Category: Građansko pravo

  • Zašto je važno sačiniti testament

    Zašto je važno sačiniti testament

    Testament je ključni pravni dokument koji omogućava osobi da jasno izrazi svoju volju u vezi s raspodjelom imovine nakon smrti. Iako mnogi ljudi vjeruju da je testament nepotreban ili se nadaju da će sve biti riješeno mirnim putem, uz poštovanje i razumijevanje nasljednika, realnost je često drugačija. U svim modernim pravnim sistemima, zakon uređuje osnovne principe nasljeđivanja, ali to nije nužno u skladu sa željama ostavioca. Zato je izrada testamenta važna kako bi se izbjegle nesuglasice i osiguralo da volja ostavioca bude poštovana. U ovom članku razmotrićemo zašto je važno sačiniti testament i kako on može pomoći u raznim pravnim i porodičnim situacijama.

    Sadržaj članka:

    Osiguranje volje preminule osobe

    Najveća prednost testamenta je mogućnost da jasno definišete kako želite da vaša imovina bude raspodijeljena nakon vaše smrti.

    Ako nemate testament, vaša imovina biće podijeljena prema zakonima o nasljeđivanju, koji obično favorizuju bliske članove porodice. To znači da će zakon odlučiti ko će naslijediti vašu imovinu, bez obzira na vaše želje.

    Testament vam omogućava da unaprijed odlučite ko će dobiti vašu imovinu, bilo da je u pitanju nekretnina, novac, ili druge vrijedne stvari.

    Naprimer, možda želite da vašim prijateljima ili organizacijama dodijelite određene predmete ili novčana sredstva. Bez testamenta, takve želje neće biti automatski ispoštovane, a imovina će biti raspodijeljena prema zakonskim nasljednim redovima.

    Spriječavanje porodičnih nesuglasica

    Jedan od čestih problema u porodici nakon smrti člana je neslaganje oko raspodjele imovine.

    Često dolazi do sporova među nasljednicima, narušavanja međuljudskih i porodičnih odnosa, što može rezultirati dugotrajnim i skupim sudskim postupcima.

    To se posebno dešava kada nema jasnih uputstava u vezi s time kako treba raspodijeliti imovinu. U praksi to može stvoriti mnogo nesuglasica među članovima porodice.

    Ko su nasljednici preminulog?

    Ako izradite testament, jasno ćete odrediti šta kome pripada, što znatno smanjuje mogućnost da dođe do sporova.

    Postavljajući jasna pravila o tome kako želite da vaša imovina bude raspodijeljena, lakše ćete spriječiti nepotrebne konflikte u porodici. Testament također smanjuje mogućnost da vaša volja bude tumačena različito ili da je ospore članovi porodice, a što ne bi bilo u skladu s vašim željama.

    Raspodjela vrijednosti i imovine

    Ako imate posebne predmete ili imovinu koja ima sentimentalnu ili finansijsku vrijednost, kao što su umjetničke slike, porodične dragocjenosti, ili specifične nekretnine, testament je najbolji način da odredite ko će ih naslijediti. Možda želite da neki predmeti odu u ruke određenih članova porodice, prijatelja ili čak dobrotvornih, vjerskih ili drugih organizacija.

    Pored toga, testament vam može pomoći da osigurate da imovina bude korištena na način koji odgovara vašim moralnim vrijednostima i željama. Naprimer, možete donirati sredstva ili imovinu u dobrotvorne svrhe, ili za određeno istraživanje, naučni rad.

    Planiranje imovine

    Testament ne samo da omogućava vlasniku imovine da precizno planira njenu raspodjelu, već pruža i nasljednicima sigurnost i jasnoću. To im pomaže u vlastitom finansijskom planiranju.

    Kada su nasljednici unaprijed upoznati s budućim pravima na određenu imovinu ili sredstva, to im omogućava da donesu informirane odluke o svojim dugoročnim ciljevima, poput kupovine nekretnine, ulaganja ili obrazovanja.

    Saznanje da će naslijediti određeni novčani iznos može im pomoći da planiraju kreditnu sposobnost. Može im pomoći planiranje da investiraju u poslovne projekte ili donesu druge važne odluke koje zahtijevaju finansijsku stabilnost.

    Također, jasno definisana raspodjela imovine kroz testament sprečava nesigurnost i potencijalne nesuglasice koje bi mogle poremetiti njihove planove.

    Pored finansijskih koristi, saznanje o budućem nasljeđu može im omogućiti da se emocionalno pripreme za odgovornost upravljanja naslijeđenom imovinom. To dodatno doprinosi očuvanju porodičnog nasljeđa i dugoročnom uspjehu porodice.

    Na taj način, testament ne koristi samo ostaviocu imovine, već i nasljednicima, jer im pruža stabilnu osnovu za planiranje vlastitog života i budućnosti.

    Brže rješavanje imovine i ubrzavanje administrativnih postupaka

    Ako nemate testament, vaša imovina mora proći kroz sudski postupak poznat kao ostavinski postupak, koji može biti dugotrajan i komplikovan. Sud će odlučiti kako će biti raspodijeljena vaša imovina. To obično uključuje razne administrativne postupke i troškove, posebno kada svi nasljednici nisu dostupni ili živi u trenutku otvaranja postupka. Ovaj proces može trajati mjesecima, a ponekad i godinama.

    S jasnim testamentom, vaši nasljednici mogu brže doći do imovine, jer su vaša uputstva jasno definisana. Testament također može ubrzati sve administrativne korake, što znači da vaši nasljednici neće biti opterećeni birokratskim problemima u trenucima kada im je to najmanje potrebno.

    Fleksibilnost i prilagodljivost testamenta

    Testament je dokument koji možete promijeniti u bilo kojem trenutku, pod uslovom da ste fizički i mentalno sposobni da to učinite. Ako se u vašem životu dogode značajne promene, kao što su brak, razvod, rođenje dece ili promjene u imovinskoj situaciji, možete jednostavno ažurirati svoj testament kako biste odražavali nove okolnosti.

    Ova fleksibilnost omogućava da vaša volja bude u skladu sa trenutnim životnim okolnostima, pa se ne morate brinuti da će vaša imovina biti raspodijeljena prema zastarjelim ili neadekvatnim uputstvima.

