S početkom primjene izmjena Zakona o Jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa, svaki poslodavac dužan je podnijeti prijavu nadležnoj poreznoj ispostavi najkasnije dan prije početka rada zaposlenika. Pišemo o tome šta je obrazac JS3100.
Obrazac JS3100je zvanični dokument koji se koristi za prijavu zaposlenika u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa u Federaciji BiH. Njime poslodavci prijavljuju novozaposlene radnike nadležnoj poreznoj ispostavi najkasnije dan prije početka rada.
Korištenjem ovog obrasca, Porezna uprava FBiH evidentira zaposlenika i omogućava obračun i uplatu obaveznih doprinosa, uključujući penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti.
Ko je dužan prijaviti zaposlenike?
Prema novim zakonskim odredbama, svi obveznici uplate doprinosa, odnosno poslodavci, moraju izvršiti prijavu radnika prije nego što on stupi na radno mjesto.
Cilj ovih izmjena je suzbijanje rada na crno i osiguranje prava zaposlenika na zdravstveno i penziono osiguranje.
Prijava zaposlenika vrši se putem obrasca JS3100, koji je dostupan na zvaničnoj web stranici Porezne uprave FBiH. Nakon što se obrazac popuni, predaje se u nadležnu poreznu ispostavu, koja se određuje prema:
sjedištu poslodavca ili poslovne jedinice,
prebivalištu zaposlenika ako radi u institucijama BiH,
poslovnoj jedinici u FBiH ako je poslodavac iz Republike Srpske, Brčko Distrikta ili inostranstva.
Poštivanje ove procedure ključno je za izbjegavanje sankcija i dodatnih troškova koje mogu nastati zbog neprijavljenog rada.
Provjera uplaćenih doprinosa putem interneta
Zaposlenici imaju mogućnost da putem web stranice Porezne uprave FBiH provjere iznos uplaćenih doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Unosom pristupnih podataka, mogu brzo dobiti uvid u svoje evidencije, počevši od 1. januara 2011. godine.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Izvršna isprava je veoma bitan i koristan pravni dokument koji omogućava povjeriocima da ostvare svoja potraživanja bez potrebe za vođenjem dodatnog sudskog postupka. Ova isprava predstavlja osnov za pokretanje izvršnog postupka, koji omogućava prinudnu naplatu dugovanja putem sudskog izvršenja. Da bi u potpunosti shvatili šta je izvršna isprava, bitno je zapamtiti da se izvršna isprava koristi kada dužnik ne ispuni svoju obavezu dobrovoljno u predviđenom roku, paricionom roku, omogućavajući sudu da donese rješenje o izvršenju.
Izvršne isprave mogu biti različite, ali se u pravilu dijele u nekoliko glavnih kategorija:
Sudske odluke, gdje spadaju presude i rješenja koja su postala pravosnažna i izvršna.
Notarski akti, odnosno ugovori ili druge isprave sačinjene kod notara, koje sadrže klauzulu izvršnosti.
Upravni akti, ili odluke nadležnih organa uprave koje su stekle izvršnu snagu.
Sporazumi i ugovori, određeni sporazumi mogu imati status izvršne isprave ako su potpisani pred nadležnim organima i sadrže obavezu izvršenja.
Kako se izvršna isprava koristi u postupku?
Da bi neka isprava bila izvršna, mora jasno određivati obavezu – šta tačno dužnik duguje i kome.
Također, mora sadržavati rok do kojeg je obaveza trebala biti ispunjena.
Sud ili nadležni organ potvrđuje izvršnost dokumenta, čime on postaje pravni osnov za naplatu. Nakon toga, sud donosi rješenje o izvršenju, a prinudna naplata može se sprovesti pljenidbom imovine, blokadom računa ili prodajom nepokretnosti dužnika.
Potvrda o izvršnosti
Kada se podnosi prijedlog za izvršenje sudu koji nije donio prvostepenu odluku, uz prijedlog se mora dostaviti izvršna isprava u originalu ili ovjerenom prijepisu sa potvrdom o izvršnosti. Ovu potvrdu izdaje sud ili drugo nadležno tijelo koje je odlučivalo o potraživanju u prvom stepenu.
Međutim, izvršne isprave notara ne zahtijevaju posebnu potvrdu o izvršnosti. Njihova izvršnost se utvrđuje prema pravilima definisanim Zakonom o notarima.
U slučajevima kada je potvrda o izvršnosti neosnovano izdata, izvršenik može podnijeti prijedlog za njeno ukidanje. O tome odlučuje isti sud ili organ vlasti koji je potvrdu izdao. Ovaj zahtjev mora biti podnesen u roku od osam dana od dana kada je izvršeniku dostavljeno rješenje o izvršenju.
Ako se prijedlog za izvršenje temelji na vjerodostojnoj ispravi, uz prijedlog se prilaže original ili ovjereni prijepis te isprave, kako bi se omogućila dalja pravna procedura.
Izvršna isprava ne vrijedi beskonačno. Rokovi zastare variraju zavisno od vrste isprave:
Sudske presude zastarijevaju u roku od 10 godina od dana pravosnažnosti.
Akti u upravnom postupku imaju rok zastare u zavisnosti od predmeta obaveze, odnosno posebnog propisa koji se primjenjuje utom slučaju, ali obično iznosi 3 do 10 godina.
Ako se izvršni postupak ne pokrene u ovom roku, povjerilac gubi pravo na prinudnu naplatu.
Šta ako se dužnik ne slaže sa izvršenjem?
Dužnik ima pravo da uloži prigovor na rješenje o izvršenju, ali samo u određenim slučajevima, kao što su:
Ako obaveza već nije bila ispunjena.
Ako postoji zastara potraživanja.
Ako je došlo do greške u obračunu duga.
Međutim, sam prigovor ne odlaže izvršenje osim ako sud ne odluči drugačije.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
U Bosni i Herecegovini je usvojen novi Zakon o zaštiti ličnih podataka koji je objavljen 28.02.2025. godine u službenom glasniku Bosne i Hercegovine. Zakon stupa na snagu osmog dana od datuma objave u službenom glasniku. Kompanijama i drugim obrađivačima ličnih podataka dat je rok od 210 dana da usklade svoje poslovanje sa ovim zakonom, imajući u vidu složenost postupka implementacije u poslovanje i potpune primjene. Međutim, kako se uskladiti sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka?
Kao gostujući autor na pravniblog.com, Jovan Vlaški pruža stručno tumačenje novog Zakona o zaštiti ličnih podataka i daje smjernice za usklađivanje sa njegovim odredbama. Za detaljnije savjete i stručnu pomoć u primjeni Zakona, posjetite www.vlaski.rs kako biste osigurali da vaše poslovanje ispunjava sve zakonske zahtjeve. Jovan Vlaški je master pravnik i stručnjak za zaštitu ličnih podataka.
Zakonodavac je imao cilj da novi zakon bude usklađen sa GDPR. Daljom analizom možemo videti dosta sličnosti sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti u Republici Srbiji.
Možemo reći da je ovaj zakon mnogo strožiji nego onaj u Republici Srbiji kada se sagleda visina novčanih kazni. Zakonodavac je ovaj deo bliže uskladio sa GDPR-om.
Postavlja se pitanje da li je 210 dana dovoljno da se kompanije usklade sa ovim zakonom?
Lično mišljenje autora teksta, jeste da je zakonodavac dao dovoljno vremena kompanijama da u potpunosti primene odredbe ovog zakona. Imamo u vidu da je on najavljen pre nekoliko meseci i da su koraci ka usklađivanju vrlo slični GDPR-u.
Naravno da to ne znači da imamo 210 dana da zloupotrebljavamo podatke o ličnosti. Agencija za zaštitu podataka o ličnosti (AZLP) može sprovesti kontrolu i izreći mere i pre isteka 210 dana, imajući u vidu da je BIH i pre ovog zakona imala zakon koji je regulisao zaštitu podataka o ličnosti.
