Author: admin

  • Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum

    Šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum

    Iako je službeni naziv “Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, u praksi se najčešće naziva Dejtonski sporazum, Dejtonski mirovni sporazum ili kolokvijalno Dejton. U ovom članku govorimo o tome šta je Dejtonski sporazum i kad je potpisan Dejtonski sporazum.

    Sadržaj članka:

    Šta je Dejtonski sporazum

    Dejtonski sporazum je pravni akt sporazumnog karaktera parafiran 21.11.1995. godine u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

    Potpisivanju su prethodili mnogobrojni napori i pregovori, domaćih i međunarodnih faktora, a sve sa ciljem da bi se zvanično prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini.

    Osnovni cilj Sporazuma je kreiranje okvira kako bi strane potpisnice mogle regulirati svoje odnose u skladu s načelima koja su izložena u Povelji Ujedinjenih naroda, kao i s Helsinškim završnim dokumentom i drugim dokumentima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi.

    U skladu sa Sporazumom, strane su dužne posebno potpuno poštovati međusobnu suverenu jednakost, rješavati sporove mirnim putem, te se suzdržati od svake akcije prijetnjom ili upotrebom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države.

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Kada je potpisan Dejtonski sporazum

    Iako se naziva Dejtonski sporazum, po mjestu gdje je parafiran, u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo, Dejtonski sporazum je potpisan u Jelisejskoj palati u Parizu 14.12.1995. godine.

    Glavni učesnici cjelokupnog procesa su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik SlobodanMilošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

    Sadašnja administrativna podjela Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora.

    Tekst Ustava BiH predstavlja Aneks 4 usvojenog mirovnog sporazuma, a njime je Bosna i Hercegovina transformirana u složenu i decentraliziranu državnu tvorevinu s dva entiteta – Federacijom BiH i Republikom Srpskom.

    Izvorni tekst Ustava BiH napisan je na engleskom jeziku.

    Dejtonski sporazum danas

    Dejtonski mirovni sporazum danas je po mnogima prevaziđen i kritikuju ga uglavnom sve tri bosanske strane, mada se službena srpska politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njoj rušenje Republike Srpske, koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena.

    Problem Dana Republike Srpske

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ugovor o radu može prestati na više različitih načina, naprimjer, ispunjavanjem uslova za penzionisanje, otkazom ugovora o radu, istekom roka na koji je ugvor o radu zaključen, ali i sporazumom poslodavca i radnika. Šta je sporazum o prestanku ugovora o radu i kako napisati sporazum o prestanku ugovora o radu, o tome govorimo u nastavku uz primjer.

    Sadržaj članka:

    Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi. Ukoliko poslodavac u radnik sporazum o prestanku ugovora o radu zaključe usmenim putem, odnosno ukoliko Sporazum nije u pismenoj formi, tada Sporazum ne proizvodi pravne učinke i ništavan je.

    Ovo iz razloga da bi se spriječile eventualne zloupotrebe, te da bi se osiguralo da Sporazum odražava pravu i pravno valjanu volju ugovornih strana datu bez prisile, prevare, prijetnje i zablude

    Ovaj Sporazumom mora sadržavati podatke o roku u kojem radni odnos prestaje, te način na koji će se urediti sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz
    prekida radnog odnosa proizilaze.

    Šta ako poslodavac odbije Sporazum o prestanku ugovora o radu

    Ako se dogodi da poslodavac ne želi da zaključi Sporazum o prestanku ugovora o radu, u tom slučaju radnik može podnijeti otkaz ugovora o radu. Tada bi se primjenjivale odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora o radu, uključujući i poštivanje otkaznog roka ugovorenog u ugovoru o radu.

    Trajanje otkaznog roka

    Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.

    Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.

    Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.

    Otkaz ugovora o radu

    Otpremnina u slučaju Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Zakonom nije propisana obaveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu, ali tu obavezu mogu stvoriti ugovorne strane same, sporazumom, jer im to omogućava sloboda ugovaranja.

    Mane Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    U slučaju sporazumnog prestanka  ugovora o radu, radnik nema pravo na naknadu za nezaposlene, kao što bi imao da mu je ugovor o radu otkazan od strane poslodavca.

    Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Federaciji Bosne i Hercegovine izričito je propisano da nezaposlena osoba nema pravo na novčanu naknadu kada je svjesno doprinijela prestanku radnog odnosa.

    Zaključivanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu radnik je svjesno izrazio volju da mu ugovor o radu prestane, odnosno doprinio prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Sporazumom o prestanku ugovora o radu poslodavac i radnik dogovaraju se o svim pitanjima bitnim za prestanak ugovora o radu te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prestanka radnog odnosa proizilaze.

    Zakon ne propisuje sadržaj Sporazuma o prestanku radnog odnosa.

    Sadržaj Sporazuma o prestanku ugovora o radu može, ali ne mora biti propisan pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, prilikom njegovog zaključivanja.

    U slučaju da nije propisan, sporazumom se neposredno utvrđuju međusobna prava i obaveze.

    Primjer Sporazuma o prestanku ugovora o radu

    Preuzmite Word dokument Sporazuma o prestanku ugovora o radu:

    SPORAZUM O PRESTANKU UGOVORA O RADU

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje

    Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, reguliše i pitanje vanbračne zajednice, te pravne učinke vanbračne zajednice žene i muškarca. Međutim, šta je vanbračna zajednica i kako se dokazuje?

    Sadržaj članka:

    Šta je vanbračna zajednica

    Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

    Kada vanbračni partneri mogu usvojiti dijete

    Vanbračni partneri koji žive najmanje pet godina u vanbračnoj zajednici mogu potpuno usvojiti dijete.

    Osoba koja nije u braku i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici koja traje najmanje pet godina, mogu nepotpuno usvojiti dijete ako za to postoje naročito opravdani razlozi.

    Nepotpuno usvojenje

    Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godine života. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina potreban je njegov pristanak.

    Izdržavanje vanbračnih partnera

    Međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika njihova je dužnost i pravo kada je to predviđeno Porodičnim zakonom.

    U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika ne može ostvariti u cijelosti ili djelimično, društvena zajednica pruža, pod uvjetima određenim zakonom, neosiguranim članovima porodice sredstva neophodna za izdržavanje.

    Odricanje od prava i dužnosti izdržavanja nema pravnog učinka.

    Bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

    Pravo na izdržavanje prestaje ako izdržavani razvedeni bračni partner, ili bračni partner iz poništenog braka sklopi novi brak, ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ili postane nedostojan tog prava, ili ako više ne postoji neki od prethodno pomenutih uvjeta.

    Vanbračni partner koji ispunjava uvjete za izdržavanje ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera nakon prestanka vanbračne zajednice.

    Tužba za izdržavanje vanbračnog partnera može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice, a sud može odbiti zahtjev za izdržavanje vanbračnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog vanbračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajednici, ili ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog vanbračnog partnera.

    Izdržavanje majke vanbračnog djeteta

    Troškove izazvane trudnoćom i porođajem vanbračnog djeteta snose majka i otac u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

    Otac vanbračnog djeteta dužan je, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržavati majku svog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako se majka stara o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

    Imovina vanbračnih partnera

    Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici smatra se njihovom vanbračnom stečevinom.

    Na ovu imovinu primjenjuju se odredbe ovog Zakona o bračnoj stečevini.

    Kako se dokazuje vanbračna zajednica

    Imajući u vidu prethodno napisano, činjenica je da se prava i obaveze vanbračnih partnera formalno-pravno izjednačavaju.

    Međutim, ne možemo govoriti o potpunoj ravnopravnosti, budući da se vanbračna zajednica mora dokazivati sudskim putem, u slučaju kada je potrebno ostvariti neko pravo, obično u ostavinskom postupku.

    Praksa pokazuje da od svih dokaza, najveću pravnu snagu imaju pisane isprave, zatim svjedoci, a potom saslušanje parničnih stranaka.

    To mogu biti dokazi koji se odnose na prijavu mjesta prebivališta, odnosno boravišta, iskazi komšija, kućne liste ili neka druga dokumentacija koja je nastala za vrijeme trajanja vanbračne zajednice.

    Nakon materijalnih dokaza, relevantni su i iskazi svjedoka, te svi ostali relevantni dokazi koji mogu poslužiti kako bi se nedvojbeno utvrdilo da je vanbračna zajednica postojala.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Angažovanje studenata za rad

    Angažovanje studenata za rad

    Ako se odluči za angažovanje studenata za rad, poslodavac treba uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Sadržaj članka:

    Potreba studenata za radnim angažmanom

    Imajući u vidu sve obaveze koje studiranje nosi sa sobom, kod velikog broja studenata javlja se potreba za zasnivanjem radnog odnosa kako bi bili u mogućnosti finansirati studiranje, ili zaraditi za džeparac, odmor ili neku drugu potrebu.

    Međutim, tu se postavlja pitanje da li je i na koji način je moguće angažovati studente na rad putem studentskih servisa, i je li to moguće uraditi primjenom odredaba Zakona o radu koje se odnose na obavljanje privremenih i povremenih poslova?

    Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova

    Odredbama Zakona o radu FBiH predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

    Članom166. Zakona propisano je da se za obavljanje privremenih i povremenih poslova može zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod određenim uvjetima.

    Privremeni i povremeni poslovi moraju biti utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu.

    Ti poslovi ne smiju da predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom.

    Također, ne mogu da traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

    Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu s propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

    Vrste ugovora o radu

    Angažovanje studenata za rad

    Uvažavajući prethodne odredbe, te činjenicu da Zakon, osim uvjeta u pogledu godina života, ne propisuje druge uvjete za zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa našim tumačenjem odredaba Zakona, ne postoje smetnje za angažovanje studenata putem zaključivanja ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova s poslodavcem.

    Naravno u svakom pojedinačnom slučaju bi bilo potrebno uzeti u obzir eventualne smetnje za ovakvu vrstu angažmana, koje bi zbog statusa i obaveza studenta mogle proizlaziti iz propisa u oblasti obrazovanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u FBiH

    Zakon o radu FBiH propisuje je da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem. Također je propisano je da će Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće. U skladu s tim, dolazimo i do odgovora na pitanje koja je najniža satnica u FBiH?

    Sadržaj članka:

    Odredbe Zakona o radu o najnižoj plaći

    Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018), odredom člana 78. st. 1. i 2. bilo je propisano da se najniža plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, i to na osnovu najniže cijene rada utvrđene kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    Nakon izmjena i dopuna Zakona, propisano je da Vlada Federacije utvrđuje najnižu plaću nakon konsultacija sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, te da će Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u saradnji sa Federalnim zavodom za programiranje razvoja, a uz prethodne konsultacije sa Ekonomsko-socijalnim vijećem, donijeti propis kojim će propisati metodologiju izračuna i usklađivanja najniže plaće.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH

    Budući da govorimo o periodu prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH, za razumijevanje pitanja najniže satnice u FBiH, relevantan je član 138. stav 1. Zakona o radu FBiH.

    Član 138. tada je propisivao: “Opći kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije.

    Na taj način su određene strane ovlaštene za zaključivanje općeg kolektivnog ugovora.

    Po tom osnovu, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije BiH su zaključili Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 48/16 i 62/16), koji je stupio na snagu 23. 6. 2016. godine.

    U odredbi člana 7. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine bilo je navedeno da najnižu satnicu utvrđuje Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH, najkasnije do 1.12. u tekućoj, za narednu godinu, te da ukoliko se u navedenom roku ne postigne dogovor o najnižoj satnici, utvrđena najniža satnica za prethodnu godinu primjenjuje se za narednu ili do postizanja dogovora o najnižoj satnici.

    Najniža satnica u FBiH

    Najniža satnica u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2016. godinu, prije oporezivanja, ne može biti manja od 2,31 KM.

    Međutim, i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 89/2018) najniža satnica u FBiH ostaje 2,31 KM, budući da nije postignut drugačiji dogovor.