    Kako pravilno sastaviti testament

    Za izradu testamenta nije nužno angažovati pravnika, ali je ipak preporučljivo da se konsultujete s advokatom i notarom kako biste osigurali da je vaš testament pravno validan i da odgovara vašim željama. Testament mora biti potpisan od strane vas, kao testatora, i ovjeren od strane zvanične osobe, notara, kako bi bio zakonski prihvaćen.

    Spisak advokata

    Ukoliko želite da u testamentu uključite specifične upute o tome kako će biti raspodijeljena vaša imovina, najbolje je to učiniti jasno i precizno. Naprimer, možete navesti ko će dobiti koja sredstva, kada će se imovina prenijeti ili koje obaveze nasljednici imaju u vezi s imovinom.

    Cijene notarskih usluga

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sitna slova u ugovoru

    Sitna slova u ugovoru

    U svakodnevnom životu, svi dolazimo u kontakt s ugovorima. Bilo da se radi o kupovini proizvoda, zakupu nekretnine, korištenju usluga ili poslovnim aranžmanima, ugovori su neizbježni. Međutim, jedan dio ugovora često ostaje zanemaren ili nedovoljno shvaćen – famozna „sitna slova u ugovoru“. Iako se nazivaju „sitnim slovima“, to zapravo nisu riječi ispisane manjim fontom, već dodatne odredbe i uslovi koji su bitni za razumijevanje ugovora.

    “Sitna slova” predstavljaju pravno relevantne detalje koji precizno definišu prava i obaveze ugovornih strana. Upravo ovi dijelovi ugovora mogu imati dalekosežne posljedice, često nevidljive na prvi pogled. Zbog toga ih mnogi zanemaruju, što može dovesti do ozbiljnih problema.

    Sadržaj članka:

    Šta zapravo znače „sitna slova“

    Termin „sitna slova“ se koristi metaforički kako bi opisao dijelove ugovora koji su često skriveni u složenom jeziku ili naizgled nebitnim dijelovima dokumenta. Njihova svrha nije, ili ne bi trebala biti, da zavaraju, ali zbog složenosti pravnog jezika i činjenice da se često nalaze na kraju ili u dodatnim prilozima, mnogima promaknu.

    Ovi dijelovi ugovora detaljno razrađuju sve aspekte dogovora: od ograničenja odgovornosti, preko uslova raskida ugovora, do dodatnih troškova koji nisu jasno istaknuti u glavnom tekstu.

    Sitna slova nisu bez razloga smještena tamo gdje jesu. Većina ljudi nema vremena ili strpljenja da pročitaju cijeli ugovor, pa upravo ovi dijelovi često ostaju nepročitani. Na kraju, to može dovesti do situacija gdje potpisnik ugovora shvati da nije u potpunosti razumio na šta se obavezao.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Zašto su sitna slova bitna za vas

    Kada potpisujete ugovor, vrlo je važno razumjeti šta tačno prihvatate. Ignorisanje sitnih slova može vas dovesti u nepovoljnu situaciju. Mnogi su se suočili s neočekivanim troškovima zbog dodatnih naknada ili uslova koji su bili navedeni upravo u tim dijelovima ugovora. Također, klauzule o raskidu ugovora mogu sadržavati odredbe o penalima, ili automatsko produženje koje nisu jasno istaknute u glavnom tekstu.

    Kako se tumače ugovori

    Još jedna česta situacija je ograničenje odgovornosti. Naprimjer, ako kupujete proizvod ili koristite uslugu, ugovor može sadržavati odredbu da kompanija nije odgovorna za određene vrste štete. Bez razumijevanja ovih detalja, mogli biste ostati bez pravne zaštite u slučaju problema.

    Kako izbjeći neugodna iznenađenja

    Razumijevanje “sitnih slova” zahtijeva strpljenje i pažljivost. Prije nego potpišete bilo koji ugovor, odvojite vrijeme da ga detaljno pročitate. Obratite posebnu pažnju na dijelove koji sadržavaju informacije o dodatnim troškovima, uslovmia raskida, automatskom produženju ili ograničenju odgovornosti. Ako naiđete na složene pravne izraze, nemojte se ustručavati tražiti pojašnjenja od pravnog stručnjaka.

    Spisak advokata

    Vaša sigurnost je na prvom mjestu. Zatražite kopiju ugovora kako biste imali dovoljno vremena za detaljan pregled. U slučaju sumnji, savjetujte se s advokatom koji vam može pomoći da bolje razumijete sve aspekte ugovora.

    Mitovi o sitnim slovima

    Jedan od najčešćih mitova je da su sitna slova osmišljena kako bi prevarila ljude. Iako se mogu činiti zbunjujućim, njihova svrha nije obmana, ili, kako smo već naveli, ne bi trebala biti, već osiguravanje da su svi aspekti ugovora jasno definisani. Problem nastaje kada ugovorne strane ne ulažu dovoljno truda da ih razumiju ili ikako pročitaju.

    Još jedna zabluda je da sitna slova nemaju pravni značaj. Naprotiv, svaki dio ugovora koji je potpisan je pravno obavezujući, bez obzira na to gdje se nalazi ili koliki je font teksta.

    Podržite pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    Kako napisati punomoć: Primjeri i savjeti

    Punomoć je pravni dokument koji omogućava jednoj osobi (punomoćniku) da poduzima određene radnje u ime druge osobe (davatelja punomoći). To je važan instrument koji se koristi u mnogim pravnim i poslovnim situacijama, od potpisivanja ugovora do zastupanja u sudskim postupcima. Ako ste ikada razmišljali o tome kako napisati punomoć, u ovom članku ćemo vam pružiti korak-po-korak vodič, primjere i korisne savjete.

    Punomoć

    Sadržaj članka:

    Šta je punomoć

    Punomoć je pravni akt kojim osoba (davatelj punomoći) ovlašćuje drugu osobu (punomoćnika) da ga zastupa i poduzima određene radnje u njenom ime. Punomoć može biti opća ili posebna, zavisno o vrsti poslova koje punomoćnik može obavljati.

    Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.

