Author: admin

  • Kako napisati prigovor osiguranju

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Osiguranje se ugovara radi zaštite od finansijskih posljedica rizika koji mogu nastati u budućnosti. Osiguranjem se, u slučaju nastupanja događaja koji je opisan u ugovoru, osiguravač obavezuje da će pokriti štetu ili gubitak koji je nastao zbog tog događaja. Međutim, često osiguravajuća društva naprave procjenu štete koja izgleda i često jeste, nelogična i nepravedna, tako da je bitno znati kako napisati prigovor osiguranju.

    Za šta se ugovara osiguranje

    Za šta se ugovara osiguranje?

    Osiguranje se može ugovoriti kako bi se zaštitili od različitih rizika koji mogu ugroziti finansijsku stabilnost pojedinca ili porodice. Među najčešćim vrstama osiguranja su osiguranje od nezgode, koje pokriva troškove liječenja i nadoknadu u slučaju povreda, te zdravstveno osiguranje, koje omogućava pristup medicinskim uslugama i pokriva troškove liječenja bolesti.

    Također, mnogi osiguranici se odlučuju za osiguranje od gubitka posla, koje pruža određenu finansijsku sigurnost u periodima nezaposlenosti. Osiguranje imovine, poput osiguranja kuće, stana ili automobila, štiti vlasnike od gubitaka nastalih zbog krađe, požara, poplava ili drugih vrsta štete.

    Posebno značajno je životno osiguranje, koje osigurava finansijsku sigurnost porodici i najbližima u slučaju smrti osiguranika. Ovisno o vrsti ugovorenog osiguranja, može obuhvatiti jednokratnu isplatu ili periodične rente koje pomažu porodici da prebrodi gubitak glavnog izvora prihoda.

    Osiguranja se prilagođavaju individualnim potrebama osiguranika, a izbor odgovarajuće police zavisi od ličnih okolnosti, stepena rizika kojem je pojedinac izložen i njegovih finansijskih mogućnosti.

    Zašto je osiguranje važno

    Ugovaranje osiguranja je važno jer pomaže u smanjenju finansijskog rizika i osigurava da će se šteta ili gubitak u slučaju neželjenog događaja smanjiti ili potpuno pokriti.

    To može pomoći u smanjenju finansijskog opterećenja i olakšava planiranje budućnosti.

    Šta učiniti ako se ne slažete sa procjenom osiguranja

    Ako niste zadovoljni procjenom osiguranja u pogledu visine naknade za pretrpljenu štetu, postoje nekoliko koraka koje možete poduzeti:

    1. Ako imate pitanja ili nedoumice oko procjene, obratite se svom osiguravaču i razgovarajte o tome. Oni bi vam trebali dati objašnjenje i odgovoriti na vaša pitanja.
    2. Možete potražiti procjenu od drugog stručnjaka ili druge osiguravajuće kompanije da biste dobili drugu mišljenje o vrijednosti svoje imovine.
    3. Ako se i dalje ne slažete s procjenom, možete se obratiti regulatoru osiguranja u vašoj zemlji. Oni će vam pomoći da riješite svoj problem ili vas uputiti na odgovarajuće tijelo za rješavanje sporova.
    4. Ako se i dalje ne slažete s procjenom i niste uspjeli riješiti problem na drugi način, možda ćete trebati potražiti pravnu pomoć. Advokat će vas moći uputiti o daljnjim koracima koje možete poduzeti.

    Kada dobijete procjenu, u pouci o pravnom lijeku biće napisano kome i u kojem roku možete da podnesete prigovor. To je prvi korak u procesu koji prethodi vašoj borbi za ostvarivanje prava. U nastavku govorimo o tome kako napisati prigovor osiguranju.

    Osnov za prigovor osiguranju

    Osiguranici često nailaze na situacije u kojima nisu zadovoljni odlukama osiguravajućih kuća, bilo zbog odbijanja isplate naknade, smanjenog iznosa isplate, dugotrajne obrade zahtjeva ili netačne procjene štete. U takvim slučajevima, postoji mogućnost podnošenja prigovora osiguravajućem društvu.

    Pravo na prigovor proizlazi iz ugovora o osiguranju, koji jasno definiše obaveze osiguravajuće kuće prema osiguraniku. Ukoliko osiguranik smatra da je odluka osiguranja nepravedna ili protivna ugovoru, može podnijeti žalbu i zahtijevati reviziju odluke.

    U nastavku su navedeni najčešći razlozi za prigovor, zajedno s pojašnjenjem kako ih osiguranik može osporiti.

    1. Odbijanje isplate osiguranja bez valjanog razloga

    Jedan od najčešćih razloga za podnošenje prigovora je odbijanje isplate osiguranja bez jasnog i opravdanog obrazloženja. Osiguravajuće kuće mogu odbiti zahtjev navodeći da šteta nije pokrivena ugovorom ili da osiguranik nije ispunio određene obaveze (npr. nije prijavio štetu u roku).

    Ukoliko osiguranik smatra da je osiguravajuća kuća neopravdano odbila njegov zahtjev, prvi korak je zahtijevati detaljno pisano obrazloženje odluke. Nakon toga, može uporediti odluku s uslovima iz svoje police osiguranja i, ako primijeti nepravilnosti, podnijeti prigovor. U nekim slučajevima može biti korisno angažovati pravnog savjetnika, posebno ako osiguravajuća kuća uporno odbija isplatiti naknadu.

    2. Isplaćeni iznos je manji od očekivanog

    Drugi čest problem s kojim se osiguranici susreću jeste isplata iznosa koji je manji od onog koji očekuju. To se može desiti zbog načina obračuna štete, primjene odbitaka ili tumačenja ugovora od strane osiguravajuće kuće.

    Ako osiguranik smatra da mu je isplaćen nepravedno nizak iznos, trebao bi tražiti:

    • Detaljan prikaz načina obračuna – osiguravajuća kuća je dužna objasniti kako je došla do konačnog iznosa.
    • Dodatnu procjenu štete – ukoliko osiguravajuća kuća nije angažovala vještaka ili je procjena nerealna, osiguranik može angažovati nezavisnog procjenitelja.
    • Reviziju odluke – ukoliko postoji osnova, može podnijeti prigovor i tražiti ponovno razmatranje iznosa.

    Ukoliko ni nakon prigovora ne dođe do korekcije, moguće je obratiti se Agenciji za nadzor osiguranja ili pokrenuti sudski postupak.

    3. Kašnjenje u obradi zahtjeva ili isplate

    Osiguravajuće kuće imaju zakonom i ugovorom propisane rokove u kojima moraju donijeti odluku o zahtjevu za naknadu štete. Međutim, u praksi se dešava da osiguranici čekaju mjesecima na odluku ili isplatu, bez jasnog razloga za kašnjenje.

    Ako osiguravajuća kuća odugovlači s obradom zahtjeva, osiguranik može podnijeti pisani prigovor i zahtijevati hitno rješavanje. Preporučuje se da osiguranik:

    • Provjeri rokove navedene u ugovoru – ako je rok probijen, osiguravajuća kuća je odgovorna za kašnjenje.
    • Pismeno zatraži objašnjenje kašnjenja – osiguravajuća kuća mora dati razloge za odugovlačenje.
    • Obrati se nadležnim regulatornim tijelima – ukoliko osiguravajuća kuća ne odgovori na prigovor u razumnom roku, osiguranik može prijaviti slučaj Agenciji za nadzor osiguranja.

