Category: Procesno pravo

  • Dozvola maloljetniku za zaključenje braka

    Dozvola maloljetniku za zaključenje braka

    Maloljetnik koji ima više od 16 godina života ne može samostalno zaključiti brak. Međutim, ukoliko se utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka, može se dati dozvola maloljetniku za zaključenje braka.

    Sadržaj

    Šta je Vanparnični postupak

    Vanparnični postupak je samostalan postupak u kojem sud vrši sudsku funkciju
    odlučujući o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima kojise po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku. Vanparnični postupak treba razlikovati od Parničnog postupka. O Parničnom postupku smo već pisali, a savjetujemo vam da pročitate naš članak NADLEŽNOST SUDA U PARNIČNOM POSTUPKU.

    Postupak za davanje dozvole maloljetniku za zaključenje braka

    Maloljetno lice koje želi da zaključi brak, ima mogućnost da nadležnom sudu podnese prijedlog kako bi mu se dala dozvola za zaključenje braka prije punoljetnosti.

    Iako je maloljetno lice, te nema potpunu poslovnu sposobnost, u ovoj vanparničnoj radnji izjednačeno je sa licem koje ima poslovnu sposobnost i može da poduzima radnje u svoje ime.

    Šta sadrži zahtjev za davanje dozvole

    Kao i u svakom zahtjevu, maloljetna osoba dužna je da napiše svoje
    lične podatke, datum, mjesto rođenja, ime i prezime svojih roditelja, kao i djevojačko prezime majke, da li su roditelji zaposleni i imovne prilike roditelja.
    Također je, iz razumljivih razloga, potrebno opisati i lične podatke i imovinske prilike lica s kojim maloljetnik želi zaključiti brak.

    Postupanje suda po zahtjevu


    Nakon prijema prijedloga, sud upućuje dopis nadležnom centru za
    socijalni rad da dostavi sudu nalaz i mišljenje o prijedlogu za izdavanje dozvole za zaključenje braka prije navršene punoljetnosti. Nakon toga trebao bi zakazati ročište.

    Sud na ročištu treba otkloniti svaku sumnju da li je maloljetnik svojom slobodnom voljom podnio prijedlog ili je na to od nekoga nagovoren ili prisiljen. Na sudiji je i odgovornost da procjeni kakve su sposobnosti maloljetnika da shvati svu ozbiljnost bračnih odnosa i da li je to ličnost koja će moći ponijeti sav teret bračnih obaveza.

    Zakon nalaže sudu da mora utvrditi i lična svojstva lica s kojim predlagač želi da
    zaključi brak. Kako će to sud odrediti to Zakon ne propisuje. Sudu mora ocijeniti nalaz i mišljenje centra za socijalni rad.

    Sud bi trebao u toku postupka voditi računa o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti
    porodice.

    Budući da običaji o tome da li se djevojke udaju za znatno starija lica razlikuje od sredine do sredine, sud mora sa posebnom pažnjom i uvažavanjem prilika da cijeni svaki pojedinačni slučaj.

    Praksa također stavlja mnogo izazova pred sudove. Često se uz prijedlog da se da dozvola maloljetniku za zaključenje braka prilaže potvrda nadležnog ginekologa da je predlagateljica nekoliko mjeseci u drugom stanju, a Zakon sudiju
    obavezuje da provodi proceduru.

    Rješenje suda o davanju dozvole

    Sud je dužan dostaviti rješenje o dozvoli sklapanja braka predlagaču, licu sa kojim predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, a ako nema roditelje onda usvojiocu ili staratelju predlagača i nadležnom organu starateljstva.

    Ako sud odbje prijedlog predlagača za davanje dozvole za sklapanje
    braka onda takvo rješenje dostavlja samo predlagaču, jer on jedini ima pravo žalbe protiv takvog rješenja.

    Tazbinsko srodstvo

    U Porodičnom zakonu je u otklonjivu bračnu smetnju uvršteno tazbinsko srodstvo u prvom stepenu prave linije.

    Tazbinsko srodstvo nastaje sklapanjem braka i predstavlja pravnu, društvenu i
    moralnu svezu između jednog bračnog partnera i krvnih srodnika drugog bračnog partnera.

    Nadležni sud u vanparničnom postupku može dozvoliti da brak zaključe tazbinski
    srodnici ako za to postoje opravdani razlozi iako u Zakonu o vanparničnom postupku o tome nema posebne odredbe o postupanju u tim slučajevima.

