je stranom Haške konvencije iz 1961. godine.

    Šta su javne isprave?

    Stranim javnim ispravama, u smislu Haške konvencije od 5. oktobra 1961. godine, smatraju se:

    • isprave koje je izdao sud ili službena osoba vezana uz državne sudove ili javnog
    • tužioca, voditelj sudske pisarnice ili sudski izvršitelj (“huissier de justice”);
    • upravne isprave;
    • javnobilježničke isprave;
    • službena uvjerenja stavljena na privatne isprave, kao što su navodi o registraciji,
    • ovjera točnosti datuma, ovjera potpisa.

    Međutim, ova konvencija se ne primjenjuje:

    • na isprave koje su izdali diplomatski ili konzularni predstavnici;
    • na isprave upravnih tijela koje se neposredno odnose na trgovinsko ili carinsko poslovanje

    Šta je Apostille pečat?

    Apostille je nadovjera ili legalizacija javnih dokumenata koje se koriste u međunarodnom pravnom prometu.

    Ovjerom dokumenta sa „Apostille“ ovjeravaju se i privatni dokumenti (punomoć, diplome, svjedodžbe, rodni list, vjenčani list, potvrde o slobodnom bračnom stanju, izvadak iz matične knjige umrlih …).

    Time se potvrđuje vjerodostojnost pečata i potpisa službene osobe koji se nalaze na dokumentu, ali ne i sadržaj dokumenta.   

                U Bosni i Hercegovini „Apostille“ izdaju Općinski sudovi, a ako između Bosne i Hercegovine i druge države ne postoji ugovor u smislu Haške Konvencije, tada je dokument potrebno legalizovati/nadovjeriti u postupku pune legalizacije pri Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

    Općinski sud u pravilu izdaje Apostille pečat isti ili sljedeći radni dan od dana predaje isprave na ovjeru.

    Ako govorimo o prijevodu dokumenta, odnosno da li je prije Apostille nadovjere potrebno dokument prevesti ili obrnuto, važno je znati da institucije u inostranstvu imaju svoje zahtjeve, tako da je prije predaje dokumenta uvijek potrebno sa institucijom kojoj dokument predajete utvrditi na koji način je potrebno dostaviti dokument.

    Ukoliko vam je potreban sudski tumač za prijevod dokumenta, o tome smo govorili ranije.

    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Kako ovjeriti dokument?

    1. Nakon što ste prikupili dokumente koje želite ovjeriti, dostavite ih u pisarnicu suda referentu koji je zadužen za ovjeru Apostille pečata.

    2. Za svaku ovjeru plaća se sudska taksa za pojedinačni dokument, o čemu će vas obavijestiti referent.

    Ovo je informacija koja će vam pomoći da izvršite nadovjeru, ali se svakako trebate pridržavati uputstava nadležnog suda, odnosno referenta koji radi na tim poslovima.

    Jednom ovjeren dokument Apostille pečatom nema rok važenja istog pečata.

    Izvrstan tekst na kojem možete naći više informacija vezano za Apostille pečat, Hašku konvenciju, informacije o tome kako se vrši legalizacija strane javne isprave, za koje države nije potreban Apostille pečat, te pstale informacije o priznavanju javnih isprava možete naći na OVOME LINKU.

Ukoliko vas interesuju pravne teme, ili imate određeno pravno pitanje, na Pravnom blogu možete naći mnogo zanimljivih i korisnih informacija. 

Objave na ovome Blogu namijenjene su čitaocima kako bi im se pružile informacije o određenoj temi, te shvatanje autora o istoj.


  • Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. U skladu s tim, postavlja se pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca?

    Sadržaj članka:

    Da li je bilo prekida između dva radna odnosa

    Ovo pitanje sadrži više potpitanja.

    Da li između dva radna odnosa kod različitih poslodavaca ima prekida radnog odnosa, odnosno, ukoliko je bilo prekida, koliko su trajali?

    Je li radni odnos prestao krivicom poslodavca ili na zahtjev radnika?

    Obavezuje li novog poslodavca Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru kod prethodnog poslodavca?

    Da li radnik kod novog poslodavca bez navršavanja šest mjeseci rada ima pravo na „preneseni“ godišnji odmor?

    Odmor za radnike koji se zaposle prvi put

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Sticanje uslova za godišnji odmor

    Ukoliko su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Ovo iz razloga što se godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja godišnjih odmora kod poslodavca, a da se pitanje neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa rješava putem instituta naknade umjesto neiskorištenog cijelog ili dijela godišnjeg odmora iz člana 52. stav 4. Zakona o radu.

    Neiskorišten godišnji odmor iz objektivnih razloga

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Neiskorišten godišnji odmor zbog krivice poslodavca

    Ukoliko je godišnji odmor ostao neiskorišten usljed krivice prethodnog poslodavca, u tom bi slučaju taj poslodavac bio u obavezi da radniku izvrši isplatu naknade umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, te bi isplata naknade u tom slučaju zamijenila korištenje godišnjeg odmora.

    Naime, u skladu sa članom 52. stav 4. Zakona, u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Naknada za korištenje godišnjeg odmora

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Nadamo se da ste dobili odgovor na pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca, a u svakom slučaju vam savjetujemo da sva pitanja iz radnog odnosa rješavate sporazumno sa poslodavcem, ili, u odsustvu takvog dogovora, da se obratite osobi ovlaštenoj za zastupanje, odnosno vašem advokatu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Plaća je iznos novca koji poslodavac plaća zaposleniku, obično mjesečno, za njegov rad na temelju zaključenog ugovora o radu. Koje su to vrste ugovora o radu, saznajte na članku koji smo pisali na tu temu. Ekonomska definicija plaće glasi da je plaća dohodak od rada. Međutim, postavlja se pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće, odnosno, da li je poslodavac dužan dati platnu listu uz isplatu plaće?

    Sadržaj članka:

    Da li je poslodavac dužan dati platnu listu

    Odredbom člana 79. stav 3. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/16 i 89/18 i 44/22), propisano da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Također, članom 80. navedenog zakona predviđeno je da poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

    Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

    Shodno navedenom, Zakonom je propisana obaveza poslodavca da radniku uruči pisani obračun plaće, s tim da nije preciziran način uručenja što podrazumjeva da se može prihvatiti bilo koja vrsta uručenja kojom bi poslodavac imao dokaz o uredno izvršenoj dostavi, a imajući u vidu moguće pravne posljedice uručenja odnosno neuručenja.

    Prethodno je potvrđeno i u Mišljenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2726/19 od 30.10.2019. godine.

    Nadamo se sa ste u ovome kratkom članku dobili odgovor na pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće.

    Šta je plaća

    Najjednostavnije rečeno, plaća je novčano primanje koje se isplaćuje u određenom vremenskom razmaku nekom zaposleniku za njegov rad. Može se sastojati od osnovne plaće i posebnih dodataka. Može se prikazivati u bruto i neto iznosu. Poslodavac u cijelosti plaća bruto iznos, a radnik prima kao plaću neto iznos, narodnim jezikom rečeno, “plaća na ruke”. Poslodavac od bruto plaće automatski odbija iznose za pojedine poreze i doprinose tako da zaposleniku ostane neto plaća. Premda su bruto plaće primanja iz radnoga odnosa, nisu radnikova individualna zarada kojom podmiruje svoje osnovne životne potrebe. Plaća može biti i za skraćeno radno vrijeme, npr. kod invalida rada.

    Šta je platna lista

    U tom kontekstu, plaću prati platna lista koja je faktura plaćanja, stoga mora odražavati osnovnu plaću zaposlenika na kojoj će se iskazati relevantne informacije poput odbitaka, primitaka, minulog staža, inosa poreza itd. Navode se dodaci na plaću, koji mogu biti, među ostalim, za staž, rang, obuku, rizike za posao, prekovremeni rad, bonuse za ciljeve. Ukupan zbroj ovih stavki rezultirat će u bruto plaći radnika.

    Kako se dostavlja platna lista

    Platna lista radniku se može uručiti i putem pošte preporučenom dostavom sa povratnicom, budući da na taj način poslodavac ima dokaz o uredno izvršenoj dostavi.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.