Author: admin

  • Način polaganja Pravosudnog ispita BiH

    U ovome tekstu obrađujemo način polaganja Pravosudnog ispita BiH.

     

    Pravosudni ispit BiH se polaže pismeno i usmeno.

    Pismeni dio ispita polaže se iz krivično-pravne i građansko-pravne oblasti.

    Usmeni dio ispita polaže se iz:

     

    1. Krivičnog prava (materijalno i procesno),
    2. Građanskog prava (materijalno i procesno),
    3. Porodičnog prava,
    4. Privrednog prava,
    5. Upravnog prava,
    6. Radnog prava,
    7. Ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

     

    Ispit se polaže u okviru programa pravosudnog ispita koji sadrži gradivo, pravne izvore i literaturu za svaki predmet od 1) do 7).

     

    Program pravosudnog ispita na nivou Bosne i Hercegovine donesen je i objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 11/19.

     

    Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koja se sastoji od predsjednika i četiri člana sa liste ispitivača.

    Ministarstvo pravde rješenjem utvrđuje da li kandidat ispunjava uslove za polaganje pravosudnog ispita. Na osnovu rješenja kojim je kandidatu odobreno polaganje ispita, predsjednik Komisije određuje vrijeme kada će kandidat polagati ispit.

     

     

    Proces polaganja pravosudnog ispita

     



    Prvi dan ispitnog roka piše se pismeni rad (presuda) iz krivičnog prava, drugi dan iz građanskog prava. Kandidat ima pravo na šest sati rada za izradu pismenog zadatka. Treći dan se održava usmeni dio ispita.

     

    Kandidat koji ne položi pismeni dio ispita ni iz krivično-pravne ni iz građansko-pravne oblasti ne može pristupiti polaganju usmenog dijela ispita i smatra se da ispit nije položio.

     

    Kandidatu, koji je položio ispit, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine izdaje uvjerenje o položenom ispitu, koje potpisuje ministar pravde.

     

     

    Popravni ispit

     



    Kandidat koji na ispitu ne pokaže zadovoljavajuće znanje iz najviše dva predmeta ima pravo iz tih predmeta, odnosno tog predmeta, polagati popravni ispit.

     

    Rok za polaganje popravnog ispita iz jednog predmeta ne može biti kraći od jednog niti duži od tri mjeseca, a rok za polaganje popravnog ispita iz dva predmeta ne može biti kraći od dva niti duži od četiri mjeseca.

     

    Ako kandidat ne položi samo usmeni dio ispita iz predmeta iz kojeg se polaže i pismeni dio ispita a taj dio ispita je položio, na popravnom ispitu nije dužan ponovo polagati pismeni dio ispita iz tog predmeta.

     

    Ako kandidat u navedenom roku ne položi popravni ispit, smatraće se da ispit nije položio.

     

    Kandidat, koji nije položio ispit, može ga ponovo polagati po isteku roka od šest mjeseci, računajući od dana prethodnog polaganja.

     

     

    Odustajanje od ispita

     



    Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili prije početka polaganja izjavi da odustaje od ispita, smatraće se da ispit nije polagao. U ovom slučaju kandidat podnosi novu prijavu za polaganje ispita.

     

    Ako kandidat odustane od već započetog ispita ili ne preda rad iz pismenog dijela u određenom vremenu, smatraće se da ispit nije položio.

     

     

    Odgađanje ispita

     

    Započeti ispit može da se odgodi ako je kandidat zbog bolesti ili iz drugih opravdanih razloga spriječen da nastavi polaganje ispita. O odgađanju ispita odlučuje Komisija. Rješenje o nastavku ispita donosi Komisija na molbu kandidata. Molba se podnosi u roku od osam dana po prestanku razloga za odgodu polaganja ispita, ali najkasnije u roku od tri mjeseca, računajući od dana kada je odluka o odgađanju donesena. Ako kandidat ne podnese molbu za nastavak ispita u roku ili ako mu molba bude odbijena, smatraće se da ispit nije položio. Protiv rješenja Komisije kandidat može da podnese žalbu ministru pravde, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. U nastavku ispita kandidat ne polaže onaj dio ispita koji je polagao do odgađanja ispita.

     

     

    Javnost ispita

     



    Član 14. Zakona reguliše da je usmeni dio pravosudnog ispita javan.

     

    Usmeni dio ispita jednog kandidata mogu da slušaju i drugi zainteresovani kandidati, kao i druge osobe u zavisnosti od prostornih kapaciteta.

     

    Ispit se polaže u prostorijama Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.

     

  • Program Pravosudnog ispita FBiH – Krivično pravo

    Program Pravosudnog ispita FBiH – Krivično pravo (“Službene novine FBiH” 84/18) utvrđuje gradivo, pravne izvore i literaturu po kojima se polaže pismeni i usmeni dio Pravosudnog ispita iz Krivičnog prava pred Komisijom za polaganje.

    Pismeni dio se polaže iz krivičnog (materijalnog i procesnog), građanskog, porodičnog, privrednog, upravnog i radnog prava, zatim iz ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

    Prilikom ispitivanja kandidata na usmenom dijelu pravosudnog ispita, ispitivači su dužni voditi računa da kandidata ispituju samo iz materije koja je utvrđena kao gradivo, odnosno pravni izvori u Programu.