    Posebno se razmatra da li da se da dozvola maloljetniku za zaključenje braka ako su pitanju pastorka i očuh, kako bi se utvrdilo da nema prisile ili prikrivanja krivičnog djela protiv dostojanstva ličnosti i morala traženjem dozvole sa sklapanje braka.

    Usvojioc i usvojenik

    Nadležni sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka usvojiocu i usvojeniku kada je u pitanju nepotpuno usvojenje.

    Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18. godine života. Potpuno se može usvojiti dijete do 10 godina života.

    Nepotpuno usvojenje je bračna zabrana, a ne bračna smetnja pa u slučaju da nema dozvole suda, a brak se sklopi nema nikakvih posljedica na sam brak, on je važeći, ne može se poništiti.

    Štićenik i staraoc

    Brak ne mogu zaključiti štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva. Ovo je
    isto bračna zabrana, a ne bračna smetnja, pa i kad se sklopi takav brak bez dozvole suda on je važeći.

    Kada rješava po prijedlogu ovih lica trebao bi u svemu postupiti kao i u
    slučaju dozvole za sklapanje braka usvojioca i usvojenika kod nepotpunog usvojenja.

    Podržite Pravni blog

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Advokatski ispit

    Advokatski ispit

    Advokatski ispit je uslov za podnošenje zahtjeva za upis u Imenik advokata Advokatske komore Federacije BIH, a u skladu sa odredbom člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH Upravni odbor na sjednici od 28.09.2002. godine i Vanredna Skupština advokata Advokatske komore Federacije BIH održana dana 14.12.2002 godine, usvojio je Pravilnik o advokatskom ispitu.

    Sadržaj članka:

    Šta reguliše Pravilnik o advokatskom ispitu

    Pravilnik o advokatskom ispitu propisuje uslove za polaganje advokatskog ispita, način polaganja ispita, organ pred kojim se polaže advokatski ispit, rokove mogućeg pristupanja polaganja ispita, izdavanje uvjerenja o ishodu ispita, kao i evidenciju trajnog karaktera o advokatskim ispitima.

    Pred kim se polaže advokatski ispit

    Advokatski ispit se polaže pred komisijom za polaganje advokatskog ispita koju je saglasno odredbi  člana 12 Zakona o advokarturi Federacije BIH i odredbi člana 40 tačka 6 i člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH imenovao Upravni odbor.

    Iz kojih oblasti se polaže advokatski ispit

    Advokatski ispit prijavljeni kandidat polaže provjerom znanja kandidata od strane komisije iz poznavanja:

    • Zakona o advokaturi Federacije BIH
    • Statuta Advokatske komore Federacije BIH
    • Kodeksa advokatske etike
    • Disciplinskog  pravilnika Advokatske komore Federacije BIH
    • Tarife o naknadama i nagradama za rad advokata u Federaciji BIH
    • Gdje se priznaje advokatski ispit

    Šta ako kandidat ne zadovolji na prvoj provjeri znanja

    Ukoliko kandidat pred komisijom nije zadovoljio u poznavanju oblasti iz člana 3 slijedeći ispit može prijaviti po proteku roka najmanje 60 dana od dana predhodnog ispita.

    Polaganje ispita kandidat može vršiti u rokovima iz predhodnog stava najviše u tri navrata.

    Ukoliko kandidat ne položi advokatski ispit ni treći put, pravo prijave i polaganja advokatskog ispita stiče nakon proteka roka od dvije godine od dana poslijednjeg ispita.

    Ko ima pravo polagati Advokatski ispit

    Pravo polaganja advokatskog ispita ima kandidat koji je predhodno položio pravosudni ispit u skladu sa Zakonom o pravosudnom ispitu. Ranije smo pisali o tome KO MOŽE POLAGATI PRAVOSUDNI ISPIT.

    Sticanje prava na polaganje advokatskog ispita kandidati stiču  podnošenjem zahtjeva Advokatskoj komori Federacije BIH:

    Uz zahtjev za polaganje advokatskog ispita kandidat je dužan priložiti original ili ovjereni prepis uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu.

    Uz zahtjev kandidat može navesti i okvirni termin polaganja ispita, ali ne kraći od 30 dana od dana  podnesenog zahtjeva.

