Ustav je najviši pravni akti jedne države i određuje osnovne principe i institucije vlasti i vladavine u toj državi.
Ustavom se određuje kako će se vlast dijeliti između različitih tijela vlasti, kao što su državni parlament, vlada i sudovi, i određuje prava i obaveze građana i države.
Obično sadrži odredbe o pravima i slobodama pojedinaca, kao što su sloboda govora, sloboda okupljanja i sloboda vjeroispovijesti.
Ustav se obično smatra najvišim pravnim aktom u državi i nadređen je drugim zakonima i propisima.
Ustav Bosne i Hercegovine
Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, parafiranim 21.11.1995. godine u Daytonu (SAD) i potpisanim 14.12.1995. godine u Parizu dogovorena su osnovna načela državno-pravnog i političkog uređenja Bosne i Hercegovine.
Sastavni dio ovog Sporazuma, kao njegov Aneks 4, je Ustav Bosne i Hercegovine, koji osim Preambule ima i 12 članova.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Brzina učenja je zaista individualna i varira od osobe do osobe. Neki ljudi mogu savladati gradivo brže od drugih, dok su drugi sposobni bolje razumjeti i zapamtiti gradivo ako su strpljiviji i pažljiviji u učenju. Koliko učenja je potrebno da se položi Pravosudni ispit?
Koliko učenja je potrebno da se položi pravosudni ispit
Koliko učenja je potrebno da se položi Pravosudni ispit nije jednostavno pitanje i zavisi o vašim početnim znanjima i vještinama. Međutim, u pravilu je potrebno mnogo učenja i vježbanja da bi se uspješno položio Pravosudni ispit.
U pisanju članka u kojem smo vam prenijeli iskustva u polaganju Pravosudnog ispita i koji vam obavezno preporučujemo da pročitate, napisali smo da se Pravosudni ispit može spremiti za šest mjeseci redovnog i posvećenog učenja, uz ostale obaveze.
Međutim, iako je sve individualno, ne bi trebalo praviti pauze, odnosno “preskakati” dane pri učenju. Bitno je ostati u materiji i kontinuirano čitati. Ako učite pet dana, pa ne učite tri, vrlo je vjerovatno da ćete izgubiti kontinuitet, zaboraviti i ono što ste znali, te se demotivisati za nastavak.
Vrijeme potrebno za spremanje Pravosudnog ispita
Ukoliko nemate drugih, poslovnih ili privatnih obaveza, iskustvo pokazuje da se Pravosudni ispit može spremiti i u kraćem vremenskom periodu od šest mjeseci.
Generalno, posvećenim kandidatima je potrebno 6 mjeseci svakodnevnog rada i posebno intenzivno učenje posljednji mjesec pred polaganje Pravosudnog ispita.
Da bi ste se dobro pripremili za Pravosudni ispit, trebali bi redovno učiti i vježbati gradivo koje će biti na ispitu. To može uključivati čitanje knjiga i udžbenika i skripti, rješavanje zadataka i vježbi, kao i slušanje predavanja i ispita na kojima kolege polažu Ispit.
Preporučljivo je da počnete učiti što ranije, kako bi ste imali dovoljno vremena da se detaljno pozabavite svim dijelovima gradiva. Potrebno je posvetiti dovoljno vremena da bi se savladalo sve što je potrebno za polaganje ispita prije nego što počnete ići na ispite drugih kolega kako biste dobili sliku o tome kako ispit izgleda, te kako sam proces polaganja funkcioniše.
Ukoliko se odlučite za stručnu pomoć, razmislite o tome da se priključite grupi za učenje ili da se prijavite na seminar za polaganje Pravosudnog ispita. To vam može pomoći da se bolje pripremite i da efikasnije učite.
Motivacija za učenje Pravosudnog ispita može biti izazovna, ali postoje neki koraci koje možete poduzeti da biste se motivirali.
Kako da se motivišem za učenje Pravosudnog ispita
Definišite svoj cilj: Razmislite zašto želite položiti Pravosudni ispit i kakve su vam dugoročne želje. To vam može pomoći da se fokusirate i da imate jasnu sliku onoga što želite postići.
