Regulisanje odnosa u državi, osim očuvanja javnog reda i mira, organizovanja i unaprijeđenja obrazovanja i zdravstvene zaštite, između ostalog, ima za cilj očuvanje ekonomske stabilnosti i podsticanje ekonomskog rasta. Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, Zakonom o obligacionim odnosima regulišu se ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga, a kao jedan od instituta regulisana je i cesija. Šta je cesija?
Šta je cesija
Cesija je institut, pravni pojam koji predstavlja ustupanje potraživanja, prijenos otuđivog potraživanja s dosadašnjeg povjerioca (cedent) na novog povjerioca (cesionar), a dužnik (cessus) i potraživanje ostaju isti.
Mogući pravni temelji cesije jesu ugovor, zakon i sudska odluka.
Svaka cesija je akcesorni pravni posao kojem prethodi neki glavni posao, tako da razlozi cediranja mogu biti vrlo različiti, npr. plaćanje duga, kupnja, darovanje, ustupanje na ime zaloga itd.
Cesija u praksi
Budući da su privredni odnosi veoma dinamični, u praksi se može pojaviti potreba da povjerilac ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na to lice može prenijeti svoje potraživanje.
Jedino u slučaju da se radi o potraživanju čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga, onda se potraživanje ne može prenijeti.
Primjer cesije
Osoba A i osoba B imaju određeni ugovorni odnos iz kojeg nastaju prava i obaveze. Osoba A ima dug prema osobi B. U isto vrijeme, osoba A ima potraživanje prema osobi C.
Kako bi ispunila svoj dug prema osobi B, osoba A joj ustupa svoje potraživanje koje ima prema osobi C.
Kada ugovor o cesiji nema dejstvo
Ugovor o ustupanju, odnosno cesiji, nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.
Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.
Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.
Da li je za cesiju potreban pristanak dužnika
Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju.
Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku.
Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku.
Koja prava ima prijemnik cesije
Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.
Predaja isprava o dugu
Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima.
Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja.
On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju.
Odgovornost za postojanje potraživanja kod ugovora o cesiji
Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje.
Ustupilac također odgovara i za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.
Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti.
Cesija umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja
Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja.
Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno, smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje.
U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu.
U slučaju ustupanja radi naplaćivanja, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju.
Cesija radi obezbjeđenja
Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno, dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
