Author: admin

  • Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Iz jednog od tekstova (Mišljenja) Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini saznali smo da je neimenovana osoba Agenciji uputila akt u kojem navodi da je zaposlena u jednoj od Institucija Bosne i Hercegovine, a kojoj se obratila sa zahtjevom za izdavanje uvjerenja o radnom stažu. U ovome tekstu, a u skladu sa Mišljenjem nadležnih u Ageniji, objasnićemo da li je neophodno navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva za izdavanje određenog uvjerenja i na taj način doprinijeti zaštiti vaših ličnih podataka.

    Sadržaj

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Međutim, službenik Sektora za administrativne poslove stranku je obavijestio da se neće izraditi uvjerenje dok se ne navede svrhu za koju se traži.

    S obzirom na okolnosti slučaja, stranka je usmenim putem navela svrhu traženja uvjerenja, koje nakon toga izdato, a u kojem je kao razlog izdavanja navedeno „u svrhu konkurisanja na konkurs“. Stoga, stranka je od Agencije za zaštitu ličnih podataka mišljenje da li ste sa stanovišta Zakona o zaštiti ličnih podataka, dužni prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjerenja navesti svrhu za koju se traži.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    U vezi sa naprijed navedenim, na osnovu člana 40. stav (2) tačka g) Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11), Agencija je dala Mišljenje u kojem navodi da Zakon o zaštiti ličnih podataka predstavlja osnovnu legislativu koja neposredno određuje obradu ličnih podataka, s ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Član 4. Zakona propisuje principe obrade ličnih podataka koji su dužni da se pridržavaju svi kontrolori u postupku obrade ličnih podataka. Jedan od principa obrade ličnih podataka je princip pravičnosti i zakonitosti propisan u stavu (1) tačka a) navedenog člana Zakona, koji podrazumijeva obradu ličnih podataka u skladu sa zakonskim propisom kojim se reguliše određena oblast ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići.

    Dakle, svaki kontrolor pa tako i Institucija Bosne i Hercegovine iz upita, dužna je da obrađuje lične podatke svojih zaposlenika na pravičan i zakonit način.

    U skladu sa navedenim, obrada ličnih podataka koja se odnosi na svrhu za koju nosilac podataka zahtijeva uvjerenje, ne može se vršiti ukoliko takva obrada nije određena relevantnim zakonskim propisom.

    Zaključak

    Obrada ličnih podataka u postupku izdavanja uvjerenja, određena je Zakonom o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16). Zakonom o upravnom postupku u članu 162. stav (5), propisano je sljedeće:

    „Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drugačije određeno.“

    Dakle, Zakonom o upravnom postupku određeno je da se uvjerenja izdaju na osnovu usmenog zahtjeva, ali nije utvrđena obaveza navođenja svrhe za koju se uvjerenje zahtjeva.

    Zaključno, Agencija je mišljenja da zahtijevanje navođenja svrhe za koju se traži uvjerenje o radnom stažu kao u predmetnom slučaju, nije u skladu sa principom pravičnosti i zakonitosti, niti je opravdano sa aspekta zaštite prava na privatnost lica na koje se podaci odnose.

  • Spisak advokata

    Spisak advokata

    Iako se veoma često nađemo u situaciji kada pomislimo “potreban mi je advokat”, Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) propisano je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku lično ili putem punomoćnika. Iako o određenoj pravnoj materiji možda znate mnogo i smatrate da u sudskom postupku sami možete ishodovati željeni rezultat, prije nego što odlučite da se zastupate sami, trebali biste razmisliti barem o konsultacijama sa advokatom. Zato vam u nastavku donosimo spisak advokata kako biste odlučili ko želite da vas zastupa.

    Sadržaj članka:

    Ko je advokat?

    Najkraće rečeno, advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan u imenik nadležne advokatske komore koji obavlja advokatsku djelatnost i čija profesija podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema.

    Advokatura u Bosni i Hercegovini ima tradiciju dužu od 120 godina –  prvi pisani Zakon o advokaturi  donijela je Austro-ugarska 1883 godine / Advokaten ordnung /. Ovaj datum danas se slavi kao početak samostalne i neovisne advokature u BIH. „Advokatskim  redom“ kako se nazivao zakon,  utemeljen je jedinstven sistem i sloboda bavljenja advokaturom. Advokati su dio pravosuđa, a vlasti nisu mogle odbiti  molbu podnositelja, ako je ispunjavao uslove za bavljenje advokaturom.

    Ko može polagati Pravosudni ispit

    Odgovor na jedno od najčešćih pitanja među pravnicima u FBiH, “Ko može polagati Pravosudni ispit?” je: u skladu sa posljednjim izmjenama i dopunama zakona, u Zakonu o pravosudnom ispitu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95 i 35/98) član 2. mijenja se i glasi:

    “Ispit mogu da polažu lica koja su kao diplomirani pravnici radila najmanje dvije godine na pravnim poslovima.

    Pod uslovom iz stava 1. ovog člana ispit mogu da polažu i pripravnici volonteri.”

    Pravosudni ispit iskustva

    Analizirajući odgovore više diplomiranih pravnika koji su položili Pravosudni ispit, bilo na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno Pravosudni ispit na državnom nivou ili Pravosudni ispit na federalnom nivou, napisali smo članak Pravosudni ispit iskustva.