    S obzirom na opseg ovlaštenja, punomoć može biti:

    a) Opšta (generalna) – izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja imovinom davaoca punomoći, poput upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom. Međutim, ova punomoć ne uključuje pravo otuđenja ili raspolaganja imovinom, jer su za takva ovlaštenja potrebne posebne punomoći.

    b) Posebna (specijalna) – izdaje se za obavljanje poslova koji nadilaze redovno poslovanje, kao što su otuđenje ili raspolaganje imovinom davaoca punomoći.

    c) Vanredna – izdaje se u situacijama kada posao ima poseban ekonomski značaj za davaoca punomoći, na primjer, kod preuzimanja mjenične obaveze, sklapanja ugovora o jemstvu ili ugovora o poravnanju.

    Kako napisati punomoć

    Kada sastavljate punomoć, važno je da budete jasni i precizni u navođenju svih ključnih informacija kako bi dokument bio pravno važeći. Slijedi pregled najbitnijih elemenata koje treba uključiti u svaki oblik punomoći:

    Naslov dokumenta

    Na samom početku dokumenta treba jasno naznačiti naziv „Punomoć“ ili, ako je specifičnije, „Punomoć za zastupanje“, kako bi bilo odmah jasno o kojem se dokumentu radi. Korisno je i u naslovu specificirati predmet punomoći.

    Podaci o davatelju punomoći

    U ovom dijelu, morate navesti sve potrebne podatke o osobi koja izdaje punomoć (davatelju). To uključuje puno ime, datum rođenja, adresu prebivališta, te druge relevantne informacije, kao što su JMBG, broj lične karte ili pasoša (ako je to primjenjivo). Ovi podaci omogućuju jasnu identifikaciju davatelja punomoći.

    Primjer: „Ja, [ime i prezime], rođen/a [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], ovim putem dajem punomoć [ime punomoćnika], rođenom [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], da u moje ime poduzima pravne radnje.“

    Podaci o punomoćniku

    Jasno morate navesti ime punomoćnika, njegovu adresu, kao i njegovu pravnu sposobnost da postupa u ime davatelja punomoći. Punomoćnik je osoba kojoj se povjerava ovlaštenje da u vaše ime poduzima pravne radnje.

    Obim punomoći

    Ovdje je ključno detaljno opisati koji su tačno poslovi ili radnje koje punomoćnik može obavljati. Možete precizirati specifične zadatke, ali i eventualna ograničenja u njegovim ovlaštenjima. Ovaj dio treba biti što jasniji kako bi se izbjegle nesuglasice u budućnosti.

    Primjer: „Punomoćnik ima pravo da u moje ime potpisuje sve potrebne ugovore vezane za prodaju moje nekretnine na adresi [adresa nekretnine], kao i da preduzima sve pravne radnje u vezi sa izvršenjem tih ugovora.“

    Period važenja punomoći

    Ako punomoć ima vremensko ograničenje, morate navesti datum kada punomoć stupa na snagu, kao i datum kada prestaje biti važeća. Ukoliko punomoć nema vremensko ograničenje, to također treba biti jasno naznačeno u dokumentu.

    Primjer: „Ova punomoć stupa na snagu odmah i vrijedi do [datum], odnosno dok je ne opozovem.“

    Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Potpis davatelja punomoći

    Na kraju dokumenta, davatelj punomoći mora staviti svoj potpis, što predstavlja njegovu suglasnost sa svim navedenim uvjetima i ovlastima. U nekim slučajevima, može biti potrebno da potpis bude ovjeren od strane notara ili drugog ovlaštenog tijela.

    Kako se ovjerava potpis

    Primjer punomoći

    Obrazac Generalna punomoć

    Ovaj pristup pomaže da punomoć bude jasna, detaljna i pravno prihvaćena, smanjujući mogućnost nesporazuma i komplikacija u budućim postupcima.

    Detaljno je pregledajte, izbacite dijelove za koje smatrate da nisu potrebni, a ubacite ono što vam je potrebno.

    Savjeti za pisanje punomoći

    1. Budite jasni i precizni: Izbjegavajte dvosmislene izraze i konstrukcije. Jasno navedite koje radnje punomoćnik može poduzeti.

    2. Provjerite zakonske zahtjeve: U nekim slučajevima, punomoć mora biti ovjerena ili su potrebni svjedoci da bi bila pravno važeća.

    3. Ograničite prava punomoćnika: Ako ne želite da punomoćnik ima preširoka ovlaštenja, budite određeni u vezi s vrstom radnji koje može poduzeti.

    Kako se otkazuje punomoć

    4. Čuvanje kopije: Čuvajte kopiju punomoći za vlastite evidencije, kao i za punomoćnika.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sporazum o raskidu ugovora

    Sporazum o raskidu ugovora

    Ugovor  je pravni posao usmjeren na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u nastanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Međutim, nekada se dogodi situacija da nijedna od strana koje su zaključile ugovor, ne žele ugovor održati na snazi. Tada je moguće sačiniti sporazumni raskid ugovora. U nastavku članka pronađite i primjer kako izgleda sporazum o raskidu ugovora.

    Sadržaj članka:

    Osnov sporazumnog raskida ugovora

    Osnov za sporazumni raskid ugovora nalazi se u principima slobode ugovaranja i autonomije volje strana, koji su temeljni postulat obligacionog prava. Ovi principi su regulisani zakonom o obligacionim odnosima i omogućavaju ugovornim stranama da zajednički odluče o prestanku ugovora uz saglasnost obje strane.

    Sporazumni raskid ugovora se zasniva na činjenici da ugovorni odnos više nije u interesu ni jedne ni druge strane ili da postoje okolnosti koje otežavaju ili onemogućavaju izvršenje ugovornih obaveza. Ova fleksibilnost pruža strankama mogućnost da izbjegnu pravne sporove i dodatne troškove koji bi nastali sudskim raskidom ugovora ili njegovim neispunjenjem.

    Da bi sporazumni raskid bio pravno valjan, ključno je da strane dobrovoljno pristanu na raskid i da taj dogovor bude jasno izražen.

    Ovo je posebno bitno u situacijama kada se strane nalaze u dobrim poslovnim ili ličnim odnosima i žele da izbjegnu konfliktne situacije koje bi mogle narušiti njihove buduće odnose.

