Tag: moralna šteta

  • Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Materijalna i nematerijalna šteta predstavljaju dvije osnovne kategorije štetnih posljedica za koje zakon predviđa naknadu. Materijalna šteta je šteta koja se može iskazati u novčanom iznosu na osnovu objektivnih elemenata (imovina, gubitak prihoda, troškovi liječenja). Nematerijalna šteta obuhvata povrede ličnih prava. To se odnosi na nematerijalne interese poput tjelesnih i duševnih patnji, povrede časti, ugleda, odnosno svih onih posljedica koje se ne mogu lahko izraziri novčano, ali su pravno vrednovane kao osnova za naknadu.

    Sadržaj članka:

    Principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade

    Temeljni principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade u građanskom pravu zasnivaju se na ideji restitutio in integrum. To je načelo vraćanja oštećenog u stanje koje bi postojalo da štetnog događaja nije bilo. To je osnovno načelo, ali u praksi nailazi na brojna ograničenja. Postoje situacije kada potpuna restitucija nije faktički moguća, kao što je slučaj kod trajnih tjelesnih povreda, smrti ili nepovratnih povreda ugleda i časti. U takvim okolnostima primjenjuje se parcijalna restitucija kroz novčanu naknadu, dok pravo nastoji pronaći razumnu i ekonomsku ravnotežu između štete i naknade.

    Osnovni principi odgovornosti za štetu stoje na nekoliko stubova. Najprije se zahtijeva postojanje uzročne veze između štetnog događaja i posljedice, pri čemu se mora dokazati da je šteta neposredno i stvarno prouzrokovana ponašanjem tuženog.

    Odgovornost se može zasnivati na krivici, gdje se ispituje namjera ili nepažnja, ali i na objektivnoj odgovornosti, kod koje je dovoljno postojanje rizika ili zakonske osnove bez obzira na krivnju.

    Istovremeno, oštećeni ima dužnost ublažavanja štete, jer se ne može pasivno ponašati i čekati da se šteta poveća, a propust da to učini može dovesti do umanjenja naknade.

    Materijalna šteta

    Kod materijalne štete osnovni cilj je objektivna kompenzacija koja se zasniva na dokazivim i dokumentiranim iznosima. Naknada obuhvata direktne troškove liječenja i popravki, izgubljenu zaradu u sadašnjosti i budućnosti, troškove rehabilitacije, kao i smanjenu vrijednost imovine.

    Uz samu naknadu, često se dosuđuju i kamate te troškovi postupka, čime se oštećenom osigurava potpuna kompenzacija. Važno je jasno razgraničiti privremene i trajne štete, kako bi se zahtjev učinio transparentnim i dokazivim.

    Nematerijalna šteta

    Nematerijalna šteta ima sasvim drugačiju funkciju. Ona se odnosi na povrede ličnosti, tjelesne i duševne bolove, strah, povredu časti i ugleda, narušavanje privatnosti ili gubitak životne radosti.

    Za razliku od materijalne, ovdje se ne radi o objektivnom obračunu, nego o davanju pravične satisfakcije oštećenom. Sud prilikom određivanja visine naknade ocjenjuje intenzitet i trajanje patnje, trajne posljedice, težinu povrede prava ličnosti, ali i okolnosti u kojima je šteta nastala, uključujući namjeru ili grubu nepažnju počinitelja.

    Pri tome se koristi diskreciona odluka suda, uz upoređivanje sa sličnim presudama i uvažavanje medicinskih i psihijatrijskih nalaza. Cilj nije matematički izračun, nego pravična i razumna satisfakcija koja odražava težinu povrede.

    Teret dokazivanja štete

    Teret dokazivanja u postupku naknade štete je na tužitelju. On mora dokazati postojanje štete, uzročnu vezu i visinu tražene naknade. Kod materijalne štete to se čini putem računa, ugovora, medicinske dokumentacije, izvještaja poslodavca i računovodstvenih vještačenja.

    Kod nematerijalne štete ključni su medicinski i psihijatrijski nalazi, ali i svjedočenja i druge okolnosti koje pokazuju intenzitet i trajanje patnje.

    Tuženi, s druge strane, može dokazivati krivnju oštećenog, nepostojanje uzročnosti ili nepostojanje same štete.

    U konačnici, cilj naknade je pronaći balans između objektivne kompenzacije i pravične satisfakcije, uz primjenu načela proporcionalnosti i pravičnosti.

    Dokazivanje štete

    Vještaci, razne ekspertize i računovodstvene metode obračuna štete imaju ključnu ulogu u procjeni i dokazivanju i materijalne i nematerijalne štete.

    Kod materijalne štete, računi, fakture i dokumentacija često nisu dovoljni za precizno određivanje visine gubitaka, naročito kada se radi o budućim troškovima ili izgubljenoj zaradi.