    Obaveze Komisije za polaganje advokatskog ispita

    Komisija za polaganje advokatskog ispita dužna je odmah po prijemu zahtjeva kandidata i u roku od 30 dana od dana podnesenog zahtjeva sa dokazima odrediti dan polaganja ispita, a obavijest o tome dužna je dostaviti kandidatu na pogodan način najmanje na 8 /osma / dana prije dana određenog za polaganje ispita.

    Iz opravdanih razloga kandidat nakon određivanja dana polaganja ispita može tražiti produženje roka polaganja ispita.Komisija je dužna odmah po prijemu takvog zahtjeva obavijestiti na siguran način kandidata o prihvatanju ili odbijanju zahtjeva.

    Nepristupanje kandidata polaganju ispita na određeni dan računa se u rokove iz člana 6 ovog Pravilnika.

    Gdje se priznaje advokatski ispit

    Ispit položen pred komisijom  za polaganje advokatskog ispita Advokatske komore Federacije BIH, priznaje se kao položeni advokatski ispit i u postupku upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske pod uslovima reciprociteta.

    Uvjerenje o položenom advokatskom ispitu

    Odmah nakon uspješno položenog advokatskog ispita kandidatu se izdaje uvjerenje o položenom advokatskom ispitu, koje potpisuje predsjednik komisije.

    U uvjerenje o položenom advokatskom ispitu unose se podaci:

    • dan polaganja ispita,
    • sastav komisije,
    • osobni podaci kandidata,
    • označenje da je ispit sa uspjehom položen i
    • naznačenje da uverenje ima značaj javne isprave.

    U slučaju bezuspješnog ishoda advokatskog ispita uvjerenje se izdaje samo na zahtjev kandidata koji je pristupio polaganju ispita, a ishod ispita se upisuje u upisnik.

    Napomena

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

  • Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Zakon o upravnom postupku je zakon po kojem su dužni postupati postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organi uprave kantona, kao i gradske i općinske službe za upravu i drugi organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka. O Zakonu o upravnom postupku smo pisali i ranije, definišući šta je žalba u upravnom postupku. U ovome članku razmatramo Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH objavljene u “Službenim novinama FBiH” br.: 61/22.

    Sadržaj:

    Šta su izmjene i dopune zakona?

    U skladu sa Pravilima i postupcima za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine, izmjene i dopune rade se u slučajevima kada propisi ne odgovaraju izmjenama u pravnom sistemu ili izmjenama u politici u određenoj oblasti ili ih treba prilagoditi stvarnim potrebama.

    U kojoj mjeri se propis može mijenjati?

    Osnovni propis može biti izmijenjen u potpunosti, osim naziva propisa i datuma. Ako se mijenja ili dopunjuje 50% i više članova osnovnog propisa, potrebno je
    pristupiti donošenju novog propisa. Prethodno se ne primjenjuje se u slučajevima ispravke propisa.

    Izmjene i dopune propisa vrše se u odnosu na osnovni tekst propisa. Mogu se vršiti samo propisom iste važnosti i u istom postupku kao i propis koji se mijenja. Izuzetno, ovo se ne odnosi se na izmjene i dopune poslovnika i budžeta, koje se vrše odlukom. Izmjenama i dopunama jednog propisa ne mogu se vršiti promjene u propisu koji uređuje drugu oblast. Izmjena propisa vrši se tako da se jednom intervencijom obuhvataju sve izmjene i dopune koje se odnose na jedan član. Ako se radi o izmjenama i dopunama koje sadrže različite ciljeve, odnosno svrhu, izmjena propisa vrši se kroz više intervencija na jedan član.

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH donose par novina. One se, uglavnom, odnose na obavezu organa da po službenoj dužnosti pribavlja podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.

    Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u organu uprave podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgađanja dostaviti nadležnim organima.

    Na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i druge zainteresovane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti organa uprave.

    Prijem zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utiče na stvarnu i mjesnu nadležnost organa uprave za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.

    Detaljne uslove, kriterije i mjerila kojim se određuju jedinstvena upravna mjesta kao i način saradnje nadležnih organa u vezi sa postupanjem i obavljanjem poslova na jedinstvenom upravnom mjestu propisaće federalni ministar pravde u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

    Digitalizacija uprave

    Značajno je da se u zakon uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.

    Podnesak koji je dostavljen elektronskim putem u skladu sa posebnim propisima smatra se dostavljenim u trenutku kad je organ stranci poslao potvrdu o prijemu podneska.

    Potvrda o prijemu podneska se stranci dostavlja odmah na isti način na koji je podnesak i dostavljen.

