Tag: konkludentne radnje

  • Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Postojanje neformalnog ugovora može se dokazivati na različite načine, bez obzira na to što ugovor nije sastavljen u pismenoj formi.  Neformalni ugovori su oni ugovori za čije zaključenje je dovoljna prosta saglasnost volja. Oni se mogu zaključiti i konkludentnim radnjama. Dakle, kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi?

    Sadržaj članka:

    Da li ugovor mora imati određenu formu

    Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je Zakonom drukčije određeno.

    Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora, ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.

    Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

    Zakon o obligacionim odnosima FBiH, član 67. stav 3.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora

    Za veliki broj ugovora nije propisana stroga zakonska forma. Zaključivanjem ugovora stranke zasnivaju obligaciono-pravni odnos, te stiču prava ili preuzimaju obaveze.

    Kao posljedica neformalnosti, često se događa da strane nisu u mogućnosti dokazati postojanje ugovora jer on nije sastavljen u pisanoj formi.

    Neformalni ugovori obično se ne formaliziraju putem pismene forme, već se temelje na verbalnom dogovoru između stranaka.

    Zahvaljujući tom dogovoru, pojedinci ugovaraju svoje obaveze i prava. Iako su neformalni ugovori validni i uvažavaju se kao i ugovori u pisanoj formi, ponekad postoje problemi s dokazivanjem njihovog postojanja i obaveza u njima sadržanih.

    Postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi može se dokazivati na različite načine, u zavisnosti od zakona koji ga reguliše i okolnosti slučaja. Neki od načina dokazivanja su:

    • Direktni dokazi: kroz svjedočenje strana ili svjedoka, korištenje različitih dokumenata koji indiciraju da postoji određeni ugovorni odnos, e-mailovi u kojima se iz prepiske može zaključiti postojanje odnosa, fotografije i slični dokazi.
    • Indirektni dokazi: kroz ponašanje strana u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza prema ugovoru ili primanje plaćanja.
    • Presumpcije ili pretpostavke: ponašanja koja dopuštaju da se opravdano pretpostavi postojanje ugovora u određenim situacijama, kao što su naprimjer korištenje stvari ili usluga.

    U svakom slučaju, potrebno je dokazati da su strane imale namjeru sklopiti ugovor, da su postigle dogovor o svojim obavezama i da su strane spremne poštivati taj dogovor.

    Svjedočenje strana ugovora

    Svjedočenje strana ugovora podrazumijeva da strane ugovora svjedoče o postojanju, sadržaju i okolnostima sklapanja ugovora. To uključuje njihove iskaze o tome kako su postigle dogovor, šta su se dogovorile i kada su se dogovorile, kao i bilo koje druge relevantne činjenice vezane za ugovor.

    Svjedočenje strana može se odnositi na pismene dokaze, kao što su e-mailovi ili drugi dokumenti, kao i na usmene dokaze, kao što su razgovori i telefonske konverzacije. Strane također mogu svjedočiti o svom ponašanju u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza ili primanje plaćanja.

    Svjedočenje strana može biti korisno u dokazivanju postojanja i sadržaja ugovora, posebno kada nema pismenih dokaza.

    Međutim, svjedočenje strana također može biti sumnjivo, jer svaka strana može imati interes u stvaranju ili izbjegavanju određenih činjenica.

    Zbog toga, svjedočenje strana mora biti pažljivo procijenjeno u svakom slučaju.

    Dokumentacija

    Različita dokumentacija se može koristiti za dokazivanje postojanja ugovora kao pismeni dokaz ugovora. To može uključivati:

    • Pisane tragove, što podrazumijeva svaki pisani dokument koji se može povezati sa predmetom ugovora, a koji je napisan i potpisan od strana.
    • Korespondenciju poput e-mailova, pisama, faxova i druge vrste korespondencije između strana mogu poslužiti kao dokaz sklapanja ugovora i dogovora oko njegovog sadržaja.
    • Računi i fakture, potvrda o plaćanju ili primanju novca može poslužiti kao dokaz ispunjavanja obaveza iz ugovora.
    • Bilo koji drugi dokumenti koji se odnose na ugovor.

