Tag: pravo

  • Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Regresna tužba predstavlja pravni mehanizam putem kojeg jedno lice, nakon što je isplatilo određeni iznos trećem licu, traži povrat tog iznosa od lica koje je stvarno odgovorno za dug. Regresna tužba zasniva se na više zakonskih propisa, u zavisnosti od toga na šta se predmet spora odnosi.​ U ovom članku pročitajte šta je regresna tužba i kako je napisati.

    Sadržaj članka

    1. Šta je regresna tužba?
    2. Primjeri iz prakse
    3. Postupak podnošenja regresne tužbe
    4. Primjer regresne tužbe
    5. Podržite Pravni blog

    Šta je regresna tužba?

    Regresna tužba predstavlja pravni zahtjev kojim lice koje je ispunilo tuđu obavezu – bilo na osnovu zakona, ugovora ili presude, traži povrat iznosa od onoga ko je zaista odgovoran za nastalu štetu ili dug.

    Ova pravna mjera omogućava pravednu raspodjelu odgovornosti i sprječava neopravdano bogaćenje lica koja su prouzrokovala štetu ili dug.

    Opomena pred tužbu: Vodič za pravilnu pripremu

    Primjeri iz prakse

    Zakon o obligacionim odnosima

    Član 208. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH propisuje da solidarni dužnik koji plati više nego što odgovara njegovom stvarnom udjelu u zajedničkoj obavezi ima pravo da od ostalih dužnika zahtijeva povrat onog dijela koji je platio umjesto njih.

    Sud prilikom odlučivanja o unutrašnjem odnosu među dužnicima uzima u obzir stepen njihove krivice, ukoliko je šteta u pitanju, konkretne okolnosti nastanka štete, kao i težinu posljedica koje je svaki od njih izazvao.

    Time se obezbjeđuje pravična raspodjela tereta među odgovornim licima.

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju predviđa obavezu svih vlasnika motornih vozila da zaključe ugovor o obaveznom osiguranju. Ugovor se zaključuje za štetu koju mogu prouzrokovati trećim licima u saobraćajnim nesrećama.

    Punomoć za prodaju auta sa besplatnim obrascem

    Ovaj zakon je ključan za osiguranje prava oštećenih lica. On omogućava da se štete nastale u saobraćajnim nesrećama nadoknade putem osiguravajućih društava.

    Međutim, Zakon o obaveznom osiguranju sadrži i odredbe koje omogućavaju osiguravajućim društvima da, nakon isplate štete oštećenoj strani, potražuju povrat tih iznosa od osiguranika, ukoliko je šteta nastala zbog okolnosti koje isključuju osiguranje.

    Takve okolnosti mogu uključivati:

    1. Na primjer, korištenje vozila u svrhu koja nije predviđena ugovorom o osiguranju, kao što je vožnja u taksi ili komercijalne svrhe bez odgovarajuće pokrivenosti.
    2. Ako vozač nije posjedovao važeću vozačku dozvolu za upravljanje vozilom koje je izazvalo nesreću, osiguravajuće društvo ima pravo na regresnu naplatu od osiguranika.
    3. Vozač koji upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, droge ili drugih opojnih sredstava može biti lišen osiguravajuće zaštite, čime osiguranje ima pravo da potražuje povrat isplaćenog iznosa.
    4. U situacijama kada vozač pobjegne sa mjesta nesreće i time učini proces utvrđivanja odgovornosti za štetu težim, osiguranje može tražiti regres od osiguranika ukoliko se utvrdi da je on izazvao nesreću.

    Ove odredbe omogućavaju da osiguravajuće društvo, kao isplatilac štete, vrati iznos koji je isplaćen oštećenoj strani. Time se osigurava pravičnost i smanjuje teret na društva koja su obavezana da naknade štetu.

    U praksi, regresne tužbe se često pokreću od strane osiguravajućih društava protiv osiguranika koji su prouzrokovali štetu pod okolnostima koje isključuju pokriće osiguranja.

    Naprimjer, ako vozač upravlja vozilom pod utjecajem alkohola i izazove saobraćajnu nesreću, osiguravajuće društvo koje je isplatilo štetu oštećenoj strani može podnijeti regresnu tužbu protiv tog vozača radi povrata isplaćenog iznosa. ​

    Postupak podnošenja regresne tužbe

    U praksi, podnošenje regresne tužbe započinje pažljivom pripremom tužbenog zahtjeva. Tužilac mora jasno obrazložiti pravni osnov svog potraživanja. Mora precizirati iznos koji traži na ime regresne naknade, te priložiti relevantne dokaze koji potvrđuju osnovanost njegovog zahtjeva.

    Tužba se podnosi stvarno i mjesno nadležnom sudu.

    Nakon zaprimanja tužbe, sud pokreće parnični postupak u kojem provodi dokazni postupak, saslušava stranke i svjedoke, te na osnovu provedenih dokaza donosi presudu kojom odlučuje da li tužilac ima pravo na regres i u kojem iznosu.

    Cijeli proces je uređen pravilima parničnog postupka, koja osiguravaju ravnotežu prava i obaveza obje strane.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Primjer regresne tužbe

    Regresna tužba predstavlja važan pravni instrument kojim lice koje je podmirilo tuđu obavezu može zaštititi svoja prava i tražiti povrat isplaćenog iznosa od stvarnog dužnika. Ispravno razumijevanje zakonskih osnova i postupka vođenja regresne parnice ključno je za uspješno ostvarivanje ovog prava pred sudom.

    Ukoliko planirate podnijeti regresnu tužbu, preporučujemo da se dodatno informišete ili savjetujete sa stručnjakom iz oblasti prava.

    Za vašu praktičnu pomoć, pripremili smo i besplatan obrazac regresne tužbe, koji možete preuzeti klikom na sljedeći link:

    Obrazac Regresna tužba – besplatno preuzimanje (.docx)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Razlika između prava i pravde

    Razlika između prava i pravde

    Pravo i pravda su pojmovi koji se često poistovjećuju, međutim, ova dva pojma nemaju isto značenje. Koja je onda razlika između prava i pravde?

    Sadržaj članka:

    Razlika između prava i pravde

    Pravo se odnosi na pravila koja društvo usvaja kako bi regulisalo odnose među ljudima.

    Pravda se odnosi na pošteno i pravedno postupanje prema ljudima u skladu s tim pravilima.

    Ono što je pravo, ne mora biti pravedno!

    Oba pojma su važna za održavanje mira i reda u društvu i za osiguranje da se ljudi tretiraju pošteno i pravedno.

    Šta je pravo

    Pravo je skup pravnih i običajnih pravila i propisa koje društvo usvaja i primjenjuje kako bi reguliralo odnose među ljudima i osiguralo red i poredak u društvu.

    Pravo uključuje zakone, sudske presude i druge odredbe koje se odnose na ponašanje ljudi i odnose među njima.

    Smisao donošenja zakona, između ostalog, jeste osiguravanje pravednog društva, međutim, priroda ljudskih odnosa i okolnosti u ljudskim životima doprinose tome da određena pravila ne mogu biti pravedna za sve.

    Uzmimo za primjer linearno povećanje plaće u iznosu od 10%. Recimo da poslodavac želi nagraditi sve uposlenike jer izvrsno obavljaju posao. Bez obzira na složenost posla, oni su ga uradili onako kako se od njih to očekivalo, pa čak i više od toga.

    Ipak, oni sa većim plaćama će dobiti veću nagradu, iako su svi dali svoj maksimum u skladu sa svojim zadatkom.

    Kako se osigurava primjena prava

    Postoje različiti načini na koje se osigurava primjena prava u društvu. To uključuje:

    1. Zakonodavstvo: Pravo se obično propisuje u zakonima koje donosi državna vlada ili druga tijela koja imaju ovlasti da donose zakone.
    2. Sudstvo: Sudovi su tijela koja se bave rješavanjem spora i donošenjem presuda u skladu s pravom. Oni služe kao arbitri između stranaka u sporu i odlučuju kako će se pravo primjenjivati.
    3. Izvršna vlast: Izvršna vlast se bavi provedbom zakona i prava. To uključuje policiju, tajne službe i druge službe koje imaju ovlasti da provode zakone i da se suprotstave nezakonitostima.
    4. Pravosuđe: Pravosuđe je tijelo odgovorno za donošenje presuda u pravnim sporu. To uključuje sudove različitih razina, od lokalnih do nacionalnih, te sudove posebnih jurisdikcija, kao što su trgovački sudovi i sudovi za ljudska prava.
    5. Pravni sistem: Pravni sistem se sastoji od različitih tijela i institucija odgovornih za donošenje, primjenu i nadzor prava.

