Tag: ovjera punomoći u općini

  • Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Ovjera punomoći je rutinski posao, obično samo jedan administrativni korak, ali u praksi često predstavlja ključnu razliku između pravno važećeg i nevažećeg dokumenta. Da li je dovoljno ovjeriti punomoć u općini ili je neophodno obratiti se notaru? Odgovor na to pitanje ne zavisi samo od ličnog izbora ili praktičnosti, već prvenstveno od toga za šta će se punomoć koristiti. U ovom tekstu objašnjavamo kada je dovoljna obična ovjera potpisa, a kada zakon zahtijeva notarsku ovjeru, naročito u slučajevima koji se tiču nekretnina, nasljednopravnih odnosa ili ugovora o doživotnom izdržavanju.

    Sadržaj članka:

    Pri ovjeri punomoći ključna je svrha

    Prije nego što donesete odluku o načinu ovjere punomoći, ključno je jasno definisati svrhu za koju će se dokument koristiti.

    Sadržaj i oblik punomoći mogu značajno varirati ovisno o tome treba li punomoć osobi omogućiti zastupanje pred državnim organima, zaključivanje ugovora ili, naprimjer, raspolaganje nekretninom.

    Zakon o ovjeri potpisa i prijepisa propisuje opće uslove za ovjeru potpisa, ali ne isključuje posebne zahtjeve koje mogu nametati drugi propisi.

    Kada raspoznate pravni okvir i konkretnu namjenu, lakše ćete odabrati između notarske i općinske ovjere, izbjegavajući nepravilnosti i moguće pravne posljedice.

    Kad je neophodna notarska ovjera?

    Notarska ovjera potpisa regulisana je Zakonom o notarima, a najčešće je jedini prihvatljivi oblik kada to zahtijevaju posebni propisi ili međunarodni dokumenti.

    Notarsku ovjeru potpisa ne treba miješati sa notarskom obradom, recimo kada je jedino notarski obrađen ugovor prihvatljiv. Ovdje se radi samo o ovjeri potpisa.

    Naprimjer, prilikom zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine nužno je da punomoć bude ovjerena kod notara. U trenutku pisanja ovog članka, ugovor možete da napišete sami.

    Kada notar napiše ugovor, on potvrđuje ne samo autentičnost potpisa, nego i sadržaj dokumenta usklađuje sa zakonskim odredbama te vodi registar sastavljenih akata. Time se osigurava punovažnost i neupitnost dokumenta pred sudovima i drugim organima.

    Kada je dovoljna ovjera u općini?

    Općinska ovjera potpisa često je dovoljna za manje složene poslove, poput podnošenja zahtjeva za izdavanje ličnih dokumenata, preuzimanja pošte, podizanje čekova od penzije, podizanje novca iz banke…

    Zakon o ovjeri potpisa i prijepisa dopušta ovjeru ako posebnim propisom nije određeno drugačije.

    Općinski službenik provjerava identitet potpisnika te svojim pečatom potvrđuje da je potpis stavljen pred njom.

    Ipak, ako se radi o radnjama koje prema drugim zakonima zahtijevaju notarsku ovjeru, općinska ovjera neće biti pravno valjana. To provjerava onaj ko punomoć prihvata.

    Posebni oblici ovjere prema posebnim zakonima

    Međutim, ojedini propisi predviđaju posebne zahtjeve za ovjeru punomoći.

    Zakon o stvarnim pravima, naprimjer, u slučaju raspolaganja i opterećavanja nekretnina jasno određuje da se ovjerena punomoć za promet nekretnina može dati isključivo kod notara.

    Isto tako, Zakon o nasljeđivanju može propisati posebne uvjete kada se punomoć koristi u ostavinskim postupcima.

    Uvijek provjerite da li je za vašu konkretnu pravnu radnju predviđena specifična vrsta ovjere. Time izbjegavate rizik da dokument bude odbačen zbog formalnih nedostataka.

    Ovjera u prometu nekretnina

    Kada je u pitanju promet nekretnina, određeno je da punomoć mora biti notarski ovjerena kako bi se mogla upisati u zemljišne knjige ili da bi se njome moglo raspolagati vlasničkim pravom.