    4. Pogrešno tumačenje ugovora o osiguranju

    Osiguravajuće kuće ponekad tumače određene klauzule ugovora na način koji im ide u korist, čime umanjuju iznos naknade ili odbijaju isplatu. Osiguranik koji smatra da mu je pravo uskraćeno zbog pogrešnog ili proizvoljnog tumačenja ugovora, može tražiti pravnu analizu ugovora.

    Ako je došlo do nesporazuma, osiguranik može podnijeti prigovor osiguranju, pozivajući se na tačne odredbe ugovora. U slučaju da osiguravajuća kuća ne prihvati prigovor, moguće je tražiti stručno mišljenje pravnika ili pokrenuti postupak pred sudom.

    5. Nepravilna ili nepotpuna procjena štete

    Procjena štete je ključni faktor u donošenju odluke o isplati osiguranja. Ako osiguravajuća kuća procijeni da je šteta manja nego što stvarno jeste, osiguranik može dobiti manju naknadu ili uopšte ne dobiti isplatu.

    Kako bi osporio netačnu procjenu, osiguranik može:

    • Tražiti drugo mišljenje – angažovati nezavisnog procjenitelja koji će objektivno utvrditi iznos štete.
    • Dostaviti dodatne dokaze – ako postoje računi, fotografije ili svjedoci, mogu pomoći u dokazivanju stvarne vrijednosti štete.
    • Podnijeti prigovor osiguranju – zahtijevati da osiguravajuća kuća ponovo razmotri slučaj uz nove dokaze.

    Ukoliko osiguravajuća kuća ne uvaži prigovor, osiguranik može pokrenuti spor pred sudom ili se obratiti nadležnoj instituciji za zaštitu potrošača.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Ako želite podnijeti prigovor osiguranju, postoje neke korake koje možete poduzeti:

    Napišite prigovor u kojem navodite razloge za svoj prigovor i detaljno opišite šta se dogodilo. Obavezno navedite svoje ime, adresu, broj telefona i broj ugovora osiguranja.

    Pošaljite prigovor poštom ili ga dostavite lično svome osiguravaču od kojeg ćete tražiti da na vašem primjerku naznači da ste prigovor dostavili. Obavezno zadržite kopiju prigovora za svoje arhivu i eventualno dalje postupanje.

    Sačuvajte sve dokaze koji se odnose na predmetni slučaj. Ako imate bilo kakve dokaze koji podržavaju vaš prigovor, pohranite ih sigurno. To mogu biti fotografije, računi, policijski izvještaj ili bilo koji drugi dokazi koji bi mogli pomoći u rješavanju vašeg prigovora, koje ste u prigovoru elaborirali i dostavili ih u običnoj ili ovjerenoj kopiji, u zavisnosti od toga šta osiguranje traži.

    Sačekajte odgovor. Osiguravač će dati odgovor na vaš prigovor u propisanom roku. Ako se i dalje ne slažete s njihovim odgovorom, savjetujemo vam da potražite stručnu pravnu pomoć.

    Ukoliko ste zainteresovani, u članku Spisak advokata sabrali smo podatke o advokatima u zavisnosti od regije iz koje dolazite.

    U svakom slučaju, pratite odredbe ugovora i uputstva osigravajućeg društva sa kojim sarađujete.

    Tabela za procjenu invaliditeta

    Pri pisanju prigovora na procjenu invaliditeta, „Tabela za određivanje procenta trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja“ može poslužiti kao ključni dokazni dokument kojim se argumentuje nepravilna ili neprecizna primjena propisanih kriterija od strane osiguravatelja.

    Osiguranik se može pozvati na konkretne stavke iz Tabele koje detaljno opisuju postotke invaliditeta za određene povrede, način njihovog sabiranja kod višestrukih ozljeda, kao i uslove pod kojima se invaliditet može ocjenjivati.

    Ukazivanjem na odstupanje od ovih jasno propisanih pravila, osiguranik može osporiti osnov procjene, zahtijevati reviziju nalaza i tražiti da se konačna odluka donese u skladu sa metodologijom koju je samo osiguranje prihvatilo kao obavezujuću u okviru ugovora.

    1. Tabela za određivanje procenta trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja ASA Osiguranja.
    2. Tabela za određivanje procenta trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja Sarajevo Osiguranja.
    3. Tabela za određivanje procenta trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja Triglav Osiguranja.
    4. Tabela za određivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja Grawe Osiguranje.
    5. Tabela za određivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja Grawe Osiguranje.

    Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja

    Pored Tabele i „Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja“ predstavljaju vrijedan referentni dokument koji dodatno osigurava prava osiguranika u postupku prigovora.

    Ovi uvjeti, kao standardizovan dio ugovorne dokumentacije, propisuju obaveze osiguravatelja u vezi s transparentnim utvrđivanjem stepena invaliditeta, obavezom poštivanja stručne medicinske dokumentacije, kao i pravom osiguranika da traži drugo, nezavisno vještačenje u slučaju neslaganja sa prvobitnom procjenom.

    U prigovoru se mogu navesti relevantni članovi koji definišu fer i nepristrasan postupak utvrđivanja invaliditeta, čime se dodatno jača osnov za zahtjev da se provede nova i objektivnija procjena u skladu sa ugovornim obavezama i načelima pravičnog postupanja.

    1. Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja Adriatic Osiguranje
    2. Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja Euroherc Osiguranje
    3. Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja ASA Osiguranje
    4. Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja Wiener Osiguranje
    5. Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja Grawe Osiguranje

    Polisa osiguranja

    Pored Tabele za određivanje procenta trajnog invaliditeta i Općih uvjeta osiguranja, ključni dokument u postupku prigovora je sama polisa osiguranja, jer predstavlja osnovni ugovorni akt koji definiše prava i obaveze ugovornih strana.

    U njoj su navedeni konkretni uslovi pokrića, osigurane sume, posebne klauzule, kao i referenca na opće i posebne uvjete koji se primjenjuju u konkretnom slučaju.

    Pozivanje na odredbe iz polise omogućava osiguraniku da ukaže na eventualna odstupanja u načinu procjene invaliditeta u odnosu na ono što je ugovoreno.

    Također, uz prigovor je važno priložiti relevantnu medicinsku dokumentaciju i eventualna nezavisna stručna mišljenja, čime se dodatno potkrepljuje zahtjev za reviziju. Prilikom sastavljanja prigovora mogu se koristiti i odredbe Zakona o obligacionim odnosima, posebno one koje se odnose na poštovanje ugovornih obaveza i zabranu arbitrarnog postupanja, čime se zahtjevu daje širi pravni temelj.

    Primjer prigovora osiguranju

    Ukoliko ćete prigovor pisati sami, u nastavku možete pronaći nekoliko primjera tipskih prigovora koje su izradila pojedina osiguranja kako bi svojim klijentima olakšali podnošenje istog.

    Ombudsman u osiguranju

    Ombudsman prati i razmatra kršenja prava iz ugovora o osiguranju, predlaže poboljšanja odnosa između osiguranika i osiguravatelja te daje preporuke za primjenu dobrih poslovnih praksi.

    Nije ovlašten odlučivati o osnovanosti ili visini zahtjeva niti postupati u sudskim predmetima.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Zašto smo pokrenuli Pravni blog

    Zašto smo pokrenuli Pravni blog

    Blogovi su postali sastavni dio internet kulture, modernog izražavanja stavova, ideja i misli i svakodnevnog života mnogih ljudi. Oni se koriste za različite svrhe, od pisanja o ličnim iskustvima i svakodnevnom životu, do promovisanja proizvoda ili usluga. U skladu s tim, postoje i blogovi koji se bave pravnim temama. Zašto smo pokrenuli Pravni blog?