     

    U nastavku možete pronaći gradivo i pravne izvore sa nivoa Države u skladu sa Programom:

     

    1.1. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivničnim stvarima (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 53/09 i 58/13)

     

    1.2. Zakon Bosne i Hercegovine o pomilovanju (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 93/05), samo odredbe ko daje pomilovanje i za koja djela se ne može dati pomilovanje

     

    1.3. Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 6/06, 75/06, 44/07, 84/09, 48/10, 18/13 i 48/10, 18/13, 8/17, 89/17 i 9/18), samo članovi 1. i 9.

     

    Gradivo i izvori sa nivoa Federacije Bosne i Hercegovine

     

    2.1. Krivični zakon F BiH  (“Službene novine FBiH”, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14., 46/16 i 75/17)

     

    2.2 Zakon o krivničnom postupku FBiH (“Službene novine FBiH”, br. 35/2003, 56/2003 – ispr., 78/2004, 28/2005, 55/2006, 27/2007, 53/2007, 9/2009, 12/2010, 8/2013 i 59/2014)

     

    2.3. Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH (“Službene novine FBiH”, br. 44/1998, 42/1999 – ispr., 12/2009 i 42/2011), samo odredbe iz članova 1. do 9.. osnovne odredbe, članova 10. do 31. izvršenje kazne zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora, upućivanje na izdržavanje kazne, odlaganje izvršenja kazne, članova 57. do 61. prekid izdržavanja kazne zatvora i premještaj osuđenih osoba, članova 108.-111. uvjetni otpust.

     

    2.4. Zakon o pomilovanju (“Službene novine FBiH”, br. 22/09 i 9/15) samo odredbe o nadležnosti za davanje pomilovanja i sadržaj pomilovanja

     

    2.5. Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka (“Službene novine FBiH”, br. 36/03)

     

    2.6. Zakon o prekršajima u FBiH (“Službene novine FBiH”, br. 63/14)

     

    2.7. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (“Službene novine FBiH”, br. 7/14)

     

    2.8. Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 71/14)

     

    U Programu je predložena literatura i to:

     

    1. Krivično pravo I – Dr. Zvonimir Tomić
    2. Krivično pravo I – Posebni dio – Dr. Zvonimir Tomić
    3. Krivično pravo – I – Opći dio – Dr. Miloš Babić i Dr. Ivanka Marković
    4. Krivično pravo II – Posebni dio – Dr. Miloš Babić i Dr. Ivanka Marković
    5. Komentari krivičnih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I i II, Zajednički projekat Vijeća Europe i Europske komisije, Sarajevo 2005. godine
    6. Komentari zakona o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, Zajednički projekat Vijeća Europe i Europske komisije, Sarajevo 2005. godine
    7. Po izboru kandidata
  • Pravosudni ispit BiH

    Pravosudni ispit BiH

    Pravosudni ispit BiH se polaže pred komisijom koju imenuje ministar pravde Bosne i Hercegovine. Pravosudni ispit BiH regulisan je Zakonom o polaganju pravosudnog ispita ( „Službeni glasnik BiH“, br. 33/04) i pratećim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o polaganju pravosudnog ispita (“Službeni glasnik BiH”, br. 56/08) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o polaganju pravosudnog ispita (“Službeni glasnik BiH”, br. 62/11).

    Sadržaj članka:

    Kome se podnosi prijava za polaganje Pravosudnog ispita

    Prijava se podnosi Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. U prijavi treba biti naznačen broj telefona na koji se može kontaktirati kandidat.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Ko može polagati Pravosudni ispit na državnom nivou

    Pravosudni ispit Bosne i Hercegovine može polagati osoba koja je prije reforme visokog obrazovanja četverogodišnjim studijem na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini stekla zvanje diplomiranog pravnika, kao i osoba koja je zvanje diplomiranog pravnika stekla u bivšoj SFRJ do 6.4.1992. godine.

    Ispit može polagati i osoba koja je po sistemu obrazovanja prema Bolonjskom procesu završila četverogodišnji studij na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da je stekla najmanje 240 ECTS bodova i koja je tokom školovanja u nastavnom planu i programu imala sve predmete koji su predmet polaganja Pravosudnog ispita.

    Osobe koje ispunjavaju prethodno navedene uslove, ispit mogu polagati ako su najmanje dvije godine nakon završenog školovanja radile u Bosni i Hercegovini na pravnim poslovima u sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu, advokatskoj ili notarskoj kancelariji, u organima uprave, privrednim društvima ili drugim pravnim licima.

    Pod ovim uslovima ispit mogu polagati i pripravnici i volonteri.

    Ispit može polagati domaći ili strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja je diplomu stekla na pravnom fakultetu u inozemstvu, uz dokaz o važenju i priznavanju strane diplome u Bosni i Hercegovini, pod jednakim uslovima kao i državljani Bosne i Hercegovine.

    Materija Pravosudnog ispita

    Pravosudni ispit BiH se polaže pismeno i usmeno. Pismeni dio ispita polaže se iz krivično-pravne i građansko-pravne oblasti.

    Usmeni dio ispita polaže se iz:

    1) Krivičnog prava (materijalno i procesno),

    2) Građanskog prava (materijalno i procesno),

    3) Porodičnog prava,

    4) Privrednog prava,

    5) Upravnog prava,

    6) Radnog prava,

    7) Ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

    Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koja se sastoji od predsjednika i četiri člana sa liste ispitivača.

