Tag: zakon o obligacionim odnosima

  • Primjer aneksa ugovora

    Primjer aneksa ugovora

    Aneks je najčešći i najjednostavniji način izmjene ili dopune postojeće ugovorne obaveze bez raskida osnovnog ugovora. Njegove pravne posljedice i granice uređene su Zakonom o obligacionim odnosima i posebnim propisima kojima su regulisani pojedini ugovori. U ovom članku pokazujemo kako izgleda primjer aneksa ugovora.

    Sadržaj članka:

    Svrha aneksa ugovora

    Aneks ugovora predstavlja dodatak originalnom ugovoru kojim se vrše izmjene, dopune ili preciziranja određenih odredbi, a da se pri tome ne raskida postojići ni ne zaključuje novi ugovor. Glavna svrha aneksa je omogućiti strankama da usaglase promijenjene okolnosti ili nove interese koje su nastale nakon zaključenja prvobitnog ugovora, bilo da se radi o promjeni cijene, rokova, obima posla ili drugih ključnih elemenata.

    Pravilno sročen aneks ima višestruku funkciju. S jedne strane, on jasno definiše prava i obaveze strana u novim okolnostima, čime smanjuje rizik od nesporazuma ili različitih tumačenja. S druge strane, predstavlja pravnu zaštitu za obje strane, jer omogućava da se izmjene provedu zakonito i transparentno, bez potrebe za raskidom ili ponovnim pregovaranjem cijelog ugovora. Na taj način se znatno smanjuje rizik od budućih sporova i eventualnih potraživanja koja bi mogla nastati iz nejasno definisanih odnosa.

    U praksi, aneks ugovora je posebno važan u dugoročnim ugovorima, ugovorima sa dinamičnim tržišnim uslovima ili onim u kojima se očekuju promjene u obimu posla, isporuci ili cijenama, jer omogućava fleksibilnost i održavanje kontinuiteta ugovornih odnosa.

    Pravni osnov

    Pravna mogućnost izmjene ugovora temelji se na načelu slobode ugovaranja. To je načelo koje strankama omogućava da same odlučuju o sadržaju svojih ugovornih obaveza i prava.

    U okviru Zakona o obligacionim odnosima, predviđene su odredbe kojima se uređuje mogućnost izmjene ili raskida ugovora uslijed promijenjenih okolnosti. To naročito kada okolnosti koje nisu mogle biti predviđene pri sklapanju ugovora otežavaju ili onemogućavaju ispunjenje ugovornih obaveza.

    Aneks ugovora se zaključuje u formi osnovnog ugovora.

    Kada je potreban aneks

    Aneks ugovora postaje neophodan kada promjene koje se namjeravaju unijeti nisu tek tehničke prirode ili zanemarive, već značajno utiču na prava i obaveze stranaka, trajanje ugovora, cijenu ili način izvršenja ugovornih obaveza.

    U takvim situacijama, korištenje aneksa omogućava pravno sigurnu i transparentnu izmjenu ugovora, bez potrebe za raskidom ili sklapanjem novog ugovora.

    Ključni elementi aneksa

    Aneks mora biti napisan jasno i nedvosmisleno kako bi svaka izmjena ili dopuna bila lako razumljiva i precizno definirana, jer nejasne formulacije mogu dovesti do različitih tumačenja i potencijalnih sporova.

    On uvijek treba eksplicitno navesti osnovni ugovor na koji se odnosi. To uključuje datum zaključenja i broj ugovora, kako bi se izbjegla svaka sumnja u identitet ugovora koji se mijenja.

    Sve izmjene moraju biti precizno formulisane, idealno uz navođenje prethodnog i novog sadržaja odredbe, čime se osigurava potpuna transparentnost. Aneks treba jasno odrediti datum od kada izmjene stupaju na snagu, sadržavati izjavu o saglasnosti stranaka i biti potpisan od strane ovlaštenih lica. Ukoliko je za valjanost aneksa zakonom ili ugovorom propisan pismeni oblik ili ovjera, aneks mora u potpunosti ispunjavati te formalnosti.

    Primjer aneksa ugovora

    Ovaj primjer je neslužben i nije pravni savjet. Ovo je primjer koji smo napravili kako biste imali predstavu kako aneks ugovora izgleda i koji se može prilagoditi konkretnim okolnostima. Stranke trebaju provjeriti primjenu posebnih zakonskih ograničenja prije upotrebe.

    Posebne napomene

    Kod izmjena ugovora o radu treba imati u vidu posebne institute u Zakonu o radu. Izmjena radnih uslova zahtijeva saglasnost radnika ili primjenu instituta otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora.

    Prije potpisivanja aneksa preporučljivo je provjeriti relevantnu sudsku praksu i eventualne ugovorne klauzule o načinu izmjene osnovnog ugovora. U sporovima sudovi često procjenjuju opravdanost izmjene prema razlozima i ponašanju stranaka.

    Kad su u pitanju veće izmjene u cijeni ili obimu, korisno je dokumentovati okolnosti koje su dovele do promjene radi dokaza u eventualnom sporu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Može li punomoć biti data usmeno?

    Može li punomoć biti data usmeno?