Podijelite cilj s nekim: Razgovarajte sa svojim prijateljima, porodicom ili mentorem o svom cilju i podijelite s njima svoje planove. To vam može pomoći da se osjećate odgovornim i da dobijete podršku onih oko sebe.
Pronađite inspiraciju: Potražite primjere ljudi koji su uspješno položili Pravosudni ispit i čitajte njihove priče o tome kako su se motivirali i šta su učinili da bi uspjeli.
Napravite plan: Napravite detaljan plan učenja i pridržavajte se ga. To vam može pomoći da se fokusirate i da se osjećate uspješnim što svaki dan postižete svoje ciljeve.
Premještajte se: Ako vam se učenje čini dosadnim ili teškim, promijenite okruženje ili radite nešto drugačije da bi ste se osvježili. To može biti šetnja ili rad na otvorenom, ili čak samo promjena prostorije u kojoj radite.
Prihvatite da će biti teško: Učenje za Pravosudni ispit će biti izazovan proces, ali to ne znači da nećete uspjeti. Prihvatite da će biti teško i da ćete se morati truditi, ali budite spremni da se suočite s izazovima i da ih prevaziđete.
Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Regulisanje odnosa u državi, osim očuvanja javnog reda i mira, organizovanja i unaprijeđenja obrazovanja i zdravstvene zaštite, između ostalog, ima za cilj očuvanje ekonomske stabilnosti i podsticanje ekonomskog rasta. Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, Zakonom o obligacionim odnosima regulišu se ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga, a kao jedan od instituta regulisana je i cesija. Šta je cesija?
Cesija je institut, pravni pojam koji predstavlja ustupanje potraživanja, prijenos otuđivog potraživanja s dosadašnjeg povjerioca (cedent) na novog povjerioca (cesionar), a dužnik (cessus) i potraživanje ostaju isti.
Mogući pravni temelji cesije jesu ugovor, zakon i sudska odluka.
Svaka cesija je akcesorni pravni posao kojem prethodi neki glavni posao, tako da razlozi cediranja mogu biti vrlo različiti, npr. plaćanje duga, kupnja, darovanje, ustupanje na ime zaloga itd.
Cesija u praksi
Budući da su privredni odnosi veoma dinamični, u praksi se može pojaviti potreba da povjerilac ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na to lice može prenijeti svoje potraživanje.
Jedino u slučaju da se radi o potraživanju čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga, onda se potraživanje ne može prenijeti.
Primjer cesije
Osoba A i osoba B imaju određeni ugovorni odnos iz kojeg nastaju prava i obaveze. Osoba A ima dug prema osobi B. U isto vrijeme, osoba A ima potraživanje prema osobi C.
Kako bi ispunila svoj dug prema osobi B, osoba A joj ustupa svoje potraživanje koje ima prema osobi C.
Kada ugovor o cesiji nema dejstvo
Ugovor o ustupanju, odnosno cesiji, nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.
Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.
Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.
Da li je za cesiju potreban pristanak dužnika
Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju.
Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku.
Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku.
Koja prava ima prijemnik cesije
Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.
Predaja isprava o dugu
Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima.
Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja.
On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju.
Odgovornost za postojanje potraživanja kod ugovora o cesiji
Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje.
Ustupilac također odgovara i za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.
Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti.
Cesija umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja
Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja.
Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno, smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje.
U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu.
U slučaju ustupanja radi naplaćivanja, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju.
Cesija radi obezbjeđenja
Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno, dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Države regulišu društvene odnose iz različitih razloga. Jedan od glavnih razloga za regulisanje odnosa u državi je očuvanje javnog reda i mira. Države se koriste različitim zakonima i propisima da bi regulisale različite aspekte društvenog života i da bi se suprotstavile onima koji krše te zakone i propise. U tom kontekstu, danas odgovaramo na pitanje šta je amnestija.
Amnestija je odluka državnog organa da se određenim osobama oprosti, odnosno da se oslobode odgovornosti za počinjeno krivično djelo ili da se prekine postupak protiv tih osoba.
Amnestija se može donijeti za sve ili za određene kategorije osoba, kao što su politički zatvorenici ili ratni zarobljenici.