Novine u Zakonu
Novine koje ovaj zakon donosi:
Agencija za zaštitu podataka o ličnosti postaje neovisno nadzorno tijelo s proširenim ovlastima;
Obaveza izrade Kodeksa ponašanja (Pravilnik o zaštiti podataka o ličnosti, zakonodavac ga u ovom zakonu naziva Kodeksom);
Certifikacija;
Procjena uticaja na zaštitu podataka o ličnosti (u obavezi su da je izrade prilikom svake obrade osetljivih podataka o ličnosti ili većeg broja podataka);
Novčane kazne u iznosu do 40.000 KM za prekršaje.
Kakve su kazne?
Agencija izdaje prekršajni nalog ili podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu, pored mjera iz člana 103. stav (2) tač. a) do h) i tačke j) ovog zakona, u zavisnosti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.
Za kršenje odredbi ovog zakona možete biti kažnjeni iznosom do 40.000 KM ili u slučaju preduzetnika do 4% ukupnog godišnjeg prometa na svjetskom nivou za prethodnu finansijsku godinu, zavisno od toga koji je iznos viši.
Certifikacija
Ovo je, možemo reći, novina koju nismo imali prilike do sada da vidimo u zakonima država u regionu. Agencija preporučuje uspostavljanje postupka certifikacije zaštite ličnih podataka, pečata i oznaka za zaštitu podataka s ciljem dokazivanja poštivanja odredbi ovog zakona, posebno uzimajući u obzir potrebe mikro, malih i srednjih pravnih lica.
Certifikaciju izdaje certifikacioni organ iz člana 45. ovog zakona na osnovu kriterija koje je odobrila Agencija. Kontrolor podataka ili obrađivač, u postupku certifikacije, certifikacionom organu pruža sve informacije i omogućava pristup aktivnostima obrade koje su potrebne za postupak certifikacije. Ovo je prvi put da vidimo neki vid standardizacije koja se provlači kroz Zakon o zaštiti ličnih podataka. Na taj način kontrolori će imati određeni nadzor i edukaciju prilikom procesa certifikacije. Kako će ovo izgledati u praski ostaje nam da vidimo.
Pregled koraka za usklađivanje sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka
Evo kratkog pregleda svih neophodnih koraka i dokumenata koje bi jedna kompanija trebalo da primeni kako bi uskladila svoje poslovanje sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i GDPR-om :
Mapiranje podataka. Kontrolor (obrađivač) treba da uradi popis svih radnji gde se prikupljaju lični podaci kao i njihov pravni osnov i svrhu. Ovo nije u zakonu kao obaveza ali kako bi mogli da sačinite sve potrebne akte i primenite zakonom propisane mere morate prvo znati koje sve podatke o ličnosti prikupljate i u koju svrhu;
Određivanje lica zaduženog za zaštitu podataka o ličnosti (Službenik za zaštitu podataka o ličnosti); Potrebno je donetu odluku o imenovanju; Može biti lice koje je zaposleno kod Kontrora (Obrađivača) , ili lice koje je angažovano eksterno npr kompanija koja pruža te usluge ili advokat. Podatke o službeniku je obavezno dostaviti Agenciji i objaviti;
Kodeks ponašanja ( nekome je ovo poznato pod nazivom: Pravilnik o zaštiti podataka o ličnosti). U skladu sa članom 42. ZZLP Kodeks odgovara na sva najbitnija pitanja: Transparentna obrada, legitimni interesi kontrolora, prikupljanje ličnih podataka, pseudonomizacija i druge mere, spisak prava i ostvarivanje prava, informisanost o merama, prenosu podataka i mehanizmima zaštite.;
Evidencija o obradi podataka. Svaki kontrolor podataka i predstavnik kontrolora podataka, ako je primjenjivo, vodi evidenciju aktivnosti obrade za koje je odgovoran. U članu 32. zakona možete videti šta sve evidencija treba da sadrži. Prilikom kontrole koju vrši Agencija potrebno je dostaviti evidenciju o obradi podataka o ličnosti ili deo evidencije; Prilikom kontrole koju vrši Agencija potrebno je dostaviti evidenciju o obradi podataka o ličnosti ili deo evidencije;
Obaveštenja o obradi podataka o ličnosti ( saglasnosti o obradi podataka);
Politika privatnosti (sajt);
Politika kolačića (Cookie Policy);
Procjena uticaja na zaštitu podataka ličnosti (DPIA) služi IDENTIFIKOVANJU RIZIKA. A u cilju SMANJENJA RIZIKA po podatke o ličnosti. Potrebno je da sadrži opis radnji obrade, svrhu obrade, procenu neophodnosti, procenu rizika po prava lica i predviđene mere za smanjenje rizika.
Obuka zaposlenih;
Implementacija dokumentacije i bezbednosnih mera. Svu dokumentaciju možete da bacite ako vaši zaposleni ne postupaju u skladu sa istom. Zaštita ličnih podataka nije mrtvo slovo na papiru.
Novi Zakon iziskuje dodatna sredstva kompanijama, ali štiti privatnost svakog pojedinca u društvu.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Putovanja sa maloljetnicima uvijek zahtijevaju posebnu pažnju, posebno kada su u pitanju administrativni i zakonski zahtjevi. Za državljane Bosne i Hercegovine koji su mlađi od 14 godina, putovanje u inostranstvo sa roditeljima, zakonskim zastupnicima ili starateljima ima specifične uslove koje treba ispuniti. Donosimo vam ključne informacije koje roditelji i staratelji moraju imati na umu prije nego što krenu na put, te objašnjavamo zašto je potrebna punomoć za prelazak djece preko granice.
Putovanje maloljetnika sa jednim ili oba roditelja
Za nositelja putne isprave državljanina BiH mlađeg od 14 godina, koji putuje u inostranstvo u pratnji jednog ili oba roditelja, zakonski nije potrebna dodatna punomoćili saglasnost za putovanje.
To znači da maloljetno dijete može slobodno putovati sa jednim roditeljem, pod uslovom da posjeduje važeću putnu ispravu.
Međutim, bitno je da ne postoje druge zakonske prepreke za putovanje, poput zabrane ili ograničenja putovanja koje može odrediti nadležni organ. Takvu zabranu može izreći sud, centar za socijalni rad…
Ukoliko takve prepreke postoje, maloljetno dijete neće moći napustiti teritoriju Bosne i Hercegovine.
Kada maloljetno dijete putuje u inostranstvo u pratnji druge osobe koja nije roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj, obavezno je da posjeduje saglasnost oba roditelja ili zakonskog zastupnika.
Ta saglasnost mora biti ovjerena kod nadležnog organa. Ova saglasnost je važna kako bi se osigurao zakonski okvir za putovanje maloljetnog djeteta u pratnji druge osobe. Sve je to u cilju zaštite prava i sigurnosti djeteta.
Saglasnost roditelja ili staratelja mora biti ovjerena, što znači da mora biti potvrđena od strane nadležnog organa, kako bi imala pravnu snagu. Ovaj postupak osigurava da su obje strane – roditelji ili staratelji – saglasne da dijete putuje sa nekom drugom osobom i daje im odobrenje za takvo putovanje.
Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine uređuje izdavanje, upotrebu i pravila korištenja pasoša i drugih putnih dokumenata za bh. državljane. Ovaj zakon propisuje ko može dobiti putnu ispravu, pod kojim uslovima, te kada može biti odbijeno izdavanje ili korištenje pasoša.
On osigurava slobodu kretanja bh. građana, ali ujedno i štiti interese države i pojedinaca. Naročito je bitan kada su u pitanju maloljetnici i pravne prepreke za putovanje. Ako planirate putovanje, uvijek je dobro provjeriti važeće propise i osigurati da imate sve potrebne dokumente kako biste izbjegli moguće probleme na granici.
Jedan od ključnih razloga zašto Zakon o putnim ispravama BiH sadrži posebne odredbe o putovanju maloljetnika jeste zaštita njihovih prava i sigurnosti. Djeca su posebno ranjiva kategorija putnika, a zakon nastoji spriječiti moguće zloupotrebe, kao što su:
Nezakonito odvođenje djeteta u slučajevima konfliktnog razvoda, kada jedan od roditelja može pokušati odvesti dijete iz zemlje bez saglasnosti drugog roditelja. To može dovesti do dugotrajnih pravnih sporova, pa čak i međunarodnih potjernica putem Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.