    Spisak advokata

    Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, u nastavku ovoga članka pronađite spisak advokata za regiju, grad, odnosno općinu u kojoj želite pretražiti advokate:

    Ako na spisku niste pronašli svoju regiju, grad, odnosno općinu, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) koji vam mogu pomoći, spriječiti nastanak štete, ublažiti je ili vam pomoći da ostvarite svoj pravo. SPISAK ADVOKATA (RS)

    Advokatske tarife

    Bitno je napomenuti i da ukoliko pismenim ugovorom između advokata i njegovog klijenta nije ugovoreno drugačije, advokatu pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama TARIFE.

    Upravni odbor Advokatske komore F BiH daje objašnjenje o primjeni Tarife i njezino tumačenje. Objašnjenje ili mišljenje o primjeni Tarife daje se na zahtjev klijenta, advokata, suda ili drugih ovlaštenih tijela u zemlji ili inostranstvu.

    Advokatska etika

    U društvu zasnovanom na vladavini zakona advokati imaju posebnu ulogu i zato moraju služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane, njihova dužnost nije samo da zastupaju svoju stranku, već da joj budu i savjetnici u najboljem smjeru. Iz ovih razloga, Kodeks advokatske etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja i ugleda advokature, advokati uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje djelatnosti.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    O tome koja je odgovornost advokata za štetu, pisali smo opširno u ranijem članku.

    Nelojalnost advokata

    Nelojalnost advokata može imati ozbiljne posljedice za klijenta, uključujući gubitak prava na odštetu ili gubitak prava na nešto drugo što je klijent tražio.

    Zato je važno da advokati poštuju svoje dužnosti lojalnosti prema klijentima i da se pridržavaju etičkih standarda ponašanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Gdje mogu volontirati

    Gdje mogu volontirati

    Volontiranje je aktivnost kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Ako ste stekli odgovarajuću stručnu spremu, sigurno se pitate: Gdje mogu volontirati?

    Volontiranje se ne zasniva na ostvarivanju finansijske dobiti, te organizatori volontiranja često imaju veću korist nego štetu, ipak nije lahko dobiti volonterski angažman.

    Sadržaj članka:

    Šta nije volontiranje

    Volontiranje  ne treba miješati sa pružanjem usluga ili aktivnostima koje je jedno lice obavezno pružiti drugom licu na osnovu zakona ili drugih propisa, izvršavanje posebnih obaveza u skladu sa sudskim odlukama i presudama, obavljanje aktivnosti koje ne organizira organizator volontiranja u skladu sa Zakonom o volontiranju, pružanje usluga ili aktivnosti uobičajenih u porodičnim, prijateljskim ili komšijskim odnosima, pružanje usluga ili aktivnosti koje se odnose na besplatno i nepovratno davanje imovine, novca i besplatno davanje na upotrebu pokretne ili nepokretne imovine, dobrovoljno volontiranje koje je u suprotnosti sa Ustavom i drugim propisima.

    Ko može biti organizator volontiranja

    Volontiranje u Federaciji BiH organizira organizator volontiranja. Organizator dugoročnog volontiranja može biti isključivo:

    a) organ uprave, upravna organizacija, organ izvršne vlasti, organ zakonodavne vlasti,
    ombudsmen, organ sudske vlasti, tužilaštvo, pravobranilaštvo, ustanova za
    izvršenje krivičnih sankcija, zatvor i organ za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine,

    b) javna ustanova,

    c) pravno lice registrirano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Federacije BiH ili Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH.

    Institucije koje organizuju volontiranje u svojim internim aktima trebale bi imati propisano koliko volontera i u kojem periodu primaju na volonterski rad, te ostale uslove pod kojima se volontiranje organizuje.

    Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja.

    Veoma je bitno naglasiti da nije dozvoljeno volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršioci poslova na osnovu ugovora o djelu, a što je veoma čest slučaj.

    Volontiranje duže od 40 sati sedmično nije dozvoljeno, a volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno. Zabranjeno je volontera iskorištavati i zloupotrebljavati sa ciljem sticanja ili povećanja profita.

    Maloljetno lice sa navršenih 15 godina i starije maloljetno lice može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu saglasnost zakonskog zastupnika.

    Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke usluge (davanje, činjenje, propuštanje ili trpljenje) ili sticanjem imovine, novčane naknade ili koristi. Novčanom naknadom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se sljedeće novčane naknade troškova volontiranja:

    a) računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,

    b) novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u vezi
    sa volontiranjem,

    c) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke
    životinje u vlasništvu volontera koja učestvuje u aktivnostima volontiranja,

    d) novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i vakcina primljenih u svrhu
    obavljanja volontiranja,

    e) novčane naknade isplaćene za troškove obuke van školskog sistema potrebne za volontiranje,

    f) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi sa
    izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,

    g) novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, fizičke povrede ili profesionalne bolesti tokom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja
    odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili trećeg lica,

    h) džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne prelazi iznos od
    75% dnevnice propisane za državne službenike,

    i) novčana naknada isplaćena za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih taksi
    nužnih za omogućavanje volontiranja,

    j) isplaćeni novčani iznosi dobitnicima nagrade za volontiranje.

    Dugoročno volontiranje u struci priznaje se kao radno iskustvo. Radno iskustvo stečeno dugoročnim volontiranjem dokazuje se potvrdom o volontiranju koju izdaje Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja.

    Pročitajte i koja je razlika između radnog iskustva i radnog staža.

    Ugovor o volontiranju

    Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja. 

    Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.

    Ugovor o volontiranju može imati potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.

    Prava na novčane naknade definiraju se ugovorom o volontiranju. Novčane naknade volontera smatraju se dohotkom u smislu Zakona o porezu na
    dohodak Federacije BiH.

