Advokatura je temelj pravnog sistema svake države, a njena regulacija ključna je za osiguranje nezavisnosti i profesionalizma pravne struke. Nedavno usvojeni novi Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine donosi značajne promjene u odnosu na prethodni Zakon, koji je bio na snazi od 2002. godine s nekoliko izmjena i dopuna.
Ovaj članak analizira ključne novine koje donosi novi zakon, poredi ga sa starim propisima i ističe glavne razlike koje će uticati na rad advokata u Federaciji BiH.
Jedna od ključnih promjena u novom zakonu je jačanje nezavisnosti advokatske profesije. Novi zakon dodatno precizira prava i obaveze advokata, uključujući:
Striktnije definisanje advokatske tajne,
Ograničenja u vezi s obavljanjem dodatnih djelatnosti nespojivih s advokaturom,
Jačanje autonomije Advokatske komore u regulisanju profesije.
Promjene u uslovima za obavljanje advokature
Novi zakon postavlja stroža pravila za pristup advokatskoj profesiji. Osim završenog pravnog fakulteta i položenog pravosudnog ispita, sada je propisano minimalno vrijeme od dvije godine koje pravnik mora provesti na radu nakon položenog ispita prije nego što stekne pravo na upis u Imenik advokata.
U odnosu na stari zakon, novi propis uvodi stroža pravila disciplinske odgovornosti. Na primjer:
Proširen je katalog disciplinskih prekršaja,
Precizirane su kazne, uključujući veće novčane kazne i privremenu zabranu rada,
Disciplinske mjere su usklađene sa evropskim standardima.
Regulacija advokatskih tarifa i osiguranja
Novi zakon donosi preciznije definicije advokatskih tarifa i obavezno osiguranje advokata od profesionalne odgovornosti. Za razliku od starog zakona, koji je ostavljao više slobode advokatima u pogledu naplate usluga, novi zakon:
Definiše maksimalne i minimalne naknade,
Uvodi obavezu ugovaranja osiguranja advokata radi zaštite klijenata,
Ograničava advokatsko oglašavanje kako bi se spriječila nelojalna konkurencija.
Ključna razlika između starog i novog zakona o advokaturi je u jačanju regulative koja osigurava veću profesionalnost i odgovornost advokata. Novi zakon postavlja stroža pravila u pogledu etike, disciplinske odgovornosti i finansijskog poslovanja advokata, dok istovremeno jača nezavisnost advokature kao profesije.
Uvođenjem preciznijih pravila o disciplinskoj odgovornosti i kontrolom advokatskih tarifa, zakon donosi veću zaštitu klijenata, dok istovremeno advokatima osigurava bolju institucionalnu podršku kroz jačanje nadležnosti Advokatske komore.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Advokati igraju ključnu ulogu u zaštiti prava i interesa građana. Međutim, kada advokat ne postupa u skladu s profesionalnim standardima, važno je znati kako prepoznati takvo ponašanje i kome ga prijaviti. Ovaj članak pruža smjernice o tome kome prijaviti neprofesionalnog advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Šta predstavlja neprofesionalno ponašanje advokata
Advokati su dužni postupati u najboljem interesu svojih klijenata, pridržavajući se važećih zakona, profesionalnih standarda i moralnih načela društva.
Njihova odgovornost nije samo pružanje pravne pomoći, već i očuvanje povjerenja u pravni sistem.
Svako ponašanje koje narušava ove principe, poput nesavjesnog zastupanja, sukoba interesa ili zloupotrebe povjerljivih informacija, smatra se ozbiljnim propustom koji može ugroziti prava klijenata i narušiti ugled pravne profesije.
Neprofesionalno ponašanje advokata može se manifestovati na različite načine, a jedan od najozbiljnijih propusta jeste nelojalnost prema klijentu. Kada advokat ne postupa s punom posvećenošću i stručnošću, ne ulaže dovoljan trud u zastupanje ili čak djeluje suprotno interesima svog klijenta, povjerenje u pravni sistem se ozbiljno narušava.
Svaki klijent s pravom očekuje da njegov pravni zastupnik radi u njegovu korist, bez nepotrebnih odlaganja i zastoja, jer bilo kakvo odugovlačenje može imati ozbiljne posljedice po ishod sudskog postupka.
Povjerljivost je temelj advokatske profesije, a njeno kršenje predstavlja jedan od najtežih etičkih prekršaja. Svaki razgovor, dokument ili informacija koje klijent podijeli sa svojim advokatom mora ostati zaštićena. Kada advokat ne poštuje ovu obavezu i odaje povjerljive podatke trećim licima bez saglasnosti klijenta, može nanijeti ozbiljnu štetu, kako u pravnom, tako i u ličnom smislu.
Nedostatak komunikacije
Jedan od čestih razloga nezadovoljstva klijenata jeste nedostatak komunikacije. Ako advokat ne odgovara na pozive i poruke, ne pruža pravovremene informacije o toku predmeta ili zanemaruje obavezu da klijenta obavijesti o važnim pravnim radnjama, može doći do nesporazuma i gubitka povjerenja. Klijenti imaju pravo biti informisani o svom slučaju, a advokat je dužan osigurati im jasne i pravovremene odgovore na njihova pitanja.
Nepripremljenost i nekompetentnost advokata
Nepripremljenost i nekompetentnost advokata mogu imati ozbiljne posljedice po ishod sudskog spora. Kada advokat ne poznaje relevantne zakone, ne istražuje pravnu problematiku u dovoljnoj mjeri ili ne pristupa sudskom postupku s potrebnom pažnjom, klijent može pretrpjeti nenadoknadivu štetu. Pravni sistem počiva na stručnosti zastupnika, a svaki nedostatak u tom pogledu može rezultirati gubitkom parnice ili donošenjem nepovoljne odluke.
Finansijska neodgovornost i nepravilnosti
Finansijska neodgovornost i nepravilnosti takođe su česta tema pritužbi na advokate. Prekomjerno naplaćivanje usluga, nejasni obračuni troškova ili čak nepošteno rukovanje novcem klijenta mogu narušiti profesionalni integritet advokata. Klijent ima pravo na transparentan uvid u troškove svog pravnog zastupanja, a svako odstupanje od fer i zakonite naplate može se smatrati ozbiljnim oblikom neprofesionalnog ponašanja.
Sve ove nepravilnosti ne samo da štete pojedincima koji traže pravnu pomoć, već i potkopavaju povjerenje u advokatsku profesiju i pravni sistem u cjelini. Zato je važno prepoznati ovakvo ponašanje na vrijeme i preduzeti odgovarajuće korake kako bi se zaštitila prava klijenata i očuvala profesionalna etika.