    Elementi sporazuma o raskidu ugovora

    Sporazum o raskidu ugovora predstavlja dokument kojim strane dogovorno prekidaju svoje ugovorne obaveze. Da bi bio pravno valjan i jasno regulisao odnose između strana, sporazum mora sadržavati sljedeće ključne elemente:

    1. Identifikacija ugovora
      Precizno navođenje ugovora koji se raskida. Ovo uključuje:
      • Datum zaključenja ugovora,
      • Predmet ugovora,
      • Identifikaciju ugovornih strana.
    2. Izjava volje strana
      Jasno izražena saglasnost svih ugovornih strana o prestanku ugovora. Ova izjava mora biti nedvosmislena i dobrovoljna.
    3. Razlozi raskida
      Kratak opis razloga koji su doveli do sporazumnog raskida. Iako nije obavezno, navođenje razloga može biti korisno radi dokumentovanja okolnosti raskida. Nesporazumi i slaganja uvijek mogu nastati, pa i nakon zaključenja sporazuma.
    4. Regulacija prava i obaveza
      Precizno definisanje:
      • Da li postoje eventualna potraživanja između strana,
      • Kako se regulišu neizvršene obaveze,
      • Način na koji se vrši povrat sredstava ili predmeta ugovora, ukoliko je primjenjivo.
    5. Datum stupanja na snagu
      Tačan datum kada sporazumni raskid ugovora postaje efektivan. Ovo omogućava jasnoću u vezi sa prestankom prava i obaveza.
    6. Odredbe o poverljivosti i naknadnim zahtjevima
      Ako je potrebno, sporazum može sadržavati odredbe o:
      • Povjerljivosti informacija,
      • Odricanju od daljih potraživanja.
    7. Zaključak i potpisi
      Zavšni dio sporazuma treba da uključi:
      • Potpise svih ugovornih strana,
      • Mjesto i datum potpisivanja.

    Bez obzira na odnose između strana, međusobno povjerenje i pretpostavku da se stvari neće zakomplikovati, preporučujemo ovjeru potpisa ugovornih strana.

    Kako se ovjerava potpis

    Prednosti sporazumnog raskida ugovora

    Sporazumni raskid ugovora predstavlja jedan od najefikasnijih i najpraktičnijih načina za prekid ugovornog odnosa. Njegove prednosti ogledaju se u mogućnosti izbjegavanja dugotrajnih i skupih sudskih postupaka, čime se štedi vrijeme, novac i smanjuje ili izbjegava stres. Strane imaju slobodu da pregovaraju i dogovore uslove raskida koji su prilagođeni njihovim specifičnim potrebama i okolnostima, što doprinosi fleksibilnosti i personalizovanom pristupu.

    Ovakav način raskida omogućava očuvanje dobrih odnosa između strana, što može biti ključno za buduću saradnju ili lične kontakte. Proces sporazumnog raskida je znatno brži od sudskog postupka, pa se raskid može sprovesti u kratkom roku. Uz to, precizno regulisanje posljedica raskida u sporazumu smanjuje rizik od nesporazuma ili budućih konflikata.

    Sporazumni raskid omogućava strankama da zadrže privatnost u vezi sa razlozima i uslovima raskida. Također, smanjuje se rizik od pravnih posljedica ili sankcija koje bi mogle nastati usljed jednostranog neispunjenja ugovora. Finansijska predvidivost je još jedna značajna prednost, jer strane unaprijed dogovaraju finansijske posljedice raskida, što omogućava bolju kontrolu nad troškovima i obavezama.

    S obzirom na ove prednosti, sporazumni raskid ugovora se često preferira kao rješenje za situacije kada ugovorne strane žele da prekinu svoj odnos na miran način.

    Nedostaci sporazumnog raskida ugovora

    Iako sporazumni raskid ugovora ima brojne prednosti, postoje i određeni nedostaci koje je važno uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o ovakvom načinu prekida ugovornog odnosa.

    Jedan od glavnih nedostataka je mogućnost neujednačene pregovaračke moći između strana. Ukoliko jedna strana ima više moći ili uticaja, druga strana može biti primorana da prihvati nepovoljne uslove raskida. Ovo može rezultirati dodatnim finansijskim gubicima ili nepravednim raspodjelama prava i obaveza.

    Još jedan potencijalni problem jeste rizik od nesporazuma u vezi sa posljedicama raskida. Ako sporazum nije jasno definisan ili precizan, može doći do kasnijih nesuglasica, što može zahtijevati sudsku intervenciju, čime se poništava osnovna prednost izbjegavanja spora.

    Također, sporazumni raskid može zahtijevati vrijeme i resurse za pregovore, naročito ako su odnosi između strana narušeni. U nekim slučajevima, strane mogu trošiti više vremena na postizanje dogovora nego što bi to bio slučaj sa jednostranim raskidom ili sudskim postupkom.

    Pored toga, sporazum može biti nepovoljan za stranu koja nije u potpunosti svjesna svojih prava ili obaveza. Nedostatak pravnog znanja ili savjeta može dovesti do zaključivanja sporazuma koji ne štiti njene interese na odgovarajući način. Zato uvijek preporučujemo konsultacije sa pravnim stručnjacima.

    Spisak advokata

    Na kraju, povjerljivost koja je često prednost sporazumnog raskida može biti i mana, jer može sakriti neetično ponašanje ili nepravedne uslove. U određenim situacijama, javnost ili treća strana mogu biti uskraćene za važne informacije koje bi mogle imati širu pravnu ili moralnu težinu.

    Uzimajući ove nedostatke u obzir, preporučuje se angažovanje pravnog stručnjaka kako bi se osiguralo da sporazum o raskidu ugovora bude pravičan, precizan i u potpunosti štiti interese svih strana.

    Primjer sporazuma o raskidu ugovora

    SPORAZUM O RASKIDU UGOVORA

    Zaključen dana __________ godine u _______________ između:

    1. _______________ iz _______________ ul. _______________, br. _____, JMBG/JIB _______________ (u daljem tekstu: _______________), i
    2. _______________ iz _______________ ul. _______________, br. _____, JMBG/JIB _______________ (u daljem tekstu: _______________).

    Član 1

    Između ugovornih strana zaključen je ugovor o _______________, broj ugovora __________ od dana __________ godine.

    Član 2

    Iz razloga __________________________________________________, a saglasnošću volja ugovornih strana, ovim putem ugovorne strane raskidaju navedeni ugovor, koji raskid stupa na snagu dana __________ godine.

    Član 3

    Ugovorne strane saglasno konstatuju da nemaju nikakvih neizmirenih međusobnih potraživanja po osnovu navedenog ugovora.

    Član 4

    Ovaj sporazum sačinjen je u četiri (4) istovetna primerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva (2) primerka.

    Potpisivanjem ovog sporazuma, ugovorne strane potvrđuju svoju saglasnost sa njegovim sadržajem i pravnim dejstvima.

    Potpis ugovorne strane 1

    Potpis ugovorne strane 2

    Sporazum možete prilagođavati svojim potrebama, te dodavati elemente za koje smatrate da su relevantni, a koji kasnije mogu biti od koristi pri tumačenju volje strana.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Može li volontirati zaposlena osoba

    Može li volontirati zaposlena osoba

    Volontiranje je aktivnost kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Ako ste stekli odgovarajuću stručnu spremu, sigurno se pitate: Gdje mogu volontirati? Međutim, postavlja se i pitanje može li volontirati zaposlena osoba?

    Volontiranje se ne zasniva na ostvarivanju finansijske dobiti. Organizatori volontiranja često imaju veću korist nego štetu, ipak nije lahko dobiti volonterski angažman.

    Sadržaj članka:

    Šta je volontiranje

    Volontiranje je dobrovoljno i besplatno angažovanje pojedinaca u različitim aktivnostima i projektima. To može biti u korist drugih ljudi ili zajednice, a obično bez očekivanja materijalne naknade.

    Osnovna svrha volontiranja je doprinijeti zajednici ili društvu i poboljšati kvalitet života drugih ljudi, životinja ili prirode.

    Međutim, volontiranje se obavlja i radi sticanja radnog iskustva neophodnog za zapošljavanje.

    Volontiranje može biti organizovano kroz različite organizacije, nevladine organizacije, humanitarne organizacije, škole, bolnice, vjerske institucije… Može biti i neformalno, kada pojedinac samoinicijativno pruža pomoć onima kojima je potrebna.

    Volontiranje radi sticanja radnog iskustva podrazumijeva dobrovoljno učešće pojedinaca u različitim projektima i aktivnostima kako bi stekli praktično iskustvo i vještine koje su korisne za buduću karijeru ili zaposlenje. Ova vrsta volontiranja često se kolokvijalno naziva i “volonterski staž”, “stručno osposobljavanje” ili “praksa”.

    Šta nije volontiranje

    Volontiranje se ne smije miješati sa obavezama ili uslugama koje su zakonom ili drugim propisima naložene jednom licu prema drugom, izvršavanjem specifičnih sudskih presuda, aktivnostima koje nisu organizovane od strane organizatora volontiranja u skladu sa Zakonom o volontiranju, kao ni sa pružanjem usluga koje su uobičajene u okviru porodičnih, prijateljskih ili komšijskih odnosa.

    Također, volontiranje ne obuhvata besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili davanje pokretne ili nepokretne imovine na korištenje. Volontiranje ne smije biti u suprotnosti sa Ustavom i drugim važećim propisima.

    Može li volontirati zaposlena osoba

    Volonter je fizičko lice sa poslovnom sposobnošću ili umanjenom poslovnom sposobnošću koje volontira u FBiH i zaključuje ugovor o volontiranju u pisanom obliku prije početka volontiranja.

    Ne može se volontirati duže od 40 sati sedmično.

    Imajući u vidu prethodno navedeno, te činjenicu da osim poslovne sposobnosti nisu navedena druga ograničenja za volontere, da se zaključiti da volonter može biti i osoba koja je zaposlena, kao i nezaposlena osoba.

    Ugovor o radu i ugovor o volontiranju su različiti ugovori, te proizvode različite pravne posljedice, prava i obaveze.

    Osim volontiranja, osoba može, obično nakon završenog većeg stepena obrazovanja, biti primljena i na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, radi sticanja uslova za polaganje stručnog ispita, ako je takav ispit uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja.

    Pročitajte i koja je razlika između radnog iskustva i radnog staža.

    U svakom slučaju, organizator volontiranja je dužan da pazi na svoje obaveze registrovanja, odnosno akreditovanja za organizovanje dugoročnog volontiranja, te prijavljivanja volontera instituciji za evidentiranje volontiranja, kao i druge obaveze koje proizilaze iz pozitivnih zakonskih propisa.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca

    Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari. Zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta. U ovom članku govorimo o tome šta je ugovor o pozajmici novca.

    Sadržaj članka:

    Šta je ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca je pravni dokument kojim se reguliše zajam novčanih sredstava između dvije strane: zajmodavca (osobe ili institucije koja pozajmljuje novac) i zajmoprimca (osobe ili institucije koja uzima pozajmicu).

    Ovaj ugovor se koristi kada osoba, se želi do određenog roka posuditi novac od druge strane uz dogovorene uslove povrata.

    U ugovoru o pozajmici novca obično se navode sljedeći ključni elementi:

    Identifikacija stranaka: Utvrđuje se identitet i kontakt informacije zajmodavca i zajmoprimca.

    Iznos pozajmice: Definiše se tačan iznos novca koji će biti pozajmljen.

    Kamata i rok povrata: Utvrđuje se kamatna stopa (ukoliko se ugovara) koju zajmoprimac mora platiti na pozajmljeni iznos, kao i rok u kojem zajmoprimac mora vratiti pozajmljeni novac zajmodavcu.

    Način plaćanja: Navodi se kako će se novac vraćati (npr. u ratama, jednokratno, periodično).

    Naknade i troškovi: Mogu se uključiti odredbe o eventualnim naknadama i troškovima koji proizlaze iz transakcije pozajmice.

    Sankcije za kašnjenje: Mogu se definisati sankcije u slučaju da zajmoprimac ne vrati pozajmljeni novac u dogovorenom roku.

    Sigurnosne klauzule: U nekim slučajevima, ugovor o pozajmici može sadržavati odredbe o obezbjeđenju povrata pozajmice, naprimjer kroz zalog, jamstvo ili hipoteku.

    Ostale odredbe: Ovo uključuje sve dodatne sporazume ili posebne uslove na koje su se strane dogovorile, poput nadležnosti suda.

    Elementi koje treba uključiti u Ugovor o pozajmici novca

    Ugovor o pozajmici novca je pravno obavezujući i izuzetno značajan dokument i važno je pažljivo ga sastaviti i potpisati kako bi se osiguralo poštovanje svih dogovorenih uslova između zajmodavca i zajmoprimca.

    Također, preporučuje se da se pravni savjet zatraži prije nego što se potpiše ugovor o pozajmici, posebno u slučaju većih iznosa pozajmljenog novca.

    Ukoliko smatrate da vam je ovaj pravni posao potrebna pomoć advokata, u našem članku Spisak advokata možete naći kontakt podatke pravnih stručnjaka koji mogu da vam pomognu.

    Sticanje prava vlasništva na pozajmljenim stvarima

    Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva.

    Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu.

    U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.

    Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

    Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora.

    Može li zajmodavac odbiti da da novac nakon zaključenja ugovora

    Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora.

    Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži dovoljno obezbjeđenje.

    Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari.

    Međutim, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.

    Obaveza vraćanja zajma

    Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta.

    Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.

    Ako u zajam nije dat novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je, ipak, ovlašćen da, po svom izboru, vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.

    Isto važi i u slučaju kad nije bilo moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta.

    Odustanak od ugovora o zajmu nakon zaključenja

    Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda određene stvari, ali, ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je.

    Zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

    Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.

    Primjer ugovora o pozajmici novca

    Obrazac Ugovor o pozajmici novca

    Napomena: Prije potpisivanja ugovora o pozajmici novca, preporučuje se da obje strane zatraže pravni savjet i pažljivo razmotre sve uslove i obaveze. Ovaj primjer ugovora služi samo kao ilustracija i može se prilagoditi specifičnim potrebama i zahtjevima ugovornih strana.

    Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je zelenaški ugovor

    Šta je zelenaški ugovor

    Pojednostavljeno, zelenaški ugovor je ugovor o pozajmici novca s visokom kamatom koji je često sklopljen između pojedinca ili grupe ljudi i osobe koja je u finansijskoj nevolji. Osoba koja pozajmljuje novac u ovakvom ugovoru obično ima niske prihode, iz nekog razloga je u nevolji i u hitnoj potrebi novcem, nema dobar kreditni rejting ili je na neki drugi način teško mogla doći do tradicionalnog kredita. U nastavku dajemo odgovore na još neka bitna pitanja kako biste dobili širu sliku o tome šta je zelenaški ugovor.

    Sadržaj članka:

    Zakonska kvalifikacija zelenaškog ugovora

    U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti.

    Zelenaški ugovor podrazumijeva iskorištavanje stanja nužde zato što je osoba koja uzima pozajmicu obično u finansijskoj nevolji i nema drugih izbora. Kreditne institucije poput banaka mogu odbiti da odobre kredit takvoj osobi zbog rizika da se neće vratiti novac. Kao rezultat toga, osoba se okreće zelenašima koji su spremni da im pozajme novac, ali po mnogo većim kamatnim stopama i strožijim uslovima plaćanja.

    Zelenaši su spremni da iskoriste ovu situaciju i nude pozajmice po visokim kamatnim stopama, što može dovesti do još većeg finansijskog problema osobe koja pozajmljuje novac. Osoba koja je u stanju nužde nema drugog izbora, pa pristaje na ove uslove.

    Osim toga, zelenaši često traže osiguranje u vidu vrijedne imovine. Osoba koja je u finansijskoj nevolji često nema izbora nego da prihvati sve ove uslove, a nekada i ne shvata da je učinjeno iskorištavanje njenog stanja nužde. Ovaj nedostatak pravne informisanosti ili nužde i očaj osobe koja pozajmljuje novac je ono što zelenaši koriste kako bi iskoristili tu osobu i zaključili nepravedan ugovor.

    Kako dolazi do nastanka zelenaškog ugovora

    Zelenaški ugovori često se sklapaju usmeno i nelegalni su. Osobe koje su u finansijskoj nevolji i razmišljaju o sklopu zelenaškog ugovora trebaju biti vrlo oprezne i pažljivo razmotriti sve moguće opcije prije nego što se obavežu na ovakav aranžman, kako bi izbjegle ogromne dugove i dodatne probleme, često i opasnost po tijelo i život.

    Da li je zelenaštvo krivično djelo

    U skladu sa odredbama Krivičnog zakona FBiH, ko iskorištavajući nuždu, teške imovinske ili stambene prilike, nedovoljno iskustvo, lahkomislenost ili smanjenu sposobnost rasuđivanja druge osobe, primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugog imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obavezao dati ili učiniti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

    Ako su tim krivičnim djelom prouzrokovane teške posljedice oštećenom, učinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

    Na isti način kazniće se onaj ko se bavi davanjem zajmova uz ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi.

    To krivično djelo zove se lihvarstvo.

    Da li zelenaški ugovor može ostati na snazi

    Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.

    Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

    Veoma je bitno da znate ko vas može zastupati pred sudom, a u svakom slučaju pogledajte naš spisak advokata.

    Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako dokazati postojanje duga

    Kako dokazati postojanje duga

    Dug je iznos novca koji je dužna određena osoba, organizacija ili država drugoj osobi, organizaciji ili državi. Dug može biti posljedica pozajmice novca, kreditiranja, učinjenja štete ili odlaganja plaćanja roba i usluga. Međutim, budući da se sve pozajmice ne dokumentuju, odnosno da se ugovori o zajmu ne zaključuju uvijek u pisanoj formi, kako dokazati postojanje duga.

    Sadržaj članka:

    Šta je ugovor o zajmu

    Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.

    Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva.

    Međutim, ukoliko ste novac ili druge zamjenjive stvari dali bez pismene forme kojim biste dokazivali postojanje duga, kako dokazati postojanje duga?

    Kako dokazati postojanje duga

    Dokazivanje postojanja duga može biti izazovno ako ugovor nije zaključen u pisanoj formi. Pisali smo o tome kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi. Ukoliko se nađete u takvoj situaciji, potrebno je prikupiti dokaze koji će podržati postojanje usmenog dogovora.

    Jedan od načina za dokazivanje postojanja duga je svjedočenje. Svjedoci koji su prisustvovali dogovoru mogu pružiti dokaze o postojanju dogovora i uslovima u kojima je dogovor sklopljen. Međutim, svjedočenje treba uzeti s oprezom jer se može dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedoka. Svjedoci često zaboravljaju.

    Također je moguće koristiti druge vrste dokaza, poput dokaza o plaćanju. Naprimjer, ako je novac posuđen za kupovinu robe ili usluga, računi i fakture koje su plaćene mogu poslužiti kao dokaz postojanja duga. Takvi dokumenti trebaju sadržavati relevantne informacije o kupovini, datum kupovine i plaćanja, ime prodavca i kupca. Poželjno je da je moguće uspostaviti vezu između pozajmice i predmetne kupovine.

    Bankovni izvodi također mogu biti korisni kao dokaz postojanja duga ako je novac posuđen ili poslan putem bankovne transakcije. Izvodi iz banke mogu pokazati ko je poslao novac i kome, te kada je to učinjeno. Međutim, treba uzeti u obzir da banke ne mogu pružiti dokaze o uslovima pod kojima je novac posuđen ili poslan.

    Ako je postojanje duga sporno, preporučuje se potražiti pravnu pomoć kako bi se utvrdili zakonski dokazi i postupci koji su potrebni za dokazivanje postojanja duga. Pravni stručnjak može pomoći u prikupljanju i procjeni dokaza, te savjetovati o najboljem načinu dokazivanja postojanja duga u specifičnom slučaju.

    Priznanje duga

    U nekim situacijama, može se koristiti i priznanje duga kao dokaz postojanja duga. Ako je dužnik priznao da je dužan novac, to se može koristiti kao dokaz postojanja duga. Priznanje može biti usmeno ili u pisanom obliku, poput elektronske pošte, pisma ili tekstualne poruke.

    Međutim, treba imati na umu da priznanje duga nije uvijek dovoljno da bi se dokazalo postojanje duga. Priznanje duga mora biti jasno i nedvosmisleno, a dužnik mora biti svjestan svojih obveza i uvjeta pod kojima je dug sklopljen. Ako postoji bilo kakva sumnja u priznanje duga ili ako je izrečeno pod prisilom ili lažnim uslovima, priznanje se neće smatrati valjanim dokazom.

    U nekim zemljama, zakon može zahtijevati da se ugovori o posudbi ili zajmu sklapaju u pisanoj formi. Ako ugovor nije sklopljen u skladu s tim zahtjevima, ugovor bi mogao biti proglašen nevažećim. U takvim slučajevima, teško je dokazati postojanje duga bez valjanog ugovora.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako dati otkaz

    Kako dati otkaz

    Iako se češće pretražuje kako zasnovati radni odnos, i prestanak radnog odnosa često je sastavni dio radnog vijeka i ne mora biti negativna stvar. Nakon što se jedna priča završi, otvaraju se nove mogućnosti, često mnogo isplativije i bolje za onoga koji traži posao. Ako nekada poželite da to učinite, danas vam objašnjavamo kako dati otkaz.

    Sadržaj članka:

    Kako dati otkaz

    Davanje otkaza ugovora o radu nije uvijek lagan korak, ali je ponekad neizbježan dio karijere. Bilo da ste nezadovoljni trenutnim poslom ili tražite bolje prilike, otkaz je odluka koja zahtijeva ozbiljno razmišljanje i pripremu. U ovom članku ćemo objasniti proces davanja otkaza koji je primjenjiv gdje god da radite, sa posebnim osvrtom na zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini.

    Priprema za davanje otkaza

    Prije nego što poduzmete korake za davanje otkaza, važno je da se dobro pripremite. Razmislite o razlozima zašto želite dati otkaz i postavite sebi pitanja poput: “Šta me čini nezadovoljnim u ovom poslu?”, “Imam li drugu opciju?” i “Šta mogu očekivati nakon davanja otkaza?”. Također, obratite pažnju na svoj ugovor o radu i pokušajte da razumijete svoja prava i obveze. Ako ste nesigurni oko nečega, uvijek se možete obratiti stručnjaku za radne odnose ili advokatu.

    Sastanak s poslodavcem

    Sljedeći korak je sastanak s poslodavcem. Ovo bi trebao biti službeni sastanak u kojem ćete obavijestiti vašeg poslodavca o svojoj odluci o davanju otkaza. Važno je da ovaj sastanak bude profesionalan i da jasno izrazite svoju odluku. Budite ljubazni i objasnite zašto ste donijeli ovu odluku. Nemojte iznositi pritužbe na vaš posao ili poslodavca, jer to može ostaviti negativan utisak i utjecati na vaše buduće preporuke.

    Pismo otkaza

    Nakon sastanka s poslodavcem, trebate napisati službeno pismo otkaza. Ovo pismo treba sadržavati vaše ime, adresu, naziv firme i vaše radno mjesto, kao i datum kada će vaš otkaz stupiti na snagu. U pismu možete objasniti razloge zašto dajete otkaz, ali nemojte biti previše kritični prema vašem poslodavcu ili firmi iz prethodno spomenutih razloga. Važno je da ovo pismo bude profesionalno i da poštuje pravila i propise firme.

    Obavijestite kolege

    Preporučujemo da ovo učinite nakon što je procedura za davanje otkaza završena, odnosno, nakon što je izvjesno da nećete nastaviti raditi na trenutnom poslu, Nakon što ste obavijestili svog poslodavca i napisali službeno pismo otkaza, sljedeći korak je obavijestiti vaše kolege i saradnike o vašoj odluci. Budite pozitivni i zahvalni na iskustvu koje ste stekli u firmi.

    Ako imate dobre odnose s kolegama, možete razmisliti o tome da im se zahvalite i ostavite svoj kontakt kako biste ostali u kontaktu. Ovo će vam možda pomoći u budućnosti ako trebate preporuku ili referencu.

    Rokovi i uslovi otkaza

    U Bosni i Hercegovini, uobičajeni rok za davanje otkaza je 15 dana. Međutim, vrijeme otkaza može se razlikovati u zavnisnosti od uslova vašeg ugovora o radu. Stoga, prije nego što podnesete otkaz, pažljivo pročitajte svoj ugovor o radu i provjerite uslove otkaza.

    U zavisnosti od toga šta ste ugovorili, vaša firma može zahtijevati da ispunite ugovorne obaveze prije nego što davanje otkaza stupi na snagu, poput ispunjenja rokova ili obavljanja određenih zadataka.