    Prijavu za polaganje pravosudnog ispita diplomirani pravnik podnosi Ministarstvu pravde po svom izboru.

    Uz prijavu, kandidat podnosi i dokaze da ispunjava uslove o završenom pravnom fakultetu i provedenom radu na pravnim poslovima.

    Na osnovu rješenja kojim je kandidatu odobreno polaganje ispita, predsjednik Komisije određuje vrijeme kada će kandidat polagati ispit.

    Proces polaganja Pravosudnog ispita

    Pravosudni ispit BiH počinje polaganjem pismenog dijela ispita. Pismeni dio ispita kandidat polaže rješavanjem praktičnog slučaja iz krivično-pravne i građansko-pravne oblasti.

    Zadatak za pismeni dio ispita daje Komisija na prijedlog člana koji je ispitivač za predmet iz koga kandidat polaže pismeni dio ispita.

    Kandidat ima pravo na šest sati rada za izradu pismenog zadatka.

    Odluku o ocjeni uspjeha kandidata na pismenom dijelu ispita donosi Komisija većinom glasova, po pribavljenom mišljenju ispitivača. Pismeni rad ocjenjuje se ocjenom “položio” ili “nije položio”.

    Kandidat koji ne položi pismeni dio ispita ni iz krivično-pravne ni iz građansko-pravne oblasti ne može pristupiti polaganju usmenog dijela ispita i smatra se da ispit nije položio.

    Onaj koji položi pismeni dio ispita iz krivično-pravne i građansko-pravne oblasti ili samo iz jedne od njih pristupa polaganju usmenog dijela ispita.

    Ko je pristupio polaganju usmenog dijela ispita, a nije položio pismeni dio ispita iz jedne oblasti, na usmenom dijelu ispita ne može polagati ispit iz te oblasti.

    Usmeni dio ispita je javan.

    Konačni uspjeh na ispitu ocjenjuje se prema rezultatu koji je kandidat pokazao na pismenom i usmenom ispitu ocjenom “položio” ili “nije položio”.

    O uspjehu kandidata Komisija odlučuje većinom glasova, vodeći računa o ocjeni koju je predložio ispitivač.

    Ocjena o uspješnosti ispita saopštava se kandidatu po završenom ispitu.

    Kandidat koji na ispitu ne pokaže zadovoljavajuće znanje iz najviše dva predmeta ima pravo iz tih predmeta, odnosno tog predmeta polagati popravni ispit.

    Rok za polaganje popravnog ispita iz jednog predmeta ne može biti kraći od jednog ni duži od tri mjeseca, a rok za polaganje popravnog ispita iz dva predmeta ne može biti kraći od dva ni duži od četiri mjeseca.

    Ako kandidat ne položi samo usmeni dio ispita iz predmeta iz kojeg se polaže i pismeni dio ispita a taj dio ispita je položio, na popravnom ispitu nije dužan ponovo polagati pismeni dio ispita iz tog predmeta.

    Ako kandidat u ostavljenom roku ne položi popravni ispit, smatrat će se da ispit nije položio.

    Uvjerenje o položenom ispitu

    Kandidatu, koji je položio ispit, ministarstvo pravde izdaje uvjerenje o položenom ispitu, koje potpisuje ministar pravde.

    Kandidat koji nije položio ispit, može ga ponovo polagati po isteku roka od šest mjeseci, računajući od dana prethodnog polaganja.

    Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili prije početka polaganja izjavi da odustaje od ispita, smatrat će se da ispit nije polagao.

    U ovom slučaju kandidat podnosi novu prijavu za polaganje ispita.

    Ako kandidat odustane od već započetog ispita ili ne preda rad iz pismenog dijela u određenom vremenu, smatrat će se da ispit nije položio.

    Priznavanje ranije položenog Pravosudnog ispita

    Sa ovim ispitom izjednačavaju se pravosudni ispiti položeni po propisima koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i pravosudni ispiti položeni u bivšoj SFRJ do 6. aprila 1992. godine.

    O priznavanju pravosudnog ispita položenog prema propisima drugih zemalja odlučuje Ministarstvo pravde BiH, po principu reciprociteta.

  • Pravosudni ispit

    Pravosudni ispit

    Pravosudni ispit jedan je od najznačajnijih koraka ka profesionalnoj zrelosti svakog pravnika. Polaže se radi stjecanja uslova za obavljanje poslova čije je vršenje uvjetovano pravosudnim ispitom, a znanje koje se stekne pripremom ispita, od koristi je za svakog pravnika bez obzira na posao koji obavlja.

    Sadržaj članka:

    Ko može polagati Pravosudni ispit

    Odgovor na jedno od najčešćih pitanja, “ko može polagati Pravosudni ispit” je:

    u skladu sa posljednjim izmjenama i dopunama zakona, u Zakonu o pravosudnom ispitu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95 i 35/98) član 2. mijenja se i glasi:


    “Ispit mogu da polažu lica koja su kao diplomirani pravnici radila najmanje dvije godine na pravnim poslovima.


    Pod uslovom iz stava 1. ovog člana ispit mogu da polažu i pripravnici volonteri.”