    Kako ugovor o volontiranju prestaje

    Ugovor o volontiranju prestaje:

    a) danom pravomoćnosti odluke o lišavanju radne sposobnosti za volontera u slučaju kad su u
    potpunosti lišeni radne sposobnosti,

    b) danom pravomoćnosti odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti za volontera koji je
    djelimično lišen radne sposobnosti,

    c) kad volontiranje prelazi obim radne sposobnosti volontera, a na zahtjev volontera ili
    organizatora volontiranja,

    d) kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog nasljednika,

    e) istekom roka na koji je ugovor zaključen ili ispunjenjem ugovora,

    f) jednostranim raskidom ugovora volontera, odnosno lica koja ga izdržavaju ili zakonski zastupaju,

    g) iz drugih razloga određenih ugovorom o volontiranju,

    h) u drugim slučajevima određenim ovim zakonom,

    i) sporazumnim raskidom.

    Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:

    a) kad prestane potreba za volontiranjem,

    b) kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za daljnje volontiranje,

    c) kad utvrdi da volonter ne ispunjava ugovorene obaveze,

    d) kad volonter svojim aktivnostima ugrožava korisnika volontiranja,

    e) u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja,

    f) kad se završe aktivnosti određene ugovorom o volontiranju.

    U slučaju prestanka ugovora o volontiranju nakon pravomoćne odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti, zaključuje se novi ugovor na preostali dio radne sposobnosti.

    Potvrda o volontiranju

    Potvrdu o volontiranju izdaje organizator volontiranja na zahtjev volontera. Potvrda o volontiranju sadrži: lične podatke o volonteru, podatke o periodu volontiranja, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.

    Potvrda o volontiranju, sadrži potpis lica ovlaštenog za zastupanje organizatora volontiranja kojim se potvrđuje tačnost navedenih podataka. Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, na zahtjev volontera, izdaje potvrdu o svim njegovim evidentiranim dugoročnim volontiranjima.

    Na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obligacionog prava.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta

    Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, u skladu sa zakonom, treba da obrađuje pitanja koja se tiču unutrašnje organizacije i djelokruga organizacionih jedinica. Osim toga Pravilnikom se određuju struktura radnih mjesta sa brojem izvršilaca, naziv posla, opis poslova i radnih zadataka, uvjeti predviđeni za svako radno mjesto i broj izvršilaca, način rukovođenja, programiranje i planiranje poslova, kontrolu izvršenja poslova, osnovna službena zvanja. Pravilnik sadrži odredbe i o tome na koga se odnosi, te propisuje i druge relevantne aspekte organizacije u određenom organu.

    Jedinice lokalne samouprave u BiH izložene su velikom pritisku kada je u pitanju pružanje boljih usluga građanima, što od njih iziskuje i što bolje upravljanje finansijskim sredstvima i ljudskim potencijalima.

    Kako bi odgovorili na ovaj izazov, moraju pronaći nove, kreativne načine upravljanja vlastitim resursima. Poboljšanje upravljanja ljudskim resursima nalazi se u središtu poboljšanja učinka i pruženih usluga. Investiranje u ljudske resurse često je od ključnog značaja za pružanje kvalitetnih usluga nadjelotvoran način.

    Potrebno je usmjeravati jedinice lokalne samouprave kako da na najbolji mogući način iskoriste svoje najvrednije resurse – ljude koje zapošljavaju, ali i one koji odlučuju edukovati o organizacijskoj strukturi i sistematizaciji radnih mjesta, što predstavlja osnov na kojem se gradi uspješno upravljanje ljudskim resursima, zatim proces zapošljavanja i procesu ocjenjivanja rada i o profesionalnom usavršavanju, te o unutarnjoj i vanjskoj komunikaciji.

    UNUTARNJA ORGANIZACIJA I SISTEMATIZACIJA – FAKTORI KOJI ODREÐUJU UNUTARNJU ORGANIZACIJU I SISTEMATIZACIJU

    U BiH su se u postratnom periodu, desili značajni pomaci u nadležnostima jedinica lokalne samouprave, kao i u organizaciji  administracije. Lokalna samouprava se sada pojavljuje kao partner privatnom sektoru, poduzetništvu i nevladinom sektoru, kao ključnim polugama razvoja lokalne zajednice. Njihove nadležnosti se dijele na izvorne i prenesene, i utvrđene su zakonom.

    Prema odredbama zakona, poslovi državne uprave mogu biti preneseni na jedinice lokalne samouprave, uz neophodno iznalaženje finansijskih sredstava i drugih potrebnih uvjeta za njihovo efikasno izvršavanje.

    Postoji nekoliko značajnih nadležnosti lokalne zajednice, koje su, sa viših nivoa vlasti, prenesene na općinu, a koje nisu dovoljno potpomognute finansijskim sredstvima. To se, prije svega, odnosi na primarne zdravstvene ustanove, centre za socijalni rad, dječije vrtiće, osnovne škole, biblioteke, pozorišta, i druge ustanove za kulturu. Izvorne i prenesene nadležnosti lokalne zajednice, za svaku općinu pojedinačno, predstavljaju jedan od kriterija za izradu odgovarajuće unutarnje organizacije i sistematizacije.