Nažalost, trgovina djecom je globalni problem. Strožija kontrola putnih dokumenata i obavezna saglasnost roditelja ili staratelja pomažu u spriječavanju ovakvih slučajeva.
Kada dijete putuje bez roditelja ili staratelja, može doći do situacija u kojima mu je potrebna medicinska pomoć, ali osoba koja ga prati nema ovlaštenje da donosi medicinske odluke u njegovo ime. Saglasnost roditelja u ovim situacijama može biti od ključne važnosti.
Ako dijete napusti BiH bez adekvatne saglasnosti, odgovorna lica mogu se suočiti s ozbiljnim pravnim posljedicama. To može da uključuje sudske sporove ili čak krivične prijave u slučaju otmice djeteta.
Smisao ovih odredbi nije birokratsko otežavanje putovanja, već osiguranje da svaki izlazak maloljetnika iz zemlje bude u njegovom najboljem interesu. Zakon omogućava roditeljima da zadrže kontrolu nad time gdje i s kim njihovo dijete putuje. Istovremeno se spriječavaju potencijalne zloupotrebe i osiguravajući njegovu sigurnost u međunarodnom kontekstu.
Za ažurirane podatke i širu sliku o tome kako funkcioniše Granična policija, koji su uslovi za ulazak u BiH, pitanja koja se tiču putnih isprava, viza, te boravka u BiH, preporučujemo da posjetite stranicu Granične policije Bosne i Hercegovine.
Sljedeći obrazac punomoći služi kao primjer i može se prilagođavati u skladu s konkretnim potrebama roditelja ili staratelja, kao i zahtjevima nadležnih organa.
Preporučuje se da prije putovanja provjerite važeće propise zemlje u koju se putuje, kao i eventualne posebne zahtjeve graničnih službi.
Također, ovjeru punomoći kod nadležnog organa (općina, notar, sud ili druga ovlaštena institucija) treba obaviti kako bi dokument imao pravnu snagu. O načinu ovjeravanja i načinu sastavljanja punomoći, pisali smo ranije. Linkovi do tih članaka nalaze se u tekstu iznad.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Uvoz automobila u Bosnu i Hercegovinu podliježe carinskim i tehničkim procedurama koje provodi Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Svako vozilo mora ispunjavati minimalne tehničke uvjete homologacije, u skladu s važećim zakonima. Također, ključan korak u carinjenju je posjedovanje odgovarajuće dokumentacije, uključujući obrazac za uvoz auta u BiH, bez kojeg uvoznik može biti obavezan platiti punu carinsku stopu.
Homologaciju vozila, odnosno ispitivanje tehničkih karakteristika svakog pojedinačnog vozila, provode ovlašteni tehnički servisi u BiH.
Kada osoba dolazi s vozilom u BiH, prijavljuje ga za uvoz na graničnom prelazu. Nakon prijave, dobija provoznu carinsku prijavu koja vrijedi do 6 dana. U tom roku mora otići u ovlašteni tehnički servis koji provjerava vozilo i izdaje uvjerenje o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta.
Više informacija o homologaciji i uvjetima koje vozilo mora ispuniti dostupno je kod ovlaštenih tehničkih servisa u BiH.
Završetak carinskog postupka i plaćanje uvoznih pristojbi
Nakon što vozilo dobije uvjerenje o homologaciji, sa svim dokumentima odlazi se u nadležnu carinsku ispostavu u BiH.
Tu se završava carinski postupak uvoza, plaćaju uvozne pristojbe (carina i PDV), a zatim se vozilo može registrovati kod nadležnog MUP-a.
Sve informacije o uvozu vozila u Bosnu i Hercegovinu, te Kalkulator za računanje troškova uvoza vozila u BiH pronađite na ovome LINK-u.
Koliko iznose carina i PDV na uvoz vozila?
Standardna stopa carine za putnička motorna vozila iznosi 15 %, dok je PDV 17 %. Međutim, za polovna putnička vozila porijeklom iz EU carina je ukinuta od 2013. godine, pa se plaća samo PDV od 17 % na utvrđenu carinsku vrijednost vozila.
Kako ostvariti oslobađanje od plaćanja carine?
Osoba može biti oslobođena plaćanja carine ako dokaže porijeklo vozila iz EU.
Potrebni dokumenti su:
Izjava na fakturi od prodavatelja vozila (ako se vozilo kupuje u firmi koja može izdati fakturu), ili
Obrazac EUR 1 (ako se vozilo kupuje od fizičke osobe putem ugovora o prodaji ili je već u vlasništvu uvoznika).
Obrazac EUR 1 izdaje i ovjerava nadležna carinska služba zemlje u kojoj je vozilo kupljeno. Bez jednog od ovih dokaza oslobađanje od plaćanja carine nije moguće.
PDV od 17 % plaća se u svakom slučaju.
Uvoz novih vozila iz EU
Za nova putnička vozila porijeklom iz EU carina je ukinuta još 01.01.2009. godine. Prilikom uvoza ovih vozila u BiH plaća se samo PDV u iznosu od 17 %.
Uvoz automobila iz Evropske unije (EU) u Bosnu i Hercegovinu često se vrši uz povlaštenu carinsku stopu, pod uslovom da postoji dokaz o porijeklu vozila.
Taj dokaz se potvrđuje putem EUR 1 obrasca ili izjave na fakturi od prodavca.
Pravila o dokazu porijekla robe
Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropske zajednice, kao i njegovom Protokolu 2, jasno su definisani:
Uslovi za sticanje porijekla robe,
Postupak izdavanja dokaza o porijeklu,
Primjena povlaštene carinske stope,
Provjera i validnost dokumenata.
Da bi se primijenila preferencijalna stopa carine, carinske vlasti zemlje izvoznice (zemlje EU iz koje dolazi vozilo) trebaju izdati EUR 1 obrazac ili omogućiti izjavu na računu.
Kako se izdaje EUR 1 obrazac?
EUR 1 obrazac izdaju carinske vlasti zemlje izvoznice, ali samo na pisani zahtjev izvoznika ili njegovog ovlaštenog predstavnika. Prije izdavanja ovog dokumenta, nadležni organi provjeravaju:
Dokumentaciju koja potvrđuje porijeklo vozila,
Ispunjenost svih uslova iz Protokola 2.
Ako vozilo dolazi od firme koja može izdati fakturu, dokaz o porijeklu može biti izjava na računu – ali samo ako vrijednost pošiljke ne prelazi 6000 eura ili ako je izvoznik ovlašten da izdaje takve izjave bez obzira na vrijednost.
Carinski postupak u BiH bez EUR 1 obrasca
Ukoliko vozilo iz EU nema EUR 1 obrazac, carinski organi BiH ne mogu odobriti oslobađanje od carine. Povlaštena stopa se može primijeniti samo ako uvoznik priloži odgovarajući dokaz.
Bitno je naglasiti da Uprava za indirektno oporezivanje BiH nema uticaj na izdavanje dokaza o porijeklu – to je isključiva nadležnost carinskih vlasti zemlje izvoznice. Ako se desi da vozila porijeklom iz EU ne dobiju EUR 1 obrazac, uvoznici su u nepovoljnom položaju jer moraju platiti punu carinu od 15 %.
Šta BiH poduzima po ovom pitanju?
S obzirom na to da izostanak EUR 1 obrasca šteti uvoznicima, Uprava za indirektno oporezivanje BiH je o ovom problemu obavijestila Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Kao potpisnik trgovinskog sporazuma, Ministarstvo je zaduženo da preduzme mjere i osigura poštivanje dogovorenih odredbi od strane zemalja EU.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Izvršni postupak je postupak koji omogućava provođenje sudskih presuda i drugih pravnih akata koji se odnose na ostvarivanje prava strana u postupku. U suštini, izvršni postupak je način na koji se obezbeđuje da osoba koja je dužna da učini nešto ili plati dug zaista ispuni svoje obaveze prema presudi suda ili odlukama drugih nadležnih organa, inače ne bi imalo smisla ni pokretati postupke. Kao jedan od značajnih pojmova izvršnog postupka javlja se vjerodostojna isprava. Šta je vjerodostojna isprava i koje su njene pravne posljedice?
Vjerodostojna isprava igra ključnu ulogu u izvršnom postupku, posebno kada vjerovnik želi brzo i efikasno naplatiti svoje potraživanje. Prema Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja može se odrediti i na osnovu vjerodostojne isprave.
Vjerodostojna isprava je dokument koji sadrži jasno utvrđene obaveze između dvije strane – tražioca izvršenja i izvršenika. Ona je podobna za izvršenje ako sadrži sve ključne elemente: podatke o vjerovniku i dužniku, kao i tačno definisan predmet, vrstu, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Prema Zakonu o izvršnom postupku FBiH, vjerodostojne isprave uključuju:
Mjenicu i ček s protestom i povratnim računom (ako su potrebni za zasnivanje potraživanja);
Račune ili izvode iz poslovnih knjiga koji se odnose na cijenu komunalnih usluga kao što su isporuka vode, toplotne energije i odvoz smeća.
U praksi, vjerodostojne isprave daju vjerovniku mogućnost da pokrene izvršni postupak bez potrebe za dugotrajnim sudskim procesom dokazivanja duga, što značajno ubrzava naplatu potraživanja.
Kada vjerovnik podnese prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, sud prvenstveno provjerava da li dokument ispunjava zakonske uslove – da li su jasno naznačeni tražilac izvršenja, izvršenik, predmet i obim obaveze, te rok njenog ispunjenja.
Ako je isprava podobna za izvršenje, sud donosi rješenje o izvršenju, omogućavajući vjerovniku da naplati dug putem sredstava prinudnog izvršenja, kao što su pljenidba novčanih sredstava ili zapljena imovine dužnika.
Na taj način, postupak naplate postaje efikasniji, smanjuju se sudski troškovi, a vjerovnik brže dolazi do svog potraživanja.
Prednosti vjerodostojnih isprava
Korištenje vjerodostojnih isprava u izvršnim postupcima donosi brojne prednosti. Prije svega, ubrzava naplatu potraživanja jer vjerovnik ne mora prolaziti kroz dug sudski proces kako bi dokazao postojanje duga.
Time se smanjuju i troškovi postupka, budući da se izbjegavaju dugotrajne parnice. Osim toga, ovakav način naplate daje veću sigurnost u poslovanju, što je posebno važno za komunalna preduzeća i druge subjekte koji redovno izdaju račune, a uz to imaju i veliki broj korisnika.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pristupni put do parcele jedno je od ključnih pitanja u vezi s nekretninama, posebno kada parcela nema neposredan izlaz na javni put. Prava i obaveze vlasnika u vezi s pristupnim putem uređena su Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Ovaj članak objašnjava pravni okvir, postupke i mogućnosti rješavanja problema pristupa parceli.
Pristupni put do parcele jedno je od osnovnih pitanja uređenja vlasničkih prava na nekretninama. To posebno u situacijama kada zemljišna parcela nema neposredan ili adekvatan izlaz na javni put. Ova problematika regulisana je Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH. Zakonom se propisuje da vlasnik takve parcele ima pravo zahtijevati uspostavu služnosti prolaza preko susjednih nekretnina kako bi osigurao normalan pristup i korištenje svoje imovine.
Ova služnost se u pravnoj terminologiji naziva nužni prolaz i može se ostvariti na dva načina:
Sporazumno, odnosno dobrovoljnim dogovorom između vlasnika nepovezane parcele i vlasnika zemljišta preko kojeg bi prolaz vodio, pri čemu se postignuti sporazum upisuje u zemljišne knjige kako bi stekao pravni učinak.
Sudska odluka, ako dogovor nije moguć, kada vlasnik nepovezane parcele može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom, koji će, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, donijeti odluku o uspostavi nužnog prolaza, njegovom obimu i eventualnoj naknadi vlasniku zemljišta koje se koristi za prolaz.
Zakonske odredbe o nužnom prolazu osiguravaju ravnotežu između prava vlasnika nepovezane parcele da koristi svoju imovinu i prava vlasnika susjednih nekretnina da raspolažu svojim zemljištem bez neopravdanih ograničenja. Pri određivanju prolaza sud vodi računa o tome da prolaz bude najmanje opterećujući za vlasnika službene nekretnine. Istovremeno prolaz treba biti i najpogodniji za vlasnika nepovezane parcele.
Pored toga, nužni prolaz može se tražiti samo ako nije moguće ostvariti drugi prikladan izlaz na javni put. Također, to mora biti i pod uslovom da njegovo uspostavljanje ne uzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasniku susjednog zemljišta. Vlasnik nepovezane parcele može biti obavezan platiti pravičnu naknadu za korištenje prolaza, osim ako posebne okolnosti opravdavaju oslobađanje od te obaveze.
U praksi, nužni prolaz se najčešće odnosi na pristup zemljištu za pješački i kolni prolaz, ali može uključivati i prolazak komunalne infrastrukture. To se može odnositi na vodovod, kanalizaciju ili elektroinstalacije, ukoliko je to nužno za korištenje nepovezane parcele u skladu s njenom namjenom.
Služnost prolaza kao rješenje
Služnost prolaza je rješenje ogromnog problema za vlasnike nekretnina koje nemaju odgovarajući izlaz na javni put. Ova služnost je ograničeno stvarno pravo koje vlasniku takve nepovezane nekretnine omogućava korištenje dijela susjednog zemljišta radi pristupa javnoj saobraćajnici.
Prilikom određivanja služnosti prolaza sud će voditi računa o tome da se ne nameće veće ograničenje prava vlasnika susjedne nekretnine nego što je nužno. Prolaz treba da se odredi na mjestu koje najmanje šteti njegovim interesima. Također, zakon predviđa da vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može zahtijevati pravičnu naknadu za korištenje dijela svog zemljišta.
U konačnici, služnost prolaza predstavlja pravično rješenje, osiguravajući vlasnicima nekretnina nesmetano korištenje svoje imovine. Istovremeno se štite interesi vlasnika zemljišta koje se opterećuje služnošću.
DHM Nekretnine nudi profesionalne usluge posredovanja u prometu nekretninama i može vam pomoći da se osigurate da vaša nekretnina nije opterećena nekim teretom, ili da riješite određeni problem poput pristupnog puta, osiguravajući da su svi pravni aspekti jasno definisani i u skladu sa zakonima. Njihovi eksperti pomažu klijentima da na pravilan način zaštite svoje interese i spriječe moguće probleme prilikom buduće kupovine ili prodaje nekretnine. Možete ih naći i na LinkedInu.
Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.
Kako se uspostavlja pravo služnosti prolaza?
Pravo služnosti prolaza može se uspostaviti na dva načina, zavisno od volje vlasnika susjednih nekretnina i zakonskih odredbi:
Sporazumom između vlasnika nekretnina
Kada se vlasnik nepovezane nekretnine i vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi dogovore o uspostavi služnosti prolaza, oni mogu zaključiti pisani sporazum.
Ovaj sporazum se upisuje u zemljišne knjige, čime postaje pravno valjan i obavezujući za sadašnje i buduće vlasnike obje nekretnine.
U sporazumu se mogu precizirati uslovi korištenja prolaza, kao što su njegov tačan položaj, širina, način korištenja (pješački, kolni, infrastrukturni), te eventualna naknada za njegovo korištenje.
Odlukom suda
Ako vlasnici ne mogu postići sporazum, vlasnik nepovezane nekretnine može pokrenuti sudski postupak za uspostavu nužnog prolaza.
Sud donosi odluku na osnovu Zakona o stvarnim pravima FBiH, uzimajući u obzir:
Da li parcela zaista nema drugi odgovarajući pristup javnom putu;
Koja trasa prolaza najmanje opterećuje vlasnika susjednog zemljišta;
Da li je potrebna pravična naknada vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi;
Sud može odrediti trajnu ili privremenu služnost, ovisno o okolnostima slučaja.
U oba slučaja, pravo služnosti prolaza postaje teret na nekretnini koja služi za prolaz i vezuje se za nju. To znači da ostaje na snazi čak i ako nekretnina promijeni vlasnika.
Kada se može tražiti nužni prolaz?
Nužni prolaz može se tražiti kada parcela nema izlaz na javni put ili je postojeći prilaz toliko neadekvatan da onemogućava njeno normalno korištenje. U takvim situacijama vlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati služnost prolaza kako bi osigurao funkcionalan pristup svojoj imovini.
Međutim, nije dovoljno samo tvrditi da pristupni put ne postoji. Mora se dokazati da ne postoji ni druga razumna mogućnost rješavanja problema. Ako postoji alternativni način pristupa, čak i ako bi bio nešto složeniji ili skuplji, sud može odbiti zahtjev.
Prilikom odlučivanja, sud vodi računa da rješenje ne prouzrokuje nesrazmjernu štetu ili trošak vlasnicima susjednih nekretnina. Nužni prolaz treba biti određen na način koji najmanje opterećuje susjedne parcele, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje zemljišta onome ko ga traži. U nekim slučajevima, vlasnik koji stječe pravo prolaza može biti dužan isplatiti pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi. To posebno ako mu to ograničava korištenje vlastite imovine.
Postupak ostvarivanja prava prolaza
Kada dogovor između vlasnika nekretnina nije moguć, pravo služnosti prolaza ostvaruje se sudskim putem. Postupak započinje podnošenjem tužbe nadležnom sudu, gdje vlasnik nepovezane parcele traži uspostavu nužnog prolaza. Sud tada detaljno procjenjuje sve okolnosti kako bi donio pravičnu odluku koja uzima u obzir interese obje strane.
Prvo se utvrđuje da li je nužni prolaz zaista neophodan, odnosno da li vlasnik nepovezane nekretnine nema nikakvu drugu mogućnost pristupa javnom putu. Ako postoji alternativno rješenje, čak i ono koje zahtijeva dodatne troškove, sud može odbiti zahtjev.
Ako se utvrdi opravdanost zahtjeva, sud određuje najpogodniju trasu prolaza. Onu koja najmanje opterećuje susjednu nekretninu, a istovremeno omogućava nesmetano korištenje parcele koja zahtijeva prolaz. Pri tome se uzimaju u obzir svi relevantni faktori, poput konfiguracije terena, postojećih puteva i potencijalne štete koju bi prolaz mogao uzrokovati.
Osim same trase, sud određuje i način korištenja prolaza. U zavisnosti od potreba vlasnika nepovezane nekretnine, prolaz može biti namijenjen isključivo pješačkom kretanju, korištenju vozila ili čak za infrastrukturne svrhe, poput dovođenja vode, struje ili kanalizacije.
U nekim slučajevima, sud može obavezati vlasnika koji stiče pravo prolaza da plati pravičnu naknadu vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi, naročito ako mu to značajno ograničava korištenje njegove imovine. Ova naknada treba biti proporcionalna stvarnoj šteti ili smanjenju vrijednosti nekretnine uzrokovanom uspostavom prolaza.
Naknada za služnost prolaza
Uspostava služnosti prolaza, bilo sporazumno ili sudskim putem, nosi sa sobom i pitanje pravične naknade. Vlasnik nepovezane parcele koji stiče pravo prolaza dužan je vlasniku zemljišta preko kojeg prolaz vodi nadoknaditi odgovarajući iznos. Ova naknada služi kao kompenzacija za ograničenje vlasničkih prava i moguće smanjenje vrijednosti nekretnine uslijed postojanja služnosti.
Visina naknade može biti određena sporazumno između vlasnika. Tada se u obzir uzimaju u obzir različiti faktori poput površine zemljišta koje će biti korišteno za prolaz, njegove tržišne vrijednosti, stepena smanjenja korisnosti nekretnine i načina korištenja prolaza (pješački, vozilima, infrastrukturni radovi). Ako se vlasnici ne mogu dogovoriti o visini naknade, o tome odlučuje sud.
Sud prilikom odlučivanja vrši procjenu stvarne tržišne vrijednosti zemljišta koje se koristi za prolaz i utvrđuje koliko novo opterećenje utiče na prava vlasnika. Naknada ne mora biti isključivo u novčanom obliku. Moguće su i druge vrste kompenzacija, poput pružanja alternativnog zemljišta ili određenih pogodnosti dogovorenih između stranaka.
U pojedinim slučajevima, ako vlasnik zemljišta zbog prolaza pretrpi naročito veliku štetu ili se njegovo pravo korištenja nekretnine značajno umanji, sud može odrediti i dodatnu kompenzaciju kako bi osigurao pravično rješenje. Cilj ove naknade nije samo zaštita vlasničkih prava, već i postizanje ravnoteže između potreba vlasnika nepovezane nekretnine i interesa vlasnika preko čije se imovine ostvaruje pristup.
Ukidanje služnosti prolaza
Služnost prolaza, u kontekstu prilaznog puta, nije trajno pravo i može prestati ako se okolnosti promijene na način koji je čini suvišnom ili neopravdanom. Ključni razlog za ukidanje jeste pronalazak alternativnog pristupa javnom putu. Ako vlasnik nepovezane parcele uspije osigurati drugi legalan i funkcionalan prilaz, više nema potrebe da koristi susjednu nekretninu.
Također, vlasnik zemljišta preko kojeg prolaz vodi može pokrenuti postupak ukidanja služnosti ako dokaže da ona više nije opravdana. To može biti slučaj kada korisnik prolaza prestane koristiti nekretninu ili ako dođe do promjena u okolnostima koje su prvobitno bile razlog za uspostavu prolaza.
Osim individualnih razloga, ukidanje služnosti može biti posljedica propasti poslužnog zemljišta, sjedinjenja u slučaju da ista osoba postane vlasnik oba zemljišta, odreknuća ovlaštenika na korištenje puta, nekorištenja, te šireg prostornog planiranja i infrastrukturnih promjena. Ako nadležni organi izgrade novi put ili izvrše urbanističke preinake koje omogućavaju bolji prilaz parceli, služnost prolaza može izgubiti svoj pravni i praktični smisao.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Razlika između mobinga i teških radnih uslova ključna je za zaštitu prava radnika i efikasno funkcionisanje radnog odnosa. Iako oba pojma ukazuju na nepovoljne okolnosti na radnom mjestu, pravne posljedice i mehanizmi zaštite značajno se razlikuju. Prema Zakonu o radu Federacije BiH, mobing se odnosi na psihičko zlostavljanje radnika, dok teški radni uslovi obuhvataju objektivne poteškoće u radu koje nisu nužno povezane s uznemiravanjem ili diskriminacijom.
Mobing na radnom mjestu predstavlja ozbiljan problem koji može imati dugoročne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje zaposlenika, ali i po cjelokupnu radnu atmosferu. Prema Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine, mobing se definiše kao kontinuirano, sistematsko i dugotrajno psihičko zlostavljanje radnika od strane poslodavca, nadređenih ili kolega. Ovakvo ponašanje ugrožava dostojanstvo radnika, narušava njegovu produktivnost i može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući i prekid radnog odnosa.
Pored Zakona o radu FBiH, zaštita od mobinga regulisana je i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, koji jasno naglašava zabranu svih oblika uznemiravanja i nejednakog tretmana na radnom mjestu. Mobing se može manifestovati kroz različite oblike neprihvatljivog ponašanja, uključujući verbalno vrijeđanje, izolaciju, nepravedne sankcije, ponižavanje i druge vrste psihičkog nasilja koje ciljaju degradaciju zaposlenika.
Oblici mobinga na radnom mjestu
Mobing može poprimiti različite oblike, a u praksi se najčešće javlja u tri osnovne forme:
Vertikalni mobing dolazi od nadređenih prema podređenima. Može se manifestovati kroz stalno omalovažavanje, prekomjerno kritiziranje bez opravdanja, uskraćivanje prava na profesionalni razvoj ili dodjeljivanje nemogućih zadataka s ciljem da se radnik diskredituje ili prisili na odlazak.