Neprofesionalnost advokata može imati dalekosežne posljedice za klijente, kako u pravnom, tako i u finansijskom i psihološkom smislu. Kada advokat ne postupa savjesno i odgovorno, to može ugroziti prava klijenta i dovesti do ozbiljnih problema koji se ponekad teško mogu ispraviti.
Gubitak pravnih sporova
Jedna od najdirektnijih posljedica jeste gubitak pravnih sporova. Pravni postupci su često složeni i zahtijevaju temeljitu pripremu, analizu dokaza i primjenu odgovarajućih pravnih strategija. Ako advokat ne pristupi predmetu s potrebnom pažnjom, propusti ključne rokove, ne pripremi adekvatnu odbranu ili ne zastupa interese klijenta na najbolji mogući način, to može rezultirati nepovoljnom sudskom odlukom. Mnogi klijenti koji su izgubili spor zbog nekompetentnosti ili nemara advokata ostaju bez pravne zaštite i mogućnosti naknade štete.
Ozbiljne finansijske posljedice
Pored pravnih posljedica, neprofesionalno ponašanje advokata može dovesti i do ozbiljnih finansijskih gubitaka. Pravno zastupanje često iziskuje značajna novčana ulaganja, a kada se slučaj izgubi zbog nesavjesnog rada advokata, klijent ne samo da ostaje bez pravde, već može biti suočen s dodatnim troškovima, uključujući sudske takse, kazne, obavezu plaćanja troškova suprotnoj strani, pa čak i gubitak imovine. Takođe, neki advokati mogu zloupotrijebiti finansijsko povjerenje klijenata naplaćujući neadekvatne ili skrivene troškove, čime dodatno otežavaju njihovu situaciju.
Osim pravnih i finansijskih posljedica, loše advokatsko zastupanje može imati ozbiljan uticaj i na emocionalno stanje klijenta. Povjerenje u advokata je ključni element uspješnog pravnog zastupanja, a kada se ono naruši, klijent može doživjeti osjećaj bespomoćnosti, neizvjesnosti i stresa. Suočavanje s pravnim problemima samo po sebi može biti iscrpljujuće, a ako se tome doda osjećaj izdaje ili nebrige od strane advokata, to može dovesti do dugotrajnog psihološkog pritiska, pa čak i do gubitka vjere u pravni sistem.
Neprofesionalno ponašanje advokata, bez obzira na oblik u kojem se manifestuje, može imati ozbiljne i trajne posljedice. Zato je izuzetno važno da klijenti prepoznaju takve nepravilnosti na vrijeme i preduzmu odgovarajuće pravne korake kako bi zaštitili svoja prava i interese.
Kome i kako prijaviti neprofesionalno ponašanje advokata
Građani koji se susretnu s neprofesionalnim ponašanjem advokata imaju pravo i mogućnost da podnesu prijavu nadležnim organima. U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Zakonu o advokaturi Federacije BiH, tijelo zaduženo za nadzor nad radom advokata i vođenje disciplinskih postupaka jeste Advokatska komora Federacije BiH.
Kako podnijeti prijavu
Ako klijent smatra da je advokat postupao nesavjesno, neetički ili na način koji ugrožava njegova prava, može se obratiti Advokatskoj komori FBiH. Prijava se obično podnosi u pisanoj formi i treba da sadrži:
Podatke o advokatu (ime, prezime, kontakt)
Detaljan opis neprofesionalnog postupanja
Dokaze (kopije dopisa, e-mailova, sudskih odluka, ugovora o zastupanju itd.)
Podatke o podnosiocu prijave
Prijava se može poslati poštom, e-mailom ili predati lično, u zavisnosti od pravila konkretne komore.
Šta se dešava nakon podnošenja prijave
Po zaprimanju prijave, disciplinska tijela Advokatske komore razmatraju navode i pokreću odgovarajući postupak. Ako se utvrdi da je advokat zaista prekršio profesionalne standarde, mogu mu biti izrečene sankcije, kao što su:
Brisanje iz imenika advokata u najtežim slučajevima
Šta ako advokat napravi ozbiljan prekršaj ili krivično djelo
U slučajevima kada advokat, osim neprofesionalnog ponašanja, napravi i ozbiljnije pravne povrede (npr. zloupotreba položaja, pronevjera novca, falsifikovanje dokumenata), klijent može podnijeti i krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu.
Zašto je važno prijaviti neprofesionalne advokate
Podnošenjem prijave ne samo da štitite svoja prava, već i doprinosite očuvanju profesionalnih standarda u advokaturi. Pravna struka počiva na povjerenju, a sankcionisanjem neodgovornih advokata jača se pravna sigurnost i zaštita građana koji traže pravnu pomoć.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Sudski postupci su često dugotrajni, skupi i iscrpljujući, što predstavlja značajan problem za sve učesnike u parnici. Umjesto dugotrajnog sudskog procesa, stranke imaju mogućnost da svoj spor riješe mirnim putem zaključivanjem sudske nagodbe. Kako i zašto zaključiti sudsku nagodbu, od uštede vremena i novca do smanjenja stresa i neizvjesnosti koje prate dugotrajne parnice.
Sudska nagodba predstavlja dogovor između strana u postupku kojim one samostalno uređuju svoja prava i obaveze, izbjegavajući daljnje vođenje spora pred sudom. Nakon zaključenja, nagodba dobija pravnu snagu kao i svaka pravosnažna sudska presuda, što znači da je izvršna i obavezujuća za obje strane.
U procesu zaključenja nagodbe, osim sudije, može učestvovati i medijator, stručno lice koje pomaže stranama da dođu do rješenja koje je prihvatljivo za obje strane. Medijacija je fleksibilan i neformalan postupak koji pruža priliku za postizanje dogovora uz manje formalnosti i troškova nego klasični sudski proces.
Prema pravnoj prirodi sudske nagodbe, koja ima snagu pravosnažne presude, žalba protiv sudske nagodbe nije dopuštena. Sudska nagodba predstavlja sporazum stranaka postignut pred sudom. Ona ima učinak pravosnažne presude, što znači da se protiv nje ne može podnijeti žalba.
Ukoliko jedna od stranaka smatra da postoje razlozi za poništenje sudske nagodbe, poput bitnih povreda volje ili drugih razloga predviđenih zakonom, može pokrenuti poseban postupak za poništenje nagodbe, ali ne putem žalbe u okviru istog parničnog postupka.