Amnestija se također može odnositi na određene vrste krivičnih djela, kao što su politička djela ili djela koja su počinjena u okviru neke državne krize.
Amnestija se ne odnosi na teška krivična djela koja su u suprotnosti s međunarodnim pravom, kao što su ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti.
Amnestijom se osobama koje su njome obuhvaćene daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom, određuje se brisanje osude, ili se ukida određena pravna posljedica osude.
Amnestiju za krivična djela propisana ovim i drugim zakonom Federacije može dati Parlament Federacije, a za krivična djela propisana zakonom kantona skupština kantona.
Amnestija se daje zakonom.
Na koga se odnosi amnestija i na šta se odnosi amnestija
Krug lica na koji se odnosi amnestija određen je u aktu o amnestiji.
Može se odnositi na kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetničkog zatvora, a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti.
Amnestija se može odnositi na različite osobe i vrste krivičnih djela, ovisno o razlozima za donošenje amnestije i ciljevima koje država želi postići.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.
Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS).
Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.
Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.
Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.
Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Rimsko pravo se razvilo u Rimskom Carstvu i u velikoj mjeri je uticalo na moderna pravna uređenja u mnogim zemljama širom svijeta. Iako je sam naziv indikativan, šta je Rimsko pravo?
Rimsko pravo je pravni sistem koji se bazirao na ideji da postoji opšte prihvaćen set pravila koja se primjenjuju na sve građane i koja se odnose na sve aspekte društvenog i poslovnog života.
To uključuje pravila o nasljeđivanju, ugovorima, imovini, krivičnom pravu i mnogim drugim oblastima.
Sistematizacija Rimskog prava
Rimsko pravo je prvi put počelo da se sistematizuje u periodu od III do I vijeka prije nove ere, a njegova najranija forma se zove “Ius civile” ili građansko pravo.
To je bilo pravo koje se odnosilo samo na građane Rima i koje se primjenjivalo u sudskim postupcima između građana.
Kasnije, tokom perioda rimske Imperije, razvijeno je i “Ius gentium” ili pravo naroda, koje se odnosilo na međunarodne odnose i koje je bilo primjenjivo na sve strance koji su bili u Rimskom Carstvu.
Sa jedne strane ono predstavlja pozitivno pravo rimske države, odnosno pravo koje se primjenjivalo na teritorijama pod vlašću rimske države, a sdruge strane je to pravo koje je iz prava Justinijanove kodifikacije (Corpus iuris civilis) izgradila pravna teorija i praksa još od vremena glosatora, tj. početaka evropskog univerziteta u Bolonji pa sve do današnjeg dana.
Uticaj Rimskog prava na druge pravne sisteme
Rimsko pravo je imalo značajan uticaj na razvoj prava u mnogim zemljama Europe i drugim delovima svijeta, uključujući Italiju, Španiju, Portugal, Francuske provincije u Sjevernoj Americi i mnoge druge zemlje.
Danas se mnoga moderna pravna uređenja, uključujući i one u Sjedinjenim Državama, oslanjaju na principima razvijenim u Rimskom pravu.
Značaj Rimskog prava
Uz činjenicu da je imalo značaj u mnogim zemljama, Rimsko pravo uz grčku filozofiju postalo je temelj europske civilizacije.
Razvojem Rimskog prava, dolazi do razvoja ideje da je pravo konstitutivni element civilizovanog društva – ubi societas ibi ius, da je pravo proizvod ljudskog duha, da je podložno promjenama i da isključivo služi potrebama ljudi.
Njegovim proučavanjem se dolazi do zaključka da na razvoj prava utiču razni drugi činioci kao što su ekonomski, političi, socijalni i drugi, čiji značaj može da se pravilno razumije sa vremenski dovoljno velike distance.
Ono što je veoma značajno jeste da se izučavajući Rimsko pravo može da nauči preciznost razlikovanja pravnih instituta, koji su i danas sastavni dio europskog građanskog prava, da pravnik može da se osposobi da se precizno pravno izražava, posebno korištenjem pravne terminologije, te spozna važnu činjenicu da je i naše pravo europsko pravo i da je nastalo kao plod rimske pravne tradicije koja se razvijala kroz srednji vijek i nastavila u moderno doba.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.
Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS).
Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.
Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.
Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.
Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pravosudni ispit je stručni ispit koji polažu diplomirani pravnici. Pravosudni ispit se polaže radi sticanja uslova za obavljanje poslova i zadataka čije je vršenje uslovljeno Pravosudnim ispitom. Međutim, najčešća pitanja koja pravnici postavljaju jedni drugima su: Pravosudni ispit iskustva? Je li ispit bio težak? Koja su bila pitanja? Kakvi su članovi Komisije?
Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti nemoguć i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.
Analizirajući odgovore više diplomiranih pravnika koji su položili Pravosudni ispit, bilo na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno Pravosudni ispit na državnom nivou ili Pravosudni ispit na federalnom nivou, ono što je zajedničko za sve jeste činjenica da je potrebno određeno vrijeme da se vrlo obimno gradivo “slegne”.
U skladu s tim, gradivo je potrebno učiti brzo i stalno ponavljati. Materiju treba pratiti po Programu polaganja Pravosudnog ispita, a po kompletiranom Programu, sve ponoviti.
Pravosudni ispit položen na bilo kojem nivou u Bosni i Hercegovini valjan je na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine, tako da možete da radite u svakom dijelu Države.
Za koliko vremena se može spremiti Pravosudni ispit
Realna procjena je da se Pravosudni ispit može spremiti za šest mjeseci redovnog i posvećenog učenja, uz ostale obaveze. Međutim, iako je sve individualno, ne bi trebalo praviti pauze, odnosno “preskakati” dane pri učenju. Bitno je ostati u materiji i kontinuirano čitati. Ako učite pet dana, pa ne učite tri, vrlo je vjerovatno da ćete izgubiti kontinuitet, zaboraviti i ono što ste znali, te se demotivisati za nastavak.
Ukoliko nemate drugih, poslovnih ili privatnih obaveza, iskustvo pokazuje da se Pravosudni ispit može spremiti i u kraćem vremenskom periodu od šest mjeseci.
Generalno, posvećenim kandidatima je potrebno 6 mjeseci svakodnevnog rada i posebno intenzivno učenje posljednji mjesec pred polaganje Pravosudnog ispita.
Iz koje literature se sprema Pravosudni ispit
Za materiju Pravosudnog ispita postoje priručnici i oni su sveobuhvatni, iako se u obzir mora uzeti činjenica da često dolazi do izmjene i dopune propisa na što se mora obratiti posebna pažnja.
Priručnici u najvećem dijelu doslovno prepisuju zakone, te nema mnogo posebnih pojašnjanja od kojih možete da imate dodatnu vrijednost .
Nezamjenjivi za kvalitetno spremanje Ispita su i zakoni iz kojih dopunjavate i pojašnjavate stvari koje vam u priručnicima nisu jasne.
U skladu sa iskustvima kolega, priručnici u nekim dijelovima mogu biti obimniji od onoga što Komisija za polaganje Pravosudnog ispita inače traži, posebno kada je u pitanju Građansko pravo.
Iako ne trebaju da budu osnovni materijal za spremanje ispita, skripte su veoma korisne ako se koriste za podsjećanje ili brzo ponavljanje gradiva.
Skripte često nisu ažurne, a nekada se stiče utisak da ih nisu pisali pravnici, te da su pisani nabrzinu i iz komercijalnih razloga.
Pismeni dio Pravosudnog ispita
Pismeni dio Pravosudnog ispita slovi za jednostavniji od dva dijela polaganja.
Potrebno je naučiti kako se piše presuda, a za svaku od presuda postoje primjeri koji vam mogu jasno predstaviti šta se od vas traži, odnosno koji su elementi presude, te kako ona treba da izgleda.
Šumska krađa jedno je od češćih krivičnih djela za koju pišete presudu.
Zablude u spremanju Pravosudnog ispita
Pravosudni ispit, iako je sve individualno, u najvećem broju slučajeva ne može se spremiti za mjesec ili dva. Čak i tri mjeseca intenzivnog učenja su upitna, a stres koji ćete proći vjerovatno ne bi bio vrijedan, odnosno, položeni ispit bi vas vjerovatno koštao zdravlja i društvenog ili profesionalnog života.
