Tag: ovjera punomoći kod notara

  • Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Punomoć za banku: kako ovlastiti drugu osobu za podizanje novca

    Dati nekome punomoć za banku znači dati mu pristup svom novcu. Ovlastiti nekoga da pristupi vašem računu, isplaćuje novac s njega, nije beznačajna odluka. Ali ako ga napravite pažljivo, uz jasno ovlaštenje, rok, ovjeru i razumijevanje rizika, može vam uštediti vrijeme, olakšati život i riješiti hitne situacije. I onda postavite pitanje: “Kako da to uradim zakonito i sigurno?” Odgovor je jednostavan, ali važno je da ga shvatite ozbiljno.

    Sadržaj članka:

    Šta je zapravo punomoć za banku?

    Punomoć za banku nije samo komad papira s potpisima. To je pravno ovlaštenje kojim vi dajete dozvolu drugoj osobi da, umjesto vas, obavi određene radnje pred bankom. To može podrazumijevati isplate, uplate, podizanje penzije, te slične poslove.

    Punomoć podrazumijeva najveći stepen povjerenja, ovlaštenje da poduzmete određene radnje koje proizvode pravne posljedice, u ime onoga ko daje ovlaštenje.

    Inače se punomoć daje kako bi neko u vaše ime mogao da učini nešto što bi zahtijevalo vaše lično prisustvo. A broj i vrsta poslova koji se mogu obaviti putem punomoći su jako široki. Zato punomoć uvijek dajite s oprezom.

    Ali kada su banke u pitanju, tu počinju i dileme:

    • Mora li se punomoć ovjeriti kod notara ili u općini?
    • Može li se zloupotrijebiti?
    • Da li važi i za devizne račune?
    • Koliko dugo vrijedi punomoć?
    • Može li neko zloupotrijebiti punomoć?
    • Kako napisati punomoć?

    U čemu ljudi najčešće griješe?

    Ljudi često napišu punomoć “na papiru”, daju je bliskoj osobi i pretpostave da je to dovoljno. Međutim, u praksi, većina banaka neće prihvatiti neovjerenu punomoć, čak ni ako je osoba ovlaštena rođak, pa ni najbliži srodnik.

    Neki zaborave da navedu broj računa. Drugi napišu ovlaštenje “da podiže novac”, ali ne preciziraju da se to odnosi na određenu banku ili vremenski period, te s kojeg računa.

    Da se to ne bi desilo vama, evo svega što treba da znate.

    Da li punomoć mora biti ovjerena?

    U najvećem broju slučajeva, banke zahtijevaju neku vrstu ovjere.

    Vrsta ovjere može da se razlikuje u odnosu na vrstu posla koja se obavlja, recimo isplata, potpisivanje ugovora i slično, a može da se razlikuje i u različitim bankama.

    Iako zakonski možete sačiniti punomoć i vlastoručno je potpisati, većina banaka traži notarsku ili općinsku ovjeru potpisa. To znači da banka mora imati sigurnost da ste vi zaista dali to ovlaštenje.

    Neke banke prihvataju neovjerene punomoći samo ako se radi o internoj formi koju ste prethodno potpisali pred njihovim službenikom. Ali to je izuzetak, ne pravilo.

    Ako ste u inostranstvu, punomoć možete ovjeriti u ambasadi ili konzulatu BiH i takva punomoć se priznaje. Ranije smo govorili o posebnim odredbama vezano za ovjeru, odnosno legalizaciju punomoći u inostranstvu apostille pečatom.

    Kako da sastavite punomoć koju banka neće odbiti?

    Postoji nekoliko elemenata koje punomoć mora sadržavati da bi je banka prihvatila:

    1. Vaše podatke – ime, JMBG, broj lične karte
    2. Podatke ovlaštenog lica – iste te informacije
    3. Precizno ovlaštenje – npr. “da podiže gotovinu sa mog računa broj XY u banci XY”
    4. Datum i mjesto
    5. Vaš potpis
    6. Ovjera

    Nema potrebe da pišete komplikovanim pravnim rječnikom. Jednostavno, jasno i precizno.

    Ako punomoć važi duže, recimo 6 mjeseci ili godinu, napišite to izričito. Ako ne napišete ništa, neka banka će je prihvatiti samo 30 dana od datuma ovjere.

    Koliko dugo vrijedi punomoć?