Proces zaključenja sudske nagodbe
Stranke mogu postići nagodbu u raznim fazama postupka, bilo na pripremnom ročištu, tokom glavne rasprave ili putem medijacije. Kada stranke postignu dogovor, sudija provjerava da li su ispunjeni zakonski uslovi i da li je nagodba u skladu sa pravnim normama. Nakon toga, nagodba se unosi u sudski zapisnik ili se sačinjava u pisanoj formi i dobija snagu izvršne isprave.
Medijator, kao neutralna treća strana, može da igra ključnu ulogu u ovom procesu, omogućavajući stranama da efikasnije komuniciraju, sagledaju mogućnosti rješenja i pronađu kompromis koji će zadovoljiti obostrane interese. Kroz vođene pregovore, medijator pomaže u formulisanju rješenja i smanjuje tenzije između strana.
Postizanje nagodbe donosi brojne prednosti u odnosu na nastavak sudskog spora. Nagodba omogućava uštedu vremena i novca. Nagodbom se parnica može završiti u znatno kraćem roku nego kada se čeka na sudsku presudu. Izbjegava se neizvjesnost koja prati sudske postupke, gdje ishod može biti nepredvidiv i zavisiti od raznih faktora.
Stranke koje se nagode obostrano su zadovoljnije jer same odlučuju o ishodu spora. Sudska presuda često ide u korist samo jedne strane. Također, nagodba omogućava nastavak dobrih poslovnih i međuljudskih odnosa. To je posebno važno u sporovima između poslovnih partnera ili članova porodice.
Kada sudska nagodba nije najbolji izbor
Iako sudska nagodba može donijeti značajne koristi, postoje situacije u kojima ona možda nije najbolje rješenje za stranke u sporu. Nagodba, iako efikasna, nije uvijek povoljan izbor. To posebno kada su u pitanju specifične okolnosti koje zahtijevaju dublje razmatranje.
Ključni faktor je u nefer uslovima koje nudi protivna strana. Ako druga strana nije voljna ponuditi pravedne uvjete za nagodbu, postizanje dogovora može biti izuzetno teško. To može dovesti do osjećaja nepravde. U takvim slučajevima, nastavak sudskog postupka može biti povoljniji, jer sud može donijeti presudu koja će biti poštenija i u skladu sa zakonima, osiguravajući pravičan ishod.
Također, ako postoji mogućnost značajno povoljnijeg ishoda kroz sudski postupak, važno je razmotriti nastavak parnice. Sudski postupak, iako dugotrajan i skup, može pružiti veće šanse za postizanje povoljnijeg rezultata za stranu koja ima čvršće argumente ili dokaze. U situacijama kada postoji uvjerenje da će sud donijeti presudu u korist jedne strane, zaključivanje nagodbe može predstavljati nepotrebno odstupanje od željenog cilja.
Subjektivni osjećaj sumnje
Jedan od ključnih razloga za izbjegavanje sudske nagodbe je i sumnja da druga strana neće poštovati dogovorene uvjete. Ako postoji rizik da druga strana neće ispuniti svoje obaveze prema nagodbi, to može dovesti do dodatnih problema, sporova i troškova. U takvim situacijama, važno je osigurati mehanizme za izvršenje nagodbe prije nego što bude zaključen. To može uključivati uključivanje specifičnih odredbi u ugovor o nagodbi koje osiguravaju da se dogovorene obaveze mogu lako izvršiti u slučaju nepoštivanja. Bez tih mehanizama, nagodba može biti bezvrijedna i neizvediva, ostavljajući stranke u još težoj situaciji nego što bi bile na početku.
Takođe, sudska nagodba nije uvijek najbolje rješenje ako su emocionalni faktori ili prvenstveno principijelna pitanja u pitanju. Ako stranke žele da se postigne javno priznanje njihove pozicije ili da se stvar riješi u skladu s njihovim moralnim ili etičkim uvjerenjima, sudski postupak može pružiti veću satisfakciju. Sudska presuda, kao javni akt, može ponuditi jasno objašnjenje prava i odgovornosti, dok nagodba može ostaviti osjećaj da su stranke “popustile” ili da su nešto kompromitovale.
Na kraju, priroda spora također može biti presudna. U sporovima koji uključuju veoma visoke iznose ili kompleksne pravne aspekte, može biti bolje da se pregovara kroz sudski postupak. Sud će moći pružiti detaljnu analizu svih činjenica, a ako postoji mnogo nesigurnosti u vezi sa zakonodavstvom ili prethodnim presudama, bolje je osloniti se na stručnost sudova nego na nesigurne pregovore.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Presuda zbog propuštanja predstavlja specifičan institut u parničnom postupku koji omogućava sudu da donese odluku u korist tužitelja ukoliko tuženi ne ispuni određene procesne obaveze. Ovaj mehanizam ima za cilj efikasnije vođenje postupka i podsticanje stranaka na aktivno učešće. Šta je presuda zbog propuštanja je pitanje koje se često postavlja, a sljedeće informacije će vam biti od koristi kako ne biste došli u situaciju da o vašem slučaju bude odlučeno bez vašeg učešća.
Prema Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH, presuda zbog propuštanja se donosi kada tuženi, nakon što mu je uredno dostavljena tužba sa prijedlogom za donošenje takve presude, ne podnese pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku.
U takvoj situaciji, sud može usvojiti tužbeni zahtjev, osim ako je on očigledno neosnovan.
Uslovi za donošenje presude zbog propuštanja
Da bi sud donio presudu zbog propuštanja, moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:
Uredna dostava tužbe: Tuženom je tužba dostavljena na propisan način, zajedno sa prijedlogom za donošenje presude zbog propuštanja.
Propuštanje odgovora na tužbu: Tuženi nije podnio pismeni odgovor na tužbu u zakonom predviđenom roku.
Neosnovanost tužbenog zahtjeva: Tužbeni zahtjev ne smije biti očigledno neosnovan; ukoliko jeste, sud neće donijeti presudu zbog propuštanja.
Praktične implikacije za stranke
Presuda zbog propuštanja je jedan od pravnih instituta koji se koristi u parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj institut omogućava da se proces ubrza i pojednostavi, ali zahtijeva razumijevanje pravila i posljedica za sve strane u postupku.
Presuda zbog propuštanja donosi se kada tuženi ne ispuni svoje procesne obaveze, poput pravovremenog podnošenja odgovora na tužbu. To omogućava sudu da usvoji tužbeni zahtjev bez dalje rasprave, pod uslovom da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan. Ovaj mehanizam osigurava efikasnost postupka, ali istovremeno nameće ozbiljne obaveze na obje strane.
Tužitelj ima pravo tražiti donošenje presude zbog propuštanja, ali mora osigurati da je tužbeni zahtjev jasno formulisan i utemeljen na zakonu.
Tuženi mora biti svjestan svojih obaveza, uključujući pravovremeno reagiranje na tužbu. Ignorisanje tužbe ili nepoznavanje zakonskih rokova može dovesti do gubitka spora bez prilike za iznošenje argumenata.
Redovno provjeravajte da li su svi proceduralni koraci ispravno izvedeni, kako bi vaš zahtjev bio pravno valjan.
Ne ignorišite sudske pozive i tužbe. Angažovanje pravnog zastupnika često je najbolji način da zaštitite svoja prava.
Zakon o parničnom postupku Federacije BiH detaljno uređuje ovaj institut. Ključni članovi zakona predviđaju da sud može donijeti presudu zbog propuštanja ako su ispunjeni određeni uslovi:
Tužba je uredno dostavljena tuženom.
Tuženi nije odgovorio na tužbu u zakonskom roku.
Tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan.
Ove odredbe su postavljene s ciljem da se spriječi zloupotreba prava na sudsku zaštitu i osigura pravovremeno rješavanje sporova.
Tužba se mora dostaviti tuženom na način propisan zakonom, pri čemu je važno osigurati da je tuženi bio u mogućnosti da se upozna sa sadržajem tužbe.
Zakon predviđa tačan rok u kojem tuženi mora dostaviti pismeni odgovor. Neodazivanje u ovom roku smatra se propuštanjem, što otvara mogućnost donošenja presude zbog propuštanja.
Sud razmatra formalne i materijalne uslove prije donošenja odluke. Ako se utvrdi da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan, presuda se donosi u korist tužitelja.
Najčešće greške koje vode do presude zbog propuštanja
Ako tužba nije pravilno dostavljena tuženom, cijeli proces može biti doveden u pitanje, uključujući i zakonitost presude zbog propuštanja. Dostava predstavlja ključni element u pravnom postupku jer osigurava da je tuženi bio pravovremeno obaviješten o postupku i imao mogućnost da odgovori na tužbu. U slučaju da dostava nije izvršena na način propisan zakonom, sud nema pravni osnov da nastavi s postupkom donošenja presude, jer bi to ugrozilo prava tuženog na pravično suđenje.
Mnogi tuženi, nažalost, nisu dovoljno informisani o svojim obavezama u okviru sudskog procesa. Nepoznavanje zakonskih rokova ili ozbiljnosti tužbe često dovodi do toga da ne reaguju na vrijeme. Ovo propuštanje može imati ozbiljne posljedice, jer omogućava sudu da donese presudu bez daljnjeg razmatranja njihove odbrane. Nedostatak svijesti o ovim obavezama dodatno ističe važnost edukacije i pravnog savjetovanja za sve učesnike u postupku.
Također, nije dovoljno samo da tuženi propusti odgovoriti na tužbu. Sud je dužan da procijeni osnovanost tužbenog zahtjeva. Ako tužbeni zahtjev nema čvrst pravni osnov ili je očigledno neutemeljen, sud neće donijeti presudu, bez obzira na pasivnost tuženog. Time se osigurava da se pravda ne narušava jednostranim i neosnovanim zahtjevima, čime se štiti pravni poredak i povjerenje u sudske odluke.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Medijacijski postupak predstavlja alternativni način rješavanja sporova, koji se sve više koristi u praksi kako bi se izbjeglo dugotrajno i skupo sudsko procesuiranje. Ovaj postupak omogućava stranama u sporu da uz pomoć neutralne treće osobe, medijatora, postignu obostrano prihvatljivo rješenje. U ovom članku ćemo detaljno objasniti šta je medijacijski postupak, kako funkcioniše i koje su njegove prednosti.
Medijacija je postupak u kojem neutralna treća osoba, nazvana medijator, pomaže dvjema ili više stranaka u sporu da dođu do obostrano prihvatljivog rješenja. Medijator ne donosi odluke niti nameće rješenje, već posreduje u komunikaciji između stranaka, pomažući im da pronađu zajednički interes.
Cilj medijacije je postizanje sporazuma koji će obje strane smatrati pravednim i prihvatljivim. Medijacija je postupak rješavanja sporova koji se temelji na dobrovoljnosti, povjerljivosti i neutralnosti.
U ovom postupku, medijator – neutralna treća osoba – pomaže strankama u sporu da samostalno i mirno postignu obostrano prihvatljivo rješenje. Za razliku od sudskog postupka, gdje sudija donosi konačnu odluku, u medijaciji same strane imaju kontrolu nad ishodom. Medijator ne donosi odluke niti nameće rješenje, već služi kao posrednik koji olakšava komunikaciju i pomaže u pronalaženju zajedničkog rješenja.
Ko je medijator
Medijator je neutralna i nepristrasna osoba koja ima ulogu da pomogne strankama da razumiju svoje potrebe, interese i mogućnosti za kompromis.
Medijator mora biti stručno osposobljen za ovaj posao, što podrazumijeva završenu obuku i upis u registar medijatora, odnosno listu medijatora.
On ne smije imati lični, porodični ili poslovni interes u sporu, a ukoliko takav interes postoji, dužan je to otkriti strankama prije početka postupka. Medijator može biti pojedinac ili više medijatora, ovisno o dogovoru stranaka.
Gdje se koristi medijacija
Medijacija se može koristiti u različitim vrstama sporova, uključujući građanske, porodične, radne, trgovinske i druge vrste parnica.
Posebno je korisna u slučajevima gdje strane žele očuvati odnose, kao što su porodični ili poslovni sporovi. Medijacija se također može koristiti i u tokom sudskog postupka, gdje sud može predložiti strankama da pokušaju riješiti spor putem medijacije.
Ako se sporazum postigne, on ima snagu izvršne isprave, što znači da se može izvršiti kao i bilo koja druga pravna odluka.
Kako započinje medijacijski postupak
Medijacijski postupak može započeti na dva načina: dobrovoljno, kada se stranke samostalno dogovore da pokušaju riješiti spor putem medijacije, ili na prijedlog suda.
Ako sud smatra da je medijacija prikladna za rješavanje spora, može predložiti strankama da pokušaju riješiti spor na ovaj način.
U oba slučaja, stranke potpisuju ugovor o medijaciji, koji sadrži sve bitne elemente postupka, uključujući predmet spora, načela medijacije i troškove.
Principi medijacijskog postupka
Medijacija se temelji na nekoliko ključnih principa koji osiguravaju da postupak bude pravedan i efikasan.
Prvo, medijacija je dobrovoljna – stranke mogu prekinuti postupak u bilo kojem trenutku.
Drugo, medijacija je povjerljiva – sve što se kaže tokom medijacije ne može se koristiti kao dokaz u drugim postupcima.
Treće, medijator mora biti neutralan i nepristrasan, a stranke imaju jednaka prava u postupku.
Tok medijacijskog postupka
Nakon potpisivanja ugovora o medijaciji, medijator u dogovoru sa strankama određuje vrijeme i mjesto održavanja sastanka.
Tokom medijacije, medijator može voditi zajedničke razgovore sa svim strankama, ali i odvojene razgovore sa svakom stranom pojedinačno.
Cilj je da se otvoreno razgovara o svim aspektima spora i pronađu moguća rješenja.
Kako završava medijacijski postupak
Ako stranke postignu sporazum, on se formalizuje u obliku pismenog sporazuma o nagodbi, koji ima snagu izvršne isprave.
Ako se sporazum ne postigne, stranke mogu nastaviti sudski postupak. U svakom slučaju, medijacija pruža stranama priliku da riješe spor brzo i efikasno, bez dodatnih emocionalnih i finansijskih troškova.
Medijacija ima brojne prednosti u odnosu na tradicionalne sudske postupke. Medijacija je brža i jeftinija od sudskog procesa.
Omogućava strankama da zadrže kontrolu nad ishodom spora, za razliku od suda gde odluku donosi sudija. Vrlo je značajno da je fleksibilnija i prilagodljivija potrebama stranaka, što često rezultira trajnijim i prihvatljivijim rješenjima.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Odgovor na tužbu ključan je korak u parničnom postupku koji omogućava stranci da predstavi svoje argumente, ospori navode tužitelja i zaštiti svoja prava. U ovom članku ćemo detaljno objasniti kako odgovoriti na tužbu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, osiguravajući da vaš postupak bude zakonit i djelotvoran.
Odgovor na tužbu je pismeno izjašnjenje tuženog u kojem on reaguje na navode iz tužbe. Prema članu 70. Zakona o parničnom postupku, tuženi je dužan u odgovoru iznijeti sve relevantne činjenice, predložiti dokaze i izjasniti se o zahtjevima tužitelja.
Ovo je ključni dio postupka jer sud odlučuje na osnovu činjenica i dokaza koje su stranke dostavile. Stoga, odgovor na tužbu mora biti pažljivo pripremljen i u skladu sa zakonom, kako bi se izbjegle procesne greške koje bi mogle uticati na ishod postupka.
Rokovi za podnošenje odgovora
Zakon o parničnom postupku jasno definiše rokove za podnošenje odgovora na tužbu. Prema članu 71., rok za odgovor na tužbu je 30 dana od dana kada je tužba dostavljena tuženom.
Važno je pridržavati se ovog roka, jer propuštanje može dovesti do donošenja presude zbog propuštanja.
Sadržaj odgovora na tužbu
Odgovor na tužbu treba biti jasno strukturiran i obuhvatati sljedeće elemente:
Uvodne informacije – Identifikacija predmeta spora, stranke u postupku i naziv nadležnog suda.
Izjašnjenje o osnovanosti tužbe – Osporavanje činjenica i pravnih osnova na kojima tužitelj zasniva zahtjev.
Iznošenje činjenica i dokaza – Navodite vlastite činjenice i predlažete dokaze koji će potkrijepiti vašu odbranu.
Prigovori i protivtužba (ako je primjenjivo) – Podnošenje procesnih ili materijalnopravnih prigovora, kao i eventualna protivtužba.
Zaključak – Jasan zahtjev sudu za odbijanje tužbe, uz prijedlog za nadoknadu troškova.
Kako pravilno strukturirati odgovor
Pravilna struktura odgovora na tužbu ključna je za jasnoću i djelotvornost:
Naslov dokumenta – „Odgovor na tužbu“.
Podaci o strankama – Ime i prezime ili naziv tužitelja i tuženog, kao i njihovih punomoćnika (ako ih ima).
Referenca na predmet spora – Broj predmeta i naziv suda.
Iznošenje činjenica i dokaza – Jasno obrazložite vašu odbranu, uz navođenje zakonskih osnova.
Zaključak i prijedlozi – Jasno navedite šta zahtijevate od suda.
Praktični savjeti za odgovor na tužbu
Ukoliko se osjećate nesigurno u vezi s pripremom odgovora na tužbu, uvijek imate pravo na pravnu pomoć. Angažiranje advokata može biti ključni korak u osiguravanju kvalitetne i pravno utemeljene odbrane.
Pravnik može pomoći ne samo u formulaciji odgovora, već i u strategiji vođenja postupka, analizi dokaza i pripremi za eventualno suđenje.
Pravna pomoć je posebno korisna u složenim slučajevima gdje su uključena kompleksna pravna pitanja ili veliki broj dokaza.
Posljedice neodgovaranja na tužbu
Ako tuženi ne podnese odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud može donijeti presudu zbog propuštanja.
To znači da sud prihvata navode iz tužbe kao činjenično osnovane i donosi odluku u korist tužitelja. Stoga je od vitalne važnosti pravovremeno reagirati.
Presuda zbog propuštanja donosi se u parničnom postupku kada tuženi ne poduzme određene procesne radnje u zakonom propisanom roku, što se smatra propuštanjem.
Važno:
Presuda zbog propuštanja ne donosi se automatski; sud je dužan ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva.
Tuženi može zatražiti povrat u pređašnje stanje ako dokaže da je propust bio opravdan zbog razloga na koje nije mogao utjecati (npr. bolest, više sile).
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pravni lijekovi su neizostavan dio svakog pravnog sistema. Oni su sredstvo za zaštitu prava i ispravljanje nepravilnosti u pravnim postupcima. Bez obzira na to da li se radi o krivičnom, parničnom ili upravnom postupku, pravni lijekovi omogućavaju strankama da ospore odluke za koje smatraju da su nepravedne ili nezakonite. Ova mogućnost nije samo tehnička procedura, već temeljno pravo svakog pojedinca. To pravo doprinosi transparentnosti i pravednosti pravnog sistema. U ovom članku pišemo o tome šta su pravni lijekovi.
U zakonodavnom okviru većine zemalja na svijetu, pravni lijekovi su jasno definisani u raznim zakonima, uključujući Zakon o krivičnom postupku, Zakon o parničnom postupku i Zakon o upravnom postupku. Iako svaki od ovih zakona reguliše pravne lijekove na specifičan način, zajednički cilj im je osigurati zaštitu prava stranaka i pružiti mogućnost za ispravljanje eventualnih grešaka.
U krivičnom postupku, pravni lijekovi poput žalbe omogućavaju preispitivanje presuda, dok u parničnom postupku stranke mogu tražiti reviziju odluka koje smatraju nepravičnim. U upravnom postupku, pravni lijekovi omogućavaju građanima da ospore rješenja donijeta od strane upravnih organa, što je ključno za osiguranje zakonitosti u javnoj upravi i radu državnih organa.
Pravni lijekovi imaju višestruku funkciju u jednom pravnom sistemu. Prije svega, oni osiguravaju da se prava stranaka u postupku zaštite na odgovarajući način. Osim toga, pravni lijekovi doprinose i uspostavljanju pravne sigurnosti, jer omogućavaju ispravljanje grešaka u sudskim i upravnim odlukama.
Važno je naglasiti da pravni lijekovi nisu samo puko proceduralno sredstvo. Oni su mehanizam koji osigurava da se pravda sprovede na najvišem mogućem nivou. Pravo na žalbu ili prigovor, koje je garantovano zakonima, omogućava svakome da traži ponovnu procjenu činjenica i pravnih aspekata svog slučaja.
Korištenje pravnih lijekova zavisi od vrste postupka i specifičnih pravila koja važe za svaki pravni lijek. Naprimjer, u krivičnim postupcima Žalba na presudu obično se mora podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema odluke. U parničnom postupku rokovi za podnošenje pravnih lijekova različiti zavisno od vrste odluke.
Postupak podnošenja pravnog lijeka uključuje jasnu i preciznu argumentaciju. Stranka mora navesti razloge zbog kojih smatra da je odluka pogrešna. Može da se radi o povredi zakona, pogrešnoj ocjeni činjenica ili proceduralnim greškama. Također, važno je dostaviti sve relevantne dokaze koji podržavaju navode iz pravnog lijeka.
Pravo na pravni lijek kao temelj demokratskog društva
Pravo na pravni lijek nije samo pravna procedura, to je temeljno ljudsko pravo koje osigurava jednakost pred zakonom. Ovo pravo omogućava svakom građaninu da se bori protiv nepravičnih odluka i da traži pravdu kroz legalne kanale.
U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, pravo na pravni lijek garantovano je i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, što dodatno naglašava njegovu važnost. Bez ovog prava, pravni sistem bi bio sklon greškama koje bi ostajale neispravljene, što bi ugrozilo povjerenje građana u pravne institucije.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Punomoć je pravni dokument koji omogućava jednoj osobi (punomoćniku) da poduzima određene radnje u ime druge osobe (davatelja punomoći). To je važan instrument koji se koristi u mnogim pravnim i poslovnim situacijama, od potpisivanja ugovora do zastupanja u sudskim postupcima. Ako ste ikada razmišljali o tome kako napisati punomoć, u ovom članku ćemo vam pružiti korak-po-korak vodič, primjere i korisne savjete.
Punomoć je pravni akt kojim osoba (davatelj punomoći) ovlašćuje drugu osobu (punomoćnika) da ga zastupa i poduzima određene radnje u njenom ime. Punomoć može biti opća ili posebna, zavisno o vrsti poslova koje punomoćnik može obavljati.
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.
a) Opšta (generalna) – izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja imovinom davaoca punomoći, poput upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom. Međutim, ova punomoć ne uključuje pravo otuđenja ili raspolaganja imovinom, jer su za takva ovlaštenja potrebne posebne punomoći.
b) Posebna (specijalna) – izdaje se za obavljanje poslova koji nadilaze redovno poslovanje, kao što su otuđenje ili raspolaganje imovinom davaoca punomoći.
c) Vanredna – izdaje se u situacijama kada posao ima poseban ekonomski značaj za davaoca punomoći, na primjer, kod preuzimanja mjenične obaveze, sklapanja ugovora o jemstvu ili ugovora o poravnanju.
Kako napisati punomoć
Kada sastavljate punomoć, važno je da budete jasni i precizni u navođenju svih ključnih informacija kako bi dokument bio pravno važeći. Slijedi pregled najbitnijih elemenata koje treba uključiti u svaki oblik punomoći:
Naslov dokumenta
Na samom početku dokumenta treba jasno naznačiti naziv „Punomoć“ ili, ako je specifičnije, „Punomoć za zastupanje“, kako bi bilo odmah jasno o kojem se dokumentu radi. Korisno je i u naslovu specificirati predmet punomoći.
U ovom dijelu, morate navesti sve potrebne podatke o osobi koja izdaje punomoć (davatelju). To uključuje puno ime, datum rođenja, adresu prebivališta, te druge relevantne informacije, kao što su JMBG, broj lične karte ili pasoša (ako je to primjenjivo). Ovi podaci omogućuju jasnu identifikaciju davatelja punomoći.
Primjer: „Ja, [ime i prezime], rođen/a [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], ovim putem dajem punomoć [ime punomoćnika], rođenom [datum rođenja], sa prebivalištem na adresi [adresa], da u moje ime poduzima pravne radnje.“
Podaci o punomoćniku
Jasno morate navesti ime punomoćnika, njegovu adresu, kao i njegovu pravnu sposobnost da postupa u ime davatelja punomoći. Punomoćnik je osoba kojoj se povjerava ovlaštenje da u vaše ime poduzima pravne radnje.
Obim punomoći
Ovdje je ključno detaljno opisati koji su tačno poslovi ili radnje koje punomoćnik može obavljati. Možete precizirati specifične zadatke, ali i eventualna ograničenja u njegovim ovlaštenjima. Ovaj dio treba biti što jasniji kako bi se izbjegle nesuglasice u budućnosti.
Primjer: „Punomoćnik ima pravo da u moje ime potpisuje sve potrebne ugovore vezane za prodaju moje nekretnine na adresi [adresa nekretnine], kao i da preduzima sve pravne radnje u vezi sa izvršenjem tih ugovora.“
Period važenja punomoći
Ako punomoć ima vremensko ograničenje, morate navesti datum kada punomoć stupa na snagu, kao i datum kada prestaje biti važeća. Ukoliko punomoć nema vremensko ograničenje, to također treba biti jasno naznačeno u dokumentu.
Primjer: „Ova punomoć stupa na snagu odmah i vrijedi do [datum], odnosno dok je ne opozovem.“
Na kraju dokumenta, davatelj punomoći mora staviti svoj potpis, što predstavlja njegovu suglasnost sa svim navedenim uvjetima i ovlastima. U nekim slučajevima, može biti potrebno da potpis bude ovjeren od strane notara ili drugog ovlaštenog tijela.
4. Čuvanje kopije: Čuvajte kopiju punomoći za vlastite evidencije, kao i za punomoćnika.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Tžuba je pravni akt kojim se pokreće sudski postupak radi zaštite prava ili interesa osobe koja smatra da je pretrpjela štetu ili povredu svojih zakonskih prava. To je postupak koji nije besplatan, zato pišemo o tome koliko košta podnošenje tužbe.
Tužba predstavlja formalni zahtjev sudu da riješi određeni spor ili pruži pravnu zaštitu.
Tužba se podnosi nadležnom sudu, koji može biti općinski, kantonalni, entitetski ili sud Bosne i Hercegovine, zavisno od prirode predmeta i zakonskih nadležnosti.
Odabir suda zavisi od vrste spora, vrijednosti predmeta i teritorijalne pripadnosti.
Sudski troškovi su neizbježan dio svakog postupka. Tu dolazimo do dijela odgovora na pitanje koliko košta podnošenje tužbe. Sudski troškovi obuhvataju sudske takse, koje su zakonom propisane i zavise od vrijednosti predmeta spora.
Taksa se plaća prilikom podnošenja tužbe i predstavlja obavezan izdatak kako bi sud razmatrao predmet.
Osim taksi, mogu se pojaviti i drugi izdaci, poput troškova pribavljanje dokaza ili naknada za rad vještaka u predmetu.
Naprimjer, za sporove male vrijednosti (do 1.000 KM), sudska taksa može iznositi 50 do 100 KM. Za predmete čija je vrijednost između 1.001 i 5.000 KM, taksa se obično kreće između 200 i 300 KM. Ukoliko se radi o predmetima vrijednosti između 5.001 i 10.000 KM, sudske takse su u rasponu od 300 do 500 KM. Za sporove čija vrijednost prelazi 10.000 KM, sudske takse mogu biti od 500 KM pa naviše, u zavisnosti od konkretnih zakonskih odredbi i vrijednosti tužbenog zahtjeva.
Troškovi zastupanja odnose se na usluge advokata ili pravnog zastupnika. Advokatske tarife su regulisane posebnim propisima i njihova visina zavisi od složenosti predmeta, vrste postupka i vrijednosti spora.
Za jednostavnije predmete, poput sastavljanja tužbe, nagrada advokata obično počinje od 240 KM, dok za zastupanje u složenijim sporovima može dostići i više hiljada maraka.
Dodatni troškovi mogu uključivati konsultacije, pripremu dokumentacije ili učešće na ročištima.
Troškove postupka u konačnici snosi strana koja izgubi spor, osim ako sud ne odluči drugačije.
Ovo znači da strana koja nije bila uspješna u postupku mora nadoknaditi ne samo sudske troškove, već i troškove zastupanja suprotne strane.
Ipak, sud može uzeti u obzir specifične okolnosti i donijeti odluku o podjeli troškova ili oslobađanju od obaveze plaćanja.
S druge strane, ako strana koja podnosi tužbu ima ograničene finansijske mogućnosti, moguće je zatražiti pravnu pomoć ili oslobađanje od sudskih taksi.
Podnošenje tužbe zahtijeva pažljivo planiranje, kako finansijski, tako i pravno. Konsultacija sa advokatom prije pokretanja postupka može pomoći da se procijene troškovi, povećaju šanse za uspjeh i izbjegnu neočekivane komplikacije tokom procesa.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Cijene advokatskih usluga u FBiH propisane su Advokatskom tarifom FBiH, odnosno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Tarifa je donesena na osnovu člana 31. Zakona o advokaturi Federacije BiH i člana 41. Statuta Advokatske komore FBiH na Skupštini Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine održanoj, a na osnovu odobrenja Ministarstva Pravde FBiH.
U ovom članku obrađujemo cijene advokatskih usluga u parničnom postupku.
Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.
Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.
Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.
Cijena advokatskih usluga
Pravo je složena disciplina koja obuhvata mnoge aspekte ljudskih aktivnosti i odnosa. Kada se suočimo s pravnim pitanjima ili problemima, često se oslanjamo na stručnjake u pravnom području, obično advokate, kako bismo dobili pomoć u razumijevanju zakona i pravnu podršku.
Međutim, cijena advokatskih usluga često izaziva kontroverze u smislu visine tarife za određene usluge i zabrinutost kod mnogih ljudi da li će biti u mogućnosti finansirati troškove advokatskog zastupanja.
U ovom članku ćemo istražiti kako se cijene advokatske usluge određuju i šta bi klijenti trebali imati na umu prilikom odabira i vrednovanja pravnog rada.
Ugovor između advokata i klijenta
Ukoliko pismenim ugovorom između advokata i njegovog klijenta nije ugovoreno drugačije, advokatu pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama ove Tarife.
To u praksi znači da advokat svoju nagradu obračunava u skladu sa Advokatskom tarifom u slučaju kada „pismenim ugovorom“ sa svojim klijentom nije dogovorio da će obračunati drugačije. To obično bude više od onoga što je propisano Tarifom za određenu vrstu postupanja.
Kada pregovarate o advokatskoj tarifi putem ugovora s advokatom, važno je slijediti određene korake kako biste osigurali pravedan dogovor. Evo nekoliko smjernica o tome kako postupiti:
Razmislite o svojim potrebama i budžetu: Definirajte svoje specifične potrebe i očekivanja od advokata. Razmislite o vrsti usluga koje tražite i svojim finansijskim mogućnostima.
Istražite tržište: Informišite se o prosječnim cijenama advokatskih usluga u vašem području. To će vam pomoći da bolje razumijete šta je razumno i prihvatljivo prilikom pregovaranja o tarifi s advokatom.
Komunicirajte otvoreno: Razgovarajte s advokatom o vašim očekivanjima i finansijskim mogućnostima. Budite otvoreni u vezi s tim koliko ste spremni platiti za usluge i koje uslove smatrate prihvatljivima.
Jasno definišite tarifu i obim usluga: Ugovor treba jasno definisati tarifu koju ćete plaćati advokatu. Osim toga, treba detaljno opisati obim usluga koje će biti obuhvaćene tom tarifom. To će osigurati da i vi i advokat imate jasan uvid u što je obuhvaćeno ugovorom.
