Category: Građansko pravo

  • Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Budući da se stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca može koristiti kao da ste ostali kod prethodnog poslodavca, da bi se dokazala činjenica o sticanju prava na godišnji odmor, odnosno da se godišnji odmor nije iskoristio, potrebno je da se poslodavcu dostavi potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Sadržaj članka:

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda je dokument koji se izdaje kako bi se potvrdila istinitost neke informacije ili činjenice. Potvrde se obično izdaju od strane nekog ovlaštenog službenika ili institucije i sadrže informacije koje su relevantne za neki slučaj ili potrebu.

    Potvrde se mogu izdavati u različitim situacijama i za različite svrhe, poput potvrđivanja nečijeg identiteta, mjesta boravka, radnog iskustva, obrazovanja, stanja računa, stanja vozila i slično. Potvrde se obično izdaju na zahtjev osobe koja ih traži i trebale bi biti ovjerene od strane ovlaštenog službenika ili institucije.

    Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru je dokument koji potvrđuje da je radnik imao pravo na godišnji odmor, ali da ga nije iskoristio.

    Šta sadrži Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Potvrda se obično izdaje na zahtjev radnika ili njegovog poslodavca i sadrži informacije o radniku, njegovom poslodavcu, vremenu rada i neiskorištenom godišnjem odmoru.

    Potvrda može sadržavati i ostale relevantne podatke o čemu trebate razgovarati sa trenutnim poslodavcem, odnosno osobom koja radi na personalnim, poslovima upravljanja ljudskim resursima.

    Za šta se koristi Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru

    Ova Potvrda se može koristiti u različite svrhe, poput dokazivanja neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju sporova oko plaćanja ili za potrebe obračuna plaće.

    Ona također može biti korisna ako radnik želi da prenese neiskorišteni godišnji odmor u sljedeću godinu ili ako želi da ga iskoristi u obliku dodatnog slobodnog dana ili novčane naknade.

    Ukoliko je potrebno izdati potvrdu o neiskorištenom godišnjem odmoru, radnik bi trebao zatražiti od svojeg poslodavca da mu izda takvu potvrdu.

    Poslodavac je dužan izdati potvrdu o neiskorištenom godišnjem odmoru ukoliko radnik ima pravo na takav odmor i ako nije iskoristio svoje pravo.

    Potvrda bi trebala bi sadržavati sve relevantne informacije o radniku, poslodavcu i neiskorištenom odmoru te bi trebala biti potpisana i ovjerena od strane poslodavca ili nadležnog službenika.

    Uslovi za sticanje prava na godišnji odmor

    Godišnji odmor je period vremena koji radnik ima pravo da provede na odmoru i koji mu se obračunava kao plaćen odmor. Godišnji odmor je važan za zdravlje i dobrobit radnika i omogućava mu da se odmori i regenerira nakon perioda rada.

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Godišnji odmor je vrijeme na koje radnik ima pravo da provede van radnog mjesta i odmori se. Odmor je važan za radnike jer im omogućava da se opuste i odmore od svakodnevnih obaveza i stresa na poslu, što može da poveća njihovu produktivnost i zadovoljstvo na poslu. Međutim, kada se stiče pravo na odmor nakon prvog zaposlenja?

    Sadržaj članka:

    Pravo na odmor nakon prvog zaposlenja

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Odmori i odsustva sa rada

    Šta se ne smatra prekidom rada

    Odsustvo sa rada je vijreme kada radnik nije prisutan na radnom mjestu i ne obavlja svoje radne obaveze. Međutim, postoje neke aktivnosti koje se ne smatraju odsustvom sa rada, i to su prekidi nastali zbog:

    • godišnjeg odmora;
    • privremene spriječenosti za rad;
    • porođajnog odsustva;
    • odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
    • perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
    • odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;
    • vremenskog perioda do 60 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.

    Odmor za lice na stručnom usavršavanju i volontera

    Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    U skladu sa Zakonom o radu FBiH, licu za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.

    U skladu sa Zakonom o volontiranju FBiH, volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno.

    Volonteri i volontiranje u BiH

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ugovor o radu može prestati na više različitih načina, naprimjer, ispunjavanjem uslova za penzionisanje, otkazom ugovora o radu, istekom roka na koji je ugvor o radu zaključen, ali i sporazumom poslodavca i radnika. Šta je sporazum o prestanku ugovora o radu i kako napisati sporazum o prestanku ugovora o radu, o tome govorimo u nastavku uz primjer.

    Sadržaj članka:

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi. Ukoliko poslodavac u radnik sporazum o prestanku ugovora o radu zaključe usmenim putem, odnosno ukoliko Sporazum nije u pismenoj formi, tada Sporazum ne proizvodi pravne učinke i ništavan je.