    Ako u dokumentu ne napišete do kada vrijedi, pravno gledano, važi do opoziva.
    Ali banke se ne oslanjaju na teoriju. Neke ograniče važenje na 30 dana, neke na 3 mjeseca, neke na 6.

    Zato:

    • Uvijek napišite datum do kada punomoć važi
    • Ako je trajna, napišite: “Važi do opoziva”

    U suprotnom, može se desiti da vaša punomoć bude odbijena zbog “isteka”, iako vi to niste planirali tako.

    Može li neko zloupotrijebiti punomoć?

    Kao i u bilo kojem drugom odnosu između ljudi, i odnos povjerenja davanjem punomoći može da se zloupotrijebi.

    Zato je važno da punomoć dajete samo osobi u koju imate puno povjerenje. Bez obzira na tepen povjerenja, izričito i jasno navedite ograničenja, naprimjer „može podizati najviše 500 KM mjesečno“, do određenog datuma, pod određenim uslovima i slično. Uz to, redovno provjeravate stanje na računu, ne samo zbog mogućnosti da neko zloupotrijebi punomoć, već i zbog greške.

    Ako sumnjate da je punomoć zloupotrijebljena, odmah je opozovite pismeno i obavijestite banku.

    Punomoć je korisna, ali u pogrešnim rukama, može vas koštati mnogo.

    Šta banke u BiH konkretno traže?

    Iako nema jedinstvenog zakona koji propisuje formu punomoći za banke, svaka banka ima svoja interna pravila. Neke čak imaju i vlastite obrasce koje morate ispuniti. Najčešće traže:

    • Ovjerenu punomoć (notar/općina)
    • Punomoć ne stariju od 6 mjeseci
    • Tačno naveden broj računa
    • Mogućnost da kontaktiraju vas kao vlasnika radi provjere

    Zato je uvijek pametno nazvati banku i pitati:
    „Kakvu punomoć prihvatate za podizanje gotovine sa mog računa?“

    Kako izgleda obrazac punomoći za banku?

    Pripremili smo za vas gotov obrazac punomoći za banku koji možete preuzeti i popuniti. U njemu su već naznačena ključna polja: vaši podaci, ovlaštenje, trajanje, potpisno mjesto. Sve što vam treba je da ga:

    • štampate
    • unesete podatke
    • odnesete na ovjeru

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Ovjera punomoći: notarska ili u općini

    Ovjera punomoći je rutinski posao, obično samo jedan administrativni korak, ali u praksi često predstavlja ključnu razliku između pravno važećeg i nevažećeg dokumenta. Da li je dovoljno ovjeriti punomoć u općini ili je neophodno obratiti se notaru? Odgovor na to pitanje ne zavisi samo od ličnog izbora ili praktičnosti, već prvenstveno od toga za šta će se punomoć koristiti. U ovom tekstu objašnjavamo kada je dovoljna obična ovjera potpisa, a kada zakon zahtijeva notarsku ovjeru, naročito u slučajevima koji se tiču nekretnina, nasljednopravnih odnosa ili ugovora o doživotnom izdržavanju.

    Sadržaj članka:

    Pri ovjeri punomoći ključna je svrha

    Prije nego što donesete odluku o načinu ovjere punomoći, ključno je jasno definisati svrhu za koju će se dokument koristiti.

    Sadržaj i oblik punomoći mogu značajno varirati ovisno o tome treba li punomoć osobi omogućiti zastupanje pred državnim organima, zaključivanje ugovora ili, naprimjer, raspolaganje nekretninom.

    Zakon o ovjeri potpisa i prijepisa propisuje opće uslove za ovjeru potpisa, ali ne isključuje posebne zahtjeve koje mogu nametati drugi propisi.

    Kada raspoznate pravni okvir i konkretnu namjenu, lakše ćete odabrati između notarske i općinske ovjere, izbjegavajući nepravilnosti i moguće pravne posljedice.

    Kad je neophodna notarska ovjera?

    Notarska ovjera potpisa regulisana je Zakonom o notarima, a najčešće je jedini prihvatljivi oblik kada to zahtijevaju posebni propisi ili međunarodni dokumenti.

    Notarsku ovjeru potpisa ne treba miješati sa notarskom obradom, recimo kada je jedino notarski obrađen ugovor prihvatljiv. Ovdje se radi samo o ovjeri potpisa.

    Naprimjer, prilikom zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine nužno je da punomoć bude ovjerena kod notara. U trenutku pisanja ovog članka, ugovor možete da napišete sami.

    Kada notar napiše ugovor, on potvrđuje ne samo autentičnost potpisa, nego i sadržaj dokumenta usklađuje sa zakonskim odredbama te vodi registar sastavljenih akata. Time se osigurava punovažnost i neupitnost dokumenta pred sudovima i drugim organima.

    Kada je dovoljna ovjera u općini?

    Općinska ovjera potpisa često je dovoljna za manje složene poslove, poput podnošenja zahtjeva za izdavanje ličnih dokumenata, preuzimanja pošte, podizanje čekova od penzije, podizanje novca iz banke…

    Zakon o ovjeri potpisa i prijepisa dopušta ovjeru ako posebnim propisom nije određeno drugačije.

    Općinski službenik provjerava identitet potpisnika te svojim pečatom potvrđuje da je potpis stavljen pred njom.

    Ipak, ako se radi o radnjama koje prema drugim zakonima zahtijevaju notarsku ovjeru, općinska ovjera neće biti pravno valjana. To provjerava onaj ko punomoć prihvata.

    Posebni oblici ovjere prema posebnim zakonima

    Međutim, ojedini propisi predviđaju posebne zahtjeve za ovjeru punomoći.

    Zakon o stvarnim pravima, naprimjer, u slučaju raspolaganja i opterećavanja nekretnina jasno određuje da se ovjerena punomoć za promet nekretnina može dati isključivo kod notara.

    Isto tako, Zakon o nasljeđivanju može propisati posebne uvjete kada se punomoć koristi u ostavinskim postupcima.

    Uvijek provjerite da li je za vašu konkretnu pravnu radnju predviđena specifična vrsta ovjere. Time izbjegavate rizik da dokument bude odbačen zbog formalnih nedostataka.

    Ovjera u prometu nekretnina

    Kada je u pitanju promet nekretnina, određeno je da punomoć mora biti notarski ovjerena kako bi se mogla upisati u zemljišne knjige ili da bi se njome moglo raspolagati vlasničkim pravom.

    Notarska ovjera u ovom slučaju garantuje valjanost potpisa i sadržaja, a notar vodi računa o usklađenosti s propisima o raspolaganju nekretninama, zabrani otuđenja i drugim ograničenjima. Time se sprječavaju sporovi i nejasnoće prilikom prijenosa vlasništva.

    Ovjera kod ugovora o doživotnom izdržavanju

    Ugovor o doživotnom izdržavanju regulisan je Zakonom o nasljeđivanju, iako njegov sadržaj i funkcija imaju obilježja obligacionog ugovora. Suština ovog ugovora jeste da se primatelj izdržavanja obavezuje da nakon smrti prenese vlasništvo nad određenom imovinom na davatelja izdržavanja, dok se ovaj zauzvrat obavezuje da se o njemu brine do kraja života.

    Zakonom je jasno propisano da imovina obuhvaćena ovim ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu, što ga jasno razlikuje od nasljednopravnih instituta.

    S obzirom na značaj i pravne posljedice koje ovaj ugovor proizvodi, naročito u pogledu prijenosa imovine i moguće povrede prava zakonskih nasljednika, iako u trenutku pisanja ovog članka nije potrebna notarska forma ugovora, preporučuje se da punomoć koja se koristi za zaključivanje ili izmjenu ugovora o doživotnom izdržavanju bude notarski ovjerena.

    Notar je dužan da stranke upozori na nasljednopravne posljedice ugovora i da to izričito navede u samoj ispravi. Ova forma ovjere pruža dodatnu pravnu sigurnost jer potvrđuje da su stranke postupale svjesno, dobrovoljno i bez pritiska, te da su razumjele pravnu prirodu i posljedice ugovora koji se zaključuje.

    Kako odabrati pravu vrstu ovjere punomoći

    Odabir ovjere uvijek započinje procjenom pravnih i praktičnih aspekata. Prvenstveno svrhe dokumenta, zatim propisa koji regulišu tu specifičnu djelatnost, te zahtjeva institucije pred kojom će se punomoć koristiti.

    Kada utvrdite da li je dovoljno ovjeriti potpis u općini ili je nužna ovjera kod notara, postupak je jednostavan.

    Uz obaveznu provjeru identiteta potpisnika, dobićete punomoć koja će neometano služiti svojoj namjeni. Pravilno ovjerena punomoć temelj je svakog uspješnog pravnog zastupanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.