    STRATEGIJA RAZVOJA

    Strategija razvoja predstavlja polazni osnov za prestrukturiranje jedne općine. Pri izradi same strategije razvoja, svakako treba imati u vidu i specifične karakteristike određene općine (geografski položaj, važne putne, željezničke ili plovne komunikacije, blizina drugih većih naselja i gradova, klimatske pogodnosti i vrste zemljišta). U obzir, također, treba uzeti demografske i ekonomske faktore, uključujući glavne izvore trgovine i prihoda, kao što su: industrija, poljoprivreda, rudarstvo, energija, turizam, ili malo i srednje poduzetništvo. Zbog toga, unutarnja organizacija i sistematizacija trebaju biti usklađene sa strategijom razvoja, što znači da kadrovski jačaju one općinske službe, koje su ključne za oblasti utvrđene strategijom.

    Prvi korak koji je neophodno poduzeti za provedbu analize poslova sje formiranje radne grupa za izradu nacrta unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta. Nakon toga, potrebno je izraditi upitnik za analizu poslova, odrediti rokove i odgovorne osobe za izvršavanje određenih zadataka, zaposlene upoznati sa svrhom i načinom provedbe analize, prikupiti informacije i obraditi ih, te izraditi izvještaj sa preporukama.

    Neke općine su izrađivale upitnike za analizu poslova, koje su popunjavali zaposleni, a sa ciljem dobijanja pregleda trenutnog stanja, njihovo viđenje radnog mjesta na kojem rade, procenti efektivnog rada na svakom od glavnih poslova, podaci o kvantitetu, naprimjer, koliko zahtjeva je obrađeno, opis trenutnih poslova i radnih zadataka, te prijedlozi za uključivanje novih zadataka u opis poslova za to radno mjesto.

    PROCJENA FINANSIJSKOG STANJA OPĆINE

    Općinski budžet nije samo instrument za zadovoljavanje potreba općinske administracije i budžetskih korisnika, već također i sredstvo pomoću kojeg druge organizacije i građansko društvo traži kapitalne investicije za razvoj lokalnih zajednica. Procesom racionalizacije unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta treba biti omogućeno da dio budžeta, koji se izdvaja za administrativne troškove, bude što manji, tako da sredstva mogu biti preusmjerena u kapitalne i razvojne troškove.

    Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta je akt kojim se utvrđuje unutarnja organizacija općinske uprave, a na osnovu odluke o osnivanju i organizaciji službi za upravu. On je rezultat više aktivnosti, uključujući analizu organizacije, strategiju razvoja, finansijske mogućnosti, kao i zakonski okvir, i treba odražavati stvarne potrebe jedne općine.

    Dobro razrađen pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, s adekvatno utvrđenom strukturom radnih mjesta i kvalitetnim opisima poslova i radnih zadataka, polazni je osnov za ostale oblasti upravljanja ljudskim resursima, uključujući prijem novih zaposlenika, ocjenjivanje rada i sistem nagrađivanja.

     

    U narednom članku čitajte o tome šta treba da sadrži PRAVILNIK O UNUTARNJOJ ORGANIZACIJI I SISTEMATIZACIJI RADNIH MJESTA.

     

    Ukoliko ste zainteresovani za ovu temu, ostavite komentar na našoj Facebook stranici, a ako smatrate da je tekst koji ste pročitali koristan, podijelite ga sa prijateljima.

     

     

     

     

  • Kako osnovati obrt

    Iako je svijet pogođen jednom od najtežih zdravstvenih kriza u historiji čovječanstva, ipak je mnogo onih koji se svaki dan pitaju kako osnovati obrt.

    POSTUPAK PRILIKOM OTVARANJA OBRTA, DJELATNOSTI SRODNIH OBRTU I SAMOSTALNIH ZANIMANJA

    Za otvaranje vlastite/samostalne radnje ili za bavljenje vlastitom djelatnošću/zanimanjem morate imati odobrenje za rad nadležnog registarskog organa.

    Za dobijanje rješenja – odobrenja najprije treba da saznate koji je nadležni registarski organ koji odobrava i izdaje rješenje za rad u djelatnosti kojom ste se odlučili baviti.
    Nadležni registarski organ može biti općina, ministarstvo, advokatska komora i slično. Službenik nadležnog registarskog organa će vas uputiti ili dati popis akata koje morate pribaviti i priložiti uz zahtjev kako biste dobili traženo odobrenje. Riječ je, najčešće, o slijedećoj dokumentaciji:

     Identifikacioni dokument (lična karta ili pasoš ukoliko ste stranac),
     Uvjerenje o nekažnjavanju,
     Uvjerenje o zdravstvenom stanju,
     Uvjerenje o stanju poreznih obaveza,
     Dokaz o uplati takse (visina takse je različita i zavisi od vrste registarskog organa),
     Dokaz o pravnom osnovu za korištenje poslovnog prostora gdje se obavlja djelatnost, ukoliko je za tu djelatnost prostor obavezan, (to može biti ugovor o zakupu, izjava o ustupanju, dokaz o vlasništvu),
     Dokaz o stručnoj spremi (ukoliko je predviđena odgovarajuća stručna sprema, majstorski ili neki drugi ispit),
     Radnu dozvolu ili dokaz da ste oslobođeni obaveze posjedovanja radne dozvole, ukoliko ste stranac.

    Ako ste uz zahtjev za izdavanje rješenja/odobrenja za rad koji ste predali nadležnom registarskom organu priložili i svu potrebnu dokumentaciju, dobićete rješenje za obavljanje djelatnosti.
    Kada ste dobili rješenje/odobrenje za rad, potrebno je da isto kopirate u više primjeraka jer će vam u svakoj instituciji dalje tražiti kopiju tog rješenja. Također, u obavezi ste da izradite pečat na kojem će biti ispisana firma onako kako je određena rješenjem.

