Ukoliko proizvodite sadržaje koje objavljujete na YouTubeu, moguće je da ćete se u određenoj fazi svoga rada, koristeći ili prilagođavajući sadržaje koje su proizveli drugi, susresti sa tužbom zbog kršenja autorskih prava. Sadržaj zaštićen autorskim pravima može biti uklonjen s YouTubea ako je prenesen bez dopuštenja vlasnika autorskih prava. Odgovor na tužbu zbog kršenja autorskih prava pravni je zahtjev upućen YouTubeu za vraćanje videozapisa koji je uklonjen zbog navodnog kršenja autorskih prava, odnosno korištenja djela zaštićenog autorskim pravima bez odobrenja autora.
Kada je odgovor na tužbu opravdan?
Odgovor na tužbu zbog kršenja autorskih prava YouTube možete poslati samo ako je videozapis koji ste prenijeli onemogućen zbog greške ili pogrešne identifikacije sadržaja. U drugim okolnostima, ne biste trebali slati svoj odgovor YouTubeu.
Ako je vaš videozapis onemogućen zbog kršenja autorskih prava, ne biste smjeli slati odgovor na tužbu. Umjesto toga, pričekajte da dobijena opomena zbog kršenja autorskih prava istekne, što se obično događa nakon 90 dana. Ako ste primili opomenu zbog kršenja autorskih prava, to znači da je vaš videozapis uklonjen s YouTubea jer je vlasnik autorskih prava poslao potpuni i važeći pravni zahtjev da se to učini. Ako vlasnik autorskih prava pošalje službenu obavijest da nemate njegovo dopuštenje za objavu sadržaja na web-lokaciji, YouTube će postupiti u skladu sa zakonima o zaštiti autorskih prava i ukloniti sadržaj koji ste prenijeli.
Videozapisi mogu biti uklonjeni s web-lokacije iz razloga koji nisu povezani s autorskim pravima. Također, polaganje prava putem Content ID-ja ne dovodi do izricanja opomene.
Možete se i direktno obratiti vlasniku autorskih prava te zatražiti povlačenje obavijesti o kršenju autorskih prava. Nakon što pošalje obavijest o kršenju autorskih prava, vlasnik autorskih prava može uvidjeti da je pogrešno identificirao sadržaj ili se može predomisliti u vezi sa tužbom. Ako se to dogodi, YouTube prihvaća povlačenje tužbe povezane s kršenjem autorskih prava one strane koja je izvorno poslala tu tužbu.
Kako poslati odgovor na tužbu?
Odgovor na tužbu možete poslati u Upravitelju videozapisa. Ako ispunjava sve pravne uvjete i jasno objašnjava prava koja imate na uklonjeni sadržaj, YouTube će ga proslijediti onome ko polaže prava na osporeni sadržaj. Odgovor na tužbu mora poslati osoba koja jedirektno prenijela videozapis ili predstavnik koji je ovlašten postupati u njeno ime, naprimjer advokat.
Ugovor je pravni posao usmjeren na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u nastanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Ugovor se zaključuje saglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba i ispunjavanjem forme ukoliko je ona propisana.
Ugovori se dijele i na individualne (kad ih između sebe sklapaju pojedine fizičke ili pravne osobe) i kolektivne (kad ih sklapaju organizacije radnika sa poslodavcima ili sl.).
Jedan od ugovora koji se često spominju i tema su rasprava, jeste ugovor o djelu. To je ugovor obligacionog prava koji ima svoje specifičnosti i široko je rasprostranjen, te se često zloupotrebljava. Ukoliko ste zainteresovani da saznate više o ugovoru o djelu, možete to učiniti klikom na link ispod.
Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.
Pregovori su priprema za stvaranje ugovora. To su sve radnje koje prethode postizanju saglasnosti volja. Kada se postigne saglasnost volja o bitnim elementima ugovora, možemo reći da je nastao ugovor. Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može raskinuti kad hoće, jedino će odgovarati (za štetu nastalu vođenjem pregovora) ona strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor ili je imala namjeru pa odustala bez osnovanog razloga.
Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, ako su ispunjeni i ostali uslovi za zaključenje ugovora.
Ponuda
Ponuda jedne strane je prijedlog određenom licu sa namjerom zaključenja ugovora (animus contrahendi), koji sadrži sve bitne elemente ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Ako je za ugovor potrebna određena forma onda i ponuda mora biti u toj formi. (Naprimjer, Član 67. ZOO)
Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih.