    Ko može polagati Pravosudni ispit na nivou BiH

    Pravosudni ispit Bosne i Hercegovine može polagati osoba koja je prije reforme visokog obrazovanja četverogodišnjim studijem na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini stekla zvanje diplomiranog pravnika, kao i osoba koja je zvanje diplomiranog pravnika stekla u bivšoj SFRJ do 6.4.1992. godine.

    Ispit može polagati i osoba koja je po sistemu obrazovanja prema Bolonjskom procesu završila četverogodišnji studij na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da je stekla najmanje 240 ECTS bodova i koja je tokom školovanja u nastavnom planu i programu imala sve predmete koji su predmet polaganja Pravosudnog ispita.

    Osobe koje ispunjavaju prethodno navedene uslove, ispit mogu polagati ako su najmanje dvije godine nakon završenog školovanja radile u Bosni i Hercegovini na pravnim poslovima u sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu, advokatskoj ili notarskoj kancelariji, u organima uprave, privrednim društvima ili drugim pravnim licima.

    Pod ovim uslovima ispit mogu polagati i pripravnici i volonteri.

    Ispit može polagati domaći ili strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja je diplomu stekla na pravnom fakultetu u inozemstvu, uz dokaz o važenju i priznavanju strane diplome u Bosni i Hercegovini, pod jednakim uslovima kao i državljani Bosne i Hercegovine.

    Kako položiti Pravosudni ispit

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Na kojim nivoima se može polagati Pravosudni ispit

    Pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini moguće je polagati na nivou države Bosne i Hercegovine, te entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

    Gdje vrijedi Pravosudni ispit

    Bez obzira na mjesto polaganja Pravosudnog ispita, on vrijedi za čitavu teritoriju države Bosne i Hercegovine.

    U ovome tekstu obrađuje se Pravosudni ispit u skladu sa propisima Federacije Bosne i Hercegovine.

    Pravosudni ispit FBiH

    U Zakonu o pravosudnom ispitu  FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95, 35/98 i 29/03), propisano je da Ispit mogu da polažu lica koja su kao diplomirani pravnici radila najmanje dvije godine na pravnim poslovima. U slučaju da ispunjavaju uvjet trajanja radnog iskustva, ispit mogu da polažu i pripravnici volonteri.

    Prijava za polaganje pravosudnog ispita podnosi se neposredno ili poštom Federalnom ministarstvu pravde, a uz prijavu kandidat podnosi dokaze o završenom pravnom fakultetu (ovjerena kopija diplome) i provedenom radu na pravnim poslovima. Uvjerenje o provedenom radu za pripravnike volontere izdaje predsjednik suda, odnosno advokatska komora kod koje je osoba upisana u imenik kao advokatski pripravnik.

    Ispit se polaže u okviru Programa pravosudnog ispita (“Službene novine Federacije BiH”, broj 28/16) koji sadrži pravne izvore i literaturu za svaki predmet. Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koje se sastoji od predsjednika i četiri člana sa liste ispitivača, a imenuje je federalni ministar pravde.

    Programom pravosudnog ispita utvrđeno je gradivo, pravni izvori i literatura na osnovu kojih se polaže pismeni i usmeni dio pravosudnog ispita pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita. Pismeni dio polaže se iz krivičnog i građanskog odnosno porodičnog prava, a usmeni dio iz krivičnog (materijalnog i procesnog), građanskog (materijalnog i procesnog), porodičnog, privrednog, upravnog i radnog prava, zatim iz ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

    Cijena polaganja Pravosudnog ispita FBiH

    Pravilnikom o naknadama za rad u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita federalnog ministra pravde broj 01-2-814/17 od 23.02.2017.godine uplaćuje se naknada za polaganje pravosudnog ispita u sljedećim iznosima:

    880,00 KM – cijeli ispit
    440,00 KM – popravni ispit iz dva predmeta s JEDNIM PISEMNIM RADOM
    400,00 KM – popravni ispit iz dva predmeta bez pismenog rada
    300,00 KM – popravni ispit iz jednog predmeta s pismenim radom
    250,00 KM – popravni ispiti iz jednog predmeta bez pismenog rada

    Uplate se mogu izvršiti na žiro-račun broj 102-050-00001066-98 na ime Federalno ministarstvo finansija – kod Federalnog ministarstva pravde Sarajevo, budžetska organizacija 1501001, Vrsta prihoda: 722591 iznos od 880 KM, na ime ispitne Komisije Ministarstva pravde.

    Uplata se vrši nakon što kandidat primi obavijest o terminu polaganja ispita, a dokaz o uplati se predaje sekretaru Komisije neposredno prije pristupanja pismenom dijelu ispita.

    Kako položiti Pravosudni ispit

    Pripremanje za polaganje i samo polaganje Pravosudnog ispita značajan su korak ka tome da postanete advokat. Ako se to i ne dogodi, činjenica da ste naučili sve ono što je potrebno da položite ispit, govori u prilog tome da ćete biti bolji u poslu koji trenutno radite. Međutim, nameće se pitanje kako položiti Pravosudni ispit?

    Seminar za polaganje Pravosudnog ispita

    Različite institucije organizuju seminare za polaganje Pravosudnog ispita koji se provodi na osnovu i u okviru Zakona o pravosudnom ispitu i Programa pravosudnog ispita. Predavači na seminaru su članovi/ispitivači Komisije za polaganje Provosudnog ispita.

