Pravo vlasništva

pravo vlasništva

Pravo vlasništva

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga titulara da s tom stvari i njenim plodovima raspolaže po svome nahođenju, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograničenjima. Vlasnik ima pravo posjedovanja, upotrebe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Vlasnik stvari, ipak, ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima stvari postavljene zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi. Pravo vlasništva može se odnositi na nekretnine i pokretne stvari.

 

Sticanje prava vlasništva

 

Zakon o stvarnim pravima FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 66/2013, 100/2013 i 32/2019 – odluka US) predviđa da se pravo vlasništva stiče na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

 

Sve što je u ovome zakonu određeno u pogledu sticanja vlasništva na nekretninama važi i za sticanje vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko u Glavi IV Zakona nije drugačije određeno ili to ne proizlazi iz prirode pokretne stvari.

 

Pravnim poslom sticalac prava vlasništva ne može steći to pravo u većem obimu od onog kojeg je imala osoba od koje je to pravo stečeno, osim kad sticanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

 

Pravo vlasništva na osnovu zakona stiče se ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki. Ako nije šta drugo zakonom određeno, sticanjem vlasništva na osnovu zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je sticalac znao da postoje ili je to morao znati.

 

Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

 

Nasljednik stiče vlasništvo nasljeđenih stvari u trenutku smrti ostavioca, ako zakonom nije drugačije određeno. Sticanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Sve što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

 

Sticanje vlasništva stranih osoba

 

Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je zakonom ili međunarodnim ugovorom drugačije određeno. Strane osobe stiču pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji pod uvjetom reciprociteta, izuzev kada se pravo stiče naslijeđivanjem ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Pretpostavlja se da postoji reciprocitet. Listu zemalja s kojima ne postoji reciprocitet objavljuje Federalno ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31. januara. Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne smatraju se stranim osobama prema ovom zakonu ako su rođeni u Bosni i Hercegovini ili su njihovi potomci.

 

Ograničenja sticanja vlasništva

 

Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine na području, koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije, zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva. Ako je strana osoba stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stava 1. ovog člana, prestaje pravo vlasništva na toj nekretnini, a strana osoba ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji.

 

No Comments

Post A Comment

pravni blog fb facebook

Pomozite nam u misiji da građani razmišljaju pravo!

%d blogeri kao ovaj: