Tag: sta je ugovor

  • Ko može praviti ugovore

    Ko može praviti ugovore

    Napraviti ugovor znači uspostaviti pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana. Ugovor može definirati različite stvari, u zavisnosti o vrsti ugovora i namjeni. Za ugovor može biti propisana i forma, naprimjer, ugovor mora biti u pismenom obliku i tada ga neko mora napisati. Ko može praviti ugovore?

    Šta je ugovor

    Ugovor je pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana kojim se reguliraju njihova prava i obveze. Može odnositi na različite stvari, kao što su kupovina ili prodaja proizvoda, pružanje usluga, najam nekretnine, te mnoge druge stvari.

    Jedan obligacionopravni ugovor obično podrazumijeva ponudu, predmet, cijenu, te različite uvjete i klauzule koje strane dogovore.

    Nakon što se ugovor zakljluči, sve strane ugovora su pravno obavezane poštovati uslove ugovora. U slučaju kršenja uslova ugovora, jedna strana može poduzeti pravne korake kako bi zaštitila svoja prava.

    Detaljno o ugovorima pisali smo u članku “Ugovor, osnovne stvari koje morate znati” Govorili smo i o tome šta je ugovor o djelu, te kako se raskida ugovor o djelu, te o jako značajnim stvarima – kako se tumače ugovori i kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi.

    Vrste ugovora

    Postoji više podjela ugovora, međutim za ono o čemu ovdje govorimo, značajna je podjela ugovora na formalne i neformalne.

    Formalni i neformalni ugovori se razlikuju po svojoj pravnoj snazi i načinu na koji se zaključuju.

    Formalni ugovori su oni koji su obvezujući samo ako su ispunjeni određeni pravni zahtjevi. To je najčešće pisana forma ugovora. Takvi ugovori su često složeni, ozbiljni i uključuju velike iznose novca, raspolaganje imovinom ili druge značajne vrijednosti o kojima se dogovara.

    Primjeri formalnih ugovora su ugovori o kupoprodaji nekretnina, kreditni ugovori, ugovori o osnivanju privrednih društava, ugovori o osiguranju i oni se moraju sastaviti u pisanom obliku i zaključiti u skladu sa zakonskim propisima.

    Neformalni ugovori su oni koji se mogu zaključiti usmenim putem ili putem neformalne razmjene poruka i oni su također pravno obavezujući.

    Oni su jednostavniji i često uključuju sitnije stvari, poput dogovora o kupovini manjih predmeta, najam opreme za kratkoročno korištenje i slično.

    Da li formalne ugovore može sastaviti samo notar ili bilo ko

    Više različitih zakona u BiH propisivali su da samo notari mogu vršiti određene vrste pravnih poslova, između ostalog, i sačinjavanje određenih ugovora u pisanoj formi, poput ugovora o kupoprodaji nekretnina.

    Punomoćnik Advokatske komore FBiH mišljenja je da advokati sada mogu obavljati notarske usluge, a pravni benefit ove odluke imaju građani.

    U Advokatskoj komori smatraju da je ranije, dajući isključivo pravo notarima da sačinjavaju određene ugovore i vrše određene poslove, uveden monopol notara jer određenu vrstu poslova mogu da vrše samo oni iako su ti poslovi “decenijama spadali u klasične advokatske i općinske poslove”.

    Stav Ustavnog suda

    U intervjuu za jedan dnevni list u Bosni i Hercegovini, pravni zastupnik Advokatske komore FBiH izjavio je:

    “Advokati su godinama tvrdili da to nije ispravno. To je prepoznao Ustavni sud Federacije BiH, te je 2016. godine, a zatim i 2019. godine.

    Ustavni sud je ocijenio da tri odredbe nisu u skladu sa Ustavom. Odluka je objavljena 2016. godine, i od tada su notari trebali da više ne rade te poslove.

    Međutim, oni su nastavili raditi te poslove iako Ustav kaže da su sve presude Ustavnog suda FBiH konačne i obavezujuće.

    U međuvremenu je Vrhovni sud tražio od Ustavnog suda pojašnjenje njihovih odluka, da li su obavezne.

    Dodaje da je Ustavni sud obavijestio Vrhovni sud da su sve njihove odluke konačne i obavezujuće.

    Ustavni sud po zahtjevu Općinskog suda u Sarajevu dao pravno shvatanje o spornom pravnom pitanju koji je rekao da se ovjere mogu vršiti ili kod notara ili kod Suda.

    Većina općinskih sudova u FBiH otvorili su zemljišne knjige, a koliko znam to će sutra uraditi i Općinski sud u Sarajevu.” – Dnevni avaz, 23.02.2023. godine.

    Ko može praviti ugovore

    Tumačeći odredbe presuda, u Advokatskoj komori FBiH smatraju da sada svaki čovjek pravne struke može sačiniti ugovor bez obzira na to da li je on notar, pravnik, ili druga osoba pravne struke.

    To po njihovom tumačenju također mogu raditi sudije svih rangova, odnosno kompletna pravna profesija može raditi ugovore o prometu nepokretnosti.

    To se odnosi i na ostale ugovore kao što je ugovor o prodaji, poklonu, doživotnom izdržavanju, ugovori o porodičnim odnosima, nasljedno-pravnim odnosima i registraciji poslovnih subjekata.

    Dodaju:

    “Tako sada rade u cijeloj Evropi, a u prekookeanskim zemljama uopće ne treba ovjera, može samo potpis. Uradi se papir, potpiše i to je ugovor – kaže Kurtović.

    Dodaje da su do sada notari držali monopol jer niko osim njih nije mogao raditi ove ugovore.

    Međutim, sada i advokati imaju to pravo, a pravni benefit imaju građani. Ovjera u sudu košta 10 KM, advokat sa pribavljanjem svih dokumemata uzet će najviše 150 KM, ako stranka donese dokumentaciju onda će platiti 100 KM, a do sad je ta cifra kod notara bila puno veća.”

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Ugovor  je pravni posao  usmjeren na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u nastanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Ugovor se zaključuje saglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba i ispunjavanjem forme ukoliko je ona propisana.

    Vrste ugovora

    U zavisnosti od vrste odnosa koji se ugovorom regulišu, ali i subjekta koji ih sklapaju, ugovori se najčešće dijele na:

    • međunarodnopravne
    • upravnopravne
    • obiteljskopravne
    • građanskopravne

    Ugovori se dijele i na individualne (kad ih između sebe sklapaju pojedine fizičke ili pravne osobe) i kolektivne (kad ih sklapaju organizacije radnika sa poslodavcima ili sl.).

    Jedan od ugovora koji se često spominju i tema su rasprava, jeste ugovor o djelu. To je ugovor obligacionog prava koji ima svoje specifičnosti i široko je rasprostranjen, te se često zloupotrebljava. Ukoliko ste zainteresovani da saznate više o ugovoru o djelu, možete to učiniti klikom na link ispod.

    Nastanak ugovora

    Ugovor  – uslovi za nastanak:

    1. Saglasnost volja
    2. Predmet
    3. Kauza (osnov)
    4. ostali uslovi za zaključenje

    Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

    Pregovori su priprema za stvaranje ugovora. To su sve radnje koje prethode postizanju saglasnosti volja. Kada se postigne saglasnost volja o bitnim elementima ugovora, možemo reći da je nastao ugovor. Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može raskinuti kad hoće, jedino će odgovarati (za štetu nastalu vođenjem pregovora) ona strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor ili je imala namjeru pa odustala bez osnovanog razloga.

    Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, ako su ispunjeni i ostali uslovi za zaključenje ugovora.

    Ponuda

    Ponuda jedne strane je prijedlog određenom licu sa namjerom zaključenja ugovora (animus contrahendi), koji sadrži sve bitne elemente ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Ako je za ugovor potrebna određena forma onda i ponuda mora biti u toj formi. (Naprimjer, Član 67. ZOO)

    Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih.

    Ponuda se razlikuje od drugih izjava volje po svome dejstvu – jedino je ponuda podobna da prihvatanjem bude pretvorena u ugovor.

    Ponude mogu biti opozive (do prihvatanja) i neopozive (obavezujuće).

    Imperativne norme su predviđene u zakonu i stranke ih ne mogu mjenjati za razliku od dispozitivnih normi koje su zakonska pravila koja stranke mogu izmjeniti i suprotno predvidjeti.

    Načini prihvatanja ponude

    Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti:

    • neposredno
    • posredno

    Neposredno prihvatanje ponude je: izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Konkludentne radnje nisu neposredna izjava volje, ali se može posredno, sa sigurnošću, s obzirom na okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju.

    Po pravilu, šutnja ponuđenog nije znak prihvatanja. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe. Potrebno je da obje strane izjave volju. Također, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.