    Notarska ovjera u ovom slučaju garantuje valjanost potpisa i sadržaja, a notar vodi računa o usklađenosti s propisima o raspolaganju nekretninama, zabrani otuđenja i drugim ograničenjima. Time se sprječavaju sporovi i nejasnoće prilikom prijenosa vlasništva.

    Ovjera kod ugovora o doživotnom izdržavanju

    Ugovor o doživotnom izdržavanju regulisan je Zakonom o nasljeđivanju, iako njegov sadržaj i funkcija imaju obilježja obligacionog ugovora. Suština ovog ugovora jeste da se primatelj izdržavanja obavezuje da nakon smrti prenese vlasništvo nad određenom imovinom na davatelja izdržavanja, dok se ovaj zauzvrat obavezuje da se o njemu brine do kraja života.

    Zakonom je jasno propisano da imovina obuhvaćena ovim ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu, što ga jasno razlikuje od nasljednopravnih instituta.

    S obzirom na značaj i pravne posljedice koje ovaj ugovor proizvodi, naročito u pogledu prijenosa imovine i moguće povrede prava zakonskih nasljednika, iako u trenutku pisanja ovog članka nije potrebna notarska forma ugovora, preporučuje se da punomoć koja se koristi za zaključivanje ili izmjenu ugovora o doživotnom izdržavanju bude notarski ovjerena.

    Notar je dužan da stranke upozori na nasljednopravne posljedice ugovora i da to izričito navede u samoj ispravi. Ova forma ovjere pruža dodatnu pravnu sigurnost jer potvrđuje da su stranke postupale svjesno, dobrovoljno i bez pritiska, te da su razumjele pravnu prirodu i posljedice ugovora koji se zaključuje.

    Kako odabrati pravu vrstu ovjere punomoći

    Odabir ovjere uvijek započinje procjenom pravnih i praktičnih aspekata. Prvenstveno svrhe dokumenta, zatim propisa koji regulišu tu specifičnu djelatnost, te zahtjeva institucije pred kojom će se punomoć koristiti.

    Kada utvrdite da li je dovoljno ovjeriti potpis u općini ili je nužna ovjera kod notara, postupak je jednostavan.

    Uz obaveznu provjeru identiteta potpisnika, dobićete punomoć koja će neometano služiti svojoj namjeni. Pravilno ovjerena punomoć temelj je svakog uspješnog pravnog zastupanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Može li punomoć biti data usmeno?

    Može li punomoć biti data usmeno?

    Punomoć je pravni institut u kojem jedna osoba ovlašćuje drugu da umjesto nje preuzme određene pravne radnje. Na papiru to izgleda jednostavno. Napišete ime i prezime opunomoćitelja, ime i prezime opunomoćenika, precizno navedena radnja kojom ga ovlašćuje i vlastoručni potpis. Ipak, praksa pokazuje da su ljudi skloni da u svemu traže skraćene varijante, tako da i umjesto sačinjavanja punomoći pismeno, radije ovlaštenja dogovaraju usmeno. Na taj način dolazi se na polje pravne neizvjesnosti i nesigurnosti. Kako usmena punomoć utiče na pravnu sigurnost, da li je prihvatljiva i poželjna, te može li punomoć biti data usmeno?

    Sadržaj članka:

    Zakonske odredbe o punomoći

    U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima u Bosni i Hercegovini, za pravne radnje kod kojih nije propisan pismeni oblik, usmena punomoć ima jednak učinak kao i pismena.

    To podrazumijeva da opunomoćitelj može ovlastiti drugu osobu za poduzimanje određene pravne radnje usmeno, bez potrebe da sačini i ovjeri dokument pred nadležnim organom.

    Kada se radi o jednostavnim, svakodnevnim radnjama, usmena punomoć je jednostavnija. Ne zahtijeva dodatne troškove, administrativne postupke, niti trošenje vremena koje pisanje punomoći, te pribavljanje potpisa i pečata iziskuju.

    Formalna ograničenja

    Ukoliko pravna radnja nadilazi okvir obične svakodnevne transakcije, recimo ako se radi o kupoprodaji nekretnina, registraciji preduzeća ili o sudskom zastupanju, punomoć mora biti data u pisanom obliku, uz ovjeru nadležnog organa.

    Institucije koje provode takve radnje ne prihvataju usmene punomoći jer ne ostaje pisani trag i ne ostavlja se pouzdan dokaz o stvarnoj volji opunomoćitelja.

    Rizici usmene punomoći

    Bez dokumenta potpisanog u pisanoj formi, usmenu punomoć i data ovlaštenja je jako teško dokazivati.

    U praksi to znači da, kada dođe do potrebe za dokazivanjem, opunomoćitelj i opunomoćenik moraju ponovo uspostaviti kontakt, eventualno sastaviti pisanu izjavu kako bi popravili propust, što oduzima vrijeme i novac, a vrlo često je i nemoguće.

    Također, veoma je izvjestan rizik da će doći do nemogućnosti obavljanja posla jer će se zahtijevati pismena punomoć.

    Primjer iz prakse

    U jednoj poslovnici banke obratio se muškarac sa zahtjevom da podigne novac sa računa svoje majke, koja zbog narušenog zdravlja nije bila u mogućnosti doći lično.

    Naveo je da ga je majka usmeno ovlastila putem telefona, da zna tačan iznos i da je hitno potreban novac za kupovinu lijekova. Službenica ga je, međutim, zaustavila već kod prvog pitanja i tražila punomoć ovjerenu kod nadležnog organa i tačne podatke o broju računa.

    Budući da nije imao nijedan dokument kojim bi dokazao ovlaštenje, niti podatke o računu, banka nije mogla izvršiti isplatu. Objašnjeno mu je da bankarski propisi i mjere zaštite ličnih podataka ne dopuštaju postupanje po usmenim instrukcijama, bez pisanog dokaza o punomoći.

    Tek nakon što je majka sačinila punomoć i ovjerila je kod općine, sin je narednog dana mogao podići sredstva.

    Ovaj primjer jasan je pokazatelj da dobra namjera i hitna potreba ne mogu zamijeniti formalne zahtjeve kada je riječ o raspolaganju novcem. Bez pisanog ovlaštenja i potpunih podataka, banke ne smiju izvršiti nikakvu transakciju, čak ni u situacijama kada su stranke u bliskom srodstvu.

    Izrada jednostavne pismene punomoći

    Priprema kratkog pisanog dokumenta ne iziskuje složene formulacije. Dovoljno je jasno navesti identitet opunomoćitelja i opunomoćenika, precizno opisati radnju koju je potrebno poduzeti, eventualno rok na koji se punomoć daje, upisati datum i vlastoručni potpis.

    Takav dokument zadovoljava formalne zahtjeve te pojačava pravnu sigurnost i prevenciju nesporazuma.

    Ukoliko vam je potrebna generalna ili specijalna punomoć, punomoć za prelazak djeteta preko granice, punomoć za prodaju automobila, te neka druga vrsta punomoći ili obrazac za neku drugu pravnu radnju, posjetite odjeljak naše stranice gdje možete pronaći besplatne pravne obrasce.

    Zašto uvijek treba težiti pismenoj punomoći

    Kada se suočimo s gužvom u pošti ili dugim redovima kod notara, primamljivo je posegnuti za usmenim rješenjem. Svaki izgubljeni minut dodatni je stres, ali prečica u vidu usmene punomoći može se pretvoriti u beskrajni krug dokazivanja i dodatnih formalnosti.

    U konačnici, papir nije samo formalnost. To je alat kojime čuvate vlastitu pravnu sigurnost i štitite se od nesporazuma. Također, u slučaju potrebe, dokazujete ono što ste dogovorili.

    Iako usmena punomoć može djelovati jednostavno, u pravnim stvarima sve se mora dokazivati, a pisana punomoć je najjednostavniji i najsigurniji način da to učinite.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.