    Seminari obično traju  osam vikenda, a osim materije iz Programa, u okviru seminara realiziraju se i praktične vježbe (pismeni radovi) za polaganje pismenog dijela ispita iz krivičnog i građanskog odnosno porodičnog prava.

    Nakon završetka obuke, polaznicima se uručuje potvrda o pohađanju seminara za pripremanje polaganja Pravosudnog ispita.

    Kotizacija obično iznosi 990,00 KM, po polazniku, a u slučaju organizacije od strane neke institucije, seminar za polaznike može biti i besplatan.

    Ukoliko odlučite pohađati seminar za polaganje pravosudnog ispita, savjetujemo vam da to učinite nakon što prođete fazu učenja, odnosno nakon što se upoznate sa materijom pravosudnog ispita, inače će vam biti veoma teško pratiti program seminara.

  • Otkaz ugovora o radu

    Otkaz ugovora o radu

    Nesigurnost radnog odnosa zajednička je karakteristika nestabilnih društava. U takvim okolnostima, otkaz ugovora o radu je stvarnost sa kojom se radnici susreću, te na koju u većini slučajeva nemaju adekvatan odgovor.

    Vrijeme na koje se ugovor o radu zaključuje

    Kada je u pitanju vrijeme na koje se ugovor o radu zaključuje, u Zakonu o radu FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018) postoje dvije opcije, te se tako ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme.

    Zakon favorizira ugovor o radu na neodređeno vrijeme u prilog čemu govori činjenica da se ugovori o radu bez podatka o trajanju smatraju ugovorima na neodređeno vrijeme. Osim toga, ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.

    Iako je Zakon jasan, te postoje drugi propisi koji ne dozvoljavaju takvu praksu, često radnici, po nalogu poslodavca, stupaju na rad bez zaključenog ugovora o radu.

    Bez obzira što postoje razlozi i način da se i ugovor o radu na neodređeno vrijeme raskine, svaki radnik bi želio da ima takav ugovor, zato što pruža veću sigurnost, ima različite prednosti kada je ostvarivanje drugih prava u pitanju, a i sa psihološkog aspekta i aspekta zadovoljstva radnika.

    Ugovor o radu prestaje na jedan od slijedećih načina:

    a. smrću radnika;

    b. sporazumom poslodavca i radnika;

    c. kad radnik navrši 65 godina života i 15 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;

    d. kad radnik navrši 40 godina staža osiguranja (u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju), bez obzira na godine života, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;

    e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog gubitka radne sposobnosti;

    f. otkazom ugovora o radu;

    g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;

    h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca – danom stupanja na izdržavanje kazne;

    i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca – početkom primjene te mjere;

    j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

    Tema ovoga teksta je otkaz ugovora o radu. U skladu sa članom 96. Zakona, poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako:

    a. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga,

    b. radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.

    Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli radnika na druge poslove ili da ga prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima.

    Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu u smislu stava 1. tačka a. ovog člana, poslodavac namjerava da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.

    Otkaz ugovora o radu bez poštivanja ugovornog roka

    Poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je radnik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos. U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pisanog upozorenja radniku. Pisano upozorenje sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se radnik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca. Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju se vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza.

    Neopravdani razlozi za otkaz ugovora o radu

    Ukoliko ste privremeno spriječeni za rad zbog bolesti ili povrede, ili ste podnijeli žalbu ili tužbu, odnosno sudjelujete u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona ili nekog drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu ili ste se obratili nadležnim organima izvršne vlasti, odnosno ako ste se zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnijeli prijavu o toj sumnji odgovornim licima ili nadležnim organima državne vlasti, to NISU OPRAVDANI RAZLOZI ZA OTKAZ i u tom slučaju trebate tražiti zaštitu svojih prava.

    Forma otkaza ugovora o radu

    Otkaz se daje u pisanoj formi i poslodavac ga je uvijek dužan obrazložiti.

    Pravo radnika da se izjasni o odgovornosti

    Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada radnika, obavezan je omogućiti radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret, a na poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

    Prava radnika u slučaju prestanka rada prije isteka otkaznog roka

    Ako radnik, na zahtjev poslodavca, prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka, poslodavac je obavezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit može poslodavca obavezati da:

    a. vrati radnika na rad, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi radnik ostvario da je radio i nadoknadi mu štetu, ili

    b. isplati radniku:

    -naknadu plaće u visini plaće koju bi radnik
    ostvario da je radio;

    – naknadu štete za pretrpljenu štetu;

    – otpremninu na koju radnik ima pravo u skladu
    sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
    pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

    – druge naknade na koje radnik ima pravo, u
    skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
    pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    Ako radnik prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka, bez saglasnosti poslodavca, poslodavac ima pravo na naknadu štete prema opštim propisima o naknadi štete. Radnik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.

    O ovim, ali i drugim pitanjima vezanim za uređivanje radnog odnosa, detaljno možete pročitati u Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj:
    26/16 i 89/18)

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

  • Autorska prava na YouTube – Poštena upotreba

    Bez obzira na nivo znanja o zaštiti autorskih prava, budući da se o ovoj temi mnogo govori, svaka osoba koja koristi Internet zna da postoje pravila koja se odnose na korištenje sadržaja sa YouTube, bez obzira što sama pravila ne poznaje. Ukoliko koristite YouTube, veoma je značajno da pročitate šta su Autorska prava na YouTube – Poštena upotreba.