    Ovaj stav zauzima i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike FBiH koje je na ovu temu dalo i Mišljenje br. 03-34/11-42/19 od 11.1.2019. godine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Prijevoz djeteta na prednjem sjedištu

    Prijevoz djeteta na prednjem sjedištu

    Nije rijetka situacija da vidimo dijete na prednjem sjedištu automobila na cestama u Bosni i Hercegovini, međutim, osim što je to opasno po sigurnost djeteta, ali i ostalih koji se nalaze u automobilu, prijevoz djeteta na prednjem sjedištu je zabranjen i u skladu sa odredbama Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini.

    Sadržaj članka:

    Korištenje bezbjednosnih pojaseva i kazne za nekorištenje pojasa

    Vozač motornog vozila i lica koja se prevoze tim vozilom dužna su da koriste bezbjednosne pojaseve za vrijeme dok se vozilo kreće u saobraćaju na javnom putu.

    Javni put je površina od opšteg značaja za saobraćaj, koju svako može slobodno da koristi pod uslovima određenim zakonom i koju je nadležni organ proglasio javnim putem, kao i ulica u naselju.

    Novčanom kaznom od 100,00 KM do 300,00 KM kazniće se za prekršaj vozač ili drugo lice koje se za vrijeme vožnje u motornom vozilu ne veže bezbjednosnim pojasom.

    Ko se ne smije prevoziti na prednjem sjedištu

    U putničkom automobilu na prednjem sjedištu do vozača ne smije da se prevozi lice koje je očigledno pod uticajem alkohola ili opojnih sredstava.

    U putničkom automobilu na prednjem sjedištu do vozača ne smije se prevoziti ni dijete mlađe od 12 godina.

    Kada se dijete smije prevoziti na prednjem sjedištu

    Vozač je dužan da se, prije početka upravljanja vozilom, pobrine za adekvatnu bezbjednosnu zaštitu djece mlađe od 12 godina

    Iako Zakon izričito zabranjuje prijevoz djece mlađe od 12 godina na prednjem sjedištu, u putničkom automobilu vozač može prevoziti dijete mlađe od dvije godine na prednjem sjedištu ako vozilo nema vazdušni jastuk za suvozača ili je vazdušni jastuk za suvozača isključen.

    Dijete mlađe od dvije godine se smije prevoziti na prednjem sjedištu i ako se dijete prevozi u sigurnosnoj sjedalici postavljenoj suprotno smjeru kretanja vozila, a koja je pričvršćena za sjedište pomoću sigurnosnog pojasa u tri tačke vezivanja ili posebnim kopčama u vozilu.

    Dijete u sigurnosnoj sjedalici mora biti vezano.

    Uslovi za prijevoz djeteta na zadnjem sjedištu

    Budući da se radi o posebno osjetljivoj kategoriji putnika, regulisano je i pitanje prijevoza djece na zadnjem sjedištu.

    U putničkom automobilu na zadnjem sjedištu vozač smije prevoziti dijete mlađe od pet godina samo kada je dijete ispravno vezano u sigurnosnoj sjedalici koja je za sjedište pričvršćena pomoću sigurnosnog pojasa u tri tačke vezivanja ili posebnim kopčama u vozilu.

    Vozač u putničkom automobilu smije prevoziti dijete starije od pet a mlađe od dvanaest godina na zadnjem sjedištu samo kada dijete sjedi na posebnom podmetaču prilagođenom njegovoj visini koji omogućava upotrebu sigurnosnog pojasa i kada je ispravno vezano sigurnosnim pojasom.

    Dijete starije od pet, a mlađe od dvanaest godina smije se prevoziti na zadnjem sjedištu ako je ispravno vezano u sigurnosnoj sjedalici koja je za sjedište pričvršćena pomoću sigurnosnog pojasa u tri tačke vezivanja ili posebnim kopčama u vozilu.

    Kazna za nepropisan prijevoz djece

    Novčanom kaznom od 40,00 KM kazniće se za prekršaj vozač koji u putničkom automobilu prevozi dijete protivno uslovima za prijevoz djece na prednjem i zadnjem sjedištu.

