Bosna i Hercegovina je u junu 2025. potpisala važan sporazum s Europskom unijom i agencijom Frontex. Sporazum će imati veliki utjecaj na kontrolu državnih granica i sigurnost u regiji. Ovaj pravni instrument nije samo diplomatski potez, već korak koji će direktno uticati na svakodnevni život građana. On će uticati i na pravni okvir BiH u oblasti međunarodne saradnje, migracija i bezbjednosti. Također, donosi nova pravila na granici BiH.
Sadržaj članka:
- O kakvom sporazumu se radi i ko su akteri?
- Pravne implikacije za BiH
- Šta to znači za građane?
- Koji su izazovi i rizici?
- Podržite Pravni blog
O kakvom sporazumu se radi i ko su akteri?
Sporazum između Bosne i Hercegovine, Evropske unije i Agencije za evropsku graničnu i obalsku stražu (Frontex) predstavlja pravni okvir za saradnju u oblasti upravljanja granicom i migracijama. Konkretno, radi se o Statusnom sporazumu. Njime se omogućava raspoređivanje pripadnika Frontexa na teritoriji BiH. To uključuje mogućnost zajedničkog djelovanja s Graničnom policijom BiH u operacijama nadzora granice.
Glavni cilj sporazuma jeste unapređenje sposobnosti BiH da efikasno upravlja svojim granicama u skladu s evropskim standardima. To posebno u kontekstu migracionih tokova i borbe protiv prekograničnog kriminala. Sporazum predviđa tehničku i operativnu pomoć u različitim oblastima. To su identifikacija migranata, registracija, uzimanje otisaka prstiju, kao i pojačana kontrola kretanja ljudi i robe preko vanjskih granica.
Sporazum između BiH, EU i Frontexa predviđa tehničku pomoć i raspoređivanje dodatnih graničnih službenika na vanjskim granicama BiH s ciljem bolje kontrole protoka ljudi i robe. Radi se o konkretnom pravnom dogovoru kojim se pojačava kapacitet državnih institucija, naročito u upravljanju migracijama i suzbijanju nezakonitih prelazaka granice.
Sporazum takođe sadrži odredbe o poštovanju osnovnih ljudskih prava i zabrani kolektivnog protjerivanja. Govori i odgovornosti i nadzoru nad ponašanjem raspoređenih službenika Frontexa.
Potpisivanjem i ratifikacijom ovog dokumenta, BiH jača svoj status kao zemlja kandidat za članstvo u EU. Ovim BiH usklađuje svoje politike sa Zajedničkim evropskim sistemom za upravljanje migracijama i zaštitu granica. Takođe, ovaj korak može imati značajan uticaj na unutrašnju sigurnost, vladavinu prava i regionalnu saradnju.
Pravne implikacije za BiH
Potpisivanje Statusnog sporazuma s Frontexom donosi važne pravne posljedice, naročito u polju usklađivanja zakonodavstva i jačanja institucionalne saradnje. BiH se ovim sporazumom obavezuje da osigura dosljednu primjenu međunarodnih i evropskih standarda. Posebno onih koji se odnose na ljudska prava, tretman migranata, zaštitu tražilaca azila i proceduru readmisije.
U tom kontekstu, domaće zakonodavstvo, uključujući Zakon o azilu, Zakon o strancima i Zakon o graničnoj kontroli, moraće biti dodatno prilagođeno. Ono treba reflektirati obaveze preuzete ovim međunarodnim ugovorom. Posebna pažnja mora biti posvećena osiguranju prava na pravičan postupak za tražioce azila, zabrani prinudnog vraćanja (princip non-refoulement), kao i uspostavljanju nezavisnih mehanizama nadzora nad postupanjem graničnih službi.
Pored zakonodavnih reformi, sporazum zahtijeva efikasniju institucionalnu koordinaciju. Ta koordinacija mora se uspostaviti, kako između Granične policije BiH i Službe za poslove sa strancima, tako i između državnih tijela i entitetskih, odnosno kantonalnih i lokalnih sigurnosnih struktura. Fragmentacija nadležnosti u sigurnosnom sektoru BiH predstavlja jedan od ključnih izazova za implementaciju bilo koje zajedničke politike, uključujući i ovu.
Također, u skladu sa sporazumom, BiH ima obavezu da omogući transparentno izvještavanje o svim operacijama u kojima učestvuje Frontex. To uključuje zaštitu ličnih podataka migranata, poštovanje procedura prijema i vraćanja te vođenje evidencija o svim incidentima i upotrebi sredstava prinude.
Sporazum tako postavlja dodatne standarde u oblasti međunarodne pravne saradnje. Time se BiH približava evropskim integracijama, ali i suočava s potrebom za jačanjem administrativnih kapaciteta, zakonodavne koherentnosti i nezavisnog nadzora nad sprovođenjem preuzetih obaveza.
Šta to znači za građane?