    U takvim slučajevima sud obično angažuje ekonomske stručnjake ili računovodstvene vještake koji izrađuju detaljna vještačenja, koristeći jasne i transparentne metode izračuna, prikazujući sve stavke i dokaze koje uzimaju u obzir. Vještačenja pomažu da se novčano vrednuju gubici, uključujući i troškove koji će nastati u budućnosti, poput liječenja, rehabilitacije ili smanjenja prihoda.

    Kod nematerijalne štete, koja obuhvata tjelesne i psihičke posljedice, povredu časti ili ugleda, presudnu ulogu imaju medicinski i psihijatrijski eksperti. Njihova vještačenja pomažu sudu da ocijeni intenzitet i trajanje patnje, ozbiljnost povrede prava ličnosti i eventualne dugoročne posljedice po zdravlje i život oštećenog.

    Standardi za vještačenja uvijek podrazumijevaju metodološku transparentnost i jasnu argumentaciju, tako da sud može razumjeti kako je ekspert došao do svojih zaključaka. Svako vještačenje treba biti potkrijepljeno relevantnim podacima i dokumentacijom, jer sudska odluka u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti i pouzdanosti tih stručnih analiza. U praksi, dobro izrađena ekspertiza često odlučuje o tome koliko će naknada za štetu biti priznata i u kojem obimu.

    Primjer materijalne štete

    Materijalna šteta predstavlja neposrednu ili posrednu štetu koja se može izraziti u novcu. Ona proističe iz povrede imovinskih prava ili pravnih obaveza.

    Primjer materijalne štete jeste situacija kada neko ošteti tuđu imovinu. Na primjer ako vozač udari tuđi automobil i prouzrokuje oštećenja karoserije i motora.

    Takva šteta može se konkretno procijeniti i nadoknaditi novčano, uključujući troškove popravke vozila, gubitak upotrebe i eventualnu devalvaciju vrijednosti automobila, u skladu sa zakonskim propisima o naknadi materijalne štete.

    Primjer nematerijalne štete

    Nematerijalna šteta obuhvata povrede nematerijalnih dobara ličnosti, poput ugleda, časti, privatnosti ili duševnog mira.

    Primjer takve štete jeste situacija kada jedna osoba javno, putem društvenih mreža ili medija, bez osnova optuži drugu osobu za pronevjeru novca u firmi. Time se narušava ugled te osobe i povjerenje javnosti u nju.

    Iako ovakva povreda prava na čast i ugled ne uzrokuje direktnu imovinsku štetu, ona dovodi do nematerijalne štete, koja se može naknaditi novčano u skladu sa zakonskim odredbama o naknadi nematerijalne štete.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Povreda autorskog prava na Instagramu

    Povreda autorskog prava na Instagramu

    Za sve one koji misle da je dijeljenje fotografija i drugih tuđih sadržaja na društvenim mrežama bez dozvole bezopasno, te da ne snose nikakvu odgovornost samo zato što sve izgleda tako apstraktno, slučaj koji smo analizirali jasno poručuje da to nije tako. Povreda autorskog prava na Instagramu dešava se svakodnevno, a činjenica da još uvijek nije pokrenut veliki broj parnica tim povodom, ne znači da uskoro neće biti, te da se tuđi sadržaj može tek tako iskorištavati.

    Presudu koja je javno objavljena, možete da pronađete na stranici Vrhovnog suda Republike Srbije. Mi ćemo za potrebe našeg članka promijeniti imena stranaka.

    Sadržaj članka:

    Presuda Vrhovnog suda Republike Srbije

    U presudi broj Rev 28187/2023, donesenoj dana 18.09.2024. godine u Beogradu, Vrhovni sud Republike Srbije razmatrao je važnu temu: zaštitu autorskih prava na društvenim mrežama. Ovoga puta na Instagramu. U ovom slučaju, tužilac A, kojeg zastupa advokat Marija Milojković, tužio je Udruženje građana „B“. To Udruženje je na svom Instagram profilu neovlašteno objavilo fotografiju Bešenovačkog jezera, bez prethodne saglasnosti autora.

    Ova presuda je zanimljiv primjer kako se u praksi štite autorska prava na društvenim mrežama, posebno na Instagramu. Tu se često dijele tuđi sadržaji, a mnogi korisnici vjeruju da je takvo ponašanje bezopasno. Čini se da se dijeljenje fotografija ili sadržaja sa tuđih profila bez dozvole smatra bezazlenim i da to niko ne prati. Mnogi misle da se autorska prava ne primenjuju na internetu. Međutim, upravo ovakvi slučajevi pokazuju da autorska prava na društvenim mrežama mogu biti prekršena i da postoji mogućnost da neko bude tužen za to.

