Author: admin

  • Vaša prava u zaštiti ličnih podataka

    Opšta Uredba o zaštiti podataka uvodi i pojašnjava određena nova prava za ispitanike, te osigurava (osim u iznimnim situacijama) jednak nivo zaštite svakom pojedincu iz Europske unije, bez obzira na državu članicu nadležnu za postupanje u konkretnom slučaju. Od izuzetne je važnosti da znate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka, jer vaši lični podaci nisu samo to, oni su i roba kojom mnogi bez vašeg znanja trguju.

    Voditelj obrade dužan je preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije o aspektima obrade ličnih podataka, te o pravima ispitanika na pristup svojim podacima, brisanje podataka, ograničenje obrade, prenosivost podataka, upućivanje prigovora u vezi s automatizovanim pojedinačnim donošenjem odluka (što uključuje profilisanje).

    Navedene informacije trebaju se pružiti u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, naročito za svaku informaciju koja je namijenjena djetetu. Također, ako ispitanik uputi određeni zahtjev voditelju obrade za ostvarivanje svojih prava iz Opšte uredbe o zaštiti podataka, a voditelj obrade ne postupi po tom zahtjevu, tada voditelj obrade bez odgađanja i najkasnije jedan mjesec od primitka zahtjeva izvještava ispitanika o razlozima ne postupanja po zahtjevu i o mogućnosti podnošenja pritužbe nadzornom tijelu, te traženja pravnog lijeka.

    U nastavku pročitate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka:

     

    • transparentnost (čl. 12-14): pružanje informacija prilikom prikupljanja podataka kada voditelj obrade mora među ostalim informacijama obavijestiti ispitanika i o svojem identitetu i kontakt podacima, svrhama obrade i pravnoj osnovi za obradu podataka, primaocima, iznošenju u treće zemlje, periodu pohrane, mogućnosti povlačenja saglasnosti, itd.;
    • pravo pristupa podacima (čl. 15) pripada ispitanicima. To im pravo omogućuje pristup ličnim podacima i podacima o načinu njihove obrade. Voditelj obrade dužan je na zahtjev pružiti pregled kategorija podataka koji se obrađuju kao i kopiju stvarnih podataka. Nadalje, voditelj obrade ispitanika mora obavijestiti o detaljima obrade poput svrhe obrade, eventualnim primateljima podataka i načinu na koji je voditelj stekao te podatke;
    • pravo na ispravak (čl. 16): ispitanik ima pravo zahtijevati ispravak netačnih ličnih podataka koji se na njega odnose, a uzimajući u obzir svrhe obrade, ispitanik ima pravo dopuniti nepotpune lične podatke, među ostalim i davanjem dodatne izjave;
    • brisanje („pravo na zaborav“) (čl. 17): ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje ličnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja ako, među ostalim, lični podaci više nisu neophodni u odnosu na svrhu obrade. Ovo pravo ima ograničenja pa tako npr. političar ne može zatražiti brisanje informacija o sebi koje su date u okviru političkog djelovanja.
      Pravo na zaborav zamijenjeno je ograničenijim pravom na zaborav u inačici GDPR-a koju je usvojio Europski parlament u martu 2014. U čl. 17. navodi se da ispitanik ima pravo zatražiti brisanje ličnih podataka koje ga se tiču prema jednom od osnova, uključujući nepridržavanje principa zakonite obrade (čl. 6. st. 1.), što uključuje slučajeve u kojima su interesi ili osnovna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka, naročito ako je ispitanik dijete, snažniji od interesa voditelja obrade.
      Član 17. izričito propisuje pravo na zaborav. Podaci moraju biti izbrisani “bez odlaganja”, ako više nisu potrebni ili ako je saglasnost povučena;
    • pravo na ograničenje obrade (čl. 18): u pojedinim situacijama npr. kada je tačnost podataka osporavana ispitanik ima pravo zahtijevati da se obrada njegovih ličnih podataka ograniči uz iznimku pohrane i nekih drugih vrsta obrade.
    • pravo na prenosivost (čl. 20): ispitanik ima pravo zaprimiti svoje lične podatke, a koje je prethodno pružio voditelju obrade, u strukturisanom obliku, te u uobičajeno upotrebljavanom i strojno čitljivom formatu, te ima pravo prenijeti te podatke drugom voditelju obrade bez ometanja od strane voditelja obrade kojem su lični podaci pruženi, ako se obrada sprovodi automatizovanim putem i zasniva na saglasnosti ili ugovoru.
      Ispitanici također imaju pravo prenijeti lične podatke iz jednog sistema elektronske obrade u drugi, bez da ih u tome sputava voditelj obrade. Ovim pravom nisu obuhvaćeni dovoljno anonimizovani podaci, ali i podaci koji ne sadrže identifikatore, ali pomoću kojih se pojedinca može identifikovati uz dodatne podatke, obuhvaćeni su pravom. Pravo obuhvaća podatke koje je ispitanik ‘dao’ i podatke koji su nastali ‘praćenjem’, poput ponašanja ispitanika. Nadalje, voditelj obrade podatke mora pružiti u strukturisanom, uobičajeno korištenom formatu (čl. 20.). Pravni stručnjaci u konačnoj inačici GDPR-a vide “novo pravo” koje “seže i preko običnog prava na prenosivost podataka između dva voditelja obrade kako je navedeno u članu 20”;
    • pravo na prigovor (čl. 21): ispitanik ima pravo uložiti prigovor na obradu ličnih podataka ako se ista zasniva na zadaćama od javnog interesa, na izvršavanje službenih ovlasti voditelja obrade ili na legitimne interese voditelja obrade (uključujući i profilisanje), tada voditelj obrade ne smije više obrađivati lične podatke ispitanika osim ako dokaže da njegovi legitimni razlozi za obradu nadilaze interese ispitanika, te radi zaštite pravnih zahtjeva, također ako se ispitanik protivi obradi za potrebe direktnog marketinga, lični podaci više se ne smiju obrađivati;
    • pravo usprotiviti se donošenju automatizovanih pojedinačnih odluka (profilisanje) (čl. 22): ispitanik ima pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se zasniva isključivo na automatizovanoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne efekte koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utiču, osim ako je takva odluka potrebna za sklapanje ili izvršenje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka, ako je dopuštena pravom EU-a ili nacionalnim pravom kojim se propisuju odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda, te legitimnih interesa ispitanika ili zasnovana na izričitoj saglasnosti ispitanika.

     

    Ovom Uredbom su ojačana prava nosioca podataka i obaveze onih koji obrađuju lične podatke. Za potpuno razumijevanje i shvatanje odredaba Uredbe u kontekstu, upućujemo vas da pročitate čitavu Uredbu.

  • Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

    U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.  Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.

    Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

    Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

    Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

     

    Svjedok može uskratiti svjedočenje:

    1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

    2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;

    3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

    4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.

     

    Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.  Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

    Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

    Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

    Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

    Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

    Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

    Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

    Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

    U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.

  • Nadležnost suda u parničnom postupku

    Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03,73/05, 19/06, 98/15) određuje pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Između ostalog, Zakon određuje i nadležnost suda u parničnom postupku.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

     

    Sud ocjenjuje da li je nadležan, poslije prijema tužbe. Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.

    Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. Kada sud u toku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.

    Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparničnog postupka. Nakon pravomoćnosti rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparničnog postupka prednadležnim sudom. Radnje koje je proveo parnični sud, kao što su uvidaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su poduzete u parničnom postupku.

    Sud se može u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.

    Sud se može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

    Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

    Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo
    nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

    Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nade da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slucaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.

    Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se taj sud oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

    Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti izmedu tih sudova.

    Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda i kantonalnog suda s područja istog kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova s područja dva ili više kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Federacije i općinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava Vrhovni sud Federacije, u općoj sjednici.

    Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

    Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost od odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinačnih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem ce se području poduzeti radnja.

    Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

    U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava. Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može zatražiti obavještenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

    Sud u Federaciji nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito odredena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili međunarodnim ugovorom.

    Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Federaciji za odredenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

    Stvarna nadležnost

     

    U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

    Mjesna nadležnost

     

    a) Opća mjesna nadležnost

    Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

    Za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako tuženi nema prebivalište, opće mjesno je nadležan sud na cijem području tuženi ima boravište.

    Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženog.

    Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i općine, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća. Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.

    Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u inostranstvu, opće mjesno je nadležan sud njegovog posljednjeg prebivališta u Federaciji.

    b) Izberiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima za naknadu štete

    Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

    Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je, pored suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Ove odredbe primijenjivat će se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trečim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje, a odredba o nadležnosti suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

    Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac osoba koja traži izdržavanje, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u bračnim sporovima

    Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

    Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

    U sporovima radi utvrdivanja ili osporavanja ocinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe

    Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

    Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

    Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.

    Nadležnost po mjestu plaćanja

    Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

    Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

    Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlenik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

    Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

    Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    c) Isključiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima o nekretninama

    Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na cijem se području nalazi nekretnina.

    Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

    Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu

    Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležni sud u Federaciji, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan.

    Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

    Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje.

    d) Supsidijarna nadležnost

     

    Nadležnost za suparničare

    Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara (član 362. stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.

    Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji

    Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.

    Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem je području obaveza nastala.

    U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji opća mjesna nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.

    Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji

    U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na čijem se području nalazi njeno stalno zastupništvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedište organa kome je povjereno da obavlja njene poslove.

    e) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

    Ako nadležni sud zbog izuzeća sudija ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji ce odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.

    Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

    f) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

    Ako zakonom nije odredena isključiva nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uslov da je taj sud stvarno nadležan.

    Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležni sud.

    Sporazum o tome koji sud će suditi važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče odredenog spora ili više sporova koji svi proistjeću iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upučuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

    Zahtjev tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

  • Autorska prava na računarskim programima

    Razvoj informacionih tehnologija, te značaj koji računarski programi imaju u svakodnevnom životu nametnuli su potrebu da se zaštite autorska prava na računarskim programima.

    Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu Zakona o autorskom i srodnim pravima (“Službeni glasnik BiH br. 63/10), računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.

     

    Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi

     

    Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.

     

    Autorska prava na računarskim programima

     

    Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:

    o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,

    o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,

    o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.

    Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.

     

    Sadržajna ograničenja autorskih prava

     

    Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom.

    Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.

     

    Dekompiliranje

     

    Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:

    o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,

    o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i

    o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

    U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.

     

    Posebne mjere zaštite

     

    Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe.

    Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.

  • Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

    U velikom broju slučajeva, zakoni su efikasni u zaštiti vaših prava onoliko koliko svoja prava poznajete sami. Budući da su prava iz radnog odnosa jako značajna za sve građane, u nastavku vam donosimo korisne odredbe kako to propisuju Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) i Zakon o radu RS (“Sl. glasnik RS”, br. 1/16 i 66/18), a tiču se prava radnika u slučaju promjene poslodavca.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene poslodavca, odnosno promjene poslodavca u skladu sa zakonom (spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.) ili u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom poslodavca, svi ugovori o radu koji važe na dan promjene poslodavca, uz pisanu saglasnost radnika, prenose se na novog poslodavca (poslodavac pravni sljednik).

    Radnik čiji se ugovor o radu prenese, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenosa ugovora o radu. Poslodavac – pravni prethodnik dužan je o prenošenju ugovora o radu na poslodavca pravnog sljednika pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

    U slučaju promjene poslodavca, na radnike se, do zaključivanja novog kolektivnog ugovora, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.

    U slučaju promjene djelatnosti poslodavca, na radnike se primjenjuje kolektivni ugovor novog područja djelatnosti i to od dana promjene djelatnosti.

    Zakon o radu Republike Srpske (RS) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene kod poslodavca, odnosno promjene poslodavca ili vlasništva nad poslodavcem, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšte akte i sve ugovore o radu koji važe na dan promjene poslodavca.

    Poslodavac prethodnik dužan je da poslodavca sljedbenika potpuno i istinito obavijesti o pravima i obavezama iz opšteg akta i ugovora o radu koji se prenose.

    Poslodavac prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sljedbenika pismenim putem obavijesti radnike čiji se ugovori o radu prenose. Ako radnik odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja obavještenja,  poslodavac prethodnik može radniku da otkaže ugovor o radu.

    Poslodavac sljedbenik dužan je da primjenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promjene poslodavca, osim ako prije isteka tog roka istekne vrijeme na koje je donesen opšti akt.

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da najmanje 15 dana prije promjene poslodavca obavijeste reprezentativni sindikat kod poslodavca o:

     

    1) datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca,

    2) razlozima za promjenu poslodavca,

    3) pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

     

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da, najmanje 15 dana prije promjene poslodavca, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom, preduzmu mjere u cilju ublažavanja socijalno-ekonomskih posljedica na položaj radnika.

    Ako kod poslodavca ne postoji reprezentativni sindikat, radnici imaju pravo da budu neposredno obaviješteni o datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca, razlozima za promjenu poslodavca, te pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

    Odredbe ovog Zakona primenjuju se i u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom privrednog društva ili drugog pravnog lica.

     

    ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI (DISCLAIMER)

  • Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing

    Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing

    Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing, ne događaju se samo u društvima u tranziciji već i u najrazvijenijim demokratskim društvima i pravnim sistemima.

    Razlika je u tome što se u zrelim društvima u velikom broju slučajeva takve pojave procesuiraju i adekvatno sankcionišu, dok na Balkanu veoma često nasilnici prođu nekažnjeno, a žrtve su suočene sa ozbiljnim zlostavljanjem i stigmom koje rezultira zdravstvenim i drugim problemima sa tragičnim posljedicama.

    Dodatni problem je i činjenica da ni žrtve često nisu svjesne pravne kvalifikacije onoga što im se događa.

    Prilikom stupanja u radni odnos, svaka osoba mora znati da je poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjeno uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

    Nasilje bilo koje vrste ne može biti normalno bilo gdje, a posebno ne može biti svojstveno radnom okruženju u kojem se od zaposlenika očekuje angažman i optimalna produktivnost.

    Šta je mobing?

    Mobing ćete prepoznati kao oblik ponašanja koji često prate uvrede na privatnom ili profesionalnom nivou od strane nadređene ili neposredno nadređene osobe, a često i od strane radnih kolega ili drugih osoba sa kojima je žrtva zbog prirode posla primorana sarađivati.

    Najčešće je to vrijeđanje i nazivanje pogrdnim imenima, omalovažavanje, vršenje pritiska, te poticanje drugih na omalovažavanje zaposlenog, te određivanje nemogućih zadataka, a sve u cilju dovođenja zaposlenog u stanje bespomoćnosti i bezizlaznosti, bez obzira na motiv zbog kojeg se to radi, te drugi oblici ponašanja koji dovode u pitanje ljudsko dostojanstvo i kose se sa normama profesionalnog i zakonom ili nekim drugim aktom propisanog odnosa na radnom mjestu.

    Zakon o radu Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018) prepoznaje uznemiravanje i nasilje na radu i mobing, te poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca izričito zabranjuje uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

    Uznemiravanje u smislu ovog Zakona  je svako neželjeno ponašanje uzrokovano diskriminacijom radnika, kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

    Diskriminacija može biti direktna ili indirektna.

    Seksualno uznemiravanje je svako ponašanje koje riječima ili radnjama seksualne prirode ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje izaziva strah ili stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

    Nasilje na osnovu spola je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju lica u njihovim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova na radu ili u vezi sa radom.

    Mobing predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.

    Diskriminacija u smislu ovog Zakona zabranjena je u odnosu na:

    a. uvjete za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla,

    b. uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa,

    c. obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje,

    d. napredovanje u poslu i

    e. otkazivanje ugovora o radu.

    U slučajevima diskriminacije, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju.

    Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

    Ako radnik odnosno lice koje traži zaposlenje u slučaju spora iznesu činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama ovog zakona o zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju već da ima svoje objektivno opravdanje.

    Ako sud utvrdi da je tužba osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.

    U slučajevima diskriminacije, uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, nasilja na osnovu spola, kao i mobinga na radu ili u vezi s radom, ni jedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti kao ograničavanje ili umanjivanje prava na vođenje krivičnog ili građanskog postupka.

    Uznemiravanje i nasilje na poslu i mobing balkanska su svakodnevnica. Nemojte dozvoliti da budete žrtva i koristite prava koja vam garantuju propisi zemlje u kojoj živite. Ukoliko niste u mogućnosti da se sami zaštitite, obratite se pravnom stručnjaku i advokatu.

  • Kako ukloniti svoj videozapis sa druge web lokacije

    Ako se YouTube videozapis čiji ste vlasnik vi nalazi na nekoj web stranici bez vašeg dopuštenja, trebate slijediti postupke te web lokacije kako biste tražili i ishodovali uklanjanje tog  videozapisa. Niko drugi to ne može učiniti umjesto vas. U tekstu koji slijedi donosimo vam korisne informacije o tome kako ukloniti svoj videozapis sa druge web lokacije, ukoliko je na istoj protupravno postavljen.

     

    Većina web lokacija koje korisnicima dopuštaju prijenos videozapisa pridržavaju se odredbi Safe Harbor Zakona o autorskim pravima u digitalnom tisućljeću (DMCA). To znači da su dužne ukloniti sporni sadržaj kad njegov vlasnik pošalje potpunu i valjanu obavijest o uklanjanju tog sadržaja. Postoje i izuzeci, ali ako ste sigurni da kopija vašeg djela nije zaštićena na temelju načela poštene upotrebe, možete podnijeti zahtjev za uklanjanje.

     

    Djelo zaštićeno autorskim pravom može se upotrijebiti bez kršenja autorskog prava vlasnika. To je moguće na temelju poštene upotrebe ili dobivanja dopuštenja za upotrebu tuđeg sadržaja u videozapisu.

     

    Većina web lokacija traži da navedete URL spornog videozapisa. Ako ste svoj videozapis pronašli na feedu ili nekoj stranici s više videozapisa, desnom tipkom miša kliknite na taj videozapis ili vremensku traku videozapisa i preuzmite URL.

     

    Web lokacije koje se pridržavaju DMCA-a obvezne su navesti podatke za kontakt predstavnika za DMCA, koje možete pronaći i na stranicama Ureda za autorska prava SAD-a. U nastavku je kratak popis e-adresa na koje možete uputiti obavijest o uklanjanju sadržaja u slučaju da je na jednoj od sljedećih web lokacija vaš videozapis objavljen bez vašeg dopuštenja. Ako je vaš videozapis na nekoj drugoj web lokaciji, odgovarajuće podatke za kontakt trebali biste moći pronaći u bazi podataka Ureda za autorska prava SAD-a.

     

    Dailymotion : notifications@dailymotion.com

    Facebook : ip@fb.com

    Instagram : ip@instagram.com

    Periscope: copyright@periscope.tv

    Twitter : copyright@twitter.com

    Vimeo : dmca@vimeo.com

     

     

    Napomena o odricanju od odgovornosti: ovdje iznesene informacije ne predstavljaju pravni savjet. Ako vam je potreban pravni savjet, obratite se vašem advokatu.

  • Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Porodičnim zakonom FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 35/2005, 41/2005 – ispr., 31/2014 i 32/2019 – odluka US) uređuju se: porodica, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo, pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također se uređuju postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom. Tema ovoga članka je Razvod braka i podjela bračne stečevine.

    Sadržaj

    Šta je brak?

    Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca. Brak sklapaju saglasnom izjavom žena i muškarac pred matičarom. Bračni partneri mogu nakon sklopljenog braka pred matičarom sklopiti brak i pred vjerskim službenikom. Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.

    Može li se vjenčati putem punomoćnika

    Prestanak braka

    • Brak prestaje smrću bračnog partnera, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom braka.
    • Ako je nestali bračni partner proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je u pravomoćnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti.
    • Brak prestaje poništenjem i razvodom kada presuda suda o poništenju, odnosno razvodu braka postane pravomoćna.

    Kada se može tražiti razvod braka?

    Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    Sporazumni razvod braka

    Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka:

    a) ako je od sklapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci,

    b) ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

    Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Posredovanje

    Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

    Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.

    Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

    Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlašćenoj osobi na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. Izuzetno, bračni partneri mogu podnijeti zahtjev za posredovanje ovlašćenoj osobi izvan mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta.

    Osoba ovlašćena za posredovanje dužna je u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera. Tada su oni dužni da lično pristupe i učestvuju u ovom postupku.

    Punomoćnici ne mogu zastupati bračne partnere, niti mogu prisustvovati u postupku posredovanja.

    U postupku posredovanja ovlašćena osoba nastojat će ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Prema potrebi preporučit će im da se obrate savjetovalištima ili drugim savjetodavnim ustanovama. Ovlašćena osoba upoznat će bračne partnere sa posljedicama razvoda braka. To se posebno odnosi na posljedice koje se odnose na djecu.

    Posljedice neodazivanja na poziv u postupku posredovanja

    Ako se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv da učestvuju u postupku posredovanja, a ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti. Izuzetno, postupak se neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru. Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će taj podnesak odbaciti.

    U slučaju da se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlašćena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome sa kim će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti, o njegovom izdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.

    Ako bračni partneri ne postignu sporazum, ili sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlašćene osobe ili po službenoj dužnosti odlučiti o tome. Odluka organa starateljstva važi do pravomoćnosti odluke o razvodu braka.

    Žalba protiv odluke organa starateljstva

    Žalba protiv odluke organa starateljstva ne odlaže njeno izvršenje. Ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnese prije okončanja postupka posredovanja, sud će taj podnesak odbaciti. Zahtjev za izdržavanje bračni partner može postaviti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka.

    Izuzetno, bivši bračni partner može tužbom tražiti izdržavanje u roku od jedne godine od prestanka braka, ako su uvjeti za izdržavanje, predviđeni u članu 224. ovog Zakona, postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u postupku za izdržavanje.

    Tužba za razvod braka

    Postupak u bračnim sporovima pokreće se tužbom.

    Ako oba bračna partnera zahtijevaju razvod braka, postupak se pokreće zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    U slučaju da jedan bračni partner podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni partneri podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka.

    U situaciji da jedan bračni partner odustane od zahtjeva za sporazumni razvod braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka.

    Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva. Ono nije ograničeno drugim rokovima i uvjetima, ukoliko Zakonom nije drukčije određeno.  Pravo na tužbu za poništenje ili razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih partnera. Nasljednici bračnog partnera koji je podnio tužbu mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje ili razvod braka. Zahtjev za nastavljanje postupka može se istaći u roku od šest mjeseci od smrti bračnog partnera. Nakon isteka ovog roka, zahtjev se može istaknuti samo u posebnoj parnici. Ove odredbe primjenjivat će se i kada je podnesen zahtjev za sporazumni razvod braka.

    U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a sa pristankom tuženog dok se postupak pravomoćno ne završi. Zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni partneri povući dok se postupak pravomoćno ne završi.

    Odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava, ili razvodi, kojom se utvrđuje materinstvo ili očinstvo, kao i odlukom donesenom u drugim slučajevima odvojenog života roditelja, sud će odlučiti o tome sa kojim roditeljem će živjeti maloljetno dijete. Ista odluka se donosi i za dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje, nakon punoljetstva, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem, kao i roditeljskom staranju drugog roditelja.

    O izdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta sud odlučuje odlukom kojom utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava, ili razvodi i odlukom kojom utvrđuje materinstvo, ili očinstvo.

    Bračna stečevina i posebna imovina

    Bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu.

    a) Bračna stečevina

    Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

    Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu. Na to ne utiče činjenica ko ih je primio. To može zavisiti od namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona. Mora biti očito da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.

    Dobitak od igara na sreću je bračna stečevina.

    Prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračna stečevina.

    Suvlasništvo u bračnoj stečevini

    Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu. Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.

    b) Upravljanje bračnom stečevinom

    Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

    c) Posebna imovina

    Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina. Posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od navedenog za zajedničku imovinu.

    d) Podjela bračne stečevine

    Ugovor o podjeli bračne stečevine

    Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera. Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera. To se može uraditi kako tokom, tako i nakon prestanka braka.

    Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.

    Ako se odluka o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta izmijeni, bračni partner predat će stvari drugom roditelju. U slučaju da čuvanje nije povjereno roditelju, onda osobi kojoj se povjeri čuvanje i odgoj djeteta.

    Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupnje te stvari.

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Radna dozvola za rad u BiH

    Ukoliko zbog potreba posla i nedostatka kvalifikovane radne snage ili specifičnih potreba u vašoj firmi trebate zaposliti stranog državljanina, neophodna mu je Radna dozvola za rad u BiH. U nastavku je ukratko opisana procedura za izdavanje radnih dozvola strancima za rad u Bosni i Hercegovini.

     

    Radna dozvola za rad u BiH

     

    Radna dozvola za rad u BiH je dozvola za plaćeni rad stranca kod domaćih pravnih i fizičkih osoba, koji u skladu sa propisima o radu i zapošljavanju ima ista prava, obaveze i odgovornosti po osnovu rada kao i zaposleni državljani BiH, ako međunarodnim sporazumima nije drugačije određeno.

     

    Radnu dozvolu za zapošljavanje stranca izdaje se na osnovu zakonskih propisa o zapošljavanju stranaca u okviru utvrđene kvote radnih dozvola.

     

    Procedura za izdavanje radne dozvole

     

    Radna dozvola se izdaje za rad na određenom radnom mjestu i/ili za određenu vrstu poslova. Radna dozvola se ne može izdati sa rokom važenja dužim od jedne godine i može se produžiti.

     

    Uslovi za izdavanje radne dozvole:

     

    • da u Službi na evidenciji nezaposlenih nema osoba koje ispunjavaju uvjete koje zahtijeva poslodavac za zaključivanje ugovora o radu ili drugog odgovarajućeg ugovora,
    • da Zavod izda odobrenje za izdavanje radne dozvole,
    • da su ispunjeni drugi zakonom propisani uvjeti koji reguliraju zapošljavanje stranaca i uvjeti iz Procedure

     

    Radne dozvole izdaje nadležna služba za zapošljavanje odnosno područne službe odgovorne za područje prema sjedištu poslodavca. Poslodavac podnosi, u ime stranog radnika, zahtjev za izdavanje radne dozvole. Radna dozvola izdaje se za određenu osobu, za određeni posao, za određenog poslodavca i na određeno vrijeme. Radna dozvola prestaje važiti kada prestane zaposlenje.
    Osnivači privrednog društva, odnosno poduzeća sa sjedištem u BiH, koji u tom privrednom društvu, odnosno poduzeću obavljaju određene poslove, ako takav rad nema karakter radnog odnosa niti traje duže od ukupno tri mjeseca godišnje ne moraju imati radnu dozvolu za rad u BiH.
    Ukoliko će osnivač privrednog društva biti i direktor privrednog društva i za taj rad primati plaću, tada mora imati radnu dozvolu u skladu sa odredbama Zakona o strancima BiH. Zahtjev za izdavanje radne dozvole (Obrazac OZ 1) ili produženje radne dozvole (OBRAZAC-OZ-2-nova-verzija) podnosi poslodavac kantonalnoj službi za zapošljavanje, koja nakon odobrenja od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje, izdaje radnu dozvolu strancu.

     

    Naknada za administrativne troškove službe za zapošljavanje na nivou kantona iznosi 100,00 KM, a Federalnog zavoda za zapošljavanje 50,00 KM. Pored navedenih naknada, iznimno u Kantonu Sarajevo se naplaćuje administrativna taksa od 1.000,00 shodno tarifnom broju 37. stav 2 člana 19. Zakona o administrativnim taksama (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 30/01 – Prečišćeni tekst, 22/02, 10/05 i 26/08), od koje su oslobođene ustanove iz oblasti predškolskog obrazovanja, prosvjete, nauke, kulture, zaštita kulturne i privredne baštine, zdravstva, veterinarstva, socijalne zaštite te humanitarne i dobrotvorne organizacije u obavljanju svoje djelatnosti.

     

    U Prijavi je neophodno navesti i podatke o strancu: ime i prezime, uključujući i sva prijašnja imena i prezimena; imena i prezimena roditelja; datum rođenja; spol; mjesto prebivališta i adresu stanovanja u zemlji porijekla; broj, datum i mjesto izdavanja važećih putnih isprava; podaci o radnom mjestu, vrsti posla i uvjetima rada; broj i datum registracije privrednog društva, predstavništva, samostalne djelatnosti ili obrta u Federaciji BiH; broj i datum potvrde banke o solventnosti poslodavca; naziv, broj i datum pismena koje predstavlja dokaz o podmirenim poreznim obavezama i doprinosima za sve postojeće zaposlene, uključujući i stranca (u slučaju produženja radne dozvole); broj i datum pisanog obrazloženja poslodavca o opravdanosti zapošljavanja stranca; broj, datum i mjesto izdavanja diplome o završenom školovanju stranca, koja mora biti prevedena na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH i nostrificirana od nadležnog organa.

     

    Uz zahtjev za izdavanje radne dozvole prilaže se u jednom primjerku ovjerena kopija:

     

    • pasoša ili druge važeće putne isprave, a u izuzetnim slučajevima i ovjereni prevod tih dokumenata,
    • diplome o završenom školovanju, koja mora biti prevedena na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH i nostrificirana od nadležnog organa
    • Strani ulagači ili osnivači firmi i/ili osobe ovlaštene za zastupanje tih poslodavca ili obrtnici su oslobođeni obaveze nostrificiranja diplome, s tim što uz zahtjev za izdavanje radne dozvole prilažu ovjeren prevod diplome o završenom školovanju
    • rješenje o registraciji privrednog društva, predstavništva, samostalne djelatnosti ili obrta i dr. u Federaciji BiH, porezni broj i uvjerenje o poreznoj registraciji,
    • dokaz o solventnosti poslodavca izdatog od banke kod koje poslodavac ima račun,
    • odluku o osnivanju, odnosno Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta ili drugog odgovarajućeg akta (opis radnog mjesta i uvjeti za zasnivanje radnog odnosa) za poslodavca koji ima 15 i više radnih mjesta.

     

    U originalnom primjerku se dostavlja:

     

    • pisano obrazloženje poslodavca o opravdanosti zapošljavanja stranca
    • dokaz o podmirenim poreznim obavezama i uplaćenim obaveznim
    • doprinosima za sve zaposlenike prilikom izdavanja prve radne dozvole, osim za tek osnovane firme,
    • dokaz o uplati administrativnih troškova i eventualno takse.

     

    Uz zahtjev za produženje radne dozvole prilaže se u jednom primjerku ovjerena kopija:

     

    • pasoša ili druge važeće putne isprave, a u izuzetnim slučajevima i ovjereni prijevod tih dokumenata,
    • ugovora o radu zaključenog na osnovu prethodno izdate radne dozvole,
    • izvoda iz sudskog registra ili potvrde nadležnog organa o obavljanju djelatnosti,
    • dokaza o solventnosti poslodavca izdatog od banke kod koje poslodavac ima račun,
    • dokaza o podmirenim poreznim obavezama i upladenim doprinosima za sve zaposlenike,
    • dokaza o uplati administrativnih troškova i eventualno takse.

     

    Rokovi za izdavanje rješenja po članu 216. Zakona o upravnom postupku (ZUP) su 15, 30 i 60 dana.

     

    U slučaju kada zahtjev za izdavanje radne dozvole podnose strani ulagači ili osnivači firmi i /ili osobe koje su ovlaštene za zastupanje poslodavca (direktori, izvršni direktori, prokuristi i sl.) i osobe registrirane za obavljanje samostalne djelatnosti – obrta, postupak izdavanja radne dozvole je izuzet iz određenih pravila uređenih Procedurom i može se okončati u roku od 12 dana a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva (čl.139.ZUP-a). Radne dozvole koje se računaju u kvotu i gdje se ne vodi poseban ispitni postupak mogu se izdati u roku od 25 dana što je kraći rok
    od roka utvrđenog članom 216.stav 1) ZUP-a koji iznosi 30 dana. To su situacije kada u Službi na evidenciji nezaposlenih nema osoba koje zahtijeva poslodavac za zaposlenje stranca.

     

    U ostalim slučajevima gdje se provodi poseban ispitni postupak i gdje su organi dužni rješenje donijeti u roku od 60 dana – čl.216. stav 2) ZUP-a Procedurom su rokovi reducirani sa 60 na 32 do 47 dana, zavisno od toga da li se provjera evidencija vrši samo na nivou kantonalne Službe ili i Službe i Federacije.

  • Zatvaranje balkona u zgradama

    Zatvaranje balkona u zgradama

    Građani koji žive u urbanim sredinama često se susreću sa problemom – zatvaranje balkona u zgradama. Zatvaranje balkona u zgradama estetski je, komšijski, ali i problem kolizije sa propisima iz ove oblasti.

    Sadržaj:

    Zatvaranje balkona u zgradama je građenje

    U načelu, zatvaranje balkona je građenje, a građenje je zahvat u  u prostoru i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru, a obuhvata izvođenje pripremnih radova, građevinskih radova (uključujući građevinsko-zanatske radove), ugradnju i montažu opreme, te druge zahvate u prostoru.

    Građenjem se smatraju i radovi rekonstrukcije, dogradnje, nadogradnje, promjene namjene, sanacije, revitalizacije, konzervacije, izgradnje privremenih građevina i uklanjanje građevina.

    Odobrenje za građenje

    Ukoliko prije početka građenja niste ishodovali potrebne dozvole nadležnog organa, općinske službe za upravu ili nadležnog ministarstva za građenje za zatvaranje balkona u zgradama, s obzirom na područje na kojem živite, nadležno tijelo može donijeti rješenje o uklanjanju spornog dijela građevine, za što trošak snosi investitor, te mogu biti određene i novčane kazne.

    Međutim, barem kada je Balkan u pitanju, evidentno je, još uvijek se najvećim dijelom tolerišu samostalna zatvaranja balkona, odnosno, iz razloga poznatih nadležnim organima, takvi prekršaji se ne sankcionišu, da li iz političke nespremnosti da se uhvati u koštac sa problemom uređenja okoliša ili nekog drugog, autorima nepoznatog razloga.

    Najčešće greške pri kupovini nekretnine – Kako ih izbjeći?

    Šta pokazuje praksa

    Praksa je pokazala da građani koji su lođu ili balkon koji je ustakljen ili na neki drugi način zatvoren, a da je pri tome zadržao svoju funkciju, nisu imali probleme sa nadležnim tijelima. Što ne znači da neće.

    Međutim, za balkone ili lođe koje su zatvaranjem izgubili prvobitnu funkciju, na kojima je djelomično ili u potpunosti uklonjen zid zgrade ili su izvršeni drugi zahvati, neophodno je dobiti dozvolu nadležnog organa.

    Preporuka

    Ukoliko imate potrebu da izvršite zatvaranje balkona u zgradama, preporučujemo vam da se konsultujete sa nadležnim organom, te da takve aktivnosti provedete u skladu sa relevantnim propisima države, odnosno područja na kojem živite, jer osim uređenja okoliša, propisi iz te oblasti (pretežno Odluka o komunalnom redu) imaju za cilj da osiguraju i vašu, a i sigurnost vaših komšija i prolaznika.

    Korisno je znati i da su vlasnici, suvlasnici, odnosno korisnici zgrada i poslovnih prostora, dužni su i redovno održavati vanjske dijelove zgrada i objekata u tehničkom, funkcionalnom i estetskom pogledu, između ostalog i u pogledu balkona, terasa i lođe.

    Ovdje možete pročitati više o tome šta je PRAVO VLASNIŠTVA.

    Zabranjeno je na balkonima, lođama i terasama gomilanje starih stvari, ostataka namještaja i sličnih predmeta koji narušavaju estetski izgled objekta.

    Građenje na tuđem zemljištu

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.