Kada dođete na ispit, vjerovatno ćete imati osjećaj da ništa ne znate, ali to traje dok ne počnete odgovarati na prvo pitanje. Tada se stres zamjenjuje sa adrenalinom, te se počinjete sjećati i stvari za koje ste mislili da ne znate.
Seminar za polaganje Pravosudnog ispita
Seminar za polaganje Pravosudnog ispita je veoma koristan, a budući da cijena nije zanemariva, te u trenutku pisanja ovoga članka iznosi 980,00 KM, savjetujemo vam da pročitate određeni dio gradiva kako biste dobili osjećaj o kakvoj materiji je riječ.
Svakako da seminar možete pohađati i prije nego što bilo šta pročitate, ali smatramo da je korisnije ako znate o čemu se radi i koja je struktura ispita.
Ukoliko prerano krenete sa seminarom, do trenutka polaganja ispita, zaboravićete mnogo stvari i sve ćete morati proći ponovo.
Slušanje kolega dok polažu Pravosudni ispit
Slušanje ispita također je vrlo korisno, ali u skladu sa iskustvima, savjetujemo vam da ispit slušate tek nakon što pređete gradivo.
Na taj način možete da dobijete predstavu o tome kako su koncipirana pitanja, koji dio od onoga što ste naučili treba da popravite, kako ispit izgleda, koliko temeljito Komisija ispituje i ostale slične stvari.
Bilo bi dobro ako bi se polaganje ispita moglo slušati više puta. Na taj način biste se navikli na okruženje u kojem se ispit polaže, ali i otprilike biste mogli uočiti koja pitanja se eventualno ponavljaju.
Ponavljanje gradiva
Iako zvuči logično, gradivo Pravosudnog ispita je potrebno učiti brzo i stalno ponavljati.
Tokom učenja, često se pojavljuju faze u kojima smatrate da ne znate ništa od onoga što ste ranije učili, što je prilično zastrašujuće i razočaravajuće iskustvo.
Osim toga, vrlo je teško uvijek i u svakom trenutku znati sve, ali je potrebno da se zna osnova, da se razumije logika određenog pravnog rješenja ili pravnog instituta, što Komisija, u skladu sa iskustvima, često zna ocijeniti kao dovoljno.
Čitanje sudskih presuda
Pravosudni ispit je teži za pravnike koji nisu radili u pravosuđu, tako da je korisno da se određeno vrijeme prije ispita čitaju sudske presude, kako bi se naučili elementi presude.
Ukoliko se ispravno napišu svi formalno-pravni elementi presude, te ako se ispravno primjeni pravni osnov, ono kako ćete presuditi i nije toliko bitno.
Međutim, bitno je da znate logiku kojom ste se vodili pri donošenju presude, odnosno da poznajete propise na osnovu kojih ste presudu donijeli.
Komisija za polaganje Pravosudnog ispita
Članovi Komisije za polaganje Pravosudnog ispita na svim nivoima, u skladu sa iskustvima kolega, uglavnom su veoma korektni.
Neki od članova Komsije, kao što je to slučaj i sa različitim profesorima na fakultetu, pomažu, pokušavaju da vas navedu na pravi odgovor, međutim, bitno je da u prvim trenucima ostavite utisak osobe koja se iskreno i predano spremala za polaganje Pravosudnog ispita.
Ukoliko su dobro raspoloženi, kolege prenose da će članovi Komisije sa vama i razgovarati, pitanja postavljati sugestivno ili davati određene smjernice za odgovore na pitanja.
Međutim, sve navedeno ne znači da ispit možete položiti ako ste samo dragi i šarmantni, a ne pokažete poznavanje materije.
Budući da se radi o iskusnim profesionalcima, članovi Komisije jasno mogu prepoznati kada se radi o blefiranju, neznanju ili bloku prouzrokovanom stresom.
Pravosudni ispit BiH
Pravosudni ispit Bosne i Hercegovine može polagati osoba koja je prije reforme visokog obrazovanja četverogodišnjim studijem na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini stekla zvanje diplomiranog pravnika, kao i osoba koja je zvanje diplomiranog pravnika stekla u bivšoj SFRJ do 6.4.1992. godine.
Ispit može polagati i osoba koja je po sistemu obrazovanja prema Bolonjskom procesu završila četverogodišnji studij na pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da je stekla najmanje 240 ECTS bodova i koja je tokom školovanja u nastavnom planu i programu imala sve predmete koji su predmet polaganja Pravosudnog ispita.
Osobe koje ispunjavaju prethodno navedene uslove, ispit mogu polagati ako su najmanje dvije godine nakon završenog školovanja radile u Bosni i Hercegovini na pravnim poslovima u sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu, advokatskoj ili notarskoj kancelariji, u organima uprave, privrednim društvima ili drugim pravnim licima.
Pod ovim uslovima ispit mogu polagati i pripravnici i volonteri.
Ispit može polagati domaći ili strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja je diplomu stekla na pravnom fakultetu u inozemstvu, uz dokaz o važenju i priznavanju strane diplome u Bosni i Hercegovini, pod jednakim uslovima kao i državljani Bosne i Hercegovine.
Prijava za polaganje pravosudnog ispita podnosi se neposredno ili poštom Federalnom ministarstvu pravde, a uz prijavu kandidat podnosi dokaze o završenom pravnom fakultetu (ovjerena kopija diplome) i provedenom radu na pravnim poslovima. Uvjerenje o provedenom radu za pripravnike volontere izdaje predsjednik suda, odnosno advokatska komora kod koje je osoba upisana u imenik kao advokatski pripravnik.
Ispit se polaže u okviru Programa pravosudnog ispita (“Službene novine Federacije BiH”, broj 28/16) koji sadrži pravne izvore i literaturu za svaki predmet. Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koje se sastoji od predsjednika i četiri člana sa liste ispitivača, a imenuje je federalni ministar pravde.
Programom pravosudnog ispita utvrđeno je gradivo, pravni izvori i literatura na osnovu kojih se polaže pismeni i usmeni dio pravosudnog ispita pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita. Pismeni dio polaže se iz krivičnog i građanskog odnosno porodičnog prava, a usmeni dio iz krivičnog (materijalnog i procesnog), građanskog (materijalnog i procesnog), porodičnog, privrednog, upravnog i radnog prava, zatim iz ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Ukoliko ste u prilici da neko odlučuje o vašim pravima i obavezama, pogotovo organi uprave, općine, gradovi, ministarstva, a svi mi često jesmo, onda je veoma bitno da ste u mogućnosti razlikovati određene dijelove pravnog akta, odnosno značenje pojmova koji se tako široko koriste. Jedan od njih je i pojam pravnog osnova. Šta je pravni osnov? Pravni osnov je pravni temelj ili osnova na kome se zasniva neka radnja ili odluka.
Pravni osnov je zakon, propis ili neki drugi pravni akti na kojima počiva neka odluka ili radnja, kao i način na koji se ti akti primjenjuju u određenom slučaju.
Zašto je bitno znati šta je pravni osnov
Pravni osnov je izuzetno važan jer on utvrđuje osnove i ograničenja neke radnje ili odluke, te omogućava da se utvrde prava i obaveze pojedinaca ili pravnih lica u odnosu na tu radnju ili odluku.
Naprimjer, pri odlučivanju, organi uprave za svako rješenje ili neki drugi akt kojim rješavaju o pravima i obavezama, u preambuli moraju navesti validan pravni osnov koji im daje nadležnost i pravo da odluče na određeni način.
Budući da su propisi javno dostupni, lahko možete utvrditi da li je odluka donesena na pravilnom pravnom osnovu.
Šta je preambula
U pravnom kontekstu, uvod ili preambula je dio propisa koji se nalazi iznad naziva propisa, a sadrži podatke o pravnom osnovu za donošenje propisa, odnosno odredbe iz kojih proizilazi ovlaštenje za njegovo donošenje.