    Ovo iz razloga da bi se spriječile eventualne zloupotrebe, te da bi se osiguralo da Sporazum odražava pravu i pravno valjanu volju ugovornih strana datu bez prisile, prevare, prijetnje i zablude

    Ovaj Sporazumom mora sadržavati podatke o roku u kojem radni odnos prestaje, te način na koji će se urediti sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz
    prekida radnog odnosa proizilaze.

    Šta ako poslodavac odbije Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ako se dogodi da poslodavac ne želi da zaključi Sporazum o prestanku ugovora o radu, u tom slučaju radnik može podnijeti otkaz ugovora o radu. Tada bi se primjenjivale odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora o radu, uključujući i poštivanje otkaznog roka ugovorenog u ugovoru o radu.

    Trajanje otkaznog roka

    Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.

    Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.

    Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.

    Otkaz ugovora o radu

    Otpremnina u slučaju Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Zakonom nije propisana obaveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu, ali tu obavezu mogu stvoriti ugovorne strane same, sporazumom, jer im to omogućava sloboda ugovaranja.

    Mane Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    U slučaju sporazumnog prestanka  ugovora o radu, radnik nema pravo na naknadu za nezaposlene, kao što bi imao da mu je ugovor o radu otkazan od strane poslodavca.

    Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Federaciji Bosne i Hercegovine izričito je propisano da nezaposlena osoba nema pravo na novčanu naknadu kada je svjesno doprinijela prestanku radnog odnosa.

    Zaključivanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu radnik je svjesno izrazio volju da mu ugovor o radu prestane, odnosno doprinio prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Sporazumom o prestanku ugovora o radu poslodavac i radnik dogovaraju se o svim pitanjima bitnim za prestanak ugovora o radu te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prestanka radnog odnosa proizilaze.

    Zakon ne propisuje sadržaj Sporazuma o prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu može, ali ne mora biti propisan pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, prilikom njegovog zaključivanja.

    U slučaju da nije propisan, sporazumom se neposredno utvrđuju međusobna prava i obaveze.

    Primjer Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Preuzmite Word dokument Sporazuma o prestanku ugovora o radu:

    SPORAZUM O PRESTANKU UGOVORA O RADU

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, reguliše i pitanje vanbračne zajednice, te pravne učinke vanbračne zajednice žene i muškarca. Međutim, šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje?

    Sadržaj članka:

    Šta je vanbračna zajednica

    Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

    Kada vanbračni partneri mogu usvojiti dijete

    Vanbračni partneri koji žive najmanje pet godina u vanbračnoj zajednici mogu potpuno usvojiti dijete.

    Osoba koja nije u braku i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici koja traje najmanje pet godina, mogu nepotpuno usvojiti dijete ako za to postoje naročito opravdani razlozi.

    Nepotpuno usvojenje

    Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godine života. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina potreban je njegov pristanak.

    Izdržavanje vanbračnih partnera

    Međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika njihova je dužnost i pravo kada je to predviđeno Porodičnim zakonom.

    U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika ne može ostvariti u cijelosti ili djelimično, društvena zajednica pruža, pod uvjetima određenim zakonom, neosiguranim članovima porodice sredstva neophodna za izdržavanje.

    Odricanje od prava i dužnosti izdržavanja nema pravnog učinka.

    Bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

    Pravo na izdržavanje prestaje ako izdržavani razvedeni bračni partner, ili bračni partner iz poništenog braka sklopi novi brak, ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ili postane nedostojan tog prava, ili ako više ne postoji neki od prethodno pomenutih uvjeta.

    Vanbračni partner koji ispunjava uvjete za izdržavanje ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera nakon prestanka vanbračne zajednice.

    Tužba za izdržavanje vanbračnog partnera može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice, a sud može odbiti zahtjev za izdržavanje vanbračnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog vanbračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajednici, ili ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog vanbračnog partnera.

    Izdržavanje majke vanbračnog djeteta

    Troškove izazvane trudnoćom i porođajem vanbračnog djeteta snose majka i otac u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

    Otac vanbračnog djeteta dužan je, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržavati majku svog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako se majka stara o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

    Imovina vanbračnih partnera

    Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici smatra se njihovom vanbračnom stečevinom.

    Na ovu imovinu primjenjuju se odredbe ovog Zakona o bračnoj stečevini.

    Kako se dokazuje vanbračna zajednica

    Imajući u vidu prethodno napisano, činjenica je da se prava i obaveze vanbračnih partnera formalno-pravno izjednačavaju.