    Vrhovni sud u ovom slučaju potvrdio je odgovornost Udruženja „B“ za povredu autorskih prava i naložio im naknadu štete.

    Autorska prava moraju se poštovati čak i u digitalnom okruženju, jer neovlašteno korištenje sadržaja može dovesti do pravnih posljedica.

    Pozadina slučaja

    Tužilac A autor je fotografije Bešenovačkog jezera koju je 2019. godine snimio koristeći dron. Ova fotografija je postavljena na Instagram profil „C“, čiji je administrator imao pravo da koristi i dijeli fotografije. On je dobio izričitu dozvolu od autora. Iako je ovaj profil djelovao u skladu sa pravilima, prava autora nisu poštovana kada je ista fotografija bez dozvole objavljena na drugom Instagram profilu. Profilu Udruženja građana „B“.

    U decembru 2020. godine, Udruženje „B“ je, bez ikakve saglasnosti autora, postavilo fotografiju Bešenovačkog jezera na svoj Instagram profil. Ova fotografija nije bila označena kao autorsko djelo, niti je bilo naglašeno ime autora. Također, nije izvršeno plaćanje autorske naknade, što je dovelo do ozbiljne povrede moralnih i imovinskih prava tužioca.

    Povreda moralnih prava ogleda se u činjenici da je autoru uskraćeno priznanje njegovog stvaralaštva i prava na atribuciju. Pored toga, povreda imovinskih prava nastala je jer tuženi nisu platili naknadu za korištenje djela. S druge strane, stav je suda da su oni profitirali od njegove upotrebe u okviru svojih promotivnih aktivnosti. Ova radnja tuženog uzrokovala je direktnu štetu i narušila autorov interes u vezi sa kontrolom i ostvarivanjem koristi od svog autorskog djela.

    Ovaj slučaj ukazuje na sve veću potrebu za obrazovanjem korisnika društvenih mreža o pravilima dijeljenja sadržaja i korištenja tuđih radova.

    Presuda Višeg suda

    Viši sud u Beogradu je 28. februara 2023. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Udruženje “B” povrijedilo autorska prava tužioca A.

    U ovom slučaju, sud je naglasio da je tuženi objavio fotografiju Bešenovačkog jezera bez prethodne saglasnosti autora, kao i bez označavanja imena autora. To predstavlja jasnu povredu moralnih i imovinskih autorskih prava.

    Tuženi je obavezan da plati iznos od 15.000 dinara (oko 130 Eur) na ime nematerijalne štete, zbog povrede ugleda i časti autora, kao i zakonsku zateznu kamatu. Kamata počinje teći od dana kada je presuda postala pravosnažna. Pored toga, sud je naložio da Udruženje “B” plati 35.000 dinara (oko 300 Eura) na ime materijalne štete, jer je koristilo fotografiju bez plaćanja odgovarajuće autorske naknade.

    Presuda Apelacionog suda

    Apelacioni sud u Beogradu je 21. juna 2023. godine potvrdio presudu Višeg suda, odbivši žalbu tuženog, Udruženja “B”. Ovaj sud je detaljno razmotrio sve argumente izložene u žalbi tuženog. Međutim, sud je zaključio da je prvostepena presuda donijeta u skladu sa zakonima i pravilnicima, te da je pravilno primjenjena u vezi sa odgovornošću za povredu autorskih prava.

    Sud je istakao da je objavljivanje fotografije bez dozvole autora i bez označavanja njegovog imena nezakonito. Takvo ponašanje nanosi štetu kako autoru, tako i autoritetu njegovog rada.

    Također, Apelacioni sud je naložio da tuženi objavi uvod i izreku presude na svom Instagram profilu. Time je omogućeno da javnost bude informisana o ovom slučaju, kao i o obavezama tuženog u vezi sa zaštitom autorskih prava. Tuženi je to i učinio.

    Revizija tuženog

    Tuženi, Udruženje “B”, je podnijelo reviziju Vrhovnom sudu navodeći da je došlo do povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primene materijalnog prava.

    U svojoj reviziji, tuženi je tvrdio da je postupak vođen na neadekvatan način i da nisu pravilno razmotreni svi relevantni dokazi i okolnosti slučaja.

    Međutim, Vrhovni sud je 18. septembra 2024. godine, u svom konačnom stavu, odbio reviziju kao neosnovanu. Sud je zaključio da nije došlo do povrede parničnog postupka, niti je bilo osnova za tvrdnje tuženog o pogrešnom utvrđivanju činjeničnog stanja.

    Kao rezultat, potvrđeno je da je Udruženje “B” odgovorno za povredu autorskih prava, kao i za obavezu plaćanja štete tužiocu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.