    Ko propisuje uslove prijevoza djece

    Uslove koji se odnose na prijevoz djeteta na prednjem sjedištu, odnosno generalno uslove prijevoza djece mlađe od 12 godina, posebnim pravilnikom detaljnije propisuje ministar nadležan za poslove saobraćaja.

    Ukoliko ste zainteresovani za propise o tome koja je obavezna zimska oprema, možete da pročitate članak koji smo pisali na tu temu.

    Obavezna zimska oprema

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu

    Građenje na tuđem zemljištu stvaran je problem koji se pojavljuje u praksi i jedan je od načina sticanja prava vlasništva. U skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima FBiH, zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta.

    Sadržaj članka:

    Prava vlasnika zemljišta

    Budući da je u praksi moguće da se dogodi da osoba gradi na zemljištu koje joj ne pripada, vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište zajedno sa zgradom. U tom slučaju, onaj koji je gradio na tuđem zemljištu moći će od vlasnika tražiti naknadu u skladu sa pravilima obligacionog prava.

    https://www.pravniblog.com/stvarno-pravo/pravo-vlasnistva/

    Zahtjevi koje vlasnik zemljišta može postaviti

    Vlasnik zemljišta također može zahtijevati da nesavjesan graditelj, odnosno graditelj koji je znao da gradi na tuđem zemljištu, uspostavi prijašnje stanje. U spostavljanje prijašnjeg stanja značilo bi rušenje objekta i uklanjanje materijala. Postoji mogućnost i da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni. U oba slučaja, vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obligacionog prava.

    Šta ako se vlasnik nije suprotstavio građenju na njegovom zemljištu

    Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odmah po uočavanju gradnje usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu.

    U tom slučaju, prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.

    Međutim, ako graditelj nije bio savjestan, odnosno ako je znao ili je morao znati da zemljište nije njegovo, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode usprotivio gradnji iako je znao za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

    Gradnja tuđim materijalom

    Moguća je i situacija da vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tuđim materijalom. Ako on ili neko drugi ugradi u nekretninu tuđu stvar, koja se ne može odvojiti bez nesrazmjerno velikih troškova, vlasništvo nekretnine se proteže i na ugrađenu stvar.

    Prava na naknadu vlasnika materijala uređuju se također po pravilima obligacionog prava.

    Dogradnja, nadziđivanje, preuređenje i ulaganje

    Dogradnjom, nadziđivanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih na može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadzidane odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio.

    Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava.

    Prekoračenje međe građenjem

    Ako je građenjem zgrade prekoračena međa, odnosno granica između susjednih parcela, savjesni graditelj stiče pravo vlasništva na zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta.

    Kada je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu štete ili ustupiti zemljište graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti.

    Građenje na tuđem pravu građenja

    Kad je građeno na tuđem zemljištu opterećenom pravom građenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta kao u slučaju građenja na tuđem zemljištu i slučaju prekoračenja međe građenjem.

    Sijanje i sađenje

    Biljke koje puste korijenje u zemljištu vlasništvo su vlasnika tog zemljišta, nezavisno o tome ko je bio vlasnik sjemena ili sadnice.

    Priraštaj zemljišta

    Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije opće dobro, tada otok pravno prirasta zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovine vodotoka, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako je otok koji nije opće dobro nastao na jednoj polovici vodotoka, u cjelini prirasta zemljištu na bližoj obali.

    Ova pravila se ne primjenjuju ako otok nastane presušivanjem vode, diobom vode na više rukavaca ili ako zemljišta budu poplavljena.

    Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog komada zemljišta ima pravo u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta. Ako nakon isteka roka od godine dana otrgnuti komad zemljišta nije vraćen, isti postaje sastavni dio zemljišta kojem je pripojen.

    Zemlja koju vodotok taloži na neko zemljište priraštaj je toga zemljišta.

    O tome ko je stekao pravo vlasništva prethodno pobrojanim slučajevima odlučuje sud.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Zakonom o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu. Međutim, kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoja prava, donosimo vam primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete.