Ponuda se razlikuje od drugih izjava volje po svome dejstvu – jedino je ponuda podobna da prihvatanjem bude pretvorena u ugovor.
Ponude mogu biti opozive (do prihvatanja) i neopozive (obavezujuće).
Imperativne norme su predviđene u zakonu i stranke ih ne mogu mjenjati za razliku od dispozitivnih normi koje su zakonska pravila koja stranke mogu izmjeniti i suprotno predvidjeti.
Načini prihvatanja ponude
Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti:
neposredno
posredno
Neposredno prihvatanje ponude je: izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama.Konkludentne radnje nisu neposredna izjava volje, ali se može posredno, sa sigurnošću, s obzirom na okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju.
Po pravilu, šutnja ponuđenog nije znak prihvatanja. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe. Potrebno je da obje strane izjave volju. Također, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;
potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika;
potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;
potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.
Kada zastarijevanje ne teče
Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno pomenute usluge po pravilu je određen rok u kome davalac usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.
Davalac usluge ne mora prethodno podnositi tužbu radi utvrđenja svog potraživanja, nego može na osnovu tih računa ili izvoda iz poslovnih knjiga direktno podnijeti prijedlog za izvršenje protiv dužnika odnosno svojih korisnika koji imaju dospjelih, a nenaplaćenih dugovanja.
Protiv takvih rješenja o izvršenju dužnik ima pravo podnijeti prigovor i osporiti predmetno potraživanje, u kom slučaju se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i dalji tok postupka se nastavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 53/2003, 73/2005, 19/2006 i 98/2015)
Prigovor zastare
Dužnik koji bude tužen, bilo unutar zastarnog roka ili nakon proteka istog, u svakom slučaju treba dati odgovor na tužbu u kojem će pored osporavanja samog tužbenog zahtjeva istaći i prigovor zastare potraživanja.
Zastara ne znači da dužnik više nije dužan, međutim, zbog činjenice da povjerilac nije na vrijeme zahtijevao naplatu svoga potraživanja na propisan način, ima pravo uskratiti podmirenje svoga duga. Sudovi i druga javnopravna tijela ne prate zastaru po službenoj dužnosti već je na dužniku da se pozove na istu, te da istu i dokaže.
Plaćanje zastarjele obaveze
Ukoliko se ne uzme u obzir zastara za plaćanje režijskih troškova te dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
Zabrana konkurencije poslodavcu regulisana je Zakonom o radu Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 1/2016 i 66/2018). Poslodavac ugovorom o radu, u cilju zaštite svojih prava i interesa, može predvidjeti klauzulu “zabrana konkurencije poslodavcu”, kako bi spriječio svoga radnika da određena znanja, informacije ili poznanstva iskoristi u radu za konkurentsku firmu i na taj način poslodavca dovede u nepovoljan položaj.
Za pravilno i potpunije shvatanje klauzule “zabrana konkurencije poslodavcu”, a građanin ste ili obavljate poslove na području Republike Srpske, upućujemo vas na Zakon o radu Republike Srpske(“Sl. glasnik RS”, br. 1/2016 i 66/2018).
Za vrijeme trajanja radnog odnosa, radnik koji je zasnovao radni odnos s punim radnim vremenom ne može, bez saglasnosti poslodavca, da za svoj ili tuđi račun ugovara ili obavlja poslove iz djelatnosti koje obavlja poslodavac.
Ukoliko se nabroje konkretni poslovi koje zaposleni ne može da obavlja za vrijeme važenja ove klauzule bez saglasnosti poslodavca i svi drugi jasno određeni elementi, poslodavac se može sporazumjeti s radnikom da se radnik za određeno vrijeme nakon prestanka radnog odnosa, a najduže do jedne godine, ne može zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji Republike Srpske ili na užem području, odnosno da ne može, za svoj ili tuđi račun, na istoj teritoriji, odnosno području obavljati ili ugovarati poslove kojima se konkuriše poslodavcu. Radnik se ne može obavezati na zabranu konkurencije ako je do prestanka radnog odnosa radnika došlo zbog povrede ugovora o radu od strane poslodavca.
Izum, inovacija, tehničko unaprijeđenje ili drugi pronalazak iz djelatnosti poslodavca
Ako radnik na radu ostvari izum, inovaciju, tehničko unaprijeđenje ili drugi pronalazak iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, dužan je da o tome obavijesti poslodavca i da mu, po pravu prvenstva, ponudi otkup pronalaska, ako ugovorom o radu nije drugačije određeno. Ako se poslodavac u roku od 60 dana ne odazove na ponudu za otkup pronalaska ili izjavi da nema interesa za pronalazak, radnik slobodno raspolaže pronalaskom, s tim što je dužan da u tom roku i za vrijeme pregovora s poslodavcem pronalazak čuva kao tajnu.
Za vrijeme trajanja obaveza vezanih za zabranu konkurencije, radnik ima pravo na naknadu, koja ne može biti manja od 50% prosječne plate koju je radnik ostvario u toku posljednjih šest mjeseci rada kod poslodavca. Ako se poslodavac i radnik drugačije ne sporazumiju, ova naknada isplaćuje se radniku u jednokratnom iznosu.
Dosjelost je regulisana Zakonom o stvarnim pravima (“Sl. novine FBiH”, br. 66/2013, 100/2013 i 32/2019 – odluka US) i označava sticanje prava neprekidnim vršenjem njihovog sadržaja kroz određeno, Zakonom propisano vrijeme. Dosjelost pretvara faktičku vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Dosjelošću se, prvenstveno, stiče pravo vlasništva, ali i druga stvarna prava.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Sticanje prava dosjelošću
Posjednik pravo stiče na originaran način. To znači da on ne izvodi svoje pravo iz prava svog prethodnika, kaou u slučaju kupoprodaje, poklona ili iz nekog drugog pravnog posla, ne postoji sukcesija između prjašnjeg vlasnika i onoga koji pravo stiče dosjelošću. Dosjelost omogućava savjesnom posjedniku da stekne pravo vlasništva na onome što je do tada posjedovao kroz Zakonom propisano vrijeme.
Imajući u vidu rečeno, prethodni vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije vršio, jer pravo vlasništva ne prestaje nevršenjem, nego zato što je novi stjecatelj originarno stekao vlasništvo, a na istoj stvari ne mogu istovremeno postojati dva isključiva vlasništva. Pravo vlasništva prestaje propašću stvari, priraštajem tuđoj stvari, odricanjem od prava vlasništva, tuđim sticanjem vlasništva po nekom osnovu i slično.
Zakonit i savjestan posjednik
Samostalni posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, protekom deset godina neprekidnoga posjedovanja.
Samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed savjestan, stiče dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.
Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da nema pravo na posjed. Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu.
Kada počinje teći vrijeme za dosjelost
Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.
U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni samostalni posjednici, odnosno kao savjesni samostalni posjednici.
Uračunavanje vremena je moguće i ukoliko su posjednici različitog kvaliteta, pri čemu se vrijeme za koje su posjedovali prethodnici sadašnjeg posjednika preračunava u vrijeme potrebno za dosjelost.
Smatra se da je nasljednik savjesni posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik, ako se ne dokaže da je znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed.
Na prekid odnosno zastoj proteka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju proteka rokova za zastaru potraživanja.
Sticanje vlasništva nađene stvari
Nađenu stvar nalaznik može steći u vlasništvo pod pretpostavkama za sticanje stvari putem dosjelosti, s tim da je njegov posjed nađene stvari savjestan ako ne zna niti bi morao znati čija je stvar.
Dosjelost na pokretnim stvarima
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godinesavjesnog, zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom šest godinasavjesnog posjeda.
Pravo služnosti i dosjelost
Neposredno na osnovu zakona pravo služnosti osnovaće se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti na način kako je propisano posebnim zakonom. Ko stekne pravo služnosti nekretnine na osnovu zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
Dosjelost služnosti
Stvarna služnost osniva se na osnovu zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj ko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.
Zakon o stvarnim pravima (“Sl. novine FBiH”, br. 66/2013, 100/2013 i 32/2019 – odluka US) uređuje sticanje, korištenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava vlasništva i drugih stvarnih prava i posjeda. Sve što je u ovome zakonuodređeno u pogledu sticanja vlasništva na nekretninama važi i za pravo vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko u zakonu nije drugačije određeno ili to ne proizlazi iz prirode pokretne stvari. Pravo vlasništva na pokretnim stvarima se stiče na više načina koje obrađujemo u nastavku.
Na osnovu pravnog posla, pravo vlasništva na pokretnu stvar stiče se predajom te stvari u posjed sticaoca.
Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave na osnovu koje sticalac može raspolagati tom stvari. Također se smatra izvršenom i uručenjem nekog dijela stvari ili izdavanjem ili drugim označavanjem stvari koje znači predaju stvari.
Kad se pokretna stvar nalazi u posjedu sticaoca po nekom pravnom osnovu, on stiče pravo vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari.
Ako sticalac prava vlasništva na pokretnu stvar ostavi tu stvar i dalje u posjedu prenosioca po nekom drugom osnovu, on stiče pravo vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari na osnovu koga se stiče pravo vlasništva.
Pravo vlasništva na pokretnoj stvari koju drži treća osoba prelazi na sticaoca u trenutku zaključenja prvanog posla kojim mu je prenosilac prenio pravo da zahtijeva povraćaj te stvari.
Treća osoba ima pravo da prema novom vlasniku istakne sve prigovore koje je imao prema ranijem vlasniku.
Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i kada iz konkretnih okolnosti proizlazi da je izvršena predaja stvari.
Sticanje prava vlasništva u slučaju višestrukog otuđenja
Moguće je da više osoba zaključi pravne poslove radi sticanja vlasništva iste pokretnine koja je individualno određena. Vlasništvo stiče ona osoba koja je stvar prvoj predana u posjed. I to pod uslovom da je savjesna i ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje vlasništva.
Ako postoji više savjesnih sticalaca, pravo da zahtijeva predaju stvari u posjed ima sticalac, koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasništva.
Savjesni sticalac može podnijeti tužbu za predaju stvari u posjed protiv dotadašnjeg vlasnika i nesavjesnog posjednika.
Sticanje prava vlasništva od nevlasnika
Ko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na osnovu teretnog pravnog posla sklopljenoga radi sticanja prava vlasništva, od osobe koja nije vlasnik, stekao je vlasništvo te stvari.
Pošteni sticalac stekao je vlasništvo stvari u trenutku sticanja samostalnoga posjeda, ako mu je stvar predana u neposredni posjed ili se već otprije nalazi kod njega.
Ako mu je stvar predana u samostalni posjed samim očitovanjem volje, on će pravo vlasništva steći tek kad mu stvar bude predana u neposredni posjed.
Sticalac je bio u dobroj vjeri ako u trenutku zaključenja pravnog posla, a ni u trenutku primanja neposrednoga posjeda nije znao, niti je s obzirom na okolnosti mogao znati da stvar ne pripada otuđivaocu.
Bez obzira na sticanje u dobroj vjeri, ne može se postati vlasnikom stvari ako je stvar njenom vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena, ili ju je izgubio, odnosno zaturio, osim u pogledu sticanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili na javnoj dražbi.
Prava trećih koja terete pokretnu stvar prestaju sticanjem vlasništva od osobe kojoj stvar ne pripada.
Ne prestaju ona prava trećih za koja je sticalac znao da postoje ili je to mogao znati u času kad je sticao vlasništvo. Smatra se da je sticalac znao da postoji založno pravo ako je upisano u registar zaloga.
Ne prestaju ona prava trećih osoba za koja je sticalac znao ili mogao znati da postoje u trenutku sklapanje ugovora o prijenosu prava vlasništva.
Smatra se da je sticalac znao da postoji založno ili neko drugo pravo ako je o postojanju tog prava mogao saznati uvidom u odgovarajući javni registar.
Navedena presumpcija ne važi ako je prodavac u okviru svog redovnog poslovanja stavio stvar u promet.
Sticanje odvajanjem
Plodovi i sve što se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njenom vlasniku, ako nije što drugo određeno.
Posjeduje li neka osoba kao samostalni posjednik tuđu stvar od koje su se odvojili plodovi ili nešto drugo, ono je samim odvajanjem postalo vlasnikom odvojenoga, ako je u tom času bilo savjesni posjednik tuđe stvari.
Sticanje na osnovu ograničenog stvarnog prava
Kome na osnovu njegova ograničenoga stvarnog prava pripada pravo na vlasništvo plodova ili drugih dijelova neke tuđe stvari, taj postaje njihovim vlasnikom kad se odvoje od vlasnikove stvari, ali ako ga njegovo pravo samo ovlašćuje da uzme plodove ili dijelove neke stvari u vlasništvo, oni će postati njegovi tek kad ih za sebe ubere.
Posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili nešto drugo, neka druga osoba kao da je nosilac ograničenoga stvarnog prava na osnovu kojeg bi mu pripadalo vlasništvo plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom trenutku nije bilo pošten posjednik tuđe stvari.