    Međutim, ne možemo govoriti o potpunoj ravnopravnosti, budući da se vanbračna zajednica mora dokazivati sudskim putem, u slučaju kada je potrebno ostvariti neko pravo, obično u ostavinskom postupku.

    Praksa pokazuje da od svih dokaza, najveću pravnu snagu imaju pisane isprave, zatim svjedoci, a potom saslušanje parničnih stranaka.

    To mogu biti dokazi koji se odnose na prijavu mjesta prebivališta, odnosno boravišta, iskazi komšija, kućne liste ili neka druga dokumentacija koja je nastala za vrijeme trajanja vanbračne zajednice.

    Nakon materijalnih dokaza, relevantni su i iskazi svjedoka, te svi ostali relevantni dokazi koji mogu poslužiti kako bi se nedvojbeno utvrdilo da je vanbračna zajednica postojala.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Angažovanje studenata za rad

    Angažovanje studenata za rad

    Ako se odluči za angažovanje studenata za rad, poslodavac treba uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Sadržaj članka:

    Potreba studenata za radnim angažmanom

    Imajući u vidu sve obaveze koje studiranje nosi sa sobom, kod velikog broja studenata javlja se potreba za zasnivanjem radnog odnosa kako bi bili u mogućnosti finansirati studiranje, ili zaraditi za džeparac, odmor ili neku drugu potrebu.

    Međutim, tu se postavlja pitanje da li je i na koji način je moguće angažovati studente na rad putem studentskih servisa, i je li to moguće uraditi primjenom odredaba Zakona o radu koje se odnose na obavljanje privremenih i povremenih poslova?

    Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova

    Odredbama Zakona o radu FBiH predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

    Članom166. Zakona propisano je da se za obavljanje privremenih i povremenih poslova može zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod određenim uvjetima.

    Privremeni i povremeni poslovi moraju biti utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu.

    Ti poslovi ne smiju da predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom.

    Također, ne mogu da traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

    Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Vrste ugovora o radu

    Angažovanje studenata za rad

    Uvažavajući prethodne odredbe, te činjenicu da Zakon, osim uvjeta u pogledu godina života, ne propisuje druge uvjete za zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa našim tumačenjem odredaba Zakona, ne postoje smetnje za angažovanje studenata putem zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova s poslodavcem.

    Naravno u svakom pojedinačnom slučaju bi bilo potrebno uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u FBiH

    Zakon o radu FBiH propisuje je da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. Također je propisano je da će Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće. U skladu s tim, dolazimo i do odgovora na pitanje koja je najniža satnica u FBiH?

    Sadržaj članka:

    Odredbe Zakona o radu o najnižoj plaći

    Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018), odredom člana 78. st. 1. i 2. bilo je propisano da se najniža plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, i to na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    Nakon izmjena i dopuna Zakona, propisano je da Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, te da će Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH

    Budući da govorimo o periodu prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH, za razumijevanje pitanja najniže satnice u FBiH, relevantan je član 138. stav 1. Zakona o radu FBiH.

    Član 138. tada je propisivao: “Opći kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije.

    Na taj način su određene strane ovlaštene za zaključivanje općeg kolektivnog ugovora.

    Po tom osnovu, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije BiH su zaključili Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 48/16 i 62/16), koji je stupio na snagu 23. 6. 2016. godine.

    U odredbi člana 7. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine bilo je navedeno da najnižu satnicu utvrđuje Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH, najkasnije do 1.12. u tekućoj, za narednu godinu, te da ukoliko se u navedenom roku ne postigne dogovor o najnižoj satnici, utvrđena najniža satnica za prethodnu godinu primjenjuje se za narednu ili do postizanja dogovora o najnižoj satnici.

    Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2016. godinu, prije oporezivanja, ne može biti manja od 2,31 KM.

    Međutim, i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018) najniža satnica u FBiH ostaje 2,31 KM, budući da nije postignut drugačiji dogovor.

    Ovaj stav zauzima i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike FBiH koje je na ovu temu dalo i Mišljenje br. 03-34/11-42/19 od 11.1.2019. godine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu stvaran je problem koji se pojavljuje u praksi i jedan je od načina sticanja prava vlasništva. U skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH, zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta.