    POSTUPAK DODJELE FJIB-A I POREZNA REGISTRACIJA

    Uroku od 5 radnih dana od dana registracije kod nadležnog registracijskog organa, odnosno dobivanja rješenja/odobrenja za rad, obavezni ste pokrenuti postupak porezne registracije.
    Ovaj postupak se pokreće podnošenjem Obrazca POR – 503 (možete ga pronaći na web stranici Porezne uprave u rubrici pod nazivom „OBRASCI“ – www.pufbih.ba) nadležnom Odsjeku za registraciju pri Kantonalnom poreznom uredu u čiju nadležnost spada lokacija sjedišta, odnosno, ukoliko nemate sjedište, u čiju nadležnost spada poslovni prostor ili stambeni prostor iz kojeg se upravlja poslovnim aktivnostima. Navedeni obazac potrebno je popuniti, te priložiti sljedeću dokumentaciju:

     Dokument izdat od nadležnog registarskog organa kojim se potvrđuje osnivanje – original ili ovjerena kopija (npr. Rješenje ili Odobrenje za rad)
     Ugovor o vođenju računovodstvenih poslova samo u slučaju kada poslovne knjige vodi drugo pravno ili fizičko lice i kad postoji obaveza vođenja poslovnih knjiga – original ili ovjerena kopija
     Dokaz o pravnom osnovu korištenja poslovnog prostora – original ili  ovjerena kopija (npr. Ugovor o zakupu ili ZK izvadak ukoliko je prostor u Vašem vlasništvu)
     Identifikacioni dokument (na uvid) ili punomoć za podnosioca u koliko prijavu u ime Vas podnosi neko drugi – original ili ovjerena kopija

    Ukoliko po prijemu prijave Porezna uprava utvrdi da postoje nedostaci zbog kojih registracija ne može biti izvršena, obavijestit će Vas da u roku od 3 radna dana otklonite nedostatke ili će u protivnom smatrati da prijava nije ni podnesena. Ukoliko se na osnovu uredno podnesenog Obrazca i dokumentacije utvrdi da su ispujeni svi uslovi, Porezna uprava će dodijeliti FJIB, te izdati Uvjerenje o registraciji poreznih obveznika u roku od 5 radnih dana. U roku od 7 dana od dana dobivanja Uvjerenja o poreznoj registraciji izdatog od strane Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, potrebno je podnijeti “Prijavu za razvrstavanje po djelatnosti poslovnog subjekta ili dijela poslovnog subjekta” ili RPS, neposredno nadležnoj službi Federalnog zavoda za statistiku.

    Uz prijavu na obrascu RPS, potrebno je prilažiti kopiju dokumenta izdatog od nadležnog registarskog organa kojim se potvrđuje osnivanje (rješenje/odobrenje). Ukoliko je Vaša prijava za razvrstavanje potpuna, Zavod izdaje obavještenje u roku od 3 dana od dana prijema prijave.

    OTVARANJE ŽIRO-RAČUNA, PRIJAVA VLASNIKA I ZAPOSLENIKA, POREZNA KARTICA I FISKALIZACIJA

    Nakon što je okončan postupak porezne registracije i razvrstavanja, da biste otpočeli sa radom, potrebno je da otvorite i žiro-račun u poslovnoj banci. Svaka banka ima sopstvenu procedure i potrebnu dokumentaciju za otvaranje žiro-računa. Slijedeći korak je obaveza prijave vlasnika i zaposlenika u Jedinstveni sistem registracije, naplate i kontrole doprinosa Porezne uprave Federacije BiH. Prijavu zaposlenika vršite u Poreznoj ispostavi prema sjedištu obrta, a na osnovu Ugovora o radu i popunjenog obrasca JS 3100. Kako bi vlasnik obrta/slobodnih zanimanja i zaposlenici ostvarili pravo na lične odbitke potrebno je da, svaki, pojedinačno, predaju Zahtjev za izdavanje porezne kartice (obrazac PK – 1001) nadležnoj ispostavi Porezne uprave Federacije BiH, prema svom prebivalištu, i dokumentaciju u skladu sa Uputstvom FMF-a (http://www.fmf.gov.ba/info/2008/11122008.htm).
    Inače, vlasnik obrta ili samostalne djelatnosti, ostvaruje pravo na mumanjenje poreza na dohodak, po osnovi ličnog odbitka nakon isteka godine, a zaposlenik odmah od početka rada, ukoliko su od Porezne uprave pribavili poreznu karticu. Poslije prijave zaposlenika ili paralelno sa njom, treba da provedete aktivnosti propisane Zakonom o fiskalnim sistemima:

     Nabaviti fiskalni uređaj,
     Sa ovlaštenim servisom zaključiti ugovor o servisiranju i tehničkoj podršci svog fiskalnog sistema,
     Popuniti i ovjeriti Zahtjev za inicijalnu fiskalizaciju (ZIF), te ga predati ovlaštenom servisu, koji isti, u njegovo ime, šalje Poreznoj upravi,

     Putem ovlaštenog servisa podnijeti zahtjev i potpisati ugovor o korištenju GPRS usluga sa nekim od telekomunikacijskih operatera ili mdrugih subjekata koji osiguravaju GPRS mrežu.

    Za više informacija u vezi sa procesima fiskalizacije i vašim obavezama u vezi s tim možete se informisati na web stranici Porezne uprave Federacije BiH www.pufbih.ba.