    Ukupna dokumentacija može pružiti direktan dokaz o postojanju ugovora i njegovom sadržaju. To može biti od koristi u slučajevima sudskih postupaka vezanih za ugovor.

    Međutim, također je važno procijeniti vjerodostojnost i relevantnost dokumentacije i procijeniti da li sama dokumentacija stvarno dokazuje postojanje ugovora.

    Poslovni odnos

    Još jedan način dokazivanja je preko poslovnog ponašanja.

    Ako su se ugovorne strane ili njihovi uposlenici ponašali na način koji je usklađen sa svrhom ugovora, to može se smatrati dokazom postojanja ugovora.

    Poslovni odnos se može koristiti kao dokaz postojanja ugovora kada nema pismenog ugovora ili druge dokumentacije. Radi se o situaciji u kojoj strane djeluju u skladu s ugovorom, čak i ako nije potpisan pismeni dokument.

    U tom smislu, poslovni odnos se može dokazati okolnostima kao što su:

    • Ispunjavanje obaveza: ako strane redovno izvršavaju svoje obaveze prema ugovoru, to može biti indikativno za postojanje ugovora.
    • Plaćanje: ako strana prima plaćanje za svoje usluge ili robu, to također može ukazivati na postojanje ugovora.
    • Korištenje proizvoda ili usluga: ako se strana redovno koristi proizvodima ili uslugama druge strane, to može ukazivati na postojanje ugovora.
    • Korisničko ponašanje: ako se strana ponaša u skladu s ugovorom, kao što je korištenje usluga u okviru dogovorenih uvjeta, to može biti dokaz postojanja ugovora.

    Preporučljivo je da se neformalni ugovori redovno zabilježe na neki vidljiv način, kako bi se izbjegli potencijalni problemi prilikom dokazivanja postojanja ugovora u budućnosti.

    Napomena: Svi dokazi moraju biti relevantni i u skladu sa zakonima kojima se reguliše dokazivanje u određenoj zemlji.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta su konkludentne radnje

    Šta su konkludentne radnje

    Pravni promet dinamičan je proces, a jedan od instituta koji su svakodnevno u upotrebi, i nezamjenjivi su za normalno funkcionisanje svakodnevnog života, je ugovor. Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti neposredno i posredno. Neposredno prihvatanje ponude može biti izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Šta su konkludentne radnje?

    Sadržaj članka:

    Šta su konkludentne radnje

    Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.

    Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.

    U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.

    Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.

    Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.

    U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.

    Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.

    Prihvatanje ponude

    Po pravilu, kada nekome nešto ponudite, njegova šutnja nije znak prihvatanja ponude. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe ili usluge.

    Recimo, poslovni odnos između dva privredna društva koja sarađuju određeni period i isporučuju robu ili usluge jedni drugima.

    Saglasnost volja kao uslov za nastajanje ugovora

    Dakle, da bi ugovor nastao, potrebno je da obje strane izjave volju. Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Također, kako smo to i ranije naveli, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Specifičnost konkludentnih radnji

    Budući da se za konkludentne radnje smatra da su izražavanje volje ili namjere neke osobe u određenom pravnom kontekstu, ove radnje se mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima kako bi se dokazalo da je osoba imala određenu namjeru ili volju.

    Specifičnost konkludentnih radnji se odnosi na to da li su one dovoljno jasne i precizne da se mogu smatrati izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako su konkludentne radnje dovoljno specifične i određene, to znači da se njihovo značenje ne može lako protumačiti na više različitih načina, što povećava njihovu vjerodostojnost kao dokaza.

    Međutim, ako su konkludentne radnje manje specifične ili dvosmislene, to može dovesti do sumnji u njihovu sposobnost da se smatraju izražavanjem volje ili namjere neke osobe.