    Šta je pravda

    Pravda je pojam koji se odnosi na pravedno i pošteno postupanje prema ljudima. To znači da se ljudi trebaju tretirati jednako i pošteno, bez obzira na njihove razlike i bez diskriminacije.

    Pravda se odnosi na pravdu u odnosima među ljudima, kao i na pravdu u društvenim institucijama i sistemima.

    Zamislimo radnika koji je godinama radio u preduzeću i koji je neopravdano otpušten bez poštovanja zakonske procedure i prava na odbranu. Poslodavac ga je otpustio pod izgovorom smanjenja troškova, ali zapravo je posao dat drugoj osobi na osnovu ličnih veza. Radnik je ostao bez izvora prihoda, a njegove profesionalne i ljudske vrijednosti su zanemarene.

    Šta bi bila pravda u ovom slučaju:

    Pravda bi bila da sud, nakon što radnik podnese tužbu, utvrdi da je otkaz bio nezakonit. Sud bi mogao naložiti:

    1. Vraćanje radnika na njegovo prethodno radno mjesto.
    2. Isplatu zaostalih plata za period u kojem je bio bez posla.
    3. Naknadu štete za emotivnu i profesionalnu povredu koju je radnik pretrpio.

    Na taj način bi se radniku nadoknadila šteta i poslodavcu poslalo jasno upozorenje da se mora pridržavati zakona i pravila.

    Primjer zašto pravo i pravda nisu isto

    Pravo je sistem zakona i pravila koji definiše šta je zakonito, dok pravda predstavlja moralnu ispravnost i poštenje u širem društvenom kontekstu. Na primjeru krađe, razlika između prava i pravde postaje očigledna:

    1. Pravo:
      • Prema zakonu, krađa je uvijek nezakonita, bez obzira na okolnosti. Svaka osoba koja ukrade, bez obzira na motive, činila bi isto krivično djelo krađe i mogla bi biti kažnjene prema zakonskim odredbama.
      • Sud bi se fokusirao na činjenicu da je ukradena tuđa imovina i odredio kaznu na osnovu zakona, poput zatvorske kazne, uslovne kazne ili novčane naknade.
    2. Pravda:
      • Pravda bi, s druge strane, uzela u obzir motive i okolnosti svakog slučaja:
        • Osoba koja krade da preživi: Možda se radi o nekome ko je bio prisiljen na krađu zbog neimaštine i nemogućnosti da na legalan način osigura osnovne potrebe za sebe i svoju porodicu. Pravda bi mogla zahtijevati saosjećanje i razumijevanje, možda preusmjeravanje ka socijalnoj pomoći umjesto kažnjavanja.
        • Osoba koja krade radi poroka: Ovdje bi pravda bila stroža jer se radi o zloupotrebi slobode i nanošenju štete drugima iz lične pohlepe ili nemoralnih razloga.


    Iako zakon jednako tretira obje osobe, pravda traži dublje razmatranje motiva i društvenih okolnosti.

    Drugi primjer je kada je nešto zakonski dopušteno, ali to nije moralno ili etički ispravno. Naprimjer, političari u određenim situacijama imaju pravo na “bijeli hljeb”, odnosno novčano primanje nakon završetka mandata, ali je generalni stav javnosti da to nije pravedno. Radnici u privredi to nemaju.

    Stoga, iako je pravo važan aspekt društvenog života, ono ne mora uvijek odražavati pravdu i moralnu ispravnost, što može dovesti do sukoba između zakona i moralnih načela.

    Postoji li pravedno društvo

    Pravedno društvo je društvo u kojem se ljudi tretiraju jednako i pošteno, bez obzira na njihove razlike. To uključuje poštivanje ljudskih prava i jednakosti pred zakonom za sve građane.

    Međutim, u stvarnosti, gotovo sva društva imaju neke oblike nejednakosti i nepravde. Neki ljudi mogu imati više mogućnosti ili privilegija od drugih zbog različitih razloga, poput rase, spola, vjere ili druge osobine. Stoga, često postoji potreba za aktivnim radom na uklanjanju tih nejednakosti i osiguravanju pravednosti u društvu.

    To se može postići na različite načine, uključujući donošenje zakona i politika koje promiču jednakost i poštivanje ljudskih prava, te djelovanje protiv diskriminacije i nejednakosti. Također je važno osigurati da se pravo primjenjuje pravedno i da postoji odgovarajući mehanizam za rješavanje spora i osiguravanje pravde.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.