    Zašto smo pokrenuli Pravni blog

    Postoji nekoliko razloga zašto se pišu blogovi sa pravnim temama. Prvi razlog je informisanje javnosti o pravnim pitanjima i temama koje su aktuelne u društvu.

    Blogovi sa pravnim temama mogu pomoći ljudima da se informišu o svojim pravima i obavezama, kao i da se upoznaju sa postupcima koje treba da preduzmu u slučaju pravnih problema.

    Drugi razlog za pisanje blogova sa pravnim temama je promovisanje pravnih usluga. Blogovi se često koriste kao sredstvo za promovisanje različitih proizvoda i usluga, pa tako i pravnih usluga.

    Oni mogu poslužiti kao platforma za predstavljanje pravnih stručnjaka i njihovih usluga, kao i za pružanje informacija o cijenama i načinima plaćanja.

    Treći razlog za pisanje blogova sa pravnim temama je stvaranje online prisustva pravnih stručnjaka.

    Blogovi mogu poslužiti kao platforma za pravne stručnjake da se predstave javnosti i da pokažu svoja znanja i iskustva.

    Oni takođe mogu poslužiti kao mjesto za dijalog i razmjenu mišljenja sa čitaocima, što može pomoći u stvaranju pozitivnog imidža i povjerenja u javnosti.

    Pisanje blogova sa pravnim temama može biti korisno i za autore same. Oni mogu koristiti blogove za unaprijeđenje svojih znanja i vještina u pravnoj oblasti, kao i za promovisanje svojih usluga.

    Ukratko, postoji mnogo razloga zašto se pišu blogovi sa pravnim temama. Oni mogu pomoći u informisanju javnosti o pravnim pitanjima, promovisanju pravnih usluga i stvaranju online prisustva pravnih stručnjaka, kao i biti korisni za autore same.

    Korištenje bloga u svrhu informisanja javnosti o pravnim pitanjima

    Informisanje javnosti o pravnim pitanjima je važno iz više različitih razloga. Ljudi imaju pravo da znaju svoja prava i obaveze u društvu u kojem žive.

    Informisanje o pravnim pitanjima može pomoći u povećanju pravne svijesti i odgovornosti građana prema društvu u kojem žive.

    Informisanje o pravnim pitanjima može pomoći u spriječavanju pravnih problema i sukoba, kao i u rješavanju postojećih pravnih problema.

    Blogovi sa pravnim temama mogu biti korisni izvor informacija za ljude koji se susreću sa pravnim pitanjima, ali nemaju dovoljno znanja ili iskustva da se sami snalaze u pravnom sistemu.

    Oni također mogu biti korisni za ljude koji žele da se informišu o pravnim pitanjima koja ih zanimaju ili koja se tiču njihovog posla ili hobija.

    Blog kao sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga

    Blogovi se često koriste kao sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga. Oni mogu biti korisni za predstavljanje proizvoda ili usluga javnosti i privlačenje potencijalnih kupaca ili korisnika.

    Postoji nekoliko razloga zašto su blogovi efikasno sredstvo za promovisanje proizvoda i usluga.

    Prvo, blogovi su lako dostupni i mogu se pronaći putem pretrage na internetu.

    Drugo, oni su interaktivni i omogućavaju razmenu mišljenja i iskustva između autora i čitalaca. To može pomoći u stvaranju povjerenja i lojalnosti kod čitalaca.

    Treće, blogovi se često koriste kao izvor informacija i savjeta, pa tako mogu biti korisni za predstavljanje proizvoda ili usluga u kontekstu korisnih informacija i saveta.

    Blogovi se mogu koristiti za promovisanje različitih vrsta proizvoda i usluga, uključujući tehničke proizvode, modne proizvode, knjige, usluge ugostiteljstva i turizma, kao i pravne usluge.

    Korištenje blogova za promovisanje proizvoda i usluga može biti efikasno sredstvo za privlačenje potencijalnih kupaca ili korisnika, ali je važno da se pristupa sa odgovornošću i da se poštuju svi relevantni zakonski propisi i pravila o promovisanju.

    Platforma za predstavljanje i online prisustvo pravnih stručnjaka

    Blogovi se često koriste kao platforma za predstavljanje različitih stručnjaka i njihovih usluga, uključujući i pravne stručnjake. Blog je odlično mjesto za prezentaciju pravnih stručnjaka i njihovih usluga, kao i za pružanje informacija o cijenama i načinima plaćanja.

    Blogovi također mogu poslužiti kao mjesto za stvaranje online prisustva pravnih stručnjaka. To može biti važno za pravne stručnjake koji žele da se predstave javnosti i da pokažu svoja znanja i iskustva. Online prisustvo takođe može pomoći u stvaranju pozitivnog imidža i povjerenja u javnosti.

    Pravni stručnjaci mogu koristiti blogove kao platformu za dijalog i razmjenu mišljenja sa čitaocima. To može biti korisno za pravne stručnjake jer im omogućava da se bolje upoznaju sa potrebama i pitanjima svojih potencijalnih klijenata, kao i da pokažu svoja znanja i sposobnosti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka je veoma rogobatan izraz, budući da djeca nisu stvari, već živa bića sa emocijama o čijem rastu i razvoju treba da se prvenstveno brinu roditelji, a onda i cjelokupno društvo.

    U slučaju razvoda braka, kao i prije razvoda, djeca pripadaju oba roditelja. I oba roditelja imaju pravo i odgovornost da brinu o njima. Međutim, ako se roditelji ne mogu dogovoriti o tome kako će se brinuti o djeci, sud može donijeti odluku o tome ko će imati primarno skrbništvo nad djecom i kako će se odvijati posjete drugom roditelju.

    Pisali smo i o tome kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka.

    Kojim zakonom se uređuje pitanje braka

    Porodičnim zakonom u Federaciji Bosne i Hercegovine uređuju se porodica, brak i pravni odnosi u braku. Uređeni su i odnosi roditelja i djece, usvojenje i starateljstvo.

    Istim Zakonom uređeni su i pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine, te postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom.

    Šta je razvod braka

    Razvod braka je postupak pravnog raskida braka između dvije osobe.

    U nekim zemljama, razvod se može izvršiti samo ako oba supružnika pristanu na razvod, dok u drugim zemljama postoji mogućnost razvoda bez pristanka jednog od supružnika.

    U nekim zemljama, razvod se može izvršiti samo ako postoji opravdan razlog za razvod, poput nevjerstva ili nasilja u braku.

    Razvod braka također uključuje rješavanje pitanja raspodjele imovine i određivanje roditeljske odgovornosti za djecu koja su rođena u braku ili su usvojena.

    Postupak u bračnim sporovima pokreće se tužbom. Tako se pokreće i postupak koji za cilj ima razvod braka.

    Ako oba bračna partnera zahtijevaju razvod braka, postupak se pokreće zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    Ko je dužan da brine o djetetu

    Bračni partneri sporazumno i ravnopravno odlučuju o rađanju i podizanju djece, o uređenju međusobnih odnosa i obavljanju poslova u bračnoj, odnosno porodičnoj zajednici.

    Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

    Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

    U postupku posredovanja ovlašćena osoba nastojat će ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Prema potrebi preporučit će im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati potreban savjet.

    Ovlašćena osoba upoznat će bračne partnere sa posljedicama razvoda braka, a posebno sa onim koje se odnose na djecu.

    Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima

    Dijete ima pravo živjeti sa roditeljima. Ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovno održava osobne odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. Dijete ima pravo održavati osobne odnose i neposredne kontakte i sa nenom i djedom.

    Roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta

    Oni imaju dužnost i pravo odgajati dijete u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti, a u skladu sa uzrastom i zrelosti djeteta unapređivati njegovo pravo i odgovornost na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti.

    Roditelji imaju pravo živjeti sa djetetom

    Svaki roditelj ima pravo živjeti sa svojim djetetom, osim ako to nije u interesu djeteta.

    Ako ne žive sa djetetom, oba roditelja dužna su održavati osobne odnose i neposredne kontakte sa djetetom i poštovati veze djeteta sa drugim roditeljem ukoliko sud ne odredi drukčije.

    Roditelji zajednički, sporazumno i ravnopravno staraju se o djetetu, osim ako je drukčije uređeno ovim Zakonom.

    O djetetu se stara samo jedan roditelj ako je drugi roditelj umro, proglašen umrlim, spriječen da se stara, nepoznatog boravišta, ako mu je oduzeto roditeljsko staranje, ili mu je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.

    U slučaju spora između roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja, odluku donosi sud u vanparničnom postupku na prijedlog roditelja. Sud može donijeti odluku i na osnovu prijedloga djeteta koje je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji. Također, postupak može pokrenuti i organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište.

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Nakon razvoda braka, odluka o roditeljskom odgovornosti za djecu se donosi u skladu sa najboljim interesom djeteta. Roditeljsku odgovornost obično dijele oba roditelja, ali u nekim slučajevima jedan roditelj može dobiti potpunu roditeljsku odgovornost. Kada se donosi odluka o roditeljskom odgovornosti, obično se uzima u obzir mnogo različitih faktora, uključujući:

    • Finansijsku sposobnost roditelja da se brine za dijete
    • Emocionalnu i fizičku sposobnost roditelja da se brine za dijete
    • Veze koje dijete ima sa svakim roditeljem
    • Spremnost roditelja da podržavaju i pomažu drugom roditelju u odgoju djeteta

    Ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici, roditeljsko staranje ostvaruje roditelj sa kojim dijete živi. U slučaju kada je drugi roditelj spriječen da se stara o djetetu, ili je nepoznatog boravišta, ili ne izvršava obavezu izdržavanja, ili je nedostupan, roditelj sa kojim dijete živi samostalno odlučuje o zaštiti osobnih, imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebna saglasnost drugog roditelja.

    Ko donosi odluku o tome s kim će dijete živjeti

    Odluku o tome sa kojim roditeljem će dijete živjeti donosi sud.

    U odluci, sud će odlučiti, osim ako je to u suprotnosti sa interesom djeteta, da roditelj sa kojim dijete ne živi obavlja pojedine dužnosti. To se naročito odnosi na to da se stara o zdravlju djeteta i o njegovom školovanju. Također, može se odnositi i na to da ga zastupa u nekim poslovima ili da učestvuje u donošenju svih važnijih odluka o podizanju djeteta, te da upravlja njegovom imovinom.

    Roditelj sa kojim dijete ne živi i koji ne obavlja dužnosti, ima pravo da bude informiran od drugog roditelja o važnim stvarima koje se tiču života djeteta. Ako se ne slaže sa nekim postupkom ili mjerom drugog roditelja, može se obratiti sudu koji će u vanparničnom postupku odlučiti o prigovoru.

    Ako su oba roditelja nesposobna ili spriječena starati se o djetetu, sud će odlučiti o smještaju djeteta kod druge osobe ili u ustanovu.

    U donošenju odluke sud će uvažiti sporazum roditelja ako je on u najboljem interesu djeteta. Ako roditelji nisu postigli ovaj sporazum, sud će ih uputiti osobi ovlašćenoj za posredovanje.

     Roditelj sa kojim dijete živi mora prethodno i blagovremeno obavijestiti drugog roditelja o promjeni prebivališta, ili boravišta koja utiče na obavljanje dužnosti drugog roditelja.

    Ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud će, po tužbi roditelja, ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranju o djetetu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Imenik advokata

    Imenik advokata

    Imenik advokata je spisak svih advokata koji su registrovani i imaju pravo da zastupaju stranke u sudovima i drugim postupcima. Ovi spiskovi se obično nalaze na veb sajtovima sudova ili advokatskih komora, a neki od njih su dostupni i putem javnih imenika.

    Šta je Imenik advokata

    Imenik advokata je koristan alat za one koji traže advokata za određeni pravni problem. To strankama, odnosno klijentima, omogućava da pronađu advokata sa odgovarajućim iskustvom i stručnošću u oblasti prava u kojoj su potrebni savjeti ili zastupanje. Imenik advokata također može da sadrži informacije o edukaciji i iskustvu advokata, kao i o njihovim cijenama i uslovima rada.

    Imenik advokata se obično razvrstava po jurisdikciji, što znači da se advokati razvrstavaju po državi ili regiji u kojima su registrovani. To omogućava ljudima da pronađu advokata u njihovoj oblasti ili u blizini mjesta gdje žive kako bi se troškovi sveli na minimum. Imenik advokata takođe se može razvrstati po pravnim oblastima, tako da se advokati mogu lahko pronaći prema tome u kojim oblastima prava imaju iskustvo.

    Ukoliko ste u potrazi za advokatom, preporučljivo je da provjerite više izvora, uključujući imenike advokata i preporuke drugih ljudi koji su koristili usluge advokata.

    Također je važno da se upoznate sa uslovima rada advokata i da se dogovorite oko cijena usluga prije nego što počnete saradnju. Pronalaženjem pravog advokata, možete biti sigurni da ćete dobiti stručnu pravnu pomoć koja vam je potrebna.

    Šta je posao advokata

    Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. To uključuje pripremu pravne strategije i razradu određenih pravnih pitanja, te predstavljanje klijenata u sudovima i drugim pravnim forumima, kao i savjetovanje i pružanje stručne pomoći u pravnim pitanjima.

    Kako biste dobili kompletniju sliku toga čime se bave sudovi, pisali smo o tome za šta je nadležan Općinski sud u Sarajevu.

    Ukratko, posao advokata je da zaštiti i zastupa prava i interese svojih klijenata u skladu sa pravnim propisima i procedurama.

    Spisak advokata

    Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, u nastavku ovoga članka pronađite spisak advokata za regiju, grad, odnosno općinu u kojoj želite pretražiti advokate:

    Ako na spisku niste pronašli svoju regiju, grad, odnosno općinu, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) koji vam mogu pomoći, spriječiti nastanak štete, ublažiti je ili vam pomoći da ostvarite svoj pravo. SPISAK ADVOKATA (RS)

    Advokatski ispit

    Advokatski ispit je uslov za podnošenje zahtjeva za upis u Imenik advokata Advokatske komore Federacije BIH, a u skladu sa odredbom člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH Upravni odbor na sjednici od 28.09.2002. godine i Vanredna Skupština advokata Advokatske komore Federacije BIH održana dana 14.12.2002 godine, usvojio je Pravilnik o advokatskom ispitu.

    Ko ima pravo polagati Advokatski ispit

    Pravo polaganja advokatskog ispita ima kandidat koji je predhodno položio pravosudni ispit u skladu sa Zakonom o pravosudnom ispitu. Ranije smo pisali o tome KO MOŽE POLAGATI PRAVOSUDNI ISPIT.

    Sticanje prava na polaganje advokatskog ispita kandidati stiču  podnošenjem zahtjeva Advokatskoj komori Federacije BIH:

    Uz zahtjev za polaganje advokatskog ispita kandidat je dužan priložiti original ili ovjereni prepis uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu.

    Uz zahtjev kandidat može navesti i okvirni termin polaganja ispita, ali ne kraći od 30 dana od dana  podnesenog zahtjeva.