    Ako osoba na pijaci razgovara sa prodavačem i saglašavajući se sa tvrdnjama i ponudom prodavača pruži ruku, smatra se da je osoba prihvatila ponudu i da je spremna da plati cijenu za proizvod ili uslugu.

    Ako čovjek nekome preda stvari na čuvanje ili korištenje, a ovaj ih prihvati bez pogovora, to se može tumačiti kao izraz volje da se stvari povjeravaju drugoj osobi i da se one, uz čuvanje, mogu i koristiti, ali i sa druge strane da se moraju čuvati.

    Ukoliko osoba koja nešto prodaje, preda predmet drugoj osobi, a ova ga prihvati i stavi u torbu, to se smatra da je prva osoba izrazila volju da se odrekne svojih prava na predmet prodaje i da ga preda drugoj osobi za navedenu cijenu, a druga osoba da je prihvatila ponudu i da je spremna da plati.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Ugovor  je pravni posao  usmjeren na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u nastanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Ugovor se zaključuje saglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba i ispunjavanjem forme ukoliko je ona propisana.

    Sadržaj članka:

    Vrste ugovora

    U zavisnosti od vrste odnosa koji se ugovorom regulišu, ali i subjekta koji ih sklapaju, ugovori se najčešće dijele na:

    • međunarodnopravne
    • upravnopravne
    • obiteljskopravne
    • građanskopravne

    Ugovori se dijele i na individualne (kad ih između sebe sklapaju pojedine fizičke ili pravne osobe) i kolektivne (kad ih sklapaju organizacije radnika sa poslodavcima ili sl.).

    Jedan od ugovora koji se često spominju i tema su rasprava, jeste ugovor o djelu. To je ugovor obligacionog prava koji ima svoje specifičnosti i široko je rasprostranjen, te se često zloupotrebljava. Ukoliko ste zainteresovani da saznate više o ugovoru o djelu, možete to učiniti klikom na link ispod.

    Ugovor o djelu

    Nastanak ugovora

    Ugovor  – uslovi za nastanak:

    1. Saglasnost volja
    2. Predmet
    3. Kauza (osnov)
    4. ostali uslovi za zaključenje

    Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Pregovori su priprema za stvaranje ugovora. To su sve radnje koje prethode postizanju saglasnosti volja. Kada se postigne saglasnost volja o bitnim elementima ugovora, možemo reći da je nastao ugovor. Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može raskinuti kad hoće, jedino će odgovarati (za štetu nastalu vođenjem pregovora) ona strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor ili je imala namjeru pa odustala bez osnovanog razloga.

    Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, ako su ispunjeni i ostali uslovi za zaključenje ugovora.

    Ponuda

    Ponuda jedne strane je prijedlog određenom licu sa namjerom zaključenja ugovora (animus contrahendi), koji sadrži sve bitne elemente ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Ako je za ugovor potrebna određena forma onda i ponuda mora biti u toj formi. (Naprimjer, Član 67. ZOO)

    Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih.

    Ponuda se razlikuje od drugih izjava volje po svome dejstvu – jedino je ponuda podobna da prihvatanjem bude pretvorena u ugovor.

    Ponude mogu biti opozive (do prihvatanja) i neopozive (obavezujuće).

    Imperativne norme su predviđene u zakonu i stranke ih ne mogu mjenjati za razliku od dispozitivnih normi koje su zakonska pravila koja stranke mogu izmjeniti i suprotno predvidjeti.

    Načini prihvatanja ponude

    Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti:

    • neposredno
    • posredno

    Neposredno prihvatanje ponude je: izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Konkludentne radnje nisu neposredna izjava volje, ali se može posredno, sa sigurnošću, s obzirom na okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju.

    Primjeri konkludentnih radnji u praksi

    Po pravilu, šutnja ponuđenog nije znak prihvatanja. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe. Potrebno je da obje strane izjave volju. Također, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.