    Sadržaj članka:

    Prava vlasnika zemljišta

    Budući da je u praksi moguće da se dogodi da osoba gradi na zemljištu koje joj ne pripada, vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište zajedno sa zgradom. U tom slučaju, onaj koji je gradio na tuđem zemljištu moći će od vlasnika tražiti naknadu u skladu sa pravilima obligacionog prava.

    https://www.pravniblog.com/stvarno-pravo/pravo-vlasnistva/

    Zahtjevi koje vlasnik zemljišta može postaviti

    Vlasnik zemljišta također može zahtijevati da nesavjesan graditelj, odnosno graditelj koji je znao da gradi na tuđem zemljištu, uspostavi prijašnje stanje. U spostavljanje prijašnjeg stanja značilo bi rušenje objekta i uklanjanje materijala. Postoji mogućnost i da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni. U oba slučaja, vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obligacionog prava.

    Šta ako se vlasnik nije suprotstavio građenju na njegovom zemljištu

    Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odmah po uočavanju gradnje usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu.

    U tom slučaju, prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.

    Međutim, ako graditelj nije bio savjestan, odnosno ako je znao ili je morao znati da zemljište nije njegovo, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode usprotivio gradnji iako je znao za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

    Gradnja tuđim materijalom

    Moguća je i situacija da vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tuđim materijalom. Ako on ili neko drugi ugradi u nekretninu tuđu stvar, koja se ne može odvojiti bez nesrazmjerno velikih troškova, vlasništvo nekretnine se proteže i na ugrađenu stvar.

    Prava na naknadu vlasnika materijala uređuju se također po pravilima obligacionog prava.

    Dogradnja, nadziđivanje, preuređenje i ulaganje

    Dogradnjom, nadziđivanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih na može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadzidane odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio.

    Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava.

    Prekoračenje međe građenjem

    Ako je građenjem zgrade prekoračena međa, odnosno granica između susjednih parcela, savjesni graditelj stiče pravo vlasništva na zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta.

    Kada je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu štete ili ustupiti zemljište graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti.

    Građenje na tuđem pravu građenja

    Kad je građeno na tuđem zemljištu opterećenom pravom građenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta kao u slučaju građenja na tuđem zemljištu i slučaju prekoračenja međe građenjem.

    Sijanje i sađenje

    Biljke koje puste korijenje u zemljištu vlasništvo su vlasnika tog zemljišta, nezavisno o tome ko je bio vlasnik sjemena ili sadnice.

    Priraštaj zemljišta

    Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije opće dobro, tada otok pravno prirasta zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovine vodotoka, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako je otok koji nije opće dobro nastao na jednoj polovici vodotoka, u cjelini prirasta zemljištu na bližoj obali.

    Ova pravila se ne primjenjuju ako otok nastane presušivanjem vode, diobom vode na više rukavaca ili ako zemljišta budu poplavljena.

    Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog komada zemljišta ima pravo u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta. Ako nakon isteka roka od godine dana otrgnuti komad zemljišta nije vraćen, isti postaje sastavni dio zemljišta kojem je pripojen.

    Zemlja koju vodotok taloži na neko zemljište priraštaj je toga zemljišta.

    O tome ko je stekao pravo vlasništva prethodno pobrojanim slučajevima odlučuje sud.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Zakonom o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu. Međutim, kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoja prava, donosimo vam primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete.

    Sadržaj članka:

    Šta je kleveta

    Kleveta je radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.

    O kleveti smo opširno pisali u jednom od ranijih članaka.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Ko je odgovoran za klevetu

    Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

    Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.

    Prethodno pomenuta lica odgovorna su za štetu ako su namjerno ili iz nepažnje iznijeli ili pronijeli izražavanje neistinite činjenice.

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Klevetanje umrlog lica

    Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na umrlo lice, nasljednik prvog reda tog lica može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uslovom da je takvo izražavanje nanijelo štetu ugledu nasljednika.

    Obaveza ublažavanja štete

    Oštećeni je dužan da poduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.

    Ispravka prije tužbe zbog klevete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi tri (3) mjeseca od dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje neistinite činjenice i za identitet štetnika i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka jedne (1) godine od dana kada je to izražavanje izneseno trećem licu.

    Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od tri (3) mjeseca od dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.

    Nadležni sud u slučaju tužbe za klevetu

    Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja nadležan je općinski sud.

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Pri pisanju tužbe za naknadu štete zbog klevete pokušajte da opišete radnje tuženog iz kojih sud nedvojbeno može utvrditi da se radi o kleveti.

    To podrazumjeva podatke o tome gdje je i kome iznesena kleveta, na koji način, te ostale relevantne podatke o tome da bi se moglo utvrditi da se radi o iznošenju ili pronošenju neistinite činjenice.

    TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG KLEVETEPreuzmi

    Za potpuno razumjevanje Zakona o zaštiti od klevete FBiH, upućujemo vas da pročitate cjelokupan tekst Zakona, te poduzmete sve Zakonom predviđene aktivnosti prije podnošenja tužbe.

