Author: admin

  • Razlika između nehata i umišljaja

    Razlika između nehata i umišljaja

    Krivično djelo je pravni termin koji označava radnje ili postupke koji su zabranjeni zakonom i koje se smatraju protivnim društvenim normama. Krivična djela predstavljaju povredu zakona i obično dovode do krivične odgovornosti i kazni za počinioca. Za ispravnu kvalifikaciju krivičnog djela, bitno je ocijeniti i da li je djelo učinjeno iz nehata ili sa umišljajem. Koja je razlika između nehata i umišljaja?

    Sadržaj članka:

    Šta je nehat

    Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.

    Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći spriječiti.

    Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

    Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaži oblik krivnje. Zakonom je predviđeno da se za nehatno izvršenje krivičnog djela odgovara samo izuzetno, tj. sam onda kada je to u zakonu izričito određeno.

    Nehat se pojavljuje u dva oblika i to svjesni nehat i nesvjesni nehat.

    1. Svjesni nehat postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela, i svjestan da zbog njegove radnje (činjenja ili nečinjenja) može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da će je moći spriječiti ili da ona ipak neće nastupiti.

    U tom slučaju, kod učinioca postoji svijest o djelu, ali ne postoji volja da učini krivično djelo, jer učinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno nastupanje.

    2. Nesvjesni nehat postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima slučaja i svojim ličnim svojstvima, morao i mogao biti svjestan te mogućnosti.

    Ovdje postoji odsustvo svijesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvo volje za učinjenje krivičnog djela. Krivica se ogleda u tome što je bio dužan i mogao da ima takvu svijest, ali je nije imao. U tom smislu, nesvjesni nehat predstavlja nepažljivo ponašanje.

    Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i profesionalni ili pozivni nehat koga karakteriše to što učinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen pažnje u predviđanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi.

    Šta je umišljaj

    Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem.

    Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje.

    Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.

    Umišljaj je psihički odnos učinioca prema izvršenom krivičnom djelu.

    Postoje dva oblika umišljaja:

    1. direktni umišljaj postoji kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje;

    2. eventualni umišljaj postoji kad je kod učinioca postojala svijest da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje.

    Kada smo razmotrili oba pojma, koja je razlika između nehata i umišljaja?

    Razlika između nehata i umišljaja

    Konstitutivne komponente krivice čine 2 subjektivna elementa koji karakterišu učinioca, a to su:

    1. uračunljivost – njegovo psihičko stanje i
    2. umišljaj – nehat (kada je zakonom predviđen)– tj. psihički odnos prema krivičnom djelu.

    Dakle, da bi neko bio kriv mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova, da je uračunljiv i da je postupao s umišljajem ili nehatom kada je to zakonom propisano za učinjeno krivično djelo.

    Razlika između nehata i umišljaja u kontekstu krivičnog prava zavisi od mentalnog stanja i svijesti počinioca u vezi s radnjom koja je dovela do izvršenja krivičnog djela. Ova razlika je ključna jer utiče na način na koji se počinac tretira i kažnjava u pravnom sistemu.

    1. Nehat (nehatna krivična djela):
      • Nehat se odnosi na situaciju u kojoj počinac nije imao nameru da izvrši krivično delo i nije svjesno želio ili planirao da nanese štetu drugoj osobi ili društvu.
      • Počinac je postupao nesavjesno, nemarno ili nepažljivo, što je dovelo do povrede zakona ili izazvalo štetu.
      • Odsustvo namjere je ključna karakteristika nehata. Počinac može biti krivično odgovoran zbog svojih nepažljivih ili nemarnih radnji, ali nije imao cilj da počini krivično djelo.
    2. Umišljaj (umišljajna krivična djela):
      • Umišljaj se odnosi na situaciju u kojoj počinac svjesno i namjerno vrši radnju s namjerom da počini krivično djelo ili prouzrokuje određenu štetu ili posljedicu.
      • Počinac je svjestan svojih radnji i cilja da izvrši krivično djelo ili postigne određeni rezultat, bilo da je to nanošenje štete drugoj osobi ili kršenje zakona.
      • Namjerno postupanje i namjera su ključne karakteristike umišljaja. Počinac se smatra odgovornim za svoje postupke jer je imao namjeru da ih izvrši.

    Razlika između ova dva koncepta je bitna u pravnom sistemu jer utiče na određivanje krivične odgovornosti i izricanje odgovarajućih sankcija. Kod krivičnih djela iz nehata, sankcije obično nisu tako stroge kao kod krivičnih djela iz umišljaja. Uzima se u obzir da počinac nije imao namjeru da naudi drugima ili društvu.

    S druge strane, kod krivičnih djela iz umišljaja, namjera i svijest o posljedicama su ključni faktori i često dovode do ozbiljnijih krivičnih kazni.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Nasilje u porodici

    Nasilje u porodici

    Nasilje u porodici je jedan od najbolnijih i najalarmantnijih problema koji se susreću u današnjem društvu. Bez obzira na kulturu, socioekonomski status ili geografsko porijeklo, ova tema ostaje izazov za mnoge zajednice širom svijeta.

    Sadržaj članka: 

    Nasilje u porodici je izuzetno traumatično iskustvo jer se dešava u okruženju koje bi trebalo biti osnova sigurnosti, podrške i ljubavi. Porodični dom treba biti mjesto gdje svaka osoba, bez izuzetka, osjeća da pripada, da je voljena i poštovana, gdje se mogu dijeliti radosti, brige i tuge.

    Kada se umjesto ljubavi i pažnje susretnemo s nasiljem, osjećaj sigurnosti i povjerenja urušava se u temeljima. Nasilje u porodici izaziva duboke emocionalne i psihičke rane koje često ostavljaju trajne posljedice na žrtvu. Osjećaji nemoći, straha, bespomoćnosti i krivnje često preplavljuju osobu koja je izložena nasilju.

    Porodično nasilje ostavlja dugotrajne ožiljke na duši žrtve, a ponekad se ti bolni tragovi prenose generacijama. Djeca koja svjedoče nasilju u porodici mogu iskusiti ozbiljne emocionalne probleme i teškoće u izgradnji zdravih međuljudskih odnosa kasnije u životu.

    Biti žrtva nasilja u vlastitom domu predstavlja unutrašnji sukob između želje da se osoba izbavi iz tog okrutnog okruženja i straha od mogućih posljedica koje bi takav korak mogao izazvati. Otežavajuća okolnost je i društvena stigmatizacija, koja ponekad može doprinijeti tome da žrtve ne potraže pomoć i podršku.

    Rješavanje problema nasilja u porodici zahtijeva širok spektar intervencija, uključujući obrazovanje, osvješćivanje, zakonodavne mjere i pružanje adekvatne psihološke podrške žrtvama. Važno je stvoriti svijest o ovom gorućem problemu kako bismo kao društvo mogli zajednički raditi na stvaranju okoline u kojoj svaki član porodice može osjetiti istinsku sigurnost, ljubav i podršku.

    Vaš Pravni blog...

    Šta je nasilje u porodici

    Nasilje u porodici može se manifestovati na različite načine, uključujući fizičko, emocionalno, verbalno i ekonomsko zlostavljanje, te ima potencijal da duboko naruši zdravlje, blagostanje i živote onih koji su izloženi takvom okrutnom ponašanju.

    Nadamo se da ćemo podstaći svijest o važnosti prepoznavanja, razumijevanja i suzbijanja nasilja u porodici, te podstaći na promišljanje i aktivno djelovanje kako bismo izgradili sigurnije i zdravije okruženje za sve članove našeg društva.

    Nasilje u porodici

    Budući da je porodica osnovna ćelija društva, svako društvo donosi neki oblik zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

    U Federaciji BiH, pojam nasilja u porodici je određen na sljedeći način:

    “U smislu ovog zakona smatrat će se da postoji nasilje u porodici ukoliko postoje osnove sumnje da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice.”

    Radnje nasilja u porodici

    Popis koji se nalazi u nastavku obuhvata različite oblike nasilja u porodici, koji mogu imati duboke i dugotrajne posljedice po žrtve i njihove zajednice. Nasilje u porodici je složen i osjetljiv problem koji zahtijeva pažnju, osvješćivanje i aktivno djelovanje kako bi se zaštitile žrtve i promovirale pozitivne promjene u društvu.

    Radnje nasilja u porodici ili prijetnje tim radnjama, su:

    1) svaka primjena fizičke sile na fizički ili psihički integritet člana porodice,

    2) svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju,

    3) prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom,

    4) fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira na to da li je nastupila fizička povreda ili nije,

    5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,

    6) seksualno uznemiravanje,

    7) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,

    8) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu,

    9) upotreba fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha sa ciljem oduzimanja prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,

    10) upotreba fizičkog i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju,

    11) fizičko i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju,

    12) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice i

    13) propuštanje dužne pažnje i nepružanje pomoći i zaštite članu porodice i pored obaveze prema zakonu.

    Član 7. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici

    Ko je dužan prijaviti nasilje u porodici

    Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici, dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.

    Također, prijavu nasilja u porodici dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.

    Prijavu može podnijeti i žrtva nasilja u porodici.

    Dužni su je dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici, a posebno ako je žrtva nasilja dijete.

    Osoba koja ne izvrši obavezu prijavljivanja radnji nasilja u porodici čini prekršaj osim u slučaju kada nasilje u porodici prijavi žrtva nasilja.

    Kazne za neprijavljivanje nasilja u porodici

    U nastavku ćemo izložiti prekršajne sankcije, a za puno razumijevanje odredbi, pročitajte Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.

    Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena za prekršaj službena osoba koja ne postupi u skladu sa članom 8. stav 1. ovog zakona.

    Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 500,00 KM bit će kažnjene za prekršaj osobe koje ne postupe u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona.

    Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj službena osoba koja ne postupi u skladu sa članom 8. stav 1. ovog zakona, ako je dijete žrtva radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona.

    Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 3.000,00 KM bit će kažnjene za prekršaj osobe koje ne postupe u skladu sa članom 8. stav 2. ovog zakona, ako je dijete žrtva radnji nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. ovog zakona.

    Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je faksimil

    Šta je faksimil

    U uslovima savremenog kancelarijskog poslovanja gdje brzina i efikasnost igraju sve veću ulogu, potreba za brzim potpisivanjem dokumenata je izrazito bitna ako se radi o dokumentima u štampanoj formi. U takvim situacijama, jedan od najkorisnijih alata je faksimil. Šta je faksimil?

    Sadržaj članka:

    Šta je faksimil

    Faksimil je pečat na kojem se nalazi istovjetna reprodukcija potpisa ovlaštene osobe. Često se koristi za olakšavanje potpisivanja manje važnih dokumenata ili kad osoba nije dostupna za potpisivanje. Koristi se i kada postoji potreba za potpisivanjem velikog broja dokumenata koji se štampaju masovno.

    Faksimil pečat ne može biti zamjena za originalni potpis u situacijama kada je potrebna visoka pravna valjanost. Ne može biti zamjena kada se radi o dokumentima koji imaju veću pravnu važnost. To su naprimjer ugovori, punomoći ili drugi službeni dokumenti.

    U takvim slučajevima, originalni potpis je neophodan. Faksimil pečat se koristi samo za olakšavanje administrativnih postupaka u situacijama gdje nije potrebna visoka pravna valjanost potpisa.

    Ko može koristiti faksimil

    Kao što smo to detaljno objasnili u članku Ko može koristiti faksimil, to je otisak svojeručnog potpisa rukovodioca u federalnim i kantonalnim organima uprave, općinskim i gradskim službama za upravu i upravnim organizacijama, te u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti i njihovim stručnim i drugim službama i tijelima. Također u pravnim licima sa javnim ovlaštenjima i drugim pravnim licima javnog karaktera koji se na službena akta tih organa stavlja otiskom pečata ili skenirana slika potpisa rukovodioca tih organa koja se na službena akta štampa zajedno sa sadržajem dokumenta koji se potpisuje. 

    Pravo na posjedovanje faksimila ima samo rukovodilac prethodno nabrojanih organa.

    Uzevši u obzir prethodno navedeno, pojmovno određenje faksimila, te činjenicu da privredna društva ne obavljaju javna ovlaštenje, i da se kancelarijsko poslovanje i ne odnosi na njih, on se ne može koristiti kod ovjere ugovora o radu i odluka direktora privrednog društva.

    Međutim, privredna društva svojim općim aktima mogu odlučiti u kojem obimu i na koji način će primnjenivati propise iz oblasti kancelarijskog poslovanja. To iz razloga što ne postoje propisi koji posebno uređuju kancelarijsko poslovanje privrednih društva.

    Kojim propisom je regulisano korištenje faksimila

    Pitanje korištenja faksimila je obično uređeno Pravilnikom o kancelarijskom poslovanju ili aktom sličnog naziva. Tako je uređeno u Federaciji BiH.

    Pravilnik o kancelarijskom poslovanju u organima uprave je dokument koji se koristi u institucijama i organizacijama javne uprave kako bi se uspostavile smjernice i procedure za pravilan i efikasan rad u kancelarijskom okruženju.

    Ovaj pravilnik ima za cilj da reguliše sve relevantne aspekte poslovanja unutar određenog javnog organa i osigura dosljednost u izvršavanju zadataka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je javna isprava

    Šta je javna isprava

    U pravnom prometu ćete često čuti za pojam “javna isprava”. Međutim, šta je javna isprava?

    Sadržaj članka:

    Šta je javna isprava

    Isprava koju je izdalo ovlašteno tijelo u skladu s propisanim oblikom ili isprava koju je izdala pravna ili fizička osoba obavljajući javne ovlasti dodijeljene zakonom ili propisom, naziva se javnom ispravom.

    U Bosni i Hercegovini je to isprava izdata od mjerodavnih upravnih, sudskih i drugih tijela, institucija, organizacija ili drugih pravnih osoba u vršenju javnih oblasti iz djelokruga BiH, Federacije BiH, Republike Srpeske, Brčko Distrikta BiH.

    Elementi javne isprave

    Javne isprave izdane u BiH u svom zaglavlju sadrže pored naziva: Bosna i Hercegovina i naziv izdavatelja javne isprave.

    Kad isprave izdaju mjerodavni organi i organizacije entiteta, javne isprave u svom zaglavlju sadrže pored naziva BiH i naziv entiteta.

    Svaki akt mora da sadrži sve bitne elemente koji su sastavni dio njegove forme, u zavisnosti od oblasti u kojoj se izdaje i svrhe za koju se koristi.

    Naprimjer, Uvjerenje o radnom iskustvu izdato na memorandumu institucije Bosne i Hercegovine na kojem se nalazi validan pečat te institucije, mora da ima sve elemente javne isprave koja dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje.

    Primjer javne isprave

    Javne isprave obuhvataju ličnu kartu, putnu ispravu, vozačku dozvolu, saobraćajnu dozvolu, svjedodžbu, diplomu, rodni list i slične dokumente. Javna isprava služi kao dokaz za ono što je potvrđeno ili određeno u njoj.

    Ukoliko je potrebno da određenu javnu ispravu kopirate i priložite kao dokaz o nekim činjenicama, pisali smo o tome kako se ovjerava kopija.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se ovjerava kopija

    Kako se ovjerava kopija


    Ovjeravanje kopija je postupak kojim se utvrđuje i potvrđuje da je kopija identična originalnom dokumentu. Ovjeravanje kopije ne garantuje istinitost sadržaja dokumenta. Kako se ovjerava kopija i gdje se ovjerava kopija?

    Sadržaj članka:

    Šta je kopija

    Kopija u najširem smislu, je reprodukcija ili dupliciranje originalnog dokumenta, teksta, slike ili bilo kojeg drugog materijala. Kopija ima isti sadržaj i izgled kao i original.

    Prepis je ručno ili mašinski izrađena kopija originalnog dokumenta koja se prenosi, obično na drugi papir. Prepis je obično napravljen prepisivačkim tehnikama kao što su pisanje ili kucanje teksta.

    Fotokopija dokumenta je reprodukcija originalnog dokumenta koja se dobija putem fotokopirnog uređaja ili skenera. Fotokopija se pravi snimanjem ili skeniranjem originalnog dokumenta, čime se stvara identična vizuelna replika na drugom papiru ili u digitalnom formatu.

    Kako se ovjerava kopija

    Prepis, odnosno kopija koja se ovjerava mora se pažljivo uporediti sa izvornom ispravom. Prepis se mora slagati sa izvornom ispravom i u pravopisu, interpunkciji i skraćivanju riječi.

    Ako su u izvornoj ispravi neka mjesta ispravljena, preinačena, brisana, precrtana, umetnuta ili dodana, mora se to navesti u potvrdi o ovjeri prepisa.

    Ovako će se postupiti i u slučaju kada je isprava pocijepana, oštećena ili
    ako inače po spoljašnjem obliku dovodi u očitu sumnju svoju istovjetnost sa izvornom ispravom.

    Fotokopije isprava smatraju se prepisima u smislu ovog zakona i prilikom ovjere postupaće se prema odredbama prethodnog stava.

    Kad se ovjerava prepis samo jednog dijela isprave ili izvod iz isprave, prepis mora biti tako sačinjen da se iz njega jasno vidi koji su dijelovi isprave ostali neprepisani.

    Za ovjeru fotokopije obično je potrebno donijeti:

    • Originalni dokument čija kopija se ovjerava.

    • Fotokopiju originalnog dokumenta čija kopija se ovjerava

    • Fotokopiju važećeg pasoša BiH ili lične karte BiH, original na uvid.

    • Dokaz o uplati zakonom propisane takse za ovjeru

    Gdje se ovjerava kopija

    Ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa vrši nadležni opštinski organ uprave.

    Ovjera potpisa u zemljišno-knjižnim stvarima vrše notari i sudovi.

    Za ovjeravanje isprava koje su namijenjene za upotrebu u inostranstvu nadležni su sudovi.

    Ovjeravanje potpisa i prepisa isprava potrebnih za regulisanje odnosa po osnovu rada može vršiti ovlašteno lice u organu odnosno organizaciji u kojoj radnik radi ili je radio.

    Slučajevi kada je kopija na stranom jeziku

    Ako službeno lice koje vrši ovjeru ne razumije jezik na kome je isprava napisana, odrediće da sudski tumač izvrši upoređenje prepisa sa izvornom ispravom ili sa prepisom izvorne isprave.

    Ukoliko vam je potreban sudski tumač za neki drugi jezik, provjerite naš članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA. Ako vam je potreban advokat, provjerite SPISAK ADVOKATA.

    Kada je potrebno ovjeriti kopiju

    Ovjeravanje kopije je obično potrebno kada se zahtijeva da kopija ima istu pravnu vrijednost kao i originalni dokument.

    Odluka o potrebi ovjere kopije obično zavisi od specifičnih zahtjeva institucije ili organizacije kojoj se kopija dostavlja. To može biti određeno zakonom, propisima ili politikom te institucije.

    U mnogim slučajevima, institucija kojoj se dostavlja kopija ima jasno navedene smjernice o tome kada je potrebna ovjera kopije i koji je postupak ovjere. Te smjernice mogu biti dostupne na web stranici institucije, u obrascima za prijavu ili u uputstvima koja se daju aplikantima.

    Ukoliko niste sigurni da li je potrebna ovjera kopije ili koji je postupak ovjere, najbolje je kontaktirati direktno tu instituciju ili organizaciju i pitati za precizne informacije. Oni će vam pružiti najtačnije smjernice u vezi sa ovim pitanjem.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Može li volontirati zaposlena osoba

    Može li volontirati zaposlena osoba

    Volontiranje je aktivnost kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Ako ste stekli odgovarajuću stručnu spremu, sigurno se pitate: Gdje mogu volontirati? Međutim, postavlja se i pitanje može li volontirati zaposlena osoba?

    Volontiranje se ne zasniva na ostvarivanju finansijske dobiti. Organizatori volontiranja često imaju veću korist nego štetu, ipak nije lahko dobiti volonterski angažman.

    Sadržaj članka:

    Šta je volontiranje

    Volontiranje je dobrovoljno i besplatno angažovanje pojedinaca u različitim aktivnostima i projektima. To može biti u korist drugih ljudi ili zajednice, a obično bez očekivanja materijalne naknade.

    Osnovna svrha volontiranja je doprinijeti zajednici ili društvu i poboljšati kvalitet života drugih ljudi, životinja ili prirode.

    Međutim, volontiranje se obavlja i radi sticanja radnog iskustva neophodnog za zapošljavanje.

    Volontiranje može biti organizovano kroz različite organizacije, nevladine organizacije, humanitarne organizacije, škole, bolnice, vjerske institucije… Može biti i neformalno, kada pojedinac samoinicijativno pruža pomoć onima kojima je potrebna.

    Volontiranje radi sticanja radnog iskustva podrazumijeva dobrovoljno učešće pojedinaca u različitim projektima i aktivnostima kako bi stekli praktično iskustvo i vještine koje su korisne za buduću karijeru ili zaposlenje. Ova vrsta volontiranja često se kolokvijalno naziva i “volonterski staž”, “stručno osposobljavanje” ili “praksa”.

    Šta nije volontiranje

    Volontiranje se ne smije miješati sa obavezama ili uslugama koje su zakonom ili drugim propisima naložene jednom licu prema drugom, izvršavanjem specifičnih sudskih presuda, aktivnostima koje nisu organizovane od strane organizatora volontiranja u skladu sa Zakonom o volontiranju, kao ni sa pružanjem usluga koje su uobičajene u okviru porodičnih, prijateljskih ili komšijskih odnosa.

    Također, volontiranje ne obuhvata besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili davanje pokretne ili nepokretne imovine na korištenje. Volontiranje ne smije biti u suprotnosti sa Ustavom i drugim važećim propisima.

    Može li volontirati zaposlena osoba

    Volonter je fizičko lice sa poslovnom sposobnošću ili umanjenom poslovnom sposobnošću koje volontira u FBiH i zaključuje ugovor o volontiranju u pisanom obliku prije početka volontiranja.

    Ne može se volontirati duže od 40 sati sedmično.

    Imajući u vidu prethodno navedeno, te činjenicu da osim poslovne sposobnosti nisu navedena druga ograničenja za volontere, da se zaključiti da volonter može biti i osoba koja je zaposlena, kao i nezaposlena osoba.

    Ugovor o radu i ugovor o volontiranju su različiti ugovori, te proizvode različite pravne posljedice, prava i obaveze.

    Osim volontiranja, osoba može, obično nakon završenog većeg stepena obrazovanja, biti primljena i na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, radi sticanja uslova za polaganje stručnog ispita, ako je takav ispit uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja.

    Pročitajte i koja je razlika između radnog iskustva i radnog staža.

    U svakom slučaju, organizator volontiranja je dužan da pazi na svoje obaveze registrovanja, odnosno akreditovanja za organizovanje dugoročnog volontiranja, te prijavljivanja volontera instituciji za evidentiranje volontiranja, kao i druge obaveze koje proizilaze iz pozitivnih zakonskih propisa.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca

    Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari. Zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta. U ovom članku govorimo o tome šta je ugovor o pozajmici novca.

    Sadržaj članka:

    Šta je ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca je pravni dokument kojim se reguliše zajam novčanih sredstava između dvije strane: zajmodavca (osobe ili institucije koja pozajmljuje novac) i zajmoprimca (osobe ili institucije koja uzima pozajmicu).

    Ovaj ugovor se koristi kada osoba, se želi do određenog roka posuditi novac od druge strane uz dogovorene uslove povrata.

    U ugovoru o pozajmici novca obično se navode sljedeći ključni elementi:

    Identifikacija stranaka: Utvrđuje se identitet i kontakt informacije zajmodavca i zajmoprimca.

    Iznos pozajmice: Definiše se tačan iznos novca koji će biti pozajmljen.

    Kamata i rok povrata: Utvrđuje se kamatna stopa (ukoliko se ugovara) koju zajmoprimac mora platiti na pozajmljeni iznos, kao i rok u kojem zajmoprimac mora vratiti pozajmljeni novac zajmodavcu.

    Način plaćanja: Navodi se kako će se novac vraćati (npr. u ratama, jednokratno, periodično).

    Naknade i troškovi: Mogu se uključiti odredbe o eventualnim naknadama i troškovima koji proizlaze iz transakcije pozajmice.

    Sankcije za kašnjenje: Mogu se definisati sankcije u slučaju da zajmoprimac ne vrati pozajmljeni novac u dogovorenom roku.

    Sigurnosne klauzule: U nekim slučajevima, ugovor o pozajmici može sadržavati odredbe o obezbjeđenju povrata pozajmice, naprimjer kroz zalog, jamstvo ili hipoteku.

    Ostale odredbe: Ovo uključuje sve dodatne sporazume ili posebne uslove na koje su se strane dogovorile, poput nadležnosti suda.

    Elementi koje treba uključiti u Ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca je pravno obavezujući i izuzetno značajan dokument i važno je pažljivo ga sastaviti i potpisati kako bi se osiguralo poštovanje svih dogovorenih uslova između zajmodavca i zajmoprimca.

    Također, preporučuje se da se pravni savjet zatraži prije nego što se potpiše ugovor o pozajmici, posebno u slučaju većih iznosa pozajmljenog novca.

    Ukoliko smatrate da vam je ovaj pravni posao potrebna pomoć advokata, u našem članku Spisak advokata možete naći kontakt podatke pravnih stručnjaka koji mogu da vam pomognu.

    Sticanje prava vlasništva na pozajmljenim stvarima

    Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva.

    Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu.

    U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.

    Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

    Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora.

    Može li zajmodavac odbiti da da novac nakon zaključenja ugovora

    Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora.

    Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži dovoljno obezbjeđenje.

    Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari.

    Međutim, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.

    Obaveza vraćanja zajma

    Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.

    Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.

    Ako u zajam nije dat novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je, ipak, ovlašćen da, po svom izboru, vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.

    Isto važi i u slučaju kad nije bilo moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta.

    Odustanak od ugovora o zajmu nakon zaključenja

    Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda određene stvari, ali, ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je.

    Zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

    Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.

    Primjer ugovora o pozajmici novca

    Obrazac Ugovor o pozajmici novca

    Napomena: Prije potpisivanja ugovora o pozajmici novca, preporučuje se da obje strane zatraže pravni savjet i pažljivo razmotre sve uslove i obaveze. Ovaj primjer ugovora služi samo kao ilustracija i može se prilagoditi specifičnim potrebama i zahtjevima ugovornih strana.

    Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je verbalni delikt

    Šta je verbalni delikt

    Šta je verbalni delikt? To je pitanje s kojim se često susrećemo, a imajući u vidu posljedice koje sa sobom nosi, vrijedi obratiti pažnju na osnovne elemente ovoga pojma.

    Sadržaj:

    Šta je verbalni delikt

    Verbalni delikt, poznat i kao krivično djelo protiv države ili naroda, predstavljao je neformalni termin za krivično djelo navedeno u članu133. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

    Na osnovu ovog člana Krivičnog zakona, politički procesi su se vodili protiv osoba koje su javno izražavale neslaganje s postupcima vlasti.

    Okrivljeni su obično osuđivani na izuzetno stroge kazne, sve u cilju očuvanja stabilnosti i moći režima.

    Kako je glasila odredba kojom je bio regulisan verbalni delikt

    Odredba kojom je regulisan verbalni delikt je u cijelosti glasila:

    “Ko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili potiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost i odbranu zemlje, ili zlonamjerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.

    Ko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inostranstva, kaznit će se zatvorom najmanje od tri godine.

    Razlika izmedju verbalnog delikta i klevete

    Verbalni delikt i kleveta su dva različita pojma, iako ih je lahko pomiješati, budući da su po svojoj prirodi slični, radi se o izgovorenoj riječi.

    Pisali smo opširno o tome šta je kleveta i kako se zaštititi.

    Verbalni delikt

    Verbalni delikt je širi pojam koji obuhvata sve vrste krivičnih djela koja se odnose na izražavanje neprimjerenih ili štetnih riječi ili izjava prema drugim osobama, događajima ili društvenim institucijama.

    Obično verbalni delikt postoji u totalitarnim režimima koji ne dozvoljavaju slobodu govora i posvećeni su suzbijanju formiranja javnog mnijenja mimo službenog narativa.

    To može uključivati klevetu, klevetnički govor, vrijeđanje, prijetnje, uvrede ili širenje lažnih informacija s ciljem nanošenja štete drugima.

    Verbalni delikt može biti kažnjiv u okviru određenog krivičnog zakonodavstva.

    Kleveta

    Kleveta, s druge strane, je krivično djelo koje se odnosi na objavljivanje laži koje mogu naštetiti ugledu neke osobe.

    Da bi se nešto smatralo klevetom, mora biti netačno i objavljeno u cilju nanijeti štetu ugledu osobe. Primjeri klevete uključuju objavljivanje lažnih optužbi o nečijem ponašanju, poslovnim aktivnostima ili moralnim karakteristikama.

    Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

    Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.





  • Ko može koristiti faksimil

    Ko može koristiti faksimil

    Faksimil ili faksimil pečat je pečat na kojem se nalazi istovjetna reprodukcija potpisa ovlaštene osobe. Faksimil se koristi kako bi se olakšalo potpisivanje raznih dokumenata koji obično nemaju veliku pravnu važnost, ali ipak zahtijevaju potpis. Također, koristi se kada odgovorna osoba nije dostupna za potpisivanje dokumenata ili kada je potrebno potpisati veliki broj dokumenata u kratkom vremenskom roku. Međutim, ko može koristiti faksimil?

    Sadržaj članka:

    Šta je faksimil

    Faksimil je pečat na kojem se nalazi istovjetna reprodukcija potpisa ovlaštene osobe, često korišten za olakšavanje potpisivanja manje važnih dokumenata ili kad osoba nije dostupna za potpisivanje. Koristi se i kada postoji potreba za potpisivanjem velikog broja dokumenata koji se štampaju masovno.

    Važno je napomenuti da faksimil pečat ne može biti zamjena za originalni potpis u situacijama kada je potrebna visoka pravna valjanost i kada se radi o dokumentima koji imaju veću pravnu važnost, kao što su ugovori, punomoći ili drugi službeni dokumenti.

    U takvim slučajevima, originalni potpis je neophodan. Faksimil pečat se koristi samo za olakšavanje administrativnih postupaka u situacijama gdje nije potrebna visoka pravna valjanost potpisa.

    Gdje se koristi faksimil

    Pojam i korištenje faksimila regulisani su Pravilnikom o kancelarijskom poslovanju Federacije Bosne i Hercegovine.

    Faksimil je otisak svojeručnog potpisa rukovodioca u federalnim i kantonalnim organima uprave, općinskim i gradskim službama za upravu i upravnim organizacijama, te u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti i njihovim stručnim i drugim službama i tijelima, kao i pravnim licima sa javnim ovlaštenjima i drugim pravnim licima javnog karaktera koji se na službena akta tih organa stavlja otiskom pečata ili skenirana slika potpisa rukovodioca tih organa koja se na službena akta štampa zajedno sa sadržajem dokumenta koji se potpisuje. 

    Pravo na posjedovanje faksimila ima samo rukovodilac prethodno nabrojanih organa.

    Ovlaštenje za korištenje faksimila

    Ukoliko posjeduje faksimil, rukovodilac organa može koristiti faksimil kao zamjenu za svojeručni potpis ili posebnim rješenjem ovlastiti lice za upotrebu faksimila.

    Ukoliko rukovodilac lično koristi faksimil kao zamjenu za svojeručni potpis, on će odmah izvršiti i evidenciju upotrebe faksimila.

    U tom slučaju, za takve službene akte nije potrebno provoditi proceduru davanja potvrde o pravilnom korištenju faksimila. 

    Pravo na korištenje faksimila rukovodilac ima sve dok obavlja dužnost rukovodioca tog organa. 

    Nakon prestanka mandata rukovodioca organa, obavezno se vrši zaključivanje Knjige upotrebe faksimila putem za to posebno osnovane komisije. 

    Kako se upotrebljava faksimil

    Kao zamjena za originalni potpis, faksimil se može koristiti samo u onim slučajevima u kojima je na službene akte tog organa potrebno staviti i originalni potpis.

    Koristi isključivo za potpisivanje onih akata za čije potpisivanje je rukovodilac organa taksativno ovlastio službeno lice u posebnom rješenju o ovlaštenju za upotrebu faksimila. 

    Faksimil se smije koristiti samo u slučajevima kada se službeni akt potpisuje u svojstvu rukovodioca organa, a ne smije se koristiti umjesto svojeručnog potpisa kada je propisano da se takvi akti moraju svojeručno potpisati.

    Evdidentiranje korištenja faksimila

    Svaka upotreba faksimila od strane lica ovlaštenog za upotrebu faksimila se evidentira. 

    Za vođenje evidencije zaduženo je lice ovlašteno za upotrebu faksimila, a za praćenje evidencije zadužen je rukovodilac organa. Za potrebe vođenja evidencije o upotrebi faksimila uspostavlja se Knjiga evidencije upotrebe faksimila.

    Sastavni dio evidencije čini kopija službenog akta na koji je stavljen faksimil. 

    Prilikom svake upotrebe faksimila na službenom aktu lice ovlašteno za upotrebu faksimila pored faksimila upisuje i redni broj iz Knjige upotrebe faksimila. 

    Na arhivskom primjerku službenog akta koji ostaje u organu, lice ovlašteno za upotrebu faksimila stavlja svoj paraf-potpis i napomenu da je na akt stavljen faksimil. 

    Ukoliko rukovodilac svojeručno koristi faksimil, upotreba faksimila se posebno ne evidentira, ali je rukovodilac dužan staviti svoj paraf-potpis na arhivski primjerak akta koji ostaje u organu. 

    Ako se faksimil stavlja na veći broj različitih akata u okviru istog predmeta, u tom slučaju rukovodilac upotrebu faksimila evidentira u vidu službene zabilješke na spisu, pri čemu službena zabilješka sadrži broj akata na koji je stavljen faksimil. 

    Rukovodilac tada obavezno stavlja svoj potpis na službenu zabilješku. 

    Potvrda rukovodioca organa o pravilnom korištenju faksimila

    Rukovodilac organa obavezan je najmanje jednom mjesečno provjeriti pravilnost načina korištenja faksimila i dati svoju saglasnost na službene akte na koje je stavljen faksimil, što će potvrditi svojim svojeručnim potpisom u Knjizi upotrebe faksimila. 

    U slučaju da utvrdi da se faksimil ne koristi na odgovarajući način ili nije saglasan s aktima na koje je stavljen faksimil, donijet će rješenje kojim se ukida pravo na upotrebu faksimila licu koje je ovlašteno za upotrebu faksimila, uz istovremenu obavezu poništavanja akata na koje je stavljen faksimil. 

    Mogu li privredna društva koristiti faksimil

    Uzevši u obzir prethodno navedeno, te pojmovno određenje faksimila, te činjenicu da privredna društva ne obavljaju javna ovlaštenje, i da se kancelarijsko poslovanje i ne odnosi na njih, on se ne može koristiti kod ovjere ugovora o radu i odluka direktora privrednog društva.

    Međutim, privredna društva svojim općim aktima mogu odlučiti u kojem obimu i na koji način će primnjenivati propise iz oblasti kancelarijskog poslovanja, budući da ne postoje propisi koji posebno uređuju kancelarijsko poslovanje privrednih društva.

    Kada se odluči za korištenje faksimila za potpisivanje akata, potrebno je obratiti pažnju i na posebne propise kojim je regulisana predmetna materija, budući da određeni ugovori zahtijevaju strogu formu i lični potpis, te su suprotno zaključeni ugovori nevažeći.

    To je slučaj kod ugovora koji su formalni i gdje je potpis bitan element ugovora, kao što je to slučaj u propisima koji regulišu računovodstvo gdje se izričito propisuje način potpisivanja.

    Može li se faksimil koristiti za punomoć

    Faksimil koji sadrži reprodukciju potpisa ovlaštene osobe, ne može se smatrati valjanim načinom davanja punomoći iz nekoliko važnih razloga. Prvenstveno, punomoć je pravno značajan dokument koji zahtijeva originalan potpis kako bi se osigurala njegova autentičnost i vjerodostojnost.

    Faksimil pečat može biti praktičan za olakšavanje administrativnih postupaka i potpisivanje manje važnih dokumenata, ali ne može služiti kao zamjena za lično potpisivanje kada se radi o pravnim pitanjima koja zahtijevaju pravnu valjanost.

    Osim toga, mnoge pravne jurisdikcije zahtijevaju da punomoć bude potpisana pred nadležnim organom kako bi imala zakonsku valjanost.

    Faksimil potpis, budući da vlasnik nije lično prisutan prilikom ovjere potpisa, ne pruža povjerenje i originalnost koja je potrebna za dokumente s većim pravnim značajem.

    Kako se ovjerava potpis

    Korištenje faksimila za davanje punomoći također može otvoriti vrata potencijalnoj zloupotrebi ili krivotvorenju, što može ugroziti prava i interese stranaka uključenih u punomoć.

    Kako se daje punomoć

    Stoga, kako bi se osigurala pravna valjanost i sigurnost, važno je da punomoć bude lično potpisana od strane ovlaštene osobe ili u prisustvu ovlaštenog organa koji će potvrditi njenu autentičnost i zakonitost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Cijene advokatskih usluga

    Cijene advokatskih usluga

    Cijene advokatskih usluga u FBiH propisane su Advokatskom tarifom FBiH, odnosno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Tarifa je donesena na osnovu člana 31. Zakona o advokaturi Federacije BiH i člana 41. Statuta Advokatske komore FBiH na Skupštini Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine održanoj, a na osnovu odobrenja Ministarstva Pravde FBiH.

    U ovom članku obrađujemo cijene advokatskih usluga u parničnom postupku.

    Sadržaj:

    Ko je advokat

    Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.

    Spisak advokata

    Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.

    Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.

    Cijena advokatskih usluga

    Pravo je složena disciplina koja obuhvata mnoge aspekte ljudskih aktivnosti i odnosa. Kada se suočimo s pravnim pitanjima ili problemima, često se oslanjamo na stručnjake u pravnom području, obično advokate, kako bismo dobili pomoć u razumijevanju zakona i pravnu podršku.

    Međutim, cijena advokatskih usluga često izaziva kontroverze u smislu visine tarife za određene usluge i zabrinutost kod mnogih ljudi da li će biti u mogućnosti finansirati troškove advokatskog zastupanja.

    Ko vas može zastupati pred sudom

    U ovom članku ćemo istražiti kako se cijene advokatske usluge određuju i šta bi klijenti trebali imati na umu prilikom odabira i vrednovanja pravnog rada.

    Ugovor između advokata i klijenta

    Ukoliko pismenim ugovorom između advokata i njegovog klijenta nije ugovoreno drugačije, advokatu pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama ove Tarife.

    To u praksi znači da advokat svoju nagradu obračunava u skladu sa Advokatskom tarifom u slučaju kada „pismenim ugovorom“ sa svojim klijentom nije dogovorio da će obračunati drugačije. To obično bude više od onoga što je propisano Tarifom za određenu vrstu postupanja.

    Kada pregovarate o advokatskoj tarifi putem ugovora s advokatom, važno je slijediti određene korake kako biste osigurali pravedan dogovor. Evo nekoliko smjernica o tome kako postupiti:

    Razmislite o svojim potrebama i budžetu: Definirajte svoje specifične potrebe i očekivanja od advokata. Razmislite o vrsti usluga koje tražite i svojim finansijskim mogućnostima.

    Istražite tržište: Informišite se o prosječnim cijenama advokatskih usluga u vašem području. To će vam pomoći da bolje razumijete šta je razumno i prihvatljivo prilikom pregovaranja o tarifi s advokatom.

    Komunicirajte otvoreno: Razgovarajte s advokatom o vašim očekivanjima i finansijskim mogućnostima. Budite otvoreni u vezi s tim koliko ste spremni platiti za usluge i koje uslove smatrate prihvatljivima.

    Jasno definišite tarifu i obim usluga: Ugovor treba jasno definisati tarifu koju ćete plaćati advokatu. Osim toga, treba detaljno opisati obim usluga koje će biti obuhvaćene tom tarifom. To će osigurati da i vi i advokat imate jasan uvid u što je obuhvaćeno ugovorom.

    Razmotrite moguće varijacije: Pregovarajte o mogućim opcijama plaćanja, kao što su tarifa po satu, fiksni iznos ili kombinacija oba. Također, možete razmotriti mogućnost postavljanja ograničenja u pogledu ukupnog iznosa koji ćete platiti.

    Potpišite pisani ugovor: Kada postignete dogovor o tarifi i uslovima, važno je da sve to bude dokumentovano u pisanoj formi. Potpišite ugovor kako biste osigurali jasnoću i zaštitu interesa obje strane.

    Osnovica za obračunavanje u parničnom postupku

    Kao osnovica za određivanje nagrade u parničnom postupku primjenjuje se sljedeća tabela, u zavisnosti od vrijednosti spora:

    Vrijednost spora       Pripadajući bodovi

    1,00 –         5.000,00  KM       80  bodova

    5.001,00 –       10.000,00  “         120  “

    10.001,00  –     30.000,00  “       240  ”

    30.001,00  –      50.000,00  “         360  ”

    50.001,00  –      75.000,00  “         480  ”

    75.001,00  –     100.000,00  “       600  ”

    100.001,00  –   1,000.000,00  “      600 + 4 boda za svakih započetih 1.000,00 KM preko 100.000,00 KM

    1,000.001,00 –  5,000.000,00  “     4.400 + 2 boda za svakih započetih 1.000,00 KM preko 1,000.000,00 KM

    preko 5,000.000,00 KM               12.400 + 1 bod za svakih započetih 1.000,00 KM preko 5,000.000,00 KM

    Vrijednost boda

    Vrijednost boda iznosi 3 KM.

    Upravni odbor Advokatske komore F BiH utvrđuje vrijednost boda uz naknadno odobrenje Federalnog ministarstva pravde.

    Novoutvrđena vrijednost boda stupa na snagu narednog dana nakon objave u “Službenim novinama Federacije BiH”

    Osnovica za obračunavanje preračunata u novcu

       Vrijednost spora                         CIJENA nagrade
    1,00  –             5.000,00   KM      ”             240   KM
    5.001,00  –          10.000,00      “                    360   KM        
    10.001,00  –         30.000,00     “                    720   KM        
    30.001,00  –         50.000,00      “                   1.080 KM        
    50.001,00  –         75.000,00      “                   1.440 KM        
    75.001,00  –        100.000,00     “                  1.800 KM        
    100.001,00  –       1,000.000,00   “                 1.800 KM + 12 KM za svakih započetih 1.000,00 KM
    preko 100.000,00 KM
    1,000.001,00 –      5,000.000,00   “              13.200 KM + 6 KM za svakih započetih 1.000,00 KM

    Obračunavanje pojedinih radnji u postupku

    Prilikom obračunavanja pojedinih radnji u postupku, advokatu pripada:

    100% nagrade

    100%  nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. sastav tužbe (nagrada za sastav tužbe obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje) ili sastav odgovora na tužbu (nagrada za sastav odgovora na tužbe obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njegovo sačinjavanje, kao i za otklanjanje posljedica njegovog nepodnošenja u predviđenom roku, te eventualnog postavljanja protivtužbenog zahtjeva);
    2. zastupanje tužitelja ili tuženog na pripremnom ročištu (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje na pripremnom ročištu). U slučaju ponovljenog postupka, nakon ukidajuće drugostepene odluke, punomoćnicima pripada pravo na potpunu nagradu i za ponovljeno pripremno ročište;
    3. zastupanje tužitelja ili tuženog na ročištu za glavnu raspravu (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu) U slučaju ponovljenog postupka nakon ukidajuće drugostepene odluke, punomoćnicima pripada pravo na potpunu nagradu i za ponovljeno ročište za glavnu raspravu.
    4. sastav žalbe ili odgovora na žalbu na prvostepeno rješenje o mjerama osiguranja
    5. sastav tužbe ili odgovora na tužbu u arbitražnom postupku
    6.  zastupanje na ročištu u arbitražnom postupku.

    125% nagrade

    125% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. sastav žalbe na presudu, uključujući tu i žalbu na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda (nagrada obuhvata proučavanje presude i sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje);
    2. sastav odgovora na žalbu na presudu uključujući tu i žalbu na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda (nagrada obuhvata proučavanje presude, žalbe i sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje);
    3. zastupanje tužitelja ili tuženog na raspravi pred drugostepenim sudom (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje);

    150% nagrade

    150% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. sastav vanrednih pravnih lijekova (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njihovo sačinjavanje);
    2. sastav tužbe kojom se pobija odluka u arbitražnom postupku.

    75% nagrade

    75%  nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. zastupanje stranke prilikom uviđaja
    2. sastav prijedloga za osiguranje
    3. sastav odgovora na prijedlog za osiguranje
    4. zastupanje stranke na ročištu za osiguranje

    50% nagrade

    50%  nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. naknada za svaki sljedeći dan nastavljene glavne rasprave (bez obzira da li se glavna rasprava nije mogla okončati zbog nedostatka vremena ili zbog toga što se neki od dokaza nije mogao izvesti);
    2. za sastav obrazloženih podnesaka
    3. zastupanje stranke na račištu za zamolbeno izvođenje dokaza (pored ove nagrade, stranci i njenom punomoćniku pripadaju i putni troškovi do suda pred kojim se dokazi zamolbeno izvode);
    4. sastav žalbe protiv rješenja (osim žalbe na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda);
    5. sastav podnesaka u postupku osiguranja kojima se traži izmjena mjere osiguranja, obustavljanje mjere osiguranja ili prodaje stvari na koje se odnosi mjera osiguranja;
    6. sastav prijedloga za osiguranje dokaza, za donošenje dopunske presude i prijedloga za ispravku presude.

    25% nagrade

    25% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:

    1. naknada za izgubljeno vrijeme u slučaju da se pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu odlaže na samom ročištu na prijedlog jedne od stranaka.

    Advokatska tarifa u postupcima gdje se ne može utvrditi vrijednost spora

    1. U postupcima gdje se po odredbama Zakona o parničnom postupku ne može utvrditi vrijednost spora,  smatraće se radi utvrđivanja vrijednosti spora i primjenu ove Tarife da je vrijednost  spora:

    – u predmetima radi razvoda ili poništenja braka, o postojanju ili nepostojanju braka  10.000,00 KM;

    – u predmetima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, o čuvanju i odgoju djece   10.000,00 KM;

    – u sporovima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima  5.000,00 KM;

    Zastupanje pred međunarodnom arbitražom

    Za zastupanje pred međunarodnom arbitražom, advokatu pripada naknada predviđena u članu 12. i u tačkama 1. – 5 ovog člana uvećana za 100%.

    Kompletnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata nađite na ovom LINK-u.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.