    Nakon što ste uspješno okončali postupak fiskalizacije, stekli ste sve uslove za obavljanje vlastite/samostalne djelatnosti u skladu sa svim propisima možete nesmetano otpočeti sa radom.

    Ovo su osnovne smjernice o tome kako osnovati obrt, a prije nego što počnete poslovati, potrudite se da se upoznate sa svim propisima iz te oblasti kako biste izbjegli odgovornost

    Porezna uprava FBiH na svojoj stranici objedinila je relevantne propise iz ove oblasti, te vas upućujemo da istu pogledate ukoliko imate nedoumica kako postupiti u određenoj situaciji.

    ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI

  • Odmori i odsustva sa rada

    Odmori i odsustva sa rada

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. Postoji više razloga za takvo stanje. Jedan je nesumnjivo strah od odmazde poslodavca, a drugi je nepoznavanje svojih prava. Smisao Pravnog bloga je da vam skrene pažnju na određena prava i način da ta prava ostvarite.

    Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), između ostalog, uređuje i način korištenja odmora, te odsustva sa rada.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Odmor u toku radnog vremena

    Radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Ukoliko to radnik zahtjeva, poslodavac je dužan omogućiti odmor u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice. Vrijeme koje se provede na dnevnom odmoru ne uračunava se u radno vrijeme.

    Način i vrijeme korištenja odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, tako da je korisno da, osim ugovora o radu, pročitate i kolektivni ugovor i pravilnik o radu.

    Nažalost, radnike na Balkanu je veoma često, čak i ako su upoznati s njima, strah boriti se za svoja prava, što dovodi do podređenog položaja radnika koji često trpe mnogobrojne nepravilnosti u odnosu poslodavca prema njima.

    Dnevni odmor

    Osim odmora u toku radnog dana, radnik ima pravo na odmor i između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

    Ukoliko se radi o sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

    Sedmični odmor

    Sedmični odmor traje najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radnik radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.

    Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile, vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.

    Minimalni godišnji odmor

    Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Međutim, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

    Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana. Sticanje prava na godišnji odmor

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.  Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, porodiljskog odsustva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Način korištenja godišnjeg odmora

    Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom o, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.

    Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima

    Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine. Radnik koji ne iskoristi dio godišnjeg odmora do ovoga roka, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu.

    Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.

    Zaštita prava na godišnji odmor

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor. Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu.

    Korištenje godišnjeg odmora

    Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.

    Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.

    Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.

    U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Plaćeno odsustvo

    Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Članom uže obitelji smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.

    Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.

    U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.

    Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Neplaćeno odsustvo

    Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće – neplaćeno odsustvo.

    Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.

    Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze radnika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju.

    Sada znate kako su regulisani odmori i odsustva sa rada, te vam preostaje da se, ukoliko se krše, borite za ostvarivanje svojih prava.

  • Ko vas može zastupati pred sudom

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Zakon o parničnom postupku FBiH propisao je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku lično ili putem punomoćnika. Punomoćnik je osoba koja u postupku poduzima radnje u ime i za račun stranke. Međutim, stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Ipak, suprotnu stranku, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi. Dakle, ko vas može zastupati pred sudom?

    Sadržaj članka:

    Ko može biti punomoćnik?

    Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to moguće, stranku koju advokat zastupa.

    Kome prijaviti neprofesionalnog advokata

    U radnim sporovima radnika može, besplatno, zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Zastupanje u postupku revizije

    Stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat. Izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit.

    Granice punomoći i ovlaštenja punomoćnika

    Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

    “Advokat garantuje uspjeh u postupku”

    Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave.

    Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

    Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći:

    1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, dati odgovor na tužbu,
    priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i
    odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

    2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu
    takvog zahtjeva;

    3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

    4) pismeno ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim
    zastupanja na glavnoj raspravi.

    Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena stručni saradnik i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.

    Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

    Izdavanje punomoći

    Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.

    Kako se daje punomoć

    Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

    Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.

    Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavila osoba bez punomoći.

    Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje.

    Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

    Opoziv i prestanak punomoći

    Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopčen. Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

    Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti. Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može poduzimati sve radnje u postupku a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku koje ne trpe odgađanje.

    Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju stečaja ili likvidacije punomoć koju je izdao stečajni, odnosno likvidacioni dužnik prestaje kada prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.

    Izuzetno, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

    Ovaj članak o tome ko vas može zastupati pred sudom napisan je kako bi vam se približio institut punomoći u parničnom postpupku, ali ono što je napisano, nije dovoljno za uspješno samostalno zastupanje pred sudom čak i ako posjedujete određeno pravno znanje. U slučaju da imate problem, savjetujemo vam da se obratite advokatu, a u svakom slučaju savjetujemo vam da pročitate Zakon o parničnom postupku kako biste dobili kompletniju sliku parničnog postupka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer Odluke o radu od kuće

    Vlada Federacije BiH je, u vezi sa postupanjem poslodavaca i radnika, a s ciljem sprječavanja bolesti izazvane koronavirusom (COVID-19), na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, dala više preporuka poslodavcima. U skladu s tim, u nastavku vam, osim ostalih preporuka, donosimo primjer odluke o radu od kuće.

    Preporučuje se poslodavcima da provedu posebne mjere zaštite kojima će spriječiti nastupanje štetnih posljedica po zdravlje radnika, tako da radnicima skrate trajanje radnog vremena, ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Poslodavcima koji zapošljavaju veći broj radnika preporučeno je da reorganizuju radno vrijeme, ukoliko to proces rada dozvoljava, te da rad koji se odvija u jednoj smjeni rasporede u dvije smjene, kako bi bila izbjegnuta koncentracija većeg broja radnika na jednom mjestu.