Nosilac ograničenog stvarnog prava na stvari, odnosno savjesni posjednik ne stiče vlasništvo plodova i drugoga što se od stvari odvojilo, ako vlasništvo toga stekne za sebe neka druga osoba po zakonskom osnovu.
Sticanje prava vlasništva spajanjem ili miješanjem stvari
Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomiješane da se ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje suvlasništvo dotadašnjih vlasnika, i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili miješanja.
Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik može zahtijevati, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasništvo ili da cijela stvar pripadne u vlasništvo nesavjesnom vlasniku.
Sticalac je dužan drugome nadoknaditi tržišnu vrijednost njegove stvari.
Ako od dvije spojene ili pomiješane stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrjednije stvari stiče pravo vlasništva na novoj stvari.
Osoba koja je izgubila pravo vlasništva može, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, zahtijevati nadoknadu tržišne vrijednosti svoje stvari.
Sticanje vlasništva nađene stvari
Nađenu stvar nalaznik može steći u vlasništvo pod pretpostavkama za sticanje stvari putem dosjelosti, s tim da je njegov posjed nađene stvari savjestan ako ne zna niti bi morao znati čija je stvar.
Sticanje vlasništva dosjelošću
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog, zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom šest godina savjesnog posjeda.
Prirastanje glavnoj stvari
Ako su u stvar uloženi tuđi trud ili sredstva i time nije nastala nova stvar, nego je ista prirasla postojećoj stvari kao glavnoj, a uspostava prijašnjeg stanja odnosno rastavljanje nije moguće bez nesrazmjerno velikih troškova, tada se vlasništvo glavne stvari proteže na sve ono što je toj glavnoj stvari priraslo ili je u nju uloženo i smatra se njezinom pripadnošću.
Prisvojenje
Na pokretnoj stvari koju niko nema u svom vlasništvu, steći će vlasništvo osoba koja uzme tu stvar u samostalni posjed s namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije drugačije određeno.
Na pokretnim stvarima koje niko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili upotrebljavati samo uz posebnu dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može steći prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu.
Ne može se steći prisvojenjem vlasništvo na stvarima koje po posebnom zakonu mogu biti samo u vlasništvu države, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Izrađena stvar
Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo vlasništva te stvari. Pravo vlasništva na novoj stvari pripada vlasniku od čijeg je materijala, na osnovu pravnog posla, tu stvar izradila druga osoba.
Ako je neko od tuđeg materijala izradio novu stvar za sebe, on na toj stvari stiče vlasništvo ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala, a ako su vrijednost rada i vrijednost materijala jednake, nastaje suvlasništvo.
Izgubljena stvar i nalaznik
Stvar koju je vlasnik izgubio, zagubio, ili mu je ukradena, nije samim tim prestala biti njegovim vlasništvom, pa ju je nalaznik dužan bez odgode predati onome ko ju je izgubio, odnosno vlasniku stvari, ako po znakovima na stvari ili iz drugih okolnosti može za njega saznati.
Nalaznik koji nije nađenu stvar predao onom ko ju je izgubio, odnosno njenom vlasniku, dužan ju je bez odgode predati najbližoj policijskoj stanici ili drugom nadležnom tijelu lično ili putem osobe u čijim ju je prostorijama, prijevoznom ili sličnom sredstvu našao.
Nalaznik jedino nije dužan predati nadležnom tijelu stvar čija je vrijednost prema općem shvaćanju zanemariva.
Čuvanje izgubljene stvari
Nadležno tijelo dužno je nađenu stvar primiti u polog, te je čuvati za onoga koji ju je izgubio, odnosno za njenog vlasnika, kao i poduzeti sve mjere radi očuvanja stvari i pronalaska vlasnika ili onoga koji ju je izgubio.
Nadležno tijelo će povjeriti na čuvanje pouzdanom čuvaru stvari koje ne može samo čuvati.
Ako je nađena stvar pokvarljiva ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni njezinoj vrijednosti, stvar će se prodati na javnoj dražbi i za nju dobiveni novac položiti u sud.
Povrat stvari
Ako se onaj koji je stvar izgubio ili je njezin vlasnik javi u roku od godine dana od objave i dokaže da je stvar izgubio iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, predat će mu se stvar ili iznos dobiven njezinom prodajom, čim se od njega naplate svi nužni troškovi u vezi s nađenom stvari, kao i nagrada nalazniku (nalaznina).