    Advokatska tajna

    Veza između advokata i klijenta je odnos povjerenja i povjerljivosti. Advokat je dužan da štiti interese svog klijenta, da poštuje njegovu privatnost i povjerljivost informacija koje mu se daju u vezi sa slučajem.

    Advokat je dužan da poštuje profesionalne standarde i da se pridržava etičkih pravila svoje profesije u radu sa svojim klijentima, a ono što mu se saopšti je advokatska tajna.

    Nelojalnost advokata

    Nelojalnost advokata je moguća i događa se u praksi. To je situacija kada advokat ne poštuje svoju dužnost lojalnosti prema svom klijentu i postupa protivno interesima klijenta.

    Nelojalnost advokata može biti različitih oblika i može uključivati različite vrste neetičkog ponašanja.

    Primjer nelojalnosti advokata može biti kada advokat radi protiv interesa svog klijenta u skladu s interesima neke druge osobe ili organizacije.

    To može uključivati pružanje nepotpunih ili netačnih informacija klijentu ili nepoštivanje tajnosti informacija koje je dobio od klijenta.

    Neprofesionalnost advokata

    U svakom društvu i pravnom poretku koji se zasnivaju na vladavini zakona advokatska profesija ima posebnu ulogu.

    Posebna uloga podrazumjeva čast i ugled, ali i mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Advokati su dužni služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane.

    Da bi sistem funkcionisao, građani moraju da znaju da neprofesionalnost advokata ne smije da prođe nekažnjeno, niti da njihov status u društvu treba da im garantuje moć da donose odluke u suprotnosti sa onim što nalažu propisi i Kodeks advokatske etike.

    Svaka nelojalnost u obavljanju advokatske djelatnosti protivi se časti i ugledu advokature, a naročito:

    • pribavljanje stranaka putem ponuda, posrednika ili reklama;
    • saradnja s nadripisarima ili licima za koja se sumnja da se bave nadripisarstvom,
    • obećanje provizije ili nagrade drugima za pribavljanje stranaka;
    • omalovažavanje drugih advokata,
    • pozivanje na dobre veze i poznanstva,
    • ponude jeftinijeg zastupanja od cijena utvrđenih advokatskom tarifom,
    • isticanje advokatske table napadnog oblika i sadržaja ili isticanje table na druga mjesta osim na zgradu u kojoj se nalazi kancelarija,
    • upotreba nesrazmjerno velikog ili okruglog pečata,
    • napadno isticanje u podnescima, dopisima ili na drugi način, podataka o advokatskim kancelarijama sa kojima je skolopljen ugovor o povezivanju i saradnji,
    • napadno isticanje eventualne specijalizacije,
    • javni istupi u sredstvima javnog informisanja s naglašenim isticanjem svog svojstva advokata, odnosno na način koji bi se mogao shvatiti kao nametanje javnosti ili samoreklamiranje i slično.

    Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.

    Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.

    “Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“

    U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.

    Kako se stiče svojstvo advokatskog pripravnika

    Advokatski pripravnik ima advokata – principala koji je upisan u Imenik advokata i koji ima najmanje pet godina radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita.

    Svojstvo advokatskog pripravnika stiče se upisom u Imenik advokatskih pripravnika Federalne advokatske komore, po istom postupku predviđenim za upis u Imenik advokata.

    Pravo na upis ima ona osoba koja ispunjavaju slijedeće uvjete:

    1. da je državljanin Bosne i Hercegovine;
    2. da je diplomirao na pravnom fakultetu na teritoriji Bosne i Hercegovine ili da je diplomirao na bilo kojem pravnom fakultetu u bivšoj Socjalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992. godine, a ako je diplomirao na pravnom fakultetu u nekoj stranoj državi shodno se primjenjuje član 18, stav 1, tačka 3. Zakona o advokaturi u FBiH.
    3. da posjeduje dokaz da će se zasnovati radni odnos sa advokatom koji ispunjava uslove iz Zakona

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako se daje punomoć

    Kako se daje punomoć

    Punomoć je dokument kojim se neko ovlašćuje da zastupa nekoga drugog u nekom poslu ili da preduzme neke radnje u ime tog nekog. Međutim, iako smo često čuli za pojam punomoći, međutim, kako se daje punomoć?

    Pisali smo i o tome kako se otkazuje punomoć.

    Zašto se daje punomoć

    Mnogo je situacija kada nismo u mogućnosti sami poduzimati određene pravne radnje.

    Jedan od razloga može biti to što fizički nismo prisutni na određenom mjestu. Zatim kada nismo u mogućnosti sami se zastupati jer ne poznajemo predmetnu materiju, recimo u sudskom ili drugom postupku kada nas zastupa advokat. Nekada dajemo punomoć za auto, kada želimo nekome drugom omogućiti korištenje vozila ili iz bilo kojeg drugog razloga.

    O situaciji kada vas zastupa advokat smo više govorili u članku Ko vas može zastupati pred sudom. Ukoliko vam je potreban advokat, za vas smo napravili i spisak advokata.

    Za šta se daje punomoć

    Punomoć se može dati za različite stvari. To može biti zastupanje u pravnim stvarima, zaključivanje ugovora, predstavljanje u različitim poslovima i slično.

    Osoba koja daje punomoć se naziva “opunomoćitelj”, a osoba koja je ovlašćena da ga zastupa se naziva “punomoćnik”.

    Punomoćnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.

    U izuzetnim slučajevima, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.

    Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).

    Kako nekome dati punomoć

    Punomoć se može dati na nekoliko načina. To zavisnosti od toga za šta se daje i u kojoj zemlji se nalazi opunomoćitelj. Neki od načina na koje se punomoć može dati su:

    1. U pisanoj formi: Punomoć se može dati u pisanoj formi, obično u vidu pisane izjave u kojoj se navode sve odredbe punomoći. Ova vrsta punomoći se može potpisati pred svjedokom ili se može ovjeriti pečatom ili potpisom sudije, notara ili nekog drugog ovlašćenog lica, obično službenika u općini.
    2. Ugovorom: Punomoć se takođe može dati u vidu ugovora između opunomoćitelja i punomoćnika. Ovaj ugovor može biti sačinjen u pisanoj formi ili može biti usmen.
    3. Ovlašćenjem izdatim od strane suda: U nekim slučajevima, sud može odrediti da se neko ovlašti da zastupa nekog drugog u nekoj stvari. Naprimjer, u slučaju da poverilac nije u stanju da se brine o svojim poslovima zbog bolesti ili neke druge okolnosti, sud može odrediti da se neko drugi ovlasti da ga zastupa.
    4. Usmeno: Punomoć se također može dati usmeno, ali je važno da postoji neki drugi dokaz o tome da je punomoć data (npr. svjedočenje nekog svjedoka ili snimak razgovora). Usmena punomoć se obično koristi u hitnim ili neformalnim situacijama.

    Gdje se daje punomoć

    Punomoć se može dati kod notara, advokata ili pred sudom. Potrebno je donijeti važeću identifikacijsku ispravu (ličnu kartu ili pasoš) te navesti svrhu i opseg ovlaštenja koja se dodjeljuju punomoćniku.

    Ako se punomoć daje kod notara, potrebno je unaprijed zakazati termin. U slučaju da se daje kod advokata ili pred sudom, najbolje je kontaktirati advokatski ured i sudsku pisarnicu i raspitati se o proceduri.

    Postoje i posebni oblici punomoći za određene svrhe, poput punomoći za prodaju nekretnine ili za vođenje poslova u banci. U tim slučajevima, najbolje je konsultirati se s odgovarajućim stručnjakom koji će vas savjetovati o pravilnom postupku i vrsti punomoći koja je potrebna.