    Radnicima treba dati upute za rad od kuće, ukoliko je to zbog prirode posla moguće, odnosno ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Treba omogućiti korištenje godišnjeg odmora radnicima, kao i korištenje odsustva u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radnicima, roditeljima malodobne djece do 10 godina, treba omogućiti odsustvo s posla jednom roditelju, u slučaju da oba rade.

    Treba otkazati sva službena putovanja u državi i inostranstvu, a posebno ona na koja bi bili upućivani radnici s dijagnosticiranim hroničnim oboljenjima. Prilikom upućivanja na službena putovanja koja nije moguće otkazati, potrebno je radnike uputiti na instrukcije koje su izdale nadležne zdravstvene institucije i ustanove na područjima gdje putuju, te radnicima treba obezbijediti odgovarajuća zaštitna sredstva, kao što su maske, sredstva za dezinfekciju i slično.

    Poslodavci su obavezni, u skladu s propisima iz oblasti zaštite na radu, osigurati redovno i pojačano provođenje higijenskih mjera u radnim i pomoćnim prostorijama, a koje, između ostalog, podrazumijevaju čišćenje i dezinfekciju prostora, kao i redovnu ventilaciju i provjetravanje.

    Preporučeno je otkazivanje sastanaka s većim brojem učesnika. Također, sastanci koji su neophodni, trebali bi biti organizovani u što većim prostorijama, uz dovoljan razmak između učesnika sastanka (1-2 metra).

    Poslodavci i radnici se upućuju da, u vezi s regulisanjem privremene spriječenosti za rad, usljed novonastalih okolnosti, postupaju u skladu sa uputama Federalnog ministarstva zdravstva. Upućeni su i da u svemu postupaju u skladu s preporukama Federalnog ministarstva zdravstva, a koje su date poslodavcima i radnicima na teritoriji Federacije BiH.

     

    PRIMJER ODLUKE O RADU OD KUĆE

    U skladu sa Preporukom Vlade FBiH od 16. 03. 2020. u vezi sa proglašenjem stanja nesreće i članom 26. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), ____________________________ (naziv i adresa poslodavca), kojeg zastupa ______________ (u daljem tekstu: Poslodavac) dana _________ godine donosi

    ODLUKU O RADU OD KUĆE

    I
    Radnici Poslodavca (ako se odluka ne odnosi na sve radnike, navesti i koji radnici) će, u cilju sprečavanja širenja pandemije koronavirusa, u periodu od ________ raditi od kuće u skladu sa tehničkim i drugim mogućnostima.

    II
    Poslodavac će, u skladu sa svojim mogućnostima, radnicima (iz tačke I ove odluke) omogućiti sredstva za rad za obavljanje poslova njihovog radnog mjesta, kao i adekvatnu naknadu troškova za upotrebu vlastitih sredstava za rad.

    III
    Radnici (iz tačke I ove odluke) imaju obavezu da poslove predviđene ugovorom o radu obavljaju na, u osnovi, isti način kao da rad obavljaju u prostorijama Poslodavca.

    IV
    Radnici (iz tačke I ove odluke) su dužni da redovno obaviještavaju Poslodavca o izvršenim radnim obavezama i trajanju radnog vremena.

    V
    Ova Odluka se primjenjuje od _________ i vrijedi do opoziva, o čemu će radnici biti pravovremeno obaviješteni.

    Napomena: Ukoliko samo određen broj radnika ili samo neke službe obavljaju rad od kuće, ova odluka treba sadržavati i imena i prezime radnika, odnosno službe/odsjeke unutar pravnog lica koji se upućuku na rad od kuće.

    Za Poslodavca:
    __________________

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Pravni blog ne snosi odgovornost zbog primjene onoga što pročitate na www.pravniblog.com. Upućujemo vas da još jednom pročitate Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), te relevantne preporuke Vlade FBiH kako biste donijeli konačnu odluku.

  • Vaša prava u zaštiti ličnih podataka

    Opšta Uredba o zaštiti podataka uvodi i pojašnjava određena nova prava za ispitanike, te osigurava (osim u iznimnim situacijama) jednak nivo zaštite svakom pojedincu iz Europske unije, bez obzira na državu članicu nadležnu za postupanje u konkretnom slučaju. Od izuzetne je važnosti da znate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka, jer vaši lični podaci nisu samo to, oni su i roba kojom mnogi bez vašeg znanja trguju.

    Voditelj obrade dužan je preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije o aspektima obrade ličnih podataka, te o pravima ispitanika na pristup svojim podacima, brisanje podataka, ograničenje obrade, prenosivost podataka, upućivanje prigovora u vezi s automatizovanim pojedinačnim donošenjem odluka (što uključuje profilisanje).

    Navedene informacije trebaju se pružiti u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, naročito za svaku informaciju koja je namijenjena djetetu. Također, ako ispitanik uputi određeni zahtjev voditelju obrade za ostvarivanje svojih prava iz Opšte uredbe o zaštiti podataka, a voditelj obrade ne postupi po tom zahtjevu, tada voditelj obrade bez odgađanja i najkasnije jedan mjesec od primitka zahtjeva izvještava ispitanika o razlozima ne postupanja po zahtjevu i o mogućnosti podnošenja pritužbe nadzornom tijelu, te traženja pravnog lijeka.