     

    Oni koji se bave objavljivanjem audio i video sadržaja na Youtube, svjesni su da postoje granice i pravila korištenja tuđeg sadržaja, međutim, u zabludi da to rade sa poštenim namjerama, često pogriješe i izlože se posljedicama.

     

    Poštena upotreba pravna je doktrina koja u određenim okolnostima omogućuje ponovnu upotrebu materijala zaštićenog autorskim pravima bez traženja dopuštenja od vlasnika autorskih prava.

     

    U SAD-u poštenu upotrebu može utvrditi samo sud. Sudovi se prilikom analize poštene upotrebe za svaki pojedini slučaj oslanjaju na četiri faktora, uključujući svrhu i način upotrebe, prirodu djela zaštićenog autorskim pravima, udio i značaj korištenog djela zaštićenog autorskim pravima te učinak upotrebe na potencijalnom tržištu za djelo zaštićeno autorskim pravima ili vrijednost djela zaštićenog autorskim pravima.

     

    U SAD-u poštenu upotrebu određuje sudija koji određeni slučaj analizira na temelju niza načela. U različitim zemljama vrijede različita pravila s obzirom na to kada se materijal smije upotrijebiti bez dopuštenja vlasnika autorskih prava. Naprimjer, u SAD-u se poštenom upotrebom mogu smatrati komentari, kritike, istraživanja, predavanja ili priopćavanje novosti. U nekim drugim zemljama postoji sličan koncept naziva pošteno postupanje koji može funkcionirati drukčije.

     

    1. Svrha i način upotrebe, uključujući i je li ta upotreba komercijalne prirode ili je namijenjena neprofitnim obrazovnim svrhama

    Sudovi obično uzimaju u obzir je li upotreba “transformativna”, odnosno, dodaje li novi izričaj ili značenje originalu ili samo kopira original. Manje je vjerojatno da će se komercijalna upotreba smatrati poštenom, premda se u određenim slučajevima videozapis može unovčiti uz pozivanje na načelo poštene upotrebe.

     

    1. Priroda djela zaštićenog autorskim pravom

    Ako uporedimo upotrebu materijala iz djela koja su primarno faktografska i upotrebu materijala iz fiktivnih djela, vjerojatnije je da će prva od njih biti poštena.

     

    1. Količina i značaj upotrijebljenog udjela u odnosu na djelo zaštićeno autorskim pravima kao cjelinu

    Poštenom upotrebom vjerojatnije će se smatrati posuđivanje manjih materijala iz originalnog djela nego posuđivanje većih dijelova. Međutim, čak i malo posuđivanje neće se smatrati poštenom upotrebom ako se radi o “srži” djela.

     

    1. Učinak upotrebe na potencijalnom tržištu za djelo zaštićeno autorskim pravima ili vrijednost djela zaštićenog autorskim pravima

    Manje je vjerojatno da će se poštenom upotrebom smatrati upotreba koja umanjuje mogućnost vlasnika autorskih prava da stekne profit od svojeg izvornog djela. Sudovi su za taj faktor u nekim slučajevima napravili izuzetke ako se radilo o parodijama.

     

    Ako upotrijebite tuđi materijal zaštićen autorskim pravima, to se neće automatski smatrati poštenom upotrebom, čak i ako pritom navedete vlasnika autorskih prava, objavite izjavu o odricanju od odgovornosti poput “kršenje prava nije namjerno” ili u nečiji originalni sadržaj dodate svoj originalni sadržaj. Konkretnije, poštenom upotrebom neće se smatrati upotreba materijala u kojem se ne komentariše ili kritikuje upotrijebljeni sadržaj (već taj materijal služi kao zamjena za originalno djelo).

     

    Ako navedete vlasnika djela zaštićenog autorskim pravima, to ne znači da se upotreba tog djela automatski kvalificira kao poštena; upotreba tog djela mora biti transformativne prirode. Fraze kao što su “sva prava pripadaju vlasniku” i “ja nisam vlasnik” ne znače automatski da je vaša upotreba tog materijala poštena, a ne znače ni da ste time dobili dopuštenje vlasnika autorskih prava za upotrebu njegova sadržaja.

     

    Ne postoje čarobne riječi koje bi vam garantovale zaštitu načelom poštene upotrebe ako upotrebljavate tuđi materijal zaštićen autorskim pravima. Uključivanje fraze “kršenje prava nije namjerno” neće vas automatski zaštititi od žalbe zbog kršenja autorskih prava.

     

    Sudovi će pažljivo razmotriti svrhu vaše upotrebe kako bi utvrdili je li ona poštena. Naprimjer, izjava da će se sadržaj koji ste prenijeli upotrebljavati “samo u svrhu zabave” vjerojatno neće imati prevagu u ispitivanju poštene upotrebe. Slično tome, upotreba u “neprofitne” svrhe ide vam na ruku prilikom analize poštene upotrebe, ali ne predstavlja zaštitu sama po sebi.