Razmotrite moguće varijacije: Pregovarajte o mogućim opcijama plaćanja, kao što su tarifa po satu, fiksni iznos ili kombinacija oba. Također, možete razmotriti mogućnost postavljanja ograničenja u pogledu ukupnog iznosa koji ćete platiti.
Potpišite pisani ugovor: Kada postignete dogovor o tarifi i uslovima, važno je da sve to bude dokumentovano u pisanoj formi. Potpišite ugovor kako biste osigurali jasnoću i zaštitu interesa obje strane.
Osnovica za obračunavanje u parničnom postupku
Kao osnovica za određivanje nagrade u parničnom postupku primjenjuje se sljedeća tabela, u zavisnosti od vrijednosti spora:
Vrijednost spora Pripadajući bodovi
1,00 – 5.000,00 KM 80 bodova
5.001,00 – 10.000,00 “ 120 “
10.001,00 – 30.000,00 “ 240 ”
30.001,00 – 50.000,00 “ 360 ”
50.001,00 – 75.000,00 “ 480 ”
75.001,00 – 100.000,00 “ 600 ”
100.001,00 – 1,000.000,00 “ 600 + 4 boda za svakih započetih 1.000,00 KM preko 100.000,00 KM
1,000.001,00 – 5,000.000,00 “ 4.400 + 2 boda za svakih započetih 1.000,00 KM preko 1,000.000,00 KM
preko 5,000.000,00 KM 12.400 + 1 bod za svakih započetih 1.000,00 KM preko 5,000.000,00 KM
Vrijednost boda
Vrijednost boda iznosi 3 KM.
Upravni odbor Advokatske komore F BiH utvrđuje vrijednost boda uz naknadno odobrenje Federalnog ministarstva pravde.
Novoutvrđena vrijednost boda stupa na snagu narednog dana nakon objave u “Službenim novinama Federacije BiH”
Osnovica za obračunavanje preračunata u novcu
Vrijednost spora CIJENA nagrade 1,00 – 5.000,00 KM ” 240 KM 5.001,00 – 10.000,00 “ 360 KM 10.001,00 – 30.000,00 “ 720 KM 30.001,00 – 50.000,00 “ 1.080 KM 50.001,00 – 75.000,00 “ 1.440 KM 75.001,00 – 100.000,00 “ 1.800 KM 100.001,00 – 1,000.000,00 “ 1.800 KM + 12 KM za svakih započetih 1.000,00 KM preko 100.000,00 KM 1,000.001,00 – 5,000.000,00 “ 13.200 KM + 6 KM za svakih započetih 1.000,00 KM
Obračunavanje pojedinih radnji u postupku
Prilikom obračunavanja pojedinih radnji u postupku, advokatu pripada:
100% nagrade
100% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
sastav tužbe (nagrada za sastav tužbe obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje) ili sastav odgovora na tužbu (nagrada za sastav odgovora na tužbe obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njegovo sačinjavanje, kao i za otklanjanje posljedica njegovog nepodnošenja u predviđenom roku, te eventualnog postavljanja protivtužbenog zahtjeva);
zastupanje tužitelja ili tuženog na pripremnom ročištu (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje na pripremnom ročištu). U slučaju ponovljenog postupka, nakon ukidajuće drugostepene odluke, punomoćnicima pripada pravo na potpunu nagradu i za ponovljeno pripremno ročište;
zastupanje tužitelja ili tuženog na ročištu za glavnu raspravu (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu) U slučaju ponovljenog postupka nakon ukidajuće drugostepene odluke, punomoćnicima pripada pravo na potpunu nagradu i za ponovljeno ročište za glavnu raspravu.
sastav žalbe ili odgovora na žalbu na prvostepeno rješenje o mjerama osiguranja
sastav tužbe ili odgovora na tužbu u arbitražnom postupku
zastupanje na ročištu u arbitražnom postupku.
125% nagrade
125% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
sastav žalbe na presudu, uključujući tu i žalbu na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda (nagrada obuhvata proučavanje presude i sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje);
sastav odgovora na žalbu na presudu uključujući tu i žalbu na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda (nagrada obuhvata proučavanje presude, žalbe i sve pripremne radnje potrebne za njeno sačinjavanje);
zastupanje tužitelja ili tuženog na raspravi pred drugostepenim sudom (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za zastupanje);
150% nagrade
150% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
sastav vanrednih pravnih lijekova (nagrada obuhvata sve pripremne radnje potrebne za njihovo sačinjavanje);
sastav tužbe kojom se pobija odluka u arbitražnom postupku.
75% nagrade
75% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
zastupanje stranke prilikom uviđaja
sastav prijedloga za osiguranje
sastav odgovora na prijedlog za osiguranje
zastupanje stranke na ročištu za osiguranje
50% nagrade
50% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
naknada za svaki sljedeći dan nastavljene glavne rasprave (bez obzira da li se glavna rasprava nije mogla okončati zbog nedostatka vremena ili zbog toga što se neki od dokaza nije mogao izvesti);
za sastav obrazloženih podnesaka
zastupanje stranke na račištu za zamolbeno izvođenje dokaza (pored ove nagrade, stranci i njenom punomoćniku pripadaju i putni troškovi do suda pred kojim se dokazi zamolbeno izvode);
sastav žalbe protiv rješenja (osim žalbe na konačno rješenje doneseno u postupku smetanja posjeda);
sastav podnesaka u postupku osiguranja kojima se traži izmjena mjere osiguranja, obustavljanje mjere osiguranja ili prodaje stvari na koje se odnosi mjera osiguranja;
sastav prijedloga za osiguranje dokaza, za donošenje dopunske presude i prijedloga za ispravku presude.
25% nagrade
25% nagrade pripada za sljedeće pravne radnje u toku postupka:
naknada za izgubljeno vrijeme u slučaju da se pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu odlaže na samom ročištu na prijedlog jedne od stranaka.
Advokatska tarifa u postupcima gdje se ne može utvrditi vrijednost spora
U postupcima gdje se po odredbama Zakona o parničnom postupku ne može utvrditi vrijednost spora, smatraće se radi utvrđivanja vrijednosti spora i primjenu ove Tarife da je vrijednost spora:
u predmetima radi razvoda ili poništenja braka, o postojanju ili nepostojanju braka 10.000,00 KM;
u predmetima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, o čuvanju i odgoju djece 10.000,00 KM;
u sporovima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima 5.000,00 KM;
Zastupanje pred međunarodnom arbitražom
Za zastupanje pred međunarodnom arbitražom, advokatu pripada naknada predviđena u članu 12. i u tačkama 1. – 5 ovog člana uvećana za 100%.
Kompletnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata nađite na ovom LINK-u.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