U sumnji kojem od više osoba treba predati nađenu stvar, ako okolnosti ne upućuju na neku drugu osobu, prednost ima ona koja ju je izgubila iz neposrednog posjeda.
O predaji stvari osobi koja je dokazala da ju je izgubila iz posjeda, odnosno da je njen vlasnik, nadležno tijelo dužno je odmah pisano obavijestiti nalaznika, te mu izručiti nalazninu.
Nalaznina
Nalazniku izgubljene stvari pripada pravo na nalazninu u visini od 10% od vrijednosti stvari, a i na naknadu za nužne troškove koje je imao u vezi s nađenom stvari.
Nalaznik izgubljene stvari je onaj koji je stvar prvi uzeo. Više osoba koje su zajedno našli stvar imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove.
Osoba koja je dužna platiti nalazninu može zahtijevati da se iznos nalaznine pravično smanji kad bi nalaznina predstavljala nesrazmjerno veliku korist s obzirom na prilike nalaznika i osobe koja je dužna platiti nalazninu, kao i okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i nađena.
Ako se vrijednost nađene stvari ne može procijeniti ili ona postoji samo za njezina vlasnika, odnosno osoba koja ju je izgubila, tada nalaznik može zahtijevati da se odredi pravični iznos nalaznine.
Predaja stvari nalazniku
Ako se osoba koja je izgubila stvar ili vlasnik stvari ne jave u roku od godine dana od objave oglasa o nalazu stvari, ili ne dokažu svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar, tada se nađena stvar, odnosno novac dobiven njezinom prodajom predaje u neposredni posjed nalazniku.
Ukoliko se naknadno javi osoba koja je stvar izgubila ili njezin vlasnik, nalaznik mu mora vratiti stvar zajedno s dobivenim koristima, odnosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s kamatama po odbitku nužnih troškova, a onaj kome je stvar vraćena dužan je platiti nalazninu.
Nalaz blaga
Blagom se u smislu ovoga zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi ko im je vlasnik.
Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago na primjeren način u posjed, a ako se ustanovi da zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijoj teritorije je pronađeno.
Također je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu nadležno državno tijelo, a do predaje poduzeti nužne mjere za zaštitu blaga.
Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu, koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za nađenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova.
Jedna polovina nagrade pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali onaj koji je pokušao zatajiti nalaz blaga, nema pravo na nagradu.
Jedinica lokalne samouprave se može osloboditi svoje obaveze davanja nalaznine, odnosno nagrade i naknade troškova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku i vlasniku nekretnine preda blago u samostalni suposjed, u kojem će se slučaju na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga zakona o predaji stvari nalazniku i o sticanju vlasništva na nađenoj stvari.
Odredbe o pravu vlasnika nekretnine na nagradu na odgovarajući se način primjenjuju i na nosioca prava građenja, ako je blago nađeno u zgradi koja je izgrađena na pravu građenja ili njime odvojena od zemljišta.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga titulara da s tom stvari i njenim plodovima raspolaže po svome nahođenju, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograničenjima. U nastavku govorimo o tome šta je pravo vlasništva i kako se stiče pravo vlasništva.
Vlasnik ima pravo posjedovanja, upotrebe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Vlasnik stvari, ipak, ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima stvari postavljene zakonom. Ograničenje može biti nametnuto radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.
Pravo vlasništva može se odnositi na nekretnine i pokretne stvari.
Zakon o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine uređuje načine sticanja prava vlasništva. Pravo vlasništva može se steći na osnovu pravnog posla, kao što su kupovina ili ugovor o poklonu. Također, vlasništvo se može steći primjenom zakona, odlukom suda ili drugog nadležnog organa. Nasljeđivanje je još jedan način sticanja vlasništva, koji se primjenjuje nakon smrti ostavioca.
Odredbe zakona koje se odnose na sticanje vlasništva nad nekretninama važe i za pokretne stvari. Međutim, u nekim slučajevima zakon može odrediti drugačija pravila za pokretne stvari. Također, priroda pokretnih stvari može zahtijevati posebna pravila ili izuzetke. Na primjer, sticanje vlasništva nad vozilima može zahtijevati dodatnu registraciju.
Pravnim poslom sticalac prava vlasništva ne može steći to pravo u većem obimu od onog kojeg je imala osoba od koje je to pravo stečeno, osim kad sticanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.
Pravo vlasništva na osnovu zakona stiče se ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki. Ako nije šta drugo zakonom određeno, sticanjem vlasništva na osnovu zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je sticalac znao da postoje ili je to morao znati.
Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.
Nasljednik stiče vlasništvo nasljeđenih stvari u trenutku smrti ostavioca, ako zakonom nije drugačije određeno. Sticanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Sve što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).
Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je zakonom ili međunarodnim ugovorom drugačije određeno.
Strane osobe stiču pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji pod uvjetom reciprociteta, izuzev kada se pravo stiče naslijeđivanjem ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Pretpostavlja se da postoji reciprocitet. Listu zemalja s kojima ne postoji reciprocitet objavljuje Federalno ministarstvo pravde. Za to im je potrebno prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31. januara.
Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne smatraju se stranim osobama prema ovom zakonu ako su rođeni u BiH ili su njihovi potomci.
Ograničenja sticanja vlasništva
Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine na području, koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije, proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva.
Ako je strana osoba stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, prestaje pravo vlasništva na toj nekretnini.
U tom slučaju, strana osoba ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Sporazumni raskid ugovora o radu jedan je od načina za prestanak radnog odnosa. Propisan je članom 95. Zakona o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18, 44/22).
Sporazum o raskidu ugovora o radu je ugovor između uposlenika i poslodavca u kojem se definišu uslovi prestanka ugovora o radu.
Zaključuje se u pisanoj formi i potpisuju ga obje strane, što je uslov za njegovo pravno dejstvo.
Elementi sporazuma određuju se dogovorom strana, te jasno navode datum potpisivanja sporazuma i datum prestanka radnog odnosa.
Dogovor o bitnim pitanjima
Poslodavac i radnik dogovaraju se o svim pitanjima bitnim za prestanak ugovora o radu.
Sporazumom o raskidu ugovora o radu utvrđuju rok u kojem radni odnos prestaje, te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prekida radnog odnosa proizilaze.
Definiše se datum prestanka ugovora o radu, način plaćanja eventualno neizmirenih obveza poslodavca prema radniku, način podmirenja eventualnih obveza radnika prema poslodavcu, pitanje korištenja godišnjeg odmora, te otpremnina.
Pravilnikom o radu se može propisati koja prava poslodavac može dogovoriti s radnikom, poput obaveze radnika da čuva poslovu tajnu poslodavca u određenom periodu od prestanka ugovora o radu.
Može se dogovoriti i ostanak na radu određeni period radi uvođenja novog radnika uposao ili primopredaje sredstava rada i dokumentacije.
Prestanak ugovora o radu
Ugovor o radu prestaje da proizvodi pravno djestvo sa datumom koji je naveden u sporazumu kao datum raskidanja ugovora. Nastupanjem tog datuma prestaju prava i obaveze iz tog radnog odnosa.
U slučaju da poslodavac odbije zaključenje sporazuma o raskidu ugovora o radu, radnik može podnijeti otkaz ugovora o radu, nakon čega je dužan poštovati otkazni rok ugovoren u ugovoru o radu koji ne smije biti duži od mjesec dana.
U slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu, radnik nema pravo na naknadu za nezaposlene.
Primjer sporazuma o raskidu ugovora o radu
Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi. Ukoliko poslodavac u radnik sporazum o prestanku ugovora o radu zaključe usmenim putem, odnosno ukoliko Sporazum nije u pismenoj formi, tada Sporazum ne proizvodi pravne učinke i ništavan je.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Stručni saradnici u sudu imaju značajnu ulogu u sistemu bosanskohercegovačkog pravosuđa. Međutim, imenovanje i razrješenje stručnih saradnika u sudovima i tužilaštvima u BiH, trenutno nije regulisano na jedinstven način.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Stručni saradnici u sudu na nivou RS i FBiH
U skladu sa odredbama zakona o sudovima u entitetima Bosne i Hercegovine, sve stručne saradnike u redovnim sudovima na svim nivoima u RS i stručne saradnike u općinskim sudovima u FBiH, bira i imenuje VSTV.
Stručni saradnici i savjetnici Suda BiH zapošljavaju direktno, putem javnog konkursa.
Postupak prijema stručnih saradnika u sudu
Stručni saradnici u kantonalnim sudovima u FBiH, kao i stručni saradnici u okružnim i kantonalnim tužilaštvima u oba entiteta, zapošljavaju se u postupku predviđenom za državne službenike, odnosno namještenike, u skladu sa zakonima o državnoj službi i zakonima o radu.