    Punomoć je pravni institut u kojem jedna osoba ovlašćuje drugu da umjesto nje preuzme određene pravne radnje. Na papiru to izgleda jednostavno. Napišete ime i prezime opunomoćitelja, ime i prezime opunomoćenika, precizno navedena radnja kojom ga ovlašćuje i vlastoručni potpis. Ipak, praksa pokazuje da su ljudi skloni da u svemu traže skraćene varijante, tako da i umjesto sačinjavanja punomoći pismeno, radije ovlaštenja dogovaraju usmeno. Na taj način dolazi se na polje pravne neizvjesnosti i nesigurnosti. Kako usmena punomoć utiče na pravnu sigurnost, da li je prihvatljiva i poželjna, te može li punomoć biti data usmeno?

    Sadržaj članka:

    Zakonske odredbe o punomoći

    U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima u Bosni i Hercegovini, za pravne radnje kod kojih nije propisan pismeni oblik, usmena punomoć ima jednak učinak kao i pismena.

    To podrazumijeva da opunomoćitelj može ovlastiti drugu osobu za poduzimanje određene pravne radnje usmeno, bez potrebe da sačini i ovjeri dokument pred nadležnim organom.

    Kada se radi o jednostavnim, svakodnevnim radnjama, usmena punomoć je jednostavnija. Ne zahtijeva dodatne troškove, administrativne postupke, niti trošenje vremena koje pisanje punomoći, te pribavljanje potpisa i pečata iziskuju.

    Formalna ograničenja

    Ukoliko pravna radnja nadilazi okvir obične svakodnevne transakcije, recimo ako se radi o kupoprodaji nekretnina, registraciji preduzeća ili o sudskom zastupanju, punomoć mora biti data u pisanom obliku, uz ovjeru nadležnog organa.

    Institucije koje provode takve radnje ne prihvataju usmene punomoći jer ne ostaje pisani trag i ne ostavlja se pouzdan dokaz o stvarnoj volji opunomoćitelja.

    Rizici usmene punomoći

    Bez dokumenta potpisanog u pisanoj formi, usmenu punomoć i data ovlaštenja je jako teško dokazivati.

    U praksi to znači da, kada dođe do potrebe za dokazivanjem, opunomoćitelj i opunomoćenik moraju ponovo uspostaviti kontakt, eventualno sastaviti pisanu izjavu kako bi popravili propust, što oduzima vrijeme i novac, a vrlo često je i nemoguće.

    Također, veoma je izvjestan rizik da će doći do nemogućnosti obavljanja posla jer će se zahtijevati pismena punomoć.

    Primjer iz prakse

    U jednoj poslovnici banke obratio se muškarac sa zahtjevom da podigne novac sa računa svoje majke, koja zbog narušenog zdravlja nije bila u mogućnosti doći lično.

    Naveo je da ga je majka usmeno ovlastila putem telefona, da zna tačan iznos i da je hitno potreban novac za kupovinu lijekova. Službenica ga je, međutim, zaustavila već kod prvog pitanja i tražila punomoć ovjerenu kod nadležnog organa i tačne podatke o broju računa.

    Budući da nije imao nijedan dokument kojim bi dokazao ovlaštenje, niti podatke o računu, banka nije mogla izvršiti isplatu. Objašnjeno mu je da bankarski propisi i mjere zaštite ličnih podataka ne dopuštaju postupanje po usmenim instrukcijama, bez pisanog dokaza o punomoći.

    Tek nakon što je majka sačinila punomoć i ovjerila je kod općine, sin je narednog dana mogao podići sredstva.

    Ovaj primjer jasan je pokazatelj da dobra namjera i hitna potreba ne mogu zamijeniti formalne zahtjeve kada je riječ o raspolaganju novcem. Bez pisanog ovlaštenja i potpunih podataka, banke ne smiju izvršiti nikakvu transakciju, čak ni u situacijama kada su stranke u bliskom srodstvu.

    Izrada jednostavne pismene punomoći

    Priprema kratkog pisanog dokumenta ne iziskuje složene formulacije. Dovoljno je jasno navesti identitet opunomoćitelja i opunomoćenika, precizno opisati radnju koju je potrebno poduzeti, eventualno rok na koji se punomoć daje, upisati datum i vlastoručni potpis.

    Takav dokument zadovoljava formalne zahtjeve te pojačava pravnu sigurnost i prevenciju nesporazuma.

    Ukoliko vam je potrebna generalna ili specijalna punomoć, punomoć za prelazak djeteta preko granice, punomoć za prodaju automobila, te neka druga vrsta punomoći ili obrazac za neku drugu pravnu radnju, posjetite odjeljak naše stranice gdje možete pronaći besplatne pravne obrasce.

    Zašto uvijek treba težiti pismenoj punomoći

    Kada se suočimo s gužvom u pošti ili dugim redovima kod notara, primamljivo je posegnuti za usmenim rješenjem. Svaki izgubljeni minut dodatni je stres, ali prečica u vidu usmene punomoći može se pretvoriti u beskrajni krug dokazivanja i dodatnih formalnosti.

    U konačnici, papir nije samo formalnost. To je alat kojime čuvate vlastitu pravnu sigurnost i štitite se od nesporazuma. Također, u slučaju potrebe, dokazujete ono što ste dogovorili.

    Iako usmena punomoć može djelovati jednostavno, u pravnim stvarima sve se mora dokazivati, a pisana punomoć je najjednostavniji i najsigurniji način da to učinite.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.