    U nekim slučajevima, kada se radi o punomoći koja nije strogo propisana zakonom ili drugim propisima, općina može ovjeriti potpis na takvoj punomoći.

    Ovjera potpisa u općini je proces kojim se potvrđuje da je potpis na dokumentu stvarno potpisana osoba. Zahtjev za ovjeru potpisa se podnosi u općinskoj upravi ili službi za opću upravu, a u nekim slučajevima mogu se tražiti dodatni dokazi o identitetu.

    Kada se radi o punomoći koja nije u strogo određenoj formi, potrebno je provjeriti da li je općina ovlaštena ovjeriti takav dokument. Ako je općina ovlaštena, potrebno je osigurati da su svi bitni elementi punomoći jasno navedeni. Tu se misli na ime punomoćnika i ovlaštenika, opseg ovlaštenja itd.. Također je preporučljivo kontaktirati općinu unaprijed i provjeriti postoji li potreba za dodatnim dokumentima ili informacijama prije ovjere potpisa.

    Punomoć za poslove raspolaganja nekretninama

    Punomoć za poslove raspolaganja nekretninama je dokument kojim se neko ovlašćuje da zastupa nekog drugog u svim poslovima vezanim za raspolaganje nekretninama u ime onoga ko ga ovlašćuje.

    Ovo obično uključuje pravo da se nekretnine prodaju, kupuju, izdaju u zakup ili zakupljuju ili da se na neki drugi način raspolaže nekretninama po volji punomoćnika.

    Važno je napomenuti da se punomoć za poslove raspolaganja nekretninama mora dati u pisanoj formi i da se mora ovjeriti kod nadležnog suda, notara ili nekog drugog ovlašćenog lica. Sve to u zavisnosti od države u kojoj se daje punomoć.

    Takođe je važno da se navede tačno koje su nekretnine u pitanju i u kojoj mjeri punomoćnik ima ovlaštenja u vezi s tim nekretninama.

    Nadamo se da smo odgovorili na pitanje kako se daje punomoć. Sada imate informacije koje mogu da vam pomognu da ovlastite nekoga da određenu pravnu radnju poduzme u vaše ime.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je posao advokata

    Šta je posao advokata

    Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. Danas opširnije odgovaramo na pitanje šta je posao advokata.

    Šta je posao advokata

    Advokat je pravni stručnjak koji se bavi zaštitom i zastupanjem prava i interesa svojih klijenata, bilo da se radi o pojedincima ili pravnim licima. To uključuje pripremu pravne strategije i razradu određenih pravnih pitanja, te predstavljanje klijenata u sudovima i drugim pravnim forumima, kao i savjetovanje i pružanje stručne pomoći u pravnim pitanjima.

    Kako biste dobili kompletniju sliku toga čime se bave sudovi, pisali smo o tome za šta je nadležan Općinski sud u Sarajevu.

    Ukratko, posao advokata je da zaštiti i zastupa prava i interese svojih klijenata u skladu sa pravnim propisima i procedurama.

    Ko je advokat

    Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.

    Može li svaki advokat zastupati u svim oblastima prava

    Svaki advokat može zastupati stranku u svim oblastima prava, međutim, postavlja se pitanje koliko to kvalitetno može raditi.

    Advokati se mogu specijalizovati u određenim oblastima prava, poput građanskog prava, krivičnog prava, radnog prava, stvarnog prava i slično. Oni se također mogu baviti i privrednim pravom i pružanjem stručne pomoći u poslovnim transakcijama i drugim poslovnim pitanjima.

    Šta je nadripisarstvo

    U pravnoj nauci, nadripisarstvo je neovlašteno pružanje pravne pomoći kao što je sastavljanje tužbi, žalbi i ugovora, davanje pravnih savjeta, zastupanje stranaka pred sudom i drugim državnim tijelima i slično.

    Osoba koja se bavi nadripisarstvom naziva se nadripisar.

    U skladu sa Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine, ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno za nagradu bavi ukazivanjem pravne pomoći, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

    Kako se postaje advokat

    Jedan od uslova koji osoba mora ispuniti da bi postala advokat je polaganje Pravosudnog ispita.

    Pravosudni ispit je stručni ispit koji polažu diplomirani pravnici. Pravosudni ispit se polaže radi sticanja uslova za obavljanje poslova i zadataka čije je vršenje uslovljeno Pravosudnim ispitom. Međutim, često se postavlja pitanje ko može polagati Pravosudni ispit.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Mora li advokat čuvati tajnu

    Veza između advokata i klijenta je odnos povjerenja i povjerljivosti. Advokat je dužan da štiti interese svog klijenta, da poštuje njegovu privatnost i povjerljivost informacija koje mu se daju u vezi sa slučajem.

    Advokat je dužan da poštuje profesionalne standarde i da se pridržava etičkih pravila svoje profesije u radu sa svojim klijentima, a ono što mu se saopšti je advokatska tajna.

    Pisali smo detaljno o tome šta je advokatska tajna, koje podatke advokat mora čuvati, kada prestaje obaveza čuvanja advokatske tajne, te ostalim vezanim pitanjima.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Uspješna godina za Pravni blog

    Uspješna godina za Pravni blog

    Pravni blog je u 2022. godini doživio veliki uspjeh, a to je u velikoj mjeri zahvaljujući vašem entuzijazmu i podršci. Ovo je bila uspješna godina za Pravni blog, a bez vaših komentara, pitanja i povratnih informacija, ovaj blog ne bi bio ono što jeste danas.

    Najčitaniji članci u 2022. godini

    Zahvaljujemo vam što ste nam pružili priliku da dijelimo svoja znanja i iskustva sa vama, te što ste nas pratili na ovom putovanju. Bilo nam je veliko zadovoljstvo odgovarati na vaša pitanja i pomagati vam da bolje razumijete složenost našeg pravnog sistema.

    Tokom prošle godine smo objavili mnoge korisne članke o različitim pravnim temama, a izdvojili bismo neke od najčitanijih: “Šta je regres i ko ima pravo na regres“, “Razlika između radnog staža i radnog iskustva“, “Kako položiti Pravosudni ispit“, “Mora li poslodavac uručiti platnu listu”, “Šta su konkludentne raadnje“, “Kome pripada imovina stečena u braku“, “Problem dana Republike Srpske” i “Spisak advokata“.

    U budućnosti se nadamo da ćemo i dalje biti vaš pouzdan izvor informacija i savjeta, te ćemo nastaviti raditi na poboljšanju sadržaja i pružanju kvalitetne podrške našim čitateljima.

    Zašto su naši članci bili čitani

    Zadovoljstvo nam je što možemo reći da su naši članci u prošloj godini bili izuzetno čitani i da su mnogim ljudima pomogli da bolje razumiju različite pravne teme.

    Postoji nekoliko razloga zašto su naši članci bili tako uspješni. Prvo, trudimo se da budemo što precizniji i jasniji u objašnjavanju pravnih pojmova i procedura. Stalno radimo na tome da naši članci budu lako razumljivi za široku publiku, bez obzira na njihovo pravno znanje ili iskustvo.

    Drugo, stalno pratimo aktualne pravne teme i objašnjavamo ih na način koji je koristan i relevantan za naše čitatelje. Naš cilj je da budemo pouzdani izvor informacija o pravnim pitanjima koja su važna za vas i vašu svakodnevicu.

    Treće, mnogi od naših članaka sadrže korisne savjete i preporuke za rješavanje pravnih problema. Trudimo se da pružimo konkretne informacije i alate koji vam mogu pomoći da se bolje snađete u pravnom svijetu.