Za građane Bosne i Hercegovine, Sporazum s Frontexom može imati više direktnih i indirektnih posljedica. Prije svega, pojačana granična kontrola i prisustvo evropskih službenika na granici mogu doprinijeti povećanju osjećaja sigurnosti. Posebno u pograničnim zajednicama koje su ranije bile izložene ilegalnim migracijama, krijumčarenju ljudi ili prekograničnom kriminalu.
Međutim, istovremeno se očekuje i uvođenje strožijih kontrolnih procedura pri ulasku i izlasku iz zemlje. To može značiti duže vrijeme zadržavanja na graničnim prelazima, rigoroznije provjere dokumenata, kao i češće nasumične kontrole. Iako se građanima koji zakonito prelaze granicu ne bi trebale narušavati slobode, važno je znati da će sve aktivnosti biti vođene pojačanim sigurnosnim protokolima, uz korištenje savremene opreme i baza podataka.
Sporazum takođe predviđa snažniju borbu protiv krijumčarenja ljudi, falsifikovanja dokumenata i drugih nezakonitih aktivnosti, što uključuje i strožije sankcije za učesnike u takvim djelima. Građani bi trebali biti posebno pažljivi prilikom prevoza ili pomoći stranim državljanima bez validne dokumentacije, jer neznanje zakona ne isključuje odgovornost.
Prava građana ostaju zaštićena temeljnim principima međunarodnog prava. Svi službenici Frontexa dužni su poštovati Povelju EU o osnovnim pravima, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kao i domaće propise. To znači da svaki pojedinac ima pravo da bude tretiran dostojanstveno, da ne bude diskriminisan na osnovu porijekla, pola, rase ili vjere, te da u slučaju nezakonitog postupanja ima pravo na pravnu zaštitu i pristup pravosuđu.
Neophodno je da građani budu informisani o svojim pravima prilikom kontrole na granici, uključujući pravo na tumača, pravo da ne budu zadržani bez zakonskog osnova, te pravo na podnošenje žalbi nadležnim tijelima, kako domaćim, tako i međunarodnim, uključujući mehanizme unutar Frontexa za nadzor i pritužbe.
Koji su izazovi i rizici?
Izazovi
Iako jača granična kontrola donosi veći osjećaj sigurnosti, u praksi se mogu pojaviti brojni izazovi. Prije svega, uvijek postoji rizik da se pojedine mjere rigidno primijene i pređu dozvoljene granice, kao što su zadržavanja migranata bez valjanog pravnog osnova ili nezakoniti povrati “na divlje”. Kako bismo to spriječili, neophodno je uspostaviti stvarno nezavisne mehanizme nadzora, kako domaće, naprimjer Ured ombudsmena, tako i međunarodne, ali i organizirati redovne, specijalizirane obuke za službenike, posebno na teme zaštite žrtava trgovine ljudima, rodno osjetljivog postupanja i rada s ranjivim grupama poput djece.
Druga velika prepreka tiče se same strukture vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje se nadležnosti za graničnu i azilnu politiku dijele između državnih, entitetskih i kantonalnih nivoa. Različiti pristupi i tumačenja mogu usporiti donošenje odluka i otežati koordinaciju, pa je prijeko potrebno definirati jedinstvene protokole i osigurati pouzdane informacijske sisteme, poput integracije sa Eurodac bazom podataka o biometrijskim podacima.
Rizici
Ne smijemo zaboraviti ni pitanje finansijske održivosti. Iako Europska unija pruža pomoć tokom ograničenog vremenskog perioda, dugoročno će biti ključno provjeriti hoće li Bosna i Hercegovina, samostalno i uz vlastiti budžet, moći održavati pojačane mjere i stručno osnažene timove. Pritom su i političke tenzije značajan faktor. Dio domaćih aktera vidi prisustvo Frontexa kao nepoželjan oblik utjecaja Brisela, što može dodatno usporiti ili zakomplicirati usvajanje i provođenje novih protokola.
Privatnost i zaštita podataka predstavljaju još jednu osjetljivu oblast. Rukovanje biometrijskim informacijama migranata mora u potpunosti poštovati Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i domaće zakone, jer svaka pogreška ili nedostatak transparentnosti može ugroziti povjerenje javnosti i pokrenuti pravne postupke.
Na kraju, socijalni aspekt nikako ne smijemo zanemariti. Pojačane mjere granične kontrole mogu produbiti stereotipe i strahove, kako lokalnog stanovništva, tako i samih migranata. Zato je ključno uključiti nevladine organizacije i pokrenuti programe interkulturne edukacije kako bismo spriječili stigmatizaciju, a istovremeno osigurali da svakome kome je potrebna pomoć, bez obzira na njegov status, bude pružena na pravi način.
U krajnjem, uspješna implementacija zahtijeva jasnu koordinaciju, otvorenu komunikaciju i kontinuirano ulaganje u ljude i sisteme, kako bismo minimalizirali rizike, a maksimalno iskoristili prednosti koje ovaj sporazum može donijeti.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