    Zakonski propisi

    Važno je da razumijete zakonske propise koji se odnose na davanje otkaza. Vaša firma mora poštovati ove propise prilikom davanja otkaza, inače se mogu suočiti s kaznama ili tužbama za povredu prava zaposlenika.

    Kako dati otkaz bez otkaznog roka

    Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, između ostalog, i podatak o otkaznom roku.

    Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu. Dakle, nije moguće dati otkaz bez otkaznog roka.

    Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.

    Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.

    Odredbama Zakona o radu FBiH propisano je da ako radnik prestane sa radom prije isteka propisanog roka, bez saglasnosti poslodavca, poslodavac ima pravo na naknadu štete prema opštim propisima o naknadi štete. Shodo navedenom, zakonom je propisano da otkazni rok može trajati najduže mjesec dana u slučaju kada radnik otkazuje ugovoro radu poslodavcu, s tim da poslodavac koji smatra da mu je radnik pričinio štetu prestankom rada prije isteka propisanog otkaznog roka bez njegove saglasnosti, ima mogućnost ostvariti naknadu eventualne štete u sudskom postupku prema opštim propisima o naknadi štete.

    Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

    Ako se probni rad prekida prije roka na koji je ugovoren, otkazni rok je sedam dana.

    Primjer otkaza u pisanoj formi

    Poštovani/a [ime nadređenog],

    Obavještavam Vas da sam odlučio/la dati otkaz u firmi [ime firme]. Moja radna pozicija je [ime radne pozicije], a moj otkazni rok počinje danas, [datum].

    Želim Vam zahvaliti na prilici koju sam imao/la raditi u firmi i na svim izazovima koje sam imao/la priliku rješavati. Tokom svog boravka u firmi, stekao/la sam puno znanja i iskustva koja ću koristiti u svojoj daljnjoj karijeri.

    Molim Vas da mi potvrdite prijem ovog otkaza i da mi kažete koji su sljedeći koraci. Također, bit ću na raspolaganju tokom otkaznog roka kako bih pomogao/la u prijenosu poslova i prilagođavanju novom zaposleniku.

    Hvala Vam na saradnji i razumijevanju.

    S poštovanjem, [Ime i prezime]

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Katastar i zemljišna knjiga su dva različita registra koja se koriste u mnogim zemljama za evidentiranje i praćenje informacija o nekretninama i zemljištu. Iako su oba registra povezana sa nekretninama i zemljištem, postoji nekoliko ključnih razlika između katastra i zemljišne knjige.

    Sadržaj članka:

    Šta je katastar nekretnina

    Katastar nekretnina je javna evidencija o zemljištu i nekretninama koju vodi nadležni organ uprave.

    Osnovni cilj katastra nekretnina je da evidentira granice zemljišta, položaj objekata na zemljištu, veličinu i oblik parcele, kao i da pruži informacije o pravu vlasništva. Katastar je često usko povezan sa općinskim i gradskim urbanističkim i regulacionim planovima, jer se ovi planovi moraju temeljiti na katastarskim podacima.

    Katastar nekretnina sadrži podatke o katastarskim parcelama i objektima na njima u pogledu njihovog položaja, oblika, načina iskorištavanja ili kulture zemljišta.

    Sadrži katastarske i bonitetne klase i katastarski prihod za zemljište pod kulturom. U katastru se mogu dobiti podaci o zgradama i to godina izgradnje, broj spratova, namjenu korištenja, broj i vrsta prostorija. Sadrži i podatke o pravima na nekretninama i vlasnicima odnosno korisnicima nekretnina.

    Šta je zemljišna knjiga

    Zemljišna knjiga, s druge strane, je registar vlasništva nad nekretninama, koju vodi sud.

    Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj. U zemljišnoj knjizi se također mogu naći informacije o hipotekama i drugim teretima na nekretninama.

    Zemljišna knjiga je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, koja su zakonom predviđena za upis, kao i ostalih zakonom predviđenih činjenica od značaja za pravni promet.

    Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.

    U pravnom prometu nekretnina se označava prema podacima iz zemljišne knjige.

    U zemljišnu knjigu upisuju se sljedeća prava:

    • 1) vlasništvo, suvlasništvo i zajedničko vlasništvo,
    • 2) hipoteka i zemljišni dug,
    • 3) sudsko založno pravo, nadzaložno pravo,
    • 4) pravo dugoročnog najma i zakupa, pravo preče kupovine i pravo otkupa,
    • 5) stvarne služnosti,
    • 6) plodouživanje,
    • 7) stvarni tereti,
    • 8) prava korištenja.
    Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Razlika između katastra i zemljišne knjige

    Glavna razlika između ova dva registra je da katastar sadrži podatke o samoj nekretnini, dok se u zemljišnoj knjizi evidentiraju podaci o vlasništvu nad nekretninom. Iako su oba registra povezana, ne treba ih miješati, jer daju različite vrste informacija.

    1. Svrha

    Katastar se koristi za evidentiranje podataka o nekretninama, kao što su granice zemljišta, veličina parcele i položaj objekata na zemljištu. Cilj katastra je pružiti informacije o nekretninama koje su korisne u procesu planiranja i izgradnje, kao i za porezne svrhe.

    S druge strane, zemljišna knjiga se koristi za evidentiranje prava vlasništva na nekretninama, kao i drugih prava na nekretninama poput hipoteka, založnih prava i sl. Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj.

    1. Ko vodi registre

    Katastar se vodi od strane nadležnog organa uprava, obično grada ili općine.

    Zemljišna knjiga se vodi od strane suda ili odgovarajućeg ureda u okviru suda. U mnogim zemljama, zemljišna knjiga je dio suda, što pruža dodatnu zaštitu vlasnicima nekretnina, ali i ostalima u slučaju kupovine nekretnine.

    Niko ne želi kupiti nekretninu opterećenu hipotekom…

    Razumijevanje razlika između katastra i zemljišne knjige važno je prilikom kupovine ili prodaje nekretnine. Za stručnu pomoć i vođenje kroz ovaj proces, preporučujemo agenciju DHM nekretnine. Njihov tim profesionalaca posvećen je pružanju jasnih i preciznih informacija o vlasništvu i pravima na nekretninama, čineći tržište nekretnina manje kompliciranim za vas. Možete ih pronaći i na LinkedInu.

    Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.