Horizontalni mobing postoji među kolegama na istom hijerarhijskom nivou. Očituje se kroz ogovaranje, društvenu izolaciju, ignorisanje mišljenja zaposlenika, pa čak i sabotažu njegovog rada. Ovakvo ponašanje može stvoriti neprijateljsku atmosferu u kolektivu i smanjiti produktivnost tima.
Mješoviti mobing je vrsta mobinga gdje učestvuju i nadređeni i kolege u zlostavljanju zaposlenika. U takvim situacijama, žrtva se suočava s pritiskom sa svih strana, što može rezultirati ozbiljnim psihološkim posljedicama, pa čak i trajnim gubitkom samopouzdanja i motivacije za rad.
Kako prepoznati i reagovati na mobing?
Važno je prepoznati znakove mobinga na vrijeme i adekvatno reagovati. Ako radnik primijeti da se suočava s kontinuiranim nepoštovanjem, nepravdom ili psihičkim pritiskom na radnom mjestu, prvi korak je dokumentovati incidente i pokušati razgovarati s osobom koja vrši mobing. Ukoliko to ne donese rezultate, preporučuje se prijava nadležnim institucijama, kao što su inspekcija rada ili Ombudsman za ljudska prava.
Radna sredina treba biti sigurno mjesto za svakog zaposlenika, gdje se poštuju osnovna ljudska prava i dostojanstvo. Zbog toga je neophodno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o mobingu, kako bi se preveniralo njegovo pojavljivanje i osigurala zdrava i produktivna radna atmosfera za sve zaposlenike.
Kako prepoznati teške radne uslove?
Teški radni uslovi odnose se na situacije u kojima radnici rade u otežanim okolnostima koje mogu negativno uticati na njihovo zdravlje, produktivnost i opće blagostanje. Takvi uslovi mogu biti posljedica različitih faktora, uključujući fizičke napore, nepovoljne radne okoline, lošu organizaciju posla ili visoku psihološku napetost.
Fizički zahtjevni radni uslovi često podrazumijevaju rad na ekstremnim temperaturama, izloženost štetnim supstancama, stalnu buku ili obavljanje teških fizičkih poslova. Takvi faktori mogu dovesti do iscrpljenosti, povećanog rizika od povreda i dugoročnih zdravstvenih problema.
Organizacijski aspekti, poput prekomjernog radnog opterećenja, nejasnih radnih zadataka ili neadekvatne kompenzacije za obavljeni posao, dodatno otežavaju situaciju. Kada radnik ne zna šta se tačno od njega očekuje, često dolazi do frustracije, pada motivacije i osjećaja nesigurnosti.
Psihološki pritisak je također značajan faktor. Konstantan stres, strah od gubitka posla ili loši međuljudski odnosi na radnom mjestu mogu ozbiljno narušiti mentalno zdravlje zaposlenih. Dugotrajna izloženost takvim uslovima može dovesti do sagorijevanja na poslu, anksioznosti, pa čak i ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.
Za razliku od mobinga, gdje postoji jasna namjera nanošenja štete od strane nadređenih ili kolega, teški radni uslovi često nisu rezultat svjesne zloupotrebe već loše organizacije rada, nedostatka resursa ili specifičnosti određenih zanimanja. Međutim, bez odgovarajućih mjera zaštite i poboljšanja radnih uslova, njihov negativan uticaj na radnike može biti jednako ozbiljan.
Pravna zaštita od mobinga u FBiH
Radnici koji su izloženi mobingu imaju pravo na zaštitu putem nekoliko pravnih mehanizama, koji su predviđeni Zakonom o radu FBiH i drugim relevantnim propisima. Pravilna i pravovremena reakcija može pomoći u sprečavanju daljnjeg ugrožavanja radničkih prava i omogućiti adekvatnu zaštitu.
Poslodavac je dužan osigurati sigurno i dostojanstveno radno okruženje, što uključuje i obavezu sprečavanja mobinga. Radnik koji trpi psihičko uznemiravanje može podnijeti pisanu pritužbu poslodavcu, zahtijevajući da se preduzmu odgovarajuće mjere. U mnogim slučajevima, pravilno definisana interna procedura može pomoći u brzom rješavanju problema unutar same kompanije
Ako poslodavac ne preduzme potrebne korake ili sam učestvuje u mobingu, radnik može zatražiti zaštitu od Inspektorata rada. Inspektori imaju ovlaštenja da izvrše nadzor, utvrde postojanje nepravilnosti i nalože poslodavcu da ih otkloni. Ovaj korak može biti koristan kada se unutar firme ne može postići adekvatno rješenje
Radnik koji je bio žrtva mobinga može pokrenuti sudski postupak i zahtijevati naknadu materijalne i nematerijalne štete. Sud može donijeti odluku kojom se poslodavcu nalaže nadoknada pretrpljene štete, ali i zabrana daljeg uznemiravanja. Postupak pred sudom može trajati duže, ali pruža mogućnost ostvarivanja pune pravde i zaštite prava radnika.
Prava radnika u teškim radnim uslovima
Radnici koji obavljaju posao u otežanim uslovima imaju određena zakonska prava koja im osiguravaju adekvatnu zaštitu, pravičnu naknadu i sigurno radno okruženje. Poslodavci su obavezni osigurati mjere koje smanjuju rizike i omogućavaju radnicima da obavljaju svoje zadatke bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti.
Ako su radni uslovi naročito nepovoljni i predstavljaju dodatno fizičko ili psihičko opterećenje, radnik ima pravo na povećanu naknadu. Uvećanje plate zavisi od stepena otežanih uslova rada i određuje se u skladu sa kolektivnim ugovorima, internim aktima poslodavca ili važećim propisima.
Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavci su dužni osigurati odgovarajuću zaštitnu opremu i prilagoditi radne uslove kako bi smanjili rizik od povreda i profesionalnih oboljenja. To uključuje obaveznu upotrebu zaštitnih kaciga, maski, rukavica, odgovarajuće ventilacije, ergonomskih radnih stanica i drugih mjera koje doprinose sigurnosti zaposlenih.
Osim obezbjeđivanja sigurnih uslova rada, poslodavci su dužni redovno procjenjivati rizike, provoditi preventivne mjere i osigurati obuku radnika o zaštiti na radu. Ako poslodavac ne poštuje ove obaveze, radnik ima pravo prijaviti nepravilnosti nadležnim institucijama, uključujući inspekciju rada.
Kako se zaštititi od mobinga i poboljšati uslove rada?
Zaštita od mobinga i poboljšanje radnih uslova zahtijevaju proaktivan pristup i poznavanje prava koja radnici imaju. Postoje konkretni koraci koje svaki radnik može preduzeti kako bi se zaštitio od nepravednog postupanja, osigurao dostojanstvene uslove rada i spriječio daljnju eskalaciju problema.
1. Pratiti radne uslove i dokumentovati nepravilnosti
Jedan od najvažnijih koraka u zaštiti od mobinga i loših radnih uslova jeste sistematsko bilježenje svih nepravilnosti. To uključuje zapisivanje situacija u kojima dolazi do uznemiravanja, nepoštovanja radnih prava ili neadekvatnih radnih uslova. Pisani dokazi, e-mail prepiske, svjedočenja kolega i službene žalbe mogu biti ključni u eventualnim postupcima zaštite.
2. Obratiti se sindikatu ili pravnim stručnjacima za savjet
Ako se radnik suočava s mobingom ili nepoštenim tretmanom na radnom mjestu, sindikati mogu pružiti podršku, pravni savjet i zastupanje u rješavanju problema. Također, konsultacija s advokatom specijalizovanim za radno pravo može pomoći u razumijevanju pravnih opcija i zaštiti interesa radnika.
3. Koristiti mehanizme zaštite pred inspekcijom rada i sudovima
U slučaju da se problem ne može riješiti interno, radnici imaju pravo da podnesu prijavu inspekciji rada, koja je dužna sprovesti nadzor i utvrditi postojanje nepravilnosti. Također, radnici koji trpe mobing ili su izloženi nezakonitim radnim uslovima mogu pokrenuti sudski postupak i tražiti pravnu zaštitu, uključujući naknadu štete.
4. Insistirati na pravilnoj organizaciji posla i sigurnosnim mjerama
Kvalitetna organizacija rada i primjena sigurnosnih mjera ključni su za zaštitu zdravlja i dobrobiti zaposlenih. Radnici mogu ukazivati na nepravilnosti, tražiti poboljšanja u radnim procesima i insistirati na poštovanju propisanih mjera zaštite na radu. Aktivno učestvovanje u sindikalnim i radničkim inicijativama može dodatno doprinijeti pozitivnim promjenama.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Ugovor o zakupu predstavlja osnovni pravni okvir koji definiše prava i obaveze zakupodavca i zakupoprimca. Međutim, neka od najčešćih pitanja koje se postavljaju u praksi jesu da li se to može i koji su uslovi za podizanje kirije tokom trajanja ugovora o zakupu. Ovo pitanje je posebno važno za zakupce koji žele stabilnost i predvidljivost troškova stanovanja, ali i za vlasnike nekretnina koji žele da zaštite svoje interese u slučaju inflacije ili povećanja tržišne vrijednosti nekretnine.
Ugovorne strane dužne su poštovati uslove ugovora koje su slobodno dogovorile. Nijedna strana ne može jednostrano mijenjati njegove bitne odredbe, osim ako je to izričito predviđeno samim ugovorom ili zakonom.
To znači da zakupodavac ne može jednostrano povećati kiriju tokom trajanja ugovora, osim ako ugovorne strane nisu prethodno predvidjele mogućnost korekcije zakupnine kroz jasnu ugovornu klauzulu.
Ukoliko ugovor o zakupu ne sadrži takvu odredbu, zakupodavac može predložiti povećanje zakupnine, ali zakupoprimac nije obavezan da prihvati promjenu. Svaka izmjena uslova ugovora, uključujući i visinu zakupnine, može biti izvršena isključivo na osnovu međusobnog sporazuma obje strane. To znači da, bez saglasnosti zakupoprimca, zakupodavac ne može jednostrano povećati kiriju niti zahtijevati plaćanje višeg iznosa od onog koji je prvobitno ugovoren.
Važno je napomenuti da čak i ako postoji ugovorna odredba o mogućnosti povećanja zakupnine, ona mora biti jasno definisana i precizno određena. Nejasne ili dvosmislene klauzule koje ostavljaju prostor za proizvoljno povećanje kirije u praksi mogu biti predmet spora i pravne zaštite zakupoprimca. U tom slučaju, sud bi pri ocjeni zakonitosti povećanja zakupnine prvenstveno uzeo u obzir načelo pravičnosti i razumnih očekivanja ugovornih strana.
U praksi, ugovori o zakupu nekada sadrže klauzule koje omogućavaju korekciju kirije u određenim situacijama. Takve klauzule prvenstveno služe da zaštite zakupodavca od ekonomskih promjena koje mogu umanjiti stvarnu vrijednost zakupnine. Istovremeno moraju biti jasne i precizno definisane kako bi se izbjegle moguće zloupotrebe ili pravne nesigurnosti.
Najčešći način regulisanja promjene zakupnine jeste tzv. indeksna klauzula. Indeksna klauzula vezuje iznos zakupnine za rast troškova života ili tržišne vrijednosti nekretnina. Ova klauzula se obično oslanja na zvanične statističke podatke, poput indeksa potrošačkih cijena koje objavljuju državne ili međunarodne institucije. Na taj način, korekcija zakupnine postaje objektivan i predvidiv proces, čime se izbjegavaju sporovi između ugovornih strana.
Pored indeksne klauzule, ugovori o zakupu mogu sadržavati i druge vrste odredbi koje omogućavaju povećanje zakupnine. To su klauzule o dodatnim troškovima koje predviđaju mogućnost povećanja zakupnine u slučaju značajnog rasta troškova održavanja, komunalnih usluga ili poreza na nekretnine.
Ukoliko se ugovori, periodična revizija zakupnine određuje da će se zakupnina preispitivati i usklađivati u unaprijed dogovorenim vremenskim intervalima (npr. svake godine ili svake dvije godine). To omogućava usklađivanje zakupnine u skladu s prosječnim tržišnim cijenama za slične nekretnine na određenoj lokaciji.
Inflacija i tržišna prilagođavanja kirije
U slučajevima kada ugovor ne sadrži eksplicitnu klauzulu o povećanju zakupnine, zakupodavac može pokušati argumentovati povećanje na osnovu promjene ekonomskih okolnosti. To može da se odnosi na visoku inflaciju ili značajan rast tržišnih cijena stanarina.
Međutim, bez jasne ugovorne osnove, zakupoprimac nije dužan prihvatiti povećanje i može nastaviti plaćati prvobitno ugovoreni iznos.
Prava zakupca u slučaju povećanja zakupnine
Zakupoprimac ima pravo da ospori jednostrano povećanje zakupnine ukoliko za to ne postoji pravni osnov. U takvim situacijama, zakupoprimac se može pozvati na Zakon o obligacionim odnosima FBiH. On jasno propisuje da su bitni elementi ugovora, uključujući visinu zakupnine, obavezujući i ne mogu se mijenjati bez saglasnosti obje strane. Ova zakonska odredba pruža zakupoprimcu pravnu sigurnost i štiti ga od jednostranih i neopravdanih promjena uslova zakupa.
Ukoliko zakupodavac pokuša povećati zakupninu bez ugovornog ili zakonskog osnova, zakupoprimac može odbiti takav zahtjev i nastaviti plaćati zakupninu prema prvobitnom ugovoru. U slučaju da zakupodavac insistira na povećanju zakupnine i prijeti raskidom ugovora ili prisilnim iseljenjem, zakupoprimac može zatražiti pravnu zaštitu pred nadležnim sudom.
Kako biste se zaštitili prije nego što dođe do problema, te kako biste pronašli idealan stan za zakup, možete da se obratite DHM Nekretnine, agenciji za posredovanje u prometu nekretnina koja pruža stručnu podršku zakupcima i zakupodavcima kako bi osigurali pravične i transparentne ugovorne odnose. Bilo da je riječ o savjetovanju, pregovorima ili pravnoj zaštiti, DHM Nekretnine osigurava sigurnost i stabilnost u procesu zakupa, štiteći interese obje strane uz poštovanje važećih zakonskih propisa. Možete ih kontaktirati i na LinkedInu.
Prethodni sadržaj nastao je u saradnji sa DHM Nekretnine, koji podržava funkcionisanje Pravnog bloga.
Načini zaštite zakupca
Zakupoprimac također ima pravo da ospori povećanje zakupnine ukoliko smatra da zakupodavac vrši neopravdan pritisak. Pritisak mogu biti prijetnje raskidom ugovora, isključenjem komunalnih usluga ili uskraćivanjem prava korištenja zajedničkih prostora. U takvim slučajevima, zakupoprimac može podnijeti tužbu za zaštitu posjeda ili pokrenuti postupak medijacije kako bi se spor riješio mirnim putem.
Pored sudske zaštite, zakupoprimac može prijaviti nepoštenu poslovnu praksu nadležnim institucijama. To mogu biti inspekcijski organi ili udruženja za zaštitu potrošača, ako smatra da zakupodavac zloupotrebljava svoju poziciju i narušava ugovorne obaveze. Ova mjera može biti posebno korisna u slučajevima kada zakupodavac pokušava iskoristiti neravnotežu moći u odnosu sa zakupoprimcem.
U svakom slučaju, preporučljivo je da zakupoprimac vodi pisanu evidenciju komunikacije sa zakupodavcem. To uključuje sve zahtjeve za povećanje zakupnine, kako bi imao dokaznu osnovu u slučaju spora.
Također, zakupodavac je dužan obavijestiti zakupoprimca o namjeri povećanja zakupnine u razumnom roku, kako bi mu omogućio da odluči da li će prihvatiti nove uslove ili raskinuti ugovor.
Sudska zaštita u slučaju spora
Ukoliko dođe do spora između zakupodavca i zakupoprimca, svaka strana može pokrenuti sudski postupak radi zaštite svojih prava. Sud će pritom uzeti u obzir sve relevantne činjenice, uključujući sadržaj ugovora, tržišne okolnosti i eventualnu zloupotrebu prava od strane bilo koje strane.
Zakupoprimac ne može biti prisiljen da prihvati jednostrane promjene koje nisu ugovorno predviđene.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Facebook je postao neizostavan dio svakodnevice milijardi ljudi širom svijeta. Otvaranje naloga je brzo i jednostavno – dovoljno je samo prihvatiti uslove korištenja i politiku privatnosti, što većina korisnika radi bez mnogo razmišljanja. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jeste šta zapravo propisuje Facebook politika privatnosti i kakve posljedice to može imati na njihovu privatnost.
Od trenutka kada se prijavite, Facebook počinje prikupljati podatke o vama. Nije riječ samo o osnovnim informacijama poput imena, prezimena i e-mail adrese. Platforma kontinuirano prikuplja podatke o svakom lajku, komentaru, objavi i pretrazi koju napravite.
Čak i vaše ponašanje na drugim web stranicama koje imaju Facebookove alate za praćenje (poput “lajk” dugmadi ili “share” opcija) može biti zabilježeno. Nakon bilježenja, ostaje povezano sa vašim profilom.
Aplikacija koristi razne metode za identifikaciju vašeg uređaja. Ona bilježi podatke poput IP adrese, operativnog sistema, vrste pretraživača i verzije aplikacije. Osim toga, prikuplja podatke o vašim navikama korištenja uređaja. To uključuje vrijeme provedeno na platformi, učestalost korištenja i interakcije s različitim vrstama sadržaja.
Facebook prati vašu lokaciju čak i kada ne koristite aplikaciju, koristeći podatke o Wi-Fi mrežama, Bluetooth uređajima, i GPS podacima. To omogućava preciznu identifikaciju vašeg fizičkog mjesta.
Nadalje, platforma bilježi vaše poruke, pa čak i sadržaj koji je privatno dijeljen unutar razgovora. Time omogućuje algoritmima da bolje razumiju vaše interese i ponašanja.
Iako Facebook tvrdi da koristi ove podatke za poboljšanje korisničkog iskustva i personalizaciju sadržaja, ovi podaci također služe za izuzetno precizno ciljanje oglasa.
Na temelju vaših interakcija i podataka koji se prikupljaju u stvarnom vremenu, Facebook kreira detaljan profil. Taj profil se koristi za oglašivačke kampanje koje su specifično prilagođene vašim interesima, preferencijama i ponašanju na internetu. Ova vrsta personalizacije čini oglašavanje na Facebooku vrlo učinkovitim, ali također postavlja pitanja o privatnosti i zaštiti podataka korisnika.
Dijeljenje podataka s trećim stranama i zloupotrebe
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da Facebook ne čuva ove podatke samo za sebe. Umjesto toga, platforma koristi podatke o korisnicima kako bi ih dijelila s oglašivačima, analitičkim kompanijama, poslovnim partnerima i različitim vanjskim organizacijama.
Ovaj pristup omogućava onima s kojima dijele podatke da bolje ciljaju korisnike i kreiraju efikasnije marketinške kampanje. Međutim, to također podiže ozbiljna pitanja o privatnosti i sigurnosti podataka.
Najpoznatiji i najkontroverzniji slučaj zloupotrebe podataka dogodio se s kompanijom Cambridge Analytica. Ova firma je neovlašteno prikupila podatke miliona Facebook korisnika, većinom bez njihovog izričitog pristanka. Koristila ih je za manipulaciju političkim kampanjama, uključujući one u SAD-u 2016. godine. Podaci su korišteni za kreiranje psiholoških profila koji su omogućili ciljanje korisnika s političkom propagandom, a sve u cilju utjecanja na njihove odluke na izborima.
Ovaj skandal nije samo otkrio opasnosti vezane uz neetičko korištenje osobnih podataka, već je i svijest o privatnosti podigao na globalnu razinu. Pokazao je koliko su naši privatni podaci vrijedni, ali i koliko lahko mogu biti iskorišteni bez našeg znanja ili pristanka.
Biometrijski podaci i prepoznavanje lica
Još jedan aspekt privatnosti koji je izazvao buru u javnosti jeste prepoznavanje lica. Facebook je ranije imao funkciju automatskog označavanja na fotografijama, koja je koristila biometrijske podatke korisnika, tačnije prepoznavanje lica, kako bi automatski sugerirao oznake prijateljima na slikama.
Ova tehnologija analizirala je slike i uspoređivala ih s postojećim podacima u korisničkim profilima, omogućujući da se identifikacija vrši gotovo odmah. Iako je ova opcija zvanično ukinuta 2021. godine, ostaje pitanje koliko su naši biometrijski podaci već prikupljeni i u koje svrhe su korišteni, jer se u mnogim slučajevima podaci mogu pohranjivati duže vrijeme nego što smo svjesni.
Sigurnosni propusti i hakerski napadi nisu rijetkost, a u prošlosti su milioni korisnika već bili žrtve curenja podataka. Ova curenja obuhvataju ne samo osnovne informacije poput imena i e-mail adrese, već i osjetljive biometrijske podatke, uključujući skeniranje lica.
Takvi incidenti izazivaju opravdanu zabrinutost, jer bi biometrijski podaci, ako se zloupotrijebe, mogli dovesti do ozbiljnih sigurnosnih prijetnji, poput krađe identiteta ili lažnog predstavljanja.
Zbog ovih i drugih razloga, Facebook je suočen s ogromnim novčanim kaznama, naročito u Europi, gdje su zakoni o privatnosti i zaštiti podataka među najstrožijim u svijetu.
Ovakvi slučajevi izazivaju sumnje u transparentnost i praksu kompanije, pa je pitanje o stvarnoj namjeni mikrofona postalo predmetom brojnih spekulacija.
Iako ne postoje čvrsti dokazi da Facebook aktivno koristi mikrofone za prisluškivanje razgovora, jasno je da platforma ima dovoljno drugih izvora informacija, kao što su naši pretrage, lajkanje, interakcije s objavama i podaci o lokaciji, da bi mogla precizno ciljati oglase.
Algoritmi koji upravljaju reklamama analiziraju ove podatke kako bi korisnicima prikazali proizvode i usluge koji odgovaraju njihovim interesima i ponašanjima. S obzirom na količinu podataka koja se prikuplja, lahko je moguće da oglasi postanu izuzetno relevantni, što može izazvati osjećaj da su na neki način “prisluškivani”.
Kako zaštititi svoju privatnost na Facebooku
Ono što korisnici mogu učiniti kako bi zaštitili svoju privatnost jeste da prilagode postavke na Facebooku.
Poželjno je ograničiti ko može vidjeti naše objave, isključiti praćenje lokacije, zabraniti aplikaciji pristup mikrofonu i povremeno brisati historiju aktivnosti.
Također, korisnici bi trebali redovito pregledati aplikacije i web stranice povezane s njihovim Facebook računom te ukloniti one koje im nisu potrebne. Dodatno, moguće je ograničiti informacije koje se dijele u biografiji, kao što su datum rođenja, obrazovanje, i radna iskustva, čime se smanjuje količina podataka koja je dostupna trećim stranama.
Na kraju, ključna stvar je da budemo svjesni da je svaki podatak koji podijelimo na internetu potencijalno dostupan ne samo našim prijateljima, već i kompanijama koje od toga ostvaruju profit.
Facebook je moćna platforma koja omogućava povezivanje s ljudima širom svijeta, ali njegova politika privatnosti krije mnogo toga što korisnici ne primijete na prvi pogled.
Prije nego što sljedeći put bez razmišljanja prihvatimo uslove korištenja, vrijedi se zapitati – da li zaista znamo šta potpisujemo? Svaka naša interakcija na platformi stvara digitalni trag, a razmišljanje o privatnosti i sigurnosti na internetu postaje nužno kako bi se očuvala naša prava i lični podaci podaci u digitalnom okruženju.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