Stručni saradnici Suda BiH zapošljavaju se u skladu sa Zakonom o radu u institucijama BiH i na njih se primjenjujue Zakon o platama i drugim naknadama u sudskim i pravosudnim institucijama na nivou BiH.
Uloga i status koji imaju stručni saradnici u sudu
Uloga i status saradnika i savjetnika u Sudu BiH nije ista kao u drugim sudovima. Oni ne obavljaju samostalno poslove sudije, niti su ovlašteni da u svojstvu sudije rade na određenim predmetima, kao što je to slučaj u ostalim sudovima.
Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 38/2005, 22/2006, 63/2010, 72/2010 – ispr., 7/2013 i 52/2014) uređuje organizaciju, nadležnost, finansiranje, pravosudnu upravu i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcioniranje općinskih sudova, kantonalnih sudova i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Ko može biti stručni saradnik u sudu
Stručni saradnici u sudu mogu biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom. Stručni saradnik može postupati i odlučivati u vanparničnim i izvršnim stvarima i sporovima male vrijednosti kada je to predviđeno zakonom u predmetima koje mu dodijeli predsjednik suda. Stručni saradnik pomaže sudiji u njegovom radu, vrši analizu pravnih pitanja, priprema predmete za suđenje, te obavlja, samostalno ili pod nadzorom i po uputstvima sudije, druge stručne poslove predviđene zakonom ili pravilnikom.
Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.
Koje zadatke mogu izvršavati stručni saradnici u sudu
Sudovi sude kao sudije pojedinci ili u vijećima sudija, odnosno u vijećima sudija i sudija porotnika, a u određenim slučajevima predviđenim zakonom mogu postupati i odlučivati i stručni saradnici.
Pripravnici, pod nadzorom sudije ili stručnog saradnika, mogu obavljati iste zadatke kao i stručni saradnici, s tim što ne mogu donositi odluke u predmetima.
Imajući u vidu činjenicu da je posao jedno od osnovnih egzistencijalnih pitanja, za građane je posebno značajan Zakon o radu. Zakon o radu FBiH propisuje zaključivanje ugovora o radu, vrste ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa.
U skladu sa Zakonom o radu FBiH („Službene novine FBiH br.: br. 26/16, 89/18 i 44/22), u pogledu trajanja, ugovore o radu dijelimo na one koji se zaključuju:
na neodređeno vrijeme;
na određeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatra se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.
Ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Odsustva koja se ne smatraju prekidom ugovora o radu
Odsustva sa rada u trajanju do 60 dana između uzastopnih ugovora o radu sa istim poslodavcem ne smatraju se prekidom ugovora o radu.
Kolektivnim ugovorom može biti utvrđen i duži vremenski period koji se ne smatra prekidom ugovora o radu.
Forma ugovora o radu i sadržaj ugovora o radu
Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, naročito, podatke o:
a. nazivu i sjedištu poslodavca;
b. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika;
c. trajanju ugovora o radu;
d. danu otpočinjanja rada;
e. mjestu rada;
f. radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
g. dužini i rasporedu radnog vremena;
h. plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate;
i. naknadi plaće;
j. trajanju godišnjeg odmora;
k. otkaznom roku i druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Umjesto prethodno navedenih podataka, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući član zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, kojim su uređena ta pitanja. Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa radnikom u pisanoj formi, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.
Radnopravni status direktora
Predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u skladu sa pravilnikom o radu. Direktor može zasnovati radni odnos na neodređeno ili određeno vrijeme. Radni odnos na određeno vrijeme traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog razrješenja. Na direktora se ne primjenjuju odredbe Glave IV-VII i XI ZAKONA.
Ako direktor obavlja poslovodnu funkciju bez radnog odnosa, prava, obaveze i odgovornosti se uređuju ugovorom, u skladu sa opštim aktom poslodavca.
Poslodavac je dužan radniku, uz pisani dokaz, dostaviti fotokopije prijava na obavezno osiguranje odmah na početku rada, kao i svake promjene osiguranja koja se tiče radnika.
Podaci koji se ne mogu tražiti prilikom zaključivanja ugovora o radu
Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i zaključivanja ugovora o radu, poslodavac ne može tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom, a naročito u vezi sa odredbom člana 8. ovog zakona.
