Materijalna i nematerijalna šteta predstavljaju dvije osnovne kategorije štetnih posljedica za koje zakon predviđa naknadu. Materijalna šteta je šteta koja se može iskazati u novčanom iznosu na osnovu objektivnih elemenata (imovina, gubitak prihoda, troškovi liječenja). Nematerijalna šteta obuhvata povrede ličnih prava. To se odnosi na nematerijalne interese poput tjelesnih i duševnih patnji, povrede časti, ugleda, odnosno svih onih posljedica koje se ne mogu lahko izraziri novčano, ali su pravno vrednovane kao osnova za naknadu.
Sadržaj članka:
- Principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade
- Dokazivanje štete
- Primjer materijalne štete
- Primjer nematerijalne štete
- Podržite Pravni blog
Principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade
Temeljni principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade u građanskom pravu zasnivaju se na ideji restitutio in integrum. To je načelo vraćanja oštećenog u stanje koje bi postojalo da štetnog događaja nije bilo. To je osnovno načelo, ali u praksi nailazi na brojna ograničenja. Postoje situacije kada potpuna restitucija nije faktički moguća, kao što je slučaj kod trajnih tjelesnih povreda, smrti ili nepovratnih povreda ugleda i časti. U takvim okolnostima primjenjuje se parcijalna restitucija kroz novčanu naknadu, dok pravo nastoji pronaći razumnu i ekonomsku ravnotežu između štete i naknade.
Osnovni principi odgovornosti za štetu stoje na nekoliko stubova. Najprije se zahtijeva postojanje uzročne veze između štetnog događaja i posljedice, pri čemu se mora dokazati da je šteta neposredno i stvarno prouzrokovana ponašanjem tuženog.
Odgovornost se može zasnivati na krivici, gdje se ispituje namjera ili nepažnja, ali i na objektivnoj odgovornosti, kod koje je dovoljno postojanje rizika ili zakonske osnove bez obzira na krivnju.
Istovremeno, oštećeni ima dužnost ublažavanja štete, jer se ne može pasivno ponašati i čekati da se šteta poveća, a propust da to učini može dovesti do umanjenja naknade.
Materijalna šteta
Kod materijalne štete osnovni cilj je objektivna kompenzacija koja se zasniva na dokazivim i dokumentiranim iznosima. Naknada obuhvata direktne troškove liječenja i popravki, izgubljenu zaradu u sadašnjosti i budućnosti, troškove rehabilitacije, kao i smanjenu vrijednost imovine.
Uz samu naknadu, često se dosuđuju i kamate te troškovi postupka, čime se oštećenom osigurava potpuna kompenzacija. Važno je jasno razgraničiti privremene i trajne štete, kako bi se zahtjev učinio transparentnim i dokazivim.
Nematerijalna šteta
Nematerijalna šteta ima sasvim drugačiju funkciju. Ona se odnosi na povrede ličnosti, tjelesne i duševne bolove, strah, povredu časti i ugleda, narušavanje privatnosti ili gubitak životne radosti.
Za razliku od materijalne, ovdje se ne radi o objektivnom obračunu, nego o davanju pravične satisfakcije oštećenom. Sud prilikom određivanja visine naknade ocjenjuje intenzitet i trajanje patnje, trajne posljedice, težinu povrede prava ličnosti, ali i okolnosti u kojima je šteta nastala, uključujući namjeru ili grubu nepažnju počinitelja.
Pri tome se koristi diskreciona odluka suda, uz upoređivanje sa sličnim presudama i uvažavanje medicinskih i psihijatrijskih nalaza. Cilj nije matematički izračun, nego pravična i razumna satisfakcija koja odražava težinu povrede.
Teret dokazivanja štete
Teret dokazivanja u postupku naknade štete je na tužitelju. On mora dokazati postojanje štete, uzročnu vezu i visinu tražene naknade. Kod materijalne štete to se čini putem računa, ugovora, medicinske dokumentacije, izvještaja poslodavca i računovodstvenih vještačenja.
Kod nematerijalne štete ključni su medicinski i psihijatrijski nalazi, ali i svjedočenja i druge okolnosti koje pokazuju intenzitet i trajanje patnje.
Tuženi, s druge strane, može dokazivati krivnju oštećenog, nepostojanje uzročnosti ili nepostojanje same štete.
U konačnici, cilj naknade je pronaći balans između objektivne kompenzacije i pravične satisfakcije, uz primjenu načela proporcionalnosti i pravičnosti.
Dokazivanje štete
Vještaci, razne ekspertize i računovodstvene metode obračuna štete imaju ključnu ulogu u procjeni i dokazivanju i materijalne i nematerijalne štete.
Kod materijalne štete, računi, fakture i dokumentacija često nisu dovoljni za precizno određivanje visine gubitaka, naročito kada se radi o budućim troškovima ili izgubljenoj zaradi.
U takvim slučajevima sud obično angažuje ekonomske stručnjake ili računovodstvene vještake koji izrađuju detaljna vještačenja, koristeći jasne i transparentne metode izračuna, prikazujući sve stavke i dokaze koje uzimaju u obzir. Vještačenja pomažu da se novčano vrednuju gubici, uključujući i troškove koji će nastati u budućnosti, poput liječenja, rehabilitacije ili smanjenja prihoda.
Kod nematerijalne štete, koja obuhvata tjelesne i psihičke posljedice, povredu časti ili ugleda, presudnu ulogu imaju medicinski i psihijatrijski eksperti. Njihova vještačenja pomažu sudu da ocijeni intenzitet i trajanje patnje, ozbiljnost povrede prava ličnosti i eventualne dugoročne posljedice po zdravlje i život oštećenog.
Standardi za vještačenja uvijek podrazumijevaju metodološku transparentnost i jasnu argumentaciju, tako da sud može razumjeti kako je ekspert došao do svojih zaključaka. Svako vještačenje treba biti potkrijepljeno relevantnim podacima i dokumentacijom, jer sudska odluka u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti i pouzdanosti tih stručnih analiza. U praksi, dobro izrađena ekspertiza često odlučuje o tome koliko će naknada za štetu biti priznata i u kojem obimu.
Primjer materijalne štete
Materijalna šteta predstavlja neposrednu ili posrednu štetu koja se može izraziti u novcu. Ona proističe iz povrede imovinskih prava ili pravnih obaveza.
Primjer materijalne štete jeste situacija kada neko ošteti tuđu imovinu. Na primjer ako vozač udari tuđi automobil i prouzrokuje oštećenja karoserije i motora.
Takva šteta može se konkretno procijeniti i nadoknaditi novčano, uključujući troškove popravke vozila, gubitak upotrebe i eventualnu devalvaciju vrijednosti automobila, u skladu sa zakonskim propisima o naknadi materijalne štete.
Primjer nematerijalne štete
Nematerijalna šteta obuhvata povrede nematerijalnih dobara ličnosti, poput ugleda, časti, privatnosti ili duševnog mira.
Primjer takve štete jeste situacija kada jedna osoba javno, putem društvenih mreža ili medija, bez osnova optuži drugu osobu za pronevjeru novca u firmi. Time se narušava ugled te osobe i povjerenje javnosti u nju.
Iako ovakva povreda prava na čast i ugled ne uzrokuje direktnu imovinsku štetu, ona dovodi do nematerijalne štete, koja se može naknaditi novčano u skladu sa zakonskim odredbama o naknadi nematerijalne štete.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.