    Sadržaj članka:

    Šta je kleveta

    Kleveta je radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.

    O kleveti smo opširno pisali u jednom od ranijih članaka.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Ko je odgovoran za klevetu

    Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

    Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.

    Prethodno pomenuta lica odgovorna su za štetu ako su namjerno ili iz nepažnje iznijeli ili pronijeli izražavanje neistinite činjenice.

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Klevetanje umrlog lica

    Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na umrlo lice, nasljednik prvog reda tog lica može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uslovom da je takvo izražavanje nanijelo štetu ugledu nasljednika.

    Obaveza ublažavanja štete

    Oštećeni je dužan da poduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.

    Ispravka prije tužbe zbog klevete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi tri (3) mjeseca od dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje neistinite činjenice i za identitet štetnika i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka jedne (1) godine od dana kada je to izražavanje izneseno trećem licu.

    Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od tri (3) mjeseca od dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.

    Nadležni sud u slučaju tužbe za klevetu

    Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja nadležan je općinski sud.

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Pri pisanju tužbe za naknadu štete zbog klevete pokušajte da opišete radnje tuženog iz kojih sud nedvojbeno može utvrditi da se radi o kleveti.

    To podrazumjeva podatke o tome gdje je i kome iznesena kleveta, na koji način, te ostale relevantne podatke o tome da bi se moglo utvrditi da se radi o iznošenju ili pronošenju neistinite činjenice.

    TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG KLEVETEPreuzmi

    Za potpuno razumjevanje Zakona o zaštiti od klevete FBiH, upućujemo vas da pročitate cjelokupan tekst Zakona, te poduzmete sve Zakonom predviđene aktivnosti prije podnošenja tužbe.

    Napomena

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz poznavanja stranog jezika

    Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz poznavanja stranog jezika

    Kandidati koji se prijavljuju na konkurse koje raspisuju organi posredstvoma Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine, dužni su svu potrebnu dokumentaciju na oglas dostaviti u skladu sa Pravilnikom o karakteru i sadržaju javnog konkursa, načinu sprovođenja intervjua i obrascima za sprovođenje intervjua. U ovome članku saznajte koje su to isprave koje mogu poslužiti kao dokaz poznavanja stranog jezika.

    Sadržaj članka:

    Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz poznavanja stranog jezika

    Kao dokaz o poznavanju ili znanju jezika mogu se koristiti sljedeći dokazi:

    – uvjerenje škola ili drugih institucija koje se bave obučavanjem znanja stranih jezika, bez obzira da li se nalaze u Bosni i Hercegovini ili izvan nje;

    – uvjerenje fakulteta (o provjeri znanja jezika, položenom ispitu stranog jezika tokom školovanja), kao i druga isprava fakulteta (ovjerena kopija upisnice/indeksa, dodatak diplomi) koja potvrđuje poznavanje ili znanje jezika, odnosno položene ispite stranih jezika;

    – diploma ili druga isprava koja potvrđuje stečeno zvanje ili zanimanje koje je neposredno vezano za znanje stranog jezika (npr. profesora jezika, jezičkog prevodioca, asistenta prevodioca i sl.);

    – diploma završenog fakulteta ili stečenog naučnog zvanja u Bosni i Hercegovini ili u inozemstvu na osnovi koje se nedvosmisleno može utvrditi da je isto školovanje u cjelini ili u pretežnom dijelu završeno na stranom jeziku.

    Jezik na kojem mora biti napisana Isprava o poznavanju stranog jezika

    Navedeni dokazi moraju biti na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

    Izuzetno, dokazi mogu biti na jednom od diplomatskih ili drugih svjetskih jezika.

    Obaveza je da to bude na onom jeziku koji se traži u konkretnom slučaju kao poseban uvjet za navedeno radno mjesto za koje se podnosi prijava.

    U tom slučaju mora da postoji alfabetska interoperabilnost s jednim od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

    Šta ne može poslužiti kao dokaz o poznavanju stranog jezika

    – Ne dostavljati potvrdu ili uvjerenje poslodavca gdje je lice bilo u radnom odnosu, kojom poslodavac potvrđuje znanje stranog jezika. Takvi dokazi nisu valjani jer isti nije registrovan za obavljanje te djelatnosti. 