    Ako organ koji je primio podnesak iz tehničkih razloga ne moze pročitati podnesak u elektronskoj formi, o tome će se bez odgađanja elektronskim putem ili na drugi prikladan način obavijestiti podnosilac, koji je dužan ponovno poslati podnesak u ispravnoj elektronskoj formi koja je u upotrebi u tom organu ili ga dostaviti na drugi način. Ako to podnosilac ne učini u ostavljenom roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen.

    Ako stranka iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak, o tome će odmah obavijestiti organ, koji će izvršiti dostavu podneska na prikladan način.

    Elektronski podnesci mogu se predati svakog dana u toku 24 sata. Smatra se da je takav podnesak blagovremen, ako je do isteka ostavljenog roka primljen u sistem za prijem elektronskih podnesaka.

    Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski, elektronskim putem ili je primljeno telefonsko priopćenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba čije je ime označeno na tom podnesku, odnosno da ne potiče od osobe koja je pri telefonskom priopćenju kazala svoje ime, nadležni organ će provesti postupak za utvrđivanje ovih činjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit će na propisan način.

    Zaključak

    Ovo je samo dio izmjena koje se odnose na primjenu modernih informacionih tehnologija, što bi trebalo da doprinese digitalizaciji uprave. To kao posljedicu ima jednostavnije, brže i efikasnije komuniciranje između organa, odnosno voditelja postupka i stranaka.

    Ovaj tekst sadrži samo određene dijelove izmjena i dopuna, te je za njihovo puno razumijevanje potrebno pročitati kompletan tekst Zakona.

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

  • Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Svaka osoba koja je pretrpjela određenu štetu prilikom ili kao posljedica krivičnog djela, bilo da se radi o oštećenju ili otuđenju imovine, fizičku povredu ili štetu enke druge vrste, ima pravo da traži nadokanadu te štete što se u pravu zove “imovinskopravni zahtjev. U ovome članku razmatramo na koji način da ostvarite pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela.

    Sadržaj

    Šta uraditi u slučaju napada?

    Ukoliko ste bili žrtva napada ili izvršenja krivičnog djela na neki drugi način, obavijestite policijske službenike o svojim povredama ili drugoj šteti koju ste pretrpjeli, bez obzira kakva ona bila, a koja je nastala kao rezulatat, odnosno posljedica izvršenja krivičnog djela. Ovdje možete naći KRIVIČNI ZAKON FBIH.

    Ukoliko je rezultat krivičnog djela povreda, nakon što se javite nadležnoj medicinskoj službi, obavezno tražite izvještaj o povredama ili dokument sa nekim drugim nazivom koji će sadržavati detalje o medicinskom tretmanu ili intervenciji koju ste primili.

    Tužilac koji je nadležan za slučaj koji ste prijavili, a o tome koje tužilaštvo je nadležno vas mogu obavijestiti i policijski službenici kojima prijavljujete krivično djelu, poučiće vas o pravima i predočiće vam mogućnost da podnesete imovinskopravni zahtjev u slučaju nastavka krivičnog postupka. Također, bićete obaviješteni i o tome šta vam je potrebno za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva. Budući da tužilac ima zakonsku obavezu da vas pita da li želite podnijeti imovinskopravni zahtjev, iskoristite priliku da tražite pojašnjenje za sve eventualne nejasnoće, te da jasno saopćite informacije o troškovima koji su vam prouzrokovani, gubitku zarade, bolu i patnji koje ste eventualno iskusili usljed izvršenja krivičnog djela, a što se može odnositi na troškove liječenja i druge finansijske izdatke.

    Jasnom komunkacijom ćete doprinijeti utvrđivanju svih činjenica koje mogu biti od presudnog značaja za donošenje odluke o vašem eventualnom imovinskopravnom zahtjevu.

    Prikupljanje i čuvanje dokumentacije

    Kao što je to slučaj i sa ostalom bitnom dokumentacijom, bitno je da čuvate svu relevantnu predmetnu finansijsku dokumentaciju u vidu izvještaja, potvrda, predračuna i slično, te da iste dostaviti tužiocu radi dokazivanja osnovanosti svoga imovinskopravnog zahtjeva.

    Imovinskopravni zahtjev

    Budući da je i to jedna od mogućnosti, iskoristite priliku da dobijete informaciju o tome da li se namjerava zaključiti sporazum o priznanