Dva pojma koja se veoma često poistovjećuju su pojmovi vlasništva i posjeda. Ljudi kažu „moj stan“, „moja zemlja“, „moje auto“, ali rijetko razmišljaju o tome koja je razlika između toga da nešto koriste i da su zaista vlasnici. Osim toga što su nesvjesni da postoji razlika između vlasništva i posjeda, ta razlika može biti ključna, posebno u slučajevima sudskih sporova, imovinskih odnosa u porodici ili prilikom prodaje nekretnina.
Sadržaj članka:
- Šta je posjed?
- Šta je vlasništvo?
- Praktična razlika između vlasništva i posjeda
- Mogu li posjed i vlasništvo biti u isto vrijeme kod različitih osoba?
- Podržite Pravni blog
Šta je posjed?
Posjed označava faktičko stanje. To je situacija kad neko stvar faktički drži, posjeduje je u tom trenutku i postupa s njom kao da je njegova.
Posjednik ne mora biti vlasnik te stvari, ali ga zakon ipak štiti u određenim situacijama. Primjer toga je kad neko godinama koristi zemljište koje nije upisano na njegovo ime, ali ga obrađuje, ogradio je, i niko ga ne ometa u tome.
Zakon prepoznaje razne vrste posjeda. Posjed može biti neposredni, posredni, zakoniti, nezakoniti, savjesni, nesavjesni. Međutim, suština je u tome da se posjed temelji na činjenici držanja stvari, a ne na pravnom osnovu.
Čovjek može posjedovati tuđu stvar, ali to ne znači da je njen vlasnik. Ipak, taj posjed ima određenu pravnu vrijednost i štiti se od samovoljnog oduzimanja, čak i od strane vlasnika, ukoliko se ne koristi zakonom propisan način.
Šta je vlasništvo?
Za razliku od posjeda, vlasništvo je stvarno pravo koje daje vlasniku najšira ovlaštenja prema stvari. Vlasnik može stvar koristiti, njome raspolagati, iznajmljivati je, prodavati, poklanjati ili je ostaviti u naslijeđe.
Vlasništvo se ne dokazuje činjenicom da stvar držimo, već pravno, u slučaju nekretnina upisom u zemljišne knjige ili valjanom dokumentacijom koja potvrđuje sticanje vlasništva.
U našem pravnom sistemu, osnovno načelo je da se pravo vlasništva na nekretninama stiče upisom u zemljišne knjige. Dakle, nije dovoljno da neko kaže da je kupio zemljište, ili da je na njemu sagradio kuću. Ako to nije upisano, ta osoba nije vlasnik, iako može biti savjestan i zakonit posjednik.
Praktična razlika između vlasništva i posjeda
U praksi, posjednik je onaj koji ima fizičku kontrolu nad stvari, a vlasnik je onaj koji ima pravnu kontrolu.
To što koristimo neku nekretninu ne znači da je ona pravno naša. S druge strane, moguće je biti vlasnik neke stvari, a da je ne posjedujemo. Jednostavan primjer je ako smo stan dali pod zakup.
Ova razlika dolazi do izražaja u brojnim situacijama. Posebno je bitno u ostavinskim postupcima, kod uknjižbe prava vlasništva, kao i u sporovima zbog smetanja posjeda. Vlasništvo se mora dokazati valjanom dokumentacijom, a posjed činjenicama.
Mogu li posjed i vlasništvo biti u isto vrijeme kod različitih osoba?
Najčešća je situacija da vlasnici koriste svoju imovinu, faktički je drže i njeni su posjednici.
Međutim, posjed i vlasništvo ne moraju uvijek biti u rukama iste osobe. Iako je najjednostavnije kada neko koristi stan na kojem je i upisan kao vlasnik, praksa često izgleda drugačije. Ljudi žive u nekretninama koje nisu njihovo formalno vlasništvo, obrađuju tuđu zemlju ili koriste naslijeđenu imovinu prije nego što je provedena ostavina.
I zakon prepoznaje razliku između faktičke kontrole nad stvari, odnosno posjeda i vlasništva i na način da posjed proizvodi pravne posljedice. Dopušteno je da se dugotrajnim, savjesnim posjedovanjem, pod određenim uslovima, vlasništvo kasnije i stekne. Taj pravni put zove se dosjelost i predstavlja mehanizam koji štiti one koji se prema stvari odnose kao vlasnici, iako to još nisu formalno postali.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.