    Napomena

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kada dolazi do prekida zastare

    Kada dolazi do prekida zastare

    Zastara je institut obligacionog prava koji štiti dužnika od zahtjeva u neograničenom vremenskom roku. Ona ograničava vrijeme u kojem povjerilac može tražiti ispunjenje obaveze, naprimjer vraćanje duga ili isplatu naknade. Kada nastupi zastara, prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. Do zastare dolazi kada protekne zakonom propisani rok u kojem povjerilac može pokrenuti postupak, a sud se neće obazirati na zastaru ukoliko se dužnik izričito ne pozove na nju. Ipak, nije svaki rok nepovratan: postoje okolnosti koje ga prekidaju te ga ponovo pokreću od početka. Stoga je ključno razumjeti – kada dolazi do prekida zastare?

    Sadržaj članka:

    Šta je zastara

    Zastara je pravni institut koji se odnosi na prestanak prava da se zahtijeva ispunjenje određene obaveze.

    Kada je za neku obavezu određen rok, a dužnik tu obavezu ne ispuni na vrijeme, potrebno je da povjerilac blagovremeno preduzme radnje kako ne bi došlo do zastarijevanja njegovog potraživanja.

    Pravni sistemi zahtijevaju jasne odnose između subjekata prava i teže pravnoj sigurnosti, tako da se određeni pravni poslovi ili odnosi između njih ne bi povlačili beskonačno.

    O zastari kao pojmu smo govorili ranije, tako da vam preporučujemo da pročitate naš članak na tu temu i saznate šta je zastara, koji su rokovi zastare, te koje su pravne posljedice zastare.

    Zastara, rokovi zastare i pravne posljedice zastare

    Kada dolazi do prekida zastare

    Zakonom o obligacionim odnosima je propisano da se zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe, a nakon prekida rok zastare počinje teći ponovo.

    U skladu sa članom 388. Zakona o obligacionim odnosima zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe ili svakom drugom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom. Sve se to čini kako bi se potraživanje utvrdilo, osiguralo ili ostvarilo.

    Podnošenje tužbe prekida zastarijevanje samo ako je podignuta prije isteka roka zastarjelosti za određeno potraživanje. Dakle, potrebno je da je tužba predata sudu, te da je tužbeni zahtjev usvojen.

    Tok zastarjelosti prekidaju samo tužba i ona pravna sredstva koja omogućavaju ostvarenje prava za koja je zastarjelost bila u toku.

    Ukoliko se dogodi da tužba povjerioca ili njegov zahtjev budu odbačeni ili odbijeni ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena, nema prekida zastarjelosti.

    Ukoliko se dogodi da se tužba povuče, u tom slučaju nema prekida zastarjelosti.

    Priznanje duga

    Zastarjevanje se prekida kada dužnik prizna dug.

    Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.

    Rok zastarjelosti u slučaju prekida

    Poslije prekida, zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida, ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

    Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

    Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

    Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka.

    Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja.

    Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

    Zastarjelost u slučaju prenova

    Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmjene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan, a za koje je u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo. Pitanje koje obrađujemo u ovome tekstu je da li pripravnički staž ulazi u radni staž.

    Sadržaj članka:

    Kojim propisom je regulisan pojam pripravnika

    Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22) u članu 32. reguliše pojam pripravnika. Pomenutim Zakonom je propisano da, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.

    Ukoliko ste zainteresovani za sadržaj izmjena Zakona o radu, o tome možete čitati u posebnom članku u kojem smo pisali o toj temi.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Razlika između pripravnika i volontera

    Često se postavlja pitanje o tome koja je razlika između pripravnika i volontera.

    Kao što smo rekli na početku, pripravnik je lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno lice koje je završilo fakultetsko obrazovanje, te prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje je kvalifikovan.

    Uz to, da bi neko lice bilo pripravnik, potrebno je da je, u skladu sa relevantnim propisom, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

    Kada je u pitanju volonter, propisano je da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.

    Dakle, razlika između pripravnika i volontera je u tome što pripravnici zasnivaju radni odnos, dok volonteri zaključuju ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

    Razlika između radnog staža i radnog iskustva

    Da li pripravnički staž ulazi u radni staž

    Budući da se sa pripravnikom zasniva radni odnos, odnosno zaključuje ugovor o radu, na njega se odnose sve odredbe Zakona o radu koje se odnose na prava i obaveze iz radnog odnosa.

    Na pripravnika se odnose i odredbe drugih relevantnih propisa iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i drugih propisa koji se odnose na regulisanje prava iz obaveza po osnovu rada.

    Vrste ugovora o radu

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.