Oni koji žive i rade u inostranstvu, a imaju porodicu ili imovinu u državama svoga porijekla, u nekom trenutku dođu u situaciju da moraju ovlastiti nekoga u domovini da ih zastupa. Može se raditi o ostavinskoj raspravi, zastupanju kod nekog organa uprave ili kod notara, pred sudom ili o prodaji imovine. Najbrži i najpraktičniji način za to često se čini slanje punomoći putem e-maila. Ali da li punomoć iz inostranstva e-mailom ima pravnu snagu?
Odgovor nije jednostavan. Sve zavisi od toga kako je punomoć sastavljena, gdje je potpisana, i ko je treba prihvatiti.
Sadržaj članka:
- Brzina na štetu pravne forme
- Šta znači „validna“ punomoć?
- Ko odlučuje je li potreban original ili kopija
- Uvijek provjerite šta traži onaj ko prima punomoć
- Besplatan obrazac punomoći
- Podržite Pravni blog
Brzina na štetu pravne forme
Danas je sasvim prirodno da važan dokument skeniramo i pošaljemo mailom. Međutim, pravni sistem, ili oni koji postupaju u okviru tog sistema, ne funkcionišu uvijek u skladu s logikom svakodnevnog života. Svakako da uvijek morate biti u mogućnosti da ostvarite svoje pravo, bez obzira ko o njemu odlučuje, ali nekada stvari želite završiti što je brže moguće i ne želite dokazivati da ste upravu.
Značajno je da se u zakone uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.
Iako je primjetan trend digitalizacije u upravi, u većini balkanskih zemalja još uvijek dominira papirna dokumentacija. To naročito kada se radi o osjetljivim dokumentima, punomoćima koje se koriste u službenim postupcima. Bez odgovarajuće forme, sadržaja i ovjere, čak i savršeno napisana punomoć može biti proglašena nevažećom.
U većini slučajeva, punomoć dostavljena elektronski, kao PDF ili sken, može poslužiti samo kao privremena potvrda namjere, ali ne i kao formalna osnova za djelovanje, naročito kada su u pitanju organi, notari, sudovi ili banke. Ti subjekti će gotovo uvijek zahtijevati original i to uredno ovjeren.
Šta znači „validna“ punomoć?
Ako se punomoć potpisuje izvan države u kojoj će se koristiti, prvi korak je njena ovjera kod notara, opštine ili drugog nadležnog organa u zemlji u kojoj se nalazite. Da bi takva isprava bila pravno priznala i upotrebljiva u zemlji prijema, mora biti prevedena i legalizovana. To podrazumijeva dodatne korake, u zavisnosti od zemlje iz koje se šalje.
Zemlje potpisnice Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. godine koriste tzv. apostille pečat. To je jednostavan način potvrde autentičnosti dokumenta. Jedan pečat, jednostavna procedura, i punomoć je spremna za korištenje u BiH. Ako se nalazite u zemlji koja je članica konvencije, npr. Njemačka, Austrija, Švicarska, Slovenija, Hrvatska, SAD, ovjera kod nadležnog organa ili notara i apostille biće dovoljni.
S druge strane, ako dolazite iz zemlje koja nije potpisnica konvencije, npr. Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati, neke zemlje Afrike ili Azije, onda je potrebna klasična legalizacija. To obično uključuje ovjeru kod lokalnog notara, ministarstva vanjskih poslova dotične zemlje, a zatim i u ambasadi ili konzulatu vaše države.
Ko odlučuje je li potreban original ili kopija
Čak i kad ste ispoštovali sve korake, sastavili punomoć, preveli je ako je na stranom jeziku, ovjerili je i opskrbili apostilleom i dalje ostaje jedno važno pitanje. Da li je dovoljno poslati je putem e-maila?
Praksa u BiH pokazuje da gotovo svi sudovi, oragani uprave, notari i drugi pravni subjekti zahtijevaju original punomoći. Dakle, zahtijevaju fizički dokument koji je potpisan rukom i ovjeren pečatom.
E-mail sa skeniranim dokumentom rijetko će biti dovoljan osim u situacijama kada postoji prethodni dogovor ili privremena hitnost. U postupcima pred sudom, skenirana punomoć se može priložiti uz napomenu da će original biti dostavljen naknadno, ali to je samo privremeno rješenje.
Zato je uvijek najpametnije da original punomoći pošaljete poštom ili kurirskom službom. Brže opcije poput DHL-a ili FedEx-a jesu skuplje, ali mogu značiti razliku između uspješno provedenog postupka i odbijanja zbog „neuredne dokumentacije“.
Uvijek provjerite šta traži onaj ko prima punomoć
Svaki sud, organ uprave, notar, općina ili institucija može imati svoje tehničke zahtjeve u pogledu punomoći. Neki insistiraju na tačnom formatu, drugi na izričitim ovlaštenjima. Zato je najvažnije pravilo da se prvo informišete kod onoga kome šaljete punomoć. Zahtijevajte da vam kažu šta konkretno traže.
Da li priznaju skeniranu kopiju dok ne stigne original? Treba li posebna formulacija punomoći? Da li žele običnu ovjeru ili prihvataju apostille? Raspitivanje unaprijed može vam uštedjeti dane ili sedmice čekanja, nerviranja i dodatnih troškova.
Besplatan obrazac punomoći
Ukoliko vam je potrebna pomoć da sastavite punomoć, pretražite našu bazu besplatnih pravnih obrazaca.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