    – Ne dostavljati svjedočanstva o završenim razredima srednje škole. 

    Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz o aktivnom znanju stranog jezika

    • Kod dokazivanja aktivnog znanja jezika kao dokazi  mogu se koristiti uvjerenje, potvrda ili certifikat o aktivnom znanju jezika, najmanje B2 nivoa ili ekvivalenta nivoa B2. Oni moraju biti izdati od strane škole ili druge institucije koja se bavi edukacijom stranih jezika, bez obzira da li se nalazi u Bosni i Hercegovini ili izvan nje.
    • Kao dokaz može poslužiti i stečeno zvanje ili zanimanje koje je neposredno vezano za znanje stranog jezika i diploma završenog fakulteta ili stečenog naučnog zvanja završenog na stranom jeziku.
    • Ne dostavljati potvrdu ili uvjerenje poslodavca gdje je lice bilo u radnom odnosu, kojom poslodavac potvrđuje znanje stranog jezika, jer isti nije registrovan za obavljanje te djelatnosti, te takvi dokazi nisu valjani. 
    • Ne dostavljati svjedočanstva o završenim razredima srednje škole. 
    • Ocjene iz indexa/dodatka diplomi – položeni ispiti ne mogu dokazati aktivno znanje jezika.
    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Spisak advokata Čapljina

    Spisak advokata Čapljina

    Advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan je u imenik nadležne advokatske komore i obavlja advokatsku djelatnost. Posao advokata podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema. Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). Ovaj članak sadrži adrese, brojeve telefona i faxa, te email adrese advokata iz vaše regije, grada ili općine.

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Spisak advokata Čapljina

    Barbarić FranjoAnte Starčevića bbmob: 063/405-578, odvjetnik.fbarbaric@gmail.comČapljina
    Jurković BožoPetra Krešimira IVmob: 063 832-440, boskojurkovic@yahoo.comČapljina
    Karadeglić BrankoB. Radića bbmob: 063 911-209, adv.b.karadeglic@hotmail.comČapljina
    Katić AzraMate Bobana bbtel: 036 805-160, mob: 063/357-351 azrakatic41@gmail.comČapljina
    Krešić BojanA. Starčevića bbtel: 036 805-122, mob: 063 350-503, bojankresic@yahoo.comČapljina
    Krešić JosipA. Starčevića bbtel: 036 805-122, mob: 063 321-561, odvjetnicki.ured.Kresic@gmail.comČapljina
    Lukenda GoranG. Šuška bbtel: 036 806-371, mob: 063 376-643, odvjetnik.lukenda@tel.net.baČapljina
    Mandrapa BrankoB. Radića bbtel: 036 806-838, mob: 063 362-808, odvjetnik-mandrapa@tel.net.baČapljina
    Puljić AngelaAnte Starčevića 31tel: 036 806-806, fax: tel: 036 810-540, odvj.ured.puljic@tel.net.baČapljina
    Puljić PetarAnte Starčevića 31tel: 036 806-806, fax: tel: 036 810-540, mob: 063 324-007, odvj.ured.puljic@tel.net.baČapljina
    Puljić GoranAnte Starčevića 31tel: 036 806-806, fax: tel: 036 810-540, mob: 063 423-265Čapljina
    Rebac-Filipović MonikaZ. Frankopanatel: 036 805-890, mob: 063 459-000, monika.rebacfilipovic@gmail.comČapljina

    Napomena

    Ovaj spisak advokata dio je spiska advokata regionalnih komora u Federaciji Bosne i Hercegovine i ažuran je u trenutku pisanja ovoga članka. Preuzet je sa stranice Advokatske/Odvjetničke komore FBiH.

    Pravni blog ne odgovara za ažurnost ove liste, te je moguće da u međuvremenu dođe do određenih promjena, u smislu da neki od advokata koji su trenutno na listi više ne budu aktivni, ili da se na listu upišu drugi advokati.