    Ukratko, naši članci su čitani zato što se trudimo da budemo kvalitetan izvor informacija i savjeta, te da pružimo pravnu podršku našim čitateljima. Nadamo se da ćemo i dalje biti vaš pouzdan izvor znanja i da ćemo zajedno nastaviti rasti i razvijati se.

    Ostanite sa nama i u 2023. godini

    Ukoliko ste zadovoljni sadržajem koji smo vam pružili i ako želite da i dalje budete informirani o pravnim temama, molimo vas da nam se pridružite i pratite naš rad i ubuduće. Budite uz nas i pratite nas na našem blogu kako biste uvijek bili informisani o aktualnim pravnim pitanjima i trendovima.

    Također, ako poznajete nekoga ko bi mogao biti zainteresiran za pravne teme, pozivamo vas da im preporučite naš blog. Budimo zajedno u razumijevanju i rješavanju pravnih pitanja i izazova.

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Uspješna godina za Pravni blog je iza nas, nadamo se da će svaka naredna biti još uspješnija! Još jednom, hvala vam na vašoj podršci i vjerujemo da ćemo zajedno nastaviti rasti i razvijati se.

    Pravni blog – Vaš prijatelj u pravnom prometu!

  • Najpretraživanije pravne teme

    Najpretraživanije pravne teme

    Najčešće pretraživane pravne teme u svijetu mogu se razlikovati ovisno o zemlji ili regiji u kojoj se nalazite. Međutim, postoje neke općenito popularne pravne teme koje su zanimljive i važne za ljude širom svijeta. U nastavku donosimo općenito najpretraživanije pravne teme, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, a predstavljamo vam i grane prava u okviru kojih se te teme najčešće nalaze.

    Najpretraživanije pravne teme

    Najpopularnija pravna pitanja variraju ovisno o zemlji i kontekstu, ali neka od najčešćih pravnih pitanja koja se pojavljuju u različitim dijelovima svijeta i ujedno su najpretraživanije pravne teme su:

    Bonus pretraga: Da li je marihuana legalizovana? 🙂 Ovdje ne odgovaramo na to pitanje. Ipak, mala napomena… Nemojte je kupovati.

    Građansko pravo

    Građansko pravo je grana prava koja se bavi pravima i obavezama građana u odnosu na druge građane i državu. To uključuje teme poput braka, nasljeđivanja, kupoprodaje nekretnina i drugih vrsta ugovora. Građansko pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: obligaciono pravo i stvarno pravo.

    Obligaciono pravo

    Obligaciono pravo se bavi odnosima između pojedinaca i odnosima između pojedinaca i države. To uključuje teme poput ugovora, odštete za štetu, dužnosti i prava u radnom odnosu i drugim sličnim pitanjima.

    Krivično pravo

    Krivično pravo je grana prava koja se bavi krivičnim djelima i kaznama za one koji ih počine. Krivično pravo se koristi za zaštitu društva od onih koji počine kriminalna djela i za odgovarajuće kažnjavanje počinitelja.

    Krivično pravo se bavi općim principima krivičnog prava, poput definicije krivičnog djela, elementima krivičnog djela i odgovornosti počinitelja.

    Krivično pravo se bavi krivičnim djelima i kaznama za njih, poput ubistva, krađe, nasilja u porodici i drugih vrsta krivičnih djela.

    Krivično pravo se dijeli na pododjeljke poput krivičnog materijalnog prava i krivičnog postupka. Krivični postupak se bavi pravilima i procedurama koje se koriste u postupanju protiv osumnjičenih za počinjenje krivičnog djela, dok krivični zakon definira krivična djela i kazne za njih.

    Radno pravo

    Radno pravo je grana prava koja regulira odnose između radnika i poslodavaca, uključujući pitanja plaća, radnog vremena, zaštite na radu i drugih prava i obaveza u radnom odnosu. Radno pravo se koristi za zaštitu prava radnika i za reguliranje odnosa između radnika i poslodavaca.

    Radno možemo posmatrati u dvije kategorije: individualno radno pravo i kolektivno radno pravo. Individualno radno pravo se odnosi na odnose između pojedinačnog radnika i poslodavca, dok se kolektivno radno pravo odnosi na odnose između radničkih sindikata i poslodavaca.

    Radno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Ugovor o radu: Ugovor o radu je ugovor između radnika i poslodavca koji definira prava i obaveze obje strane u radnom odnosu.
    • Plaće i druge naknade: Radno pravo regulira pitanja plaća i drugih naknada za rad, poput dodataka za rad u nedjelju ili noćni rad.
    • Radno vrijeme: Radno pravo regulira pitanja radnog vremena, uključujući dužinu radnog vremena i pravila o prekovremenom radu.
    • Prava i zaštita na radu: Radno pravo garantira radnicima određena prava i zaštitu na radu, poput prava na sigurno i zdravo radno okruženje.
    • Odsustvo s posla: Radno pravo regulira pitanja odsustva s posla, poput bolovanja ili godišnjeg odmora.
    • Otkazi i otpuštanja: Radno pravo regulira pitanja otkaza i otpuštanja, uključujući pravila o tome kada i kako se otpuštanje može obaviti.

    Stvarno pravo

    Stvarno pravo je grana prava koja regulira prava na imovinu i druga stvarna dobra. Kada je u pitanju stvarno pravo, dva su pitanja koja se često postavljaju: pravo vlasništva i pravo korištenja.

    Pravo vlasništva se odnosi na pravo vlasnika da koristi, raspolaže i zaradi od svoje imovine, ali i da uništi svoju imovinu. Pravo vlasništva uključuje pravo da se imovina koristi, prodaje, daruje ili naslijedi.

    Pravo korištenja se odnosi na pravo da se određeno dobro koristi, ali bez prava vlasništva. Pravo korištenja uključuje pravo zakupa, pravo korištenja vode, zraka i drugih sličnih dobara.

    Porezno pravo

    Porezno pravo je grana prava koja regulira način na koji se plaćaju porezi i kako se raspodjeljuju porezni prihodi. Porezno pravo se koristi za održavanje javnih finansija i za reguliranje poreznog sistema u određenoj zemlji.

    Porezno pravo obuhvata mnoge teme, uključujući:

    • Porezna obveznost: Porezno pravo definira koja se dobra i usluge oporezuju, kao i visinu poreza.
    • Porezni obveznici: Porezno pravo definira koja se osobe i pravne osobe smatraju poreznim obveznicima i obvezni su platiti poreze.
    • Porezne stope: Porezno pravo definira stope poreza koje se primjenjuju na različite vrste dobara i usluga.
    • Porezne olakšice: Porezno pravo može uključivati ​​olakšice za određene grupe poreznih obveznika ili određena dobra i usluge.
    • Porezni dugovi: Porezno pravo definira kako se rješavaju porezni dugovi i kazne za neplaćanje poreza.
    • Porezni nadzor: Porezno pravo regulira porezna nadzorna tijela i njihove ovlasti u pogledu provjere poreznih obveznika i namirenja poreznih dugova.

    Porodično pravo

    Porodično pravo je grana prava koja regulira odnose unutar obitelji, uključujući brak, razvod, nasljeđivanje i prava djece. Porodično pravo se koristi za reguliranje odnosa unutar obitelji i zaštitu prava pojedinaca u obitelji.

    Porodično pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Brak: Porodično pravo regulira pitanja vezana za brak, uključujući postupak sklapanja braka, prava i obaveze supružnika i druga pitanja koja se tiču braka.
    • Razvod: Porodično pravo regulira pitanja vezana za razvod, uključujući postupak razvoda, raspodjelu imovine i druga pitanja koja se tiču razvoda.
    • Nasljeđivanje: Porodično pravo regulira pitanja nasljeđivanja, uključujući pravila o nasljeđivanju i raspodjeli nasljeđa.
    • Prava djece: Porodično pravo regulira pitanja vezana za prava djece, uključujući prava na skrb i podršku, prava na nasljeđivanje i druga pitanja koja se tiču prava djece.
    • Odgoj djece: Porodično pravo regulira pitanja odgoja djece, uključujući pitanja skrbi i nadzora nad djecom.
    • Prava roditelja: Porodično pravo regulira pitanja prava roditelja, uključujući prava na skrb i odgoj djece i obaveze prema djeci.

    Međunarodno pravo

    Međunarodno pravo je grana prava koja regulira odnose između država i međunarodnih organizacija, kao i odnose između pojedinaca i međunarodnih organizacija. Međunarodno pravo se koristi za regulisanje međunarodnih odnosa i zaštitu prava pojedinaca u međunarodnom smislu.

    Međunarodno pravo se dijeli na dvije glavne kategorije: međunarodno javno pravo i međunarodno privatno pravo.

    Međunarodno pravo obuhvaća mnoge teme, uključujući:

    • Međunarodni ugovori: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za sklapanje i provođenje međunarodnih ugovora.
    • Međunarodni sudovi: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za rad međunarodnih sudova, uključujući njihove ovlasti i postupke.
    • Međunarodno humanitarno pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za zaštitu ljudskih prava u ratnim i mirnodopskim situacijama.
    • Međunarodno trgovačko pravo: Međunarodno pravo regulira pitanja vezana za međunarodnu trgovinu, uključujući pitanja carina i trgovinskih ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kome pripada imovina stečena u braku

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Bračna stečevina je pravni institut koji se odnosi na imovinu koja se stiče u braku odnosno zajedničkom životu supružnika. U bračnoj stečevini uključuju se sve stvari i novčana sredstva koja su stečena tokom braka, bez obzira na to koja od supružnika ih je stekla ili kako su ih stekli. Ukoliko do toga dođe, kome pripada imovina stečena u braku?

    Šta čini bračnu stečevinu

    U skladu sa odredbama Porodičnog zakona FBiH, bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Bračnu stečevinu čine i prihodi iz te imovine.

    Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice u novcu, stvarima, ulaze u bračnu stečevinu. Bez obzira na to koji ih je bračni partner primio. Međutim, to neće biti slučaj ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.

    Dobitak od igara na sreću je također bračna stečevina.To je slučaj i sa prihodima od intelektualnog vlasništva ostvarenim za vrijeme trajanja bračne zajednice.

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

    Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.

    Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa. To je u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.

    Ko upravlja bračnom stečevinom

    Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako Porodičnim zakonom nije drukčije određeno.

    Šta je posebna imovina

    Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina.

    Posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od onih koje smo prethodno naveli.

    Podjela bračne stečevine

    Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera.

    Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera, kako tokom tako i nakon prestanka braka.

    Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.

    Ako se odluka o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta izmijeni, bračni partner kojem je dijete bilo povjereno na čuvanje predat će stvari drugom roditelju, odnosno osobi kojoj se povjeri čuvanje i odgoj djeteta.

    Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupnje te stvari.

    Ukoliko ste u situaciji da morate proći kroz sudski postupak za podjelu bračne imovine, preporučujemo vam da angažujete advokata specijaliziranog za tu oblast. Zato je Pravni blog napravio Spisak advokata za različite regije u Bosni i Hercegovini koji vam može biti od koristi pri odabiru.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko može biti svjedok

    Ko može biti svjedok

    Svjedok je osoba koja posjeduje informacije o nekom događaju ili činjenici i koja je sposobna da ih dostavi sudu ili drugoj državnoj instituciji koja vodi postupak. Svjedok je dužan da iskreno i tačno govori o onome što zna i da se pridržava prava na tajnost podataka koje mu se izričito ne dopuste da priopći. Međutim, ko može biti svjedok?

    Ko može biti svjedok

    Bilo ko može biti svjedok, bez obzira na godine, spol ili druge karakteristike. Međutim, postoje neka ograničenja koja se odnose na svjedoke u određenim situacijama.

    Na primjer, osobe koje su lišene sposobnosti da razumiju ili izraze svoju volju ne mogu biti svjedoci.

    Također, osobe koje su pod istragom zbog krivičnog djela ne mogu biti svjedoci u vezi sa tim djelom.

    Svjedoci se pozivaju na sud ili drugu državnu instituciju da daju iskaz o onome što znaju i da odgovore na pitanja koja im se postavljaju.

    Iskaz svjedoka se uzima u obzir kao dokaz u postupku, a svjedok ima obavezu da govori istinu i da ne izmišlja ili prešućuje činjenice.

    Za šta se koriste izjave svjedoka

    Izjave svjedoka se koriste kao dokaz u različitim vrstama postupaka, uključujući krivične, upravne, građanske i druge postupke.

    Izjave svjedoka se uzimaju tako što se svjedoci pozivaju na sud ili u drugu državnu instituciju da bi se utvrdile činjenice u vezi sa nekim događajem ili činjenicom koja se odnosi na postupak.

    U krivičnim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa počinjenim krivičnim djelom i da bi se utvrdila krivica ili nevinost optuženog.

    U građanskim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa nekim tvrdnjama ili zahtjevima stranaka u postupku i da bi se utvrdilo ko je u pravu ili u krivu.

    U radnim postupcima, izjave svjedoka se koriste kao dokaz u vezi sa tvrdnjama ili zahtjevima radnika ili poslodavca i da bi se utvrdile obaveze stranaka u radnom odnosu.

    Izjave svjedoka se uzimaju u obzir kao jedan od dokaza u postupku, ali se ne smatraju jedinim dokazom.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir i druge dokaze, poput pisanih dokumenata ili stručnih mišljenja, pri donošenju odluke.

    Da li je izjava svjedoka vrijedan dokaz

    Izjava svjedoka se uzima u obzir kao jedan od dokaza u postupku, ali nije jedini dokaz koji se uzima u obzir pri donošenju odluke.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir sve relevantne činjenice i dokaze koji su dostupni u određenom slučaju pri donošenju odluke.

    Izjava svjedoka je važan dokaz jer daje informacije o nekom događaju ili činjenici od strane osobe koja je bila prisutna na mjestu događaja ili koja posjeduje određene informacije o događaju.

    Međutim, izjava svjedoka nije uvijek dovoljno vjerodostojna da bi se donijela odluka, ovisno o okolnostima u kojima je izjava data i o vjerodostojnosti svjedoka.

    Sud ili druga državna institucija koja vodi postupak će uzeti u obzir nekoliko faktora pri procjeni vrijednosti izjave svjedoka, uključujući:

    1. Vjerodostojnost svjedoka: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li je svjedok iskren i da li je sposoban da se pridržava prava na tajnost podataka koje mu se izričito ne dopuštaju da priopći.
    2. Raspoloživost drugih dokaza: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li postoje drugi dokazi koji potvrđuju ili opovrgavaju izjavu svjedoka.
    3. Pouzdanost izjave: Sud ili druga državna institucija će razmotriti da li je izjava svjedoka logična i da li se slaže sa drugim činjenicama iz slučaja.

    Ukoliko su svi ovi faktori prisutni, izjava svjedoka će se uzeti u obzir kao vrijedan dokaz u postupku.

    Međutim, ukoliko postoje sumnje u vjerodostojnost ili pouzdanost izjave svjedoka, ona može biti manje važna u odnosu na druge dokaze.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.