     

    Čak i ako ste u tuđi sadržaj dodali nešto svoje, ta upotreba možda se i dalje neće smatrati poštenom, naročito ako dio koji ste sami izradili ne daje originalnom sadržaju novi izričaj, značenje ili poruku. Kao i u svim drugim slučajevima koje smo naveli, sudovi će razmotriti sva četiri faktora ispitivanja poštene upotrebe, uključujući i upotrijebljenu količinu originalnog sadržaja.

  • Autorska prava na YouTube – Šta je autorsko pravo?

    Youtube je servis budućnosti i sve više ljudi odlučuje svoje sadržaje podijeliti upravo na platformi koja je dostupna najvećem dijelu čovječanstva i svakim danom postaje sve značajniji faktor kao dom nekih od najznačajnijih i najzanimljivijih sadržaja objavljenih širom svijeta. U tom kontekstu, šta su autorska prava na YouTube – odnosno, šta je autorsko pravo?

    Zaštita autorskih prava za sadržaje objavljene na YouTube postaje sve značajnija tema, budući da autori imaju mogućnost da profitiraju od svoga autorskog djela, te da je profit motiv i onima koji rad drugih žele da iskoriste za svoju ličnu korist iako za to nisu ovlašteni.

    Međutim, šta je autorsko pravo u kontekstu YouTube sadržaja?

    Općeprihvaćeno je da kada neko stvori originalno djelo zabilježeno na fizičkom mediju, automatski postaje vlasnik autorskog prava na to djelo. Kao vlasnik autorskog prava ima isključivo pravo na upotrebu djela. U većini slučajeva samo vlasnik autorskog prava može drugim osobama dati dopuštenje za upotrebu djela.

    Audiovizuelna djela poput TV emisija, muzike i online videozapisa, zvučni snimci i kompozicije, pisana djela poput predavanja, članaka, knjiga i kompozicija, vizuelna djela poput slika, plakata i oglasa, videoigre i računarski softver, dramska djela poput drama i mjuzikla podliježu zaštiti autorskih prava, dok ideje, činjenice i procesi ne podliježu zaštiti autorskog prava.

    Prema zakonima o autorskim pravima, da bi djelo ispunjavalo uslove za zaštitu autorskog prava, mora biti kreativno i zabilježeno na fizičkom mediju. Imena i naslovi sami po sebi ne podliježu zaštiti autorskog prava.

    Kada je YouTube u pitanju, djelo zaštićeno autorskim pravom može se upotrijebiti bez kršenja autorskog prava vlasnika. To je moguće na temelju poštene upotrebe ili dobivanja dopuštenja za upotrebu tuđeg sadržaja u videozapisu.

    Međutim, YouTube ne može posredovati u sporovima oko vlasništva nad pravima. Kad Youtube primi potpunu i važeću obavijest o uklanjanju, oni uklanjaju sadržaj u skladu sa zakonom. U skladu s tim, kada YouTube primi valjan odgovor na pritužbu, prosljeđuje ga osobi koja je zatražila uklanjanje. Nakon toga uključene strane mogu rješavati slučaj na sudu.

    Autorsko je pravo samo jedan oblik intelektualnog vlasništva. Nije isto što i zaštitni znak, koji štiti naziv, slogan, logotip i druge izvorne identifikatore robne marke kako ih drugi ne bi mogli upotrebljavati u određene svrhe. Razlikuje se i od patentnog zakona, koji štiti izume.

    YouTube pruža zaseban postupak uklanjanja za videozapise koji krše zakone o zaštitnim znakovima ili druge zakone.

    Također je bitno napomenuti da sama činjenica da se pojavljujete u videozapisu, na slici ili u audiosnimci ne znači da ste i vlasnik prava na nju. Naprimjer, ako je vaša prijateljica kamerom snimila vaš razgovor, ona će biti vlasnica  prava na tu videosnimku. Riječi vašeg razgovora ne podliježu autorskim pravima zasebno od samog videozapisa, osim ako su unaprijed napisane.

    Ako vaš prijatelj ili druga osoba bez vašeg dopuštenja prenese videozapis, sliku ili snimku na kojoj se vi nalazite i smatrate da je time prekršeno vaše pravo na privatnost ili sigurnost, možete uložiti YouTubeu žalbu zbog povrede privatnosti.

    Kako je sve više novca u igri, autorska prava će postajati sve značajnija tema, a tako i aktivnosti autora na zaštiti svojih prava. S tim u vezi, prilikom korištenja tuđeg autorskog djela, potrebno je postupati sa velikim oprezom. Dodavanje fraza i izjava kao što su “sva prava pripadaju autoru”, “kršenje prava nije namjerno” ili “nisam vlasnik prava” ne znači da imate dopuštenje vlasnika da objavite njegov sadržaj, a ne znači ni da vaša upotreba tog materijala predstavlja poštenu upotrebu.

    Ukoliko imate dodatna pitanja vezanih za autorska prava na YouTube – Šta je autorsko pravo?  ili vas interesuje nešto drugo u vezi sa zaštitom autorskih prava na YouTube servisu, rado ćemo, u skladu sa informacijama kojima mi raspolažemo, odgovoriti na njih.

  • Problem Dana Republike Srpske

    Problem Dana Republike Srpske

    Da li je Dan Republike Srpske kao jednog od entiteta Bosne i Hercegovine zaista neustavan? Zašto u Bosni i Hercegovini imamo problem Dana Republike Srpske?

    Kao i u ostalim demokratskim državama širom svijeta i u Bosni i Hercegovini ustav je najviši pravni akt.

    Za razliku od većine ostalih demokratskih država širom svijeta, u Bosni i Hercegovini je to malo komplikovanije.

    Po broju ustava koji su na snazi, ova država bi trebala biti najdemokratskija na svijetu.

    Uopšteno govoreći, između ostalog, ustav određuje set osnovnih pravila za funkcionisanje društva, te određuje ko ima moć da donosi odluke u ime naroda.

    Ako je suditi po pretragama na Internetu kao jednom od najjednostavnijih načina da se informišete o svojim osnovnim pravima, narodi Bosne i Hercegovine nisu previše zainteresovani za odredbe Ustava, te je generalno pravna pismenost na veoma niskom nivou.

    U odbranu prosječnog građanina Bosne i Hercegovine, i školovanim pravnicima je potrebno mnogo istraživanja i proučavanja kako bi se počeli snalaziti u “moru propisa”.

    U skladu s tim, u Bosni i Hercegovini niko nikome ne može objasniti ništa, niti se može dogovoriti oko bilo čega. Čak ni kada su odluke Ustavnog suda u pitanju.

    Govorimo o Danu Republike Srpske.

    U Republici Srpskoj bi, logično, da slave, iz Federacije BiH im, za Bosnu i Hercegovinu logično, kvare slavlje…

    Zakon o praznicima Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 43/2007 i “Sl. glasnik BiH”, br. 77/2016 – rješenje US BiH) u članu 2 navodi „b) Dan Rapublike“ kao jedan od republičkih praznika, dok u članu 3 piše da je „b) prestalo da važi“.

    Šta se zapravo dogodilo?

    Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine podnio je 17. januara 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2.b) i člana 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/07; u daljnjem tekstu: Zakon o praznicima).

    Podnosilac zahtjeva tvrdi da je Dan Republike koji se obilježava 9. januara kao praznik uspostavila „Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ još 1992. godine bez učešća Bošnjaka i Hrvata u svom sastavu, a što nesumnjivo ukazuje na to da su Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, ali i Ostali, odnosno drugi građani Bosne i Hercegovine drugačije tretirani u odnosu na Srbe u Republici Srpskoj.

    Također se ističe i da se taj datum (9. januar) u Republici Srpskoj proslavlja kao datum isključivo vezan za srpski narod. U vezi s tim je ukazao na to da se priređuju crkvene svečanosti za proslavu tog praznika, da se tog dana slavi i krsna slava Republike Srpske – Sveti arhiđakon Stefan, a što sve ukazuje na oficijelnu vezu i odnos Republike Srpske prema isključivo jednoj religijskoj grupi – pravoslavcima, pri čemu su zanemarene sve druge grupe i pojedinci koji žive u Republici Srpskoj. Također, ukazano je na to da pravoslavni svećenici aktivno učestvuju u ceremoniji obilježavanja tog praznika, te da se religioznim ceremonijama dodatno daje značaj tom datumu i stavlja do znanja pripadnicima drugih naroda da to nije njihov, već samo praznik pripadnika srpskog naroda. U prilog navedenom, podnosilac zahtjeva je priložio i zvaničnu pozivnicu za obilježavanje Dana Republike 9. januara iz koje proizlazi da se ceremonija obilježavanja praznika sastoji od crkvene i svjetovne svečanosti.

    Zbog svega toga, a detaljno obrazloženje možete da pročitate na ovome LINK-u, Ustavni sud donosi Rješenje broj 77/16 u kojem piše:

    „Utvrđuje se da Narodna skupština Republike Srpske nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine. Utvrđuje se da odredba člana 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 43/07) prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja ovog rješenja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.„

    Nakon toga, u Službenom Glasniku RS objavljen je Zakon o Danu Republike Srpske broj: 113/16 od 30.12.2016.  U članu 2 Zakona piše: „(1) Na osnovu potvrđene volјe građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao  Dan Republike.(2) Dan Republike se obilјežava i praznuje kao sekularni praznik.“

    Devet delegata u Vijeću naroda RS iz bošnjačkog i hrvatskog naroda podnijelo je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine novi zahtjev radi osporavanja novog Zakona o Danu RS-a. “Ovlašteni podnosilac podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti novog zakona koji je donesen u Narodnoj skupštini RS-a. Međutim, Ustavni sud još nije donio odluku o tom zahtjevu. To su činjenice.” – registrar Ustavnog suda BiH Zvonko Mijan.

    Dakle, gdje su odredbe Zakona o praznicima Republike Srpske osporene, donešen je Zakon o Danu Republike Srpske.

    U Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) 19.04.2019. godine je zvanično zaprimljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa Zakonom o Danu RS-a. U dostavljenoj odluci Ustavnog suda BiH, navedeno je da se ukida član 2, stav 1, Zakona o Danu RS-a koji glasi: “Na osnovu potvrđene volje građana RS-a, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike“, koji, prema Pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, formalno, prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku BiH“.

    “Za Narodnu skupštinu RS 9. januar je istorijska činjenica ustanovljenja RS i tako će i ostati”- Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (RS) Nedeljko Čubrilović .

    U Bosni i Hercegovini ne postoji problem Dana Republike Srpske, u Bosni i Hercegovini svi imaju svoju istinu. To je problem Bosne i Hercegovine.