Uvod pravnog propisa predstavlja proceduralni put kojim propis dolazi do svoje pravne snage, pozivajući se na propise više pravne važnosti, ime organa koji donosi propis, broj sjednice na kojoj je organ donio propis, kao i datum donošenja.
Kada je organ koji donosi propis prethodno obavezan pribaviti mišljenje ili saglasnost nekog drugog organa, uvod sadrži i naziv organa koji je dao mišljenje, odnosno saglasnost za donošenje propisa.
U slučaju nekih međunarodnih ugovora, dokumenata, preambula je uvodni dio koji se sastoji od ciljeva i principa na kojima se zasniva taj dokument. Preambula se često koristi kako bi se objasnila njegova svrha i da se pruži kontekst u kome se taj akt primjenjuje.
Primjer pravnog osnova
Primjeri koje ćemo navesti su hipotetički i služe samo kao ilustracija primjene pravnog osnova u određenim situacijama.
Oni se ne mogu primijeniti doslovno jer se odluke donose na temelju konkretnih činjenica i okolnosti koje su prisutne u konkretnom slučaju, te se moraju napisati u skladu s primjenjivim zakonima, propisima i praksom.
“Na osnovu člana 134. stav 1. Zakona o radu (NN br. 93/14), Direktor firme XY donosi odluku o produženju radnog vremena radnika NN u trajanju od jednog sata dnevno zbog povećanog obima posla, uz obvezu poslodavca da za to vrijeme isplati radniku odgovarajuću naknadu za prekovremeni rad prema članu 120. Zakona o radu.”
U ovom primjeru, odluka o produženju radnog vremena radnika temelji se na pravnom osnovu – članu 134. stav 1. Zakona o radu, koji propisuje uslove i način produženja radnog vremena radi povećanog obima posla. Nadalje, odluka navodi i obvezu poslodavca da za produženo radno vrijeme isplati radniku odgovarajuću naknadu za prekovremeni rad prema članu 120. Zakona o radu. Dakle, pravni osnov, odnosno Zakon o radu, predstavlja temelj na kojem se donosi ova odluka.
Primjer pravnog osnova u oblasti zaštite ličnih podataka
“Na osnovu člana 63. Zakona o zaštiti ličnih podataka (NN br. 103/2019), Gradonačelnik Grada XY donosi odluku o zaštiti ličnih podataka podnositelja zahtjeva te se isti neće dijeliti niti obrađivati bez prethodnog pismenog pristanka podnositelja zahtjeva.”
U ovom primjeru, odluka o zaštiti ličnih podataka se temelji na pravnom osnovu – članu 63. Zakona o zaštiti ličnih podataka, koji propisuje način zaštite ličnih podataka i obvezu zaštite istih od neovlaštenog pristupa ili obrade. Dakle, pravni osnov, odnosno Zakon o zaštiti ličnih podataka, u navedenom članu, predstavlja temelj na kojem se donosi ova odluka.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Godišnji odmor je vrijeme na koje radnik ima pravo da provede van radnog mjesta i odmori se. Odmor je važan za radnike jer im omogućava da se opuste i odmore od svakodnevnih obaveza i stresa na poslu, što može da poveća njihovu produktivnost i zadovoljstvo na poslu. Međutim, kada se stiče pravo na odmor nakon prvog zaposlenja?
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.
Odsustvo sa rada je vijreme kada radnik nije prisutan na radnom mjestu i ne obavlja svoje radne obaveze. Međutim, postoje neke aktivnosti koje se ne smatraju odsustvom sa rada, i to su prekidi nastali zbog:
godišnjeg odmora;
privremene spriječenosti za rad;
porođajnog odsustva;
odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
odsustva sa rada uz saglasnost poslodavca;
vremenskog perioda do 60 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije utvrđen duži vremenski period.
Odmor za lice na stručnom usavršavanju i volontera
Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa.
U skladu sa Zakonom o radu FBiH, licu za vrijeme stručnog osposobljavanja osigurava se odmor u toku rada, dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor.
U skladu sa Zakonom o volontiranju FBiH, volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Ova web stranica koristi kolačiće za bolje korisničko iskustvo. Možete prihvatiti sve kolačiće ili zadržati samo one neophodne za rad stranice.