    U nastavku pročitate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka:

     

    • transparentnost (čl. 12-14): pružanje informacija prilikom prikupljanja podataka kada voditelj obrade mora među ostalim informacijama obavijestiti ispitanika i o svojem identitetu i kontakt podacima, svrhama obrade i pravnoj osnovi za obradu podataka, primaocima, iznošenju u treće zemlje, periodu pohrane, mogućnosti povlačenja saglasnosti, itd.;
    • pravo pristupa podacima (čl. 15) pripada ispitanicima. To im pravo omogućuje pristup ličnim podacima i podacima o načinu njihove obrade. Voditelj obrade dužan je na zahtjev pružiti pregled kategorija podataka koji se obrađuju kao i kopiju stvarnih podataka. Nadalje, voditelj obrade ispitanika mora obavijestiti o detaljima obrade poput svrhe obrade, eventualnim primateljima podataka i načinu na koji je voditelj stekao te podatke;
    • pravo na ispravak (čl. 16): ispitanik ima pravo zahtijevati ispravak netačnih ličnih podataka koji se na njega odnose, a uzimajući u obzir svrhe obrade, ispitanik ima pravo dopuniti nepotpune lične podatke, među ostalim i davanjem dodatne izjave;
    • brisanje („pravo na zaborav“) (čl. 17): ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje ličnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja ako, među ostalim, lični podaci više nisu neophodni u odnosu na svrhu obrade. Ovo pravo ima ograničenja pa tako npr. političar ne može zatražiti brisanje informacija o sebi koje su date u okviru političkog djelovanja.
      Pravo na zaborav zamijenjeno je ograničenijim pravom na zaborav u inačici GDPR-a koju je usvojio Europski parlament u martu 2014. U čl. 17. navodi se da ispitanik ima pravo zatražiti brisanje ličnih podataka koje ga se tiču prema jednom od osnova, uključujući nepridržavanje principa zakonite obrade (čl. 6. st. 1.), što uključuje slučajeve u kojima su interesi ili osnovna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka, naročito ako je ispitanik dijete, snažniji od interesa voditelja obrade.
      Član 17. izričito propisuje pravo na zaborav. Podaci moraju biti izbrisani “bez odlaganja”, ako više nisu potrebni ili ako je saglasnost povučena;
    • pravo na ograničenje obrade (čl. 18): u pojedinim situacijama npr. kada je tačnost podataka osporavana ispitanik ima pravo zahtijevati da se obrada njegovih ličnih podataka ograniči uz iznimku pohrane i nekih drugih vrsta obrade.
    • pravo na prenosivost (čl. 20): ispitanik ima pravo zaprimiti svoje lične podatke, a koje je prethodno pružio voditelju obrade, u strukturisanom obliku, te u uobičajeno upotrebljavanom i strojno čitljivom formatu, te ima pravo prenijeti te podatke drugom voditelju obrade bez ometanja od strane voditelja obrade kojem su lični podaci pruženi, ako se obrada sprovodi automatizovanim putem i zasniva na saglasnosti ili ugovoru.
      Ispitanici također imaju pravo prenijeti lične podatke iz jednog sistema elektronske obrade u drugi, bez da ih u tome sputava voditelj obrade. Ovim pravom nisu obuhvaćeni dovoljno anonimizovani podaci, ali i podaci koji ne sadrže identifikatore, ali pomoću kojih se pojedinca može identifikovati uz dodatne podatke, obuhvaćeni su pravom. Pravo obuhvaća podatke koje je ispitanik ‘dao’ i podatke koji su nastali ‘praćenjem’, poput ponašanja ispitanika. Nadalje, voditelj obrade podatke mora pružiti u strukturisanom, uobičajeno korištenom formatu (čl. 20.). Pravni stručnjaci u konačnoj inačici GDPR-a vide “novo pravo” koje “seže i preko običnog prava na prenosivost podataka između dva voditelja obrade kako je navedeno u članu 20”;
    • pravo na prigovor (čl. 21): ispitanik ima pravo uložiti prigovor na obradu ličnih podataka ako se ista zasniva na zadaćama od javnog interesa, na izvršavanje službenih ovlasti voditelja obrade ili na legitimne interese voditelja obrade (uključujući i profilisanje), tada voditelj obrade ne smije više obrađivati lične podatke ispitanika osim ako dokaže da njegovi legitimni razlozi za obradu nadilaze interese ispitanika, te radi zaštite pravnih zahtjeva, također ako se ispitanik protivi obradi za potrebe direktnog marketinga, lični podaci više se ne smiju obrađivati;
    • pravo usprotiviti se donošenju automatizovanih pojedinačnih odluka (profilisanje) (čl. 22): ispitanik ima pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se zasniva isključivo na automatizovanoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne efekte koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utiču, osim ako je takva odluka potrebna za sklapanje ili izvršenje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka, ako je dopuštena pravom EU-a ili nacionalnim pravom kojim se propisuju odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda, te legitimnih interesa ispitanika ili zasnovana na izričitoj saglasnosti ispitanika.

     

    Ovom Uredbom su ojačana prava nosioca podataka i obaveze onih koji obrađuju lične podatke. Za potpuno razumijevanje i shvatanje odredaba Uredbe u kontekstu, upućujemo vas da pročitate čitavu Uredbu.

  • Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

    U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.  Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.

    Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

    Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

    Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

     

    Svjedok može uskratiti svjedočenje:

    1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

    2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;

    3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

    4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.

     

    Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.  Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

    Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

    Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

    Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

    Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

    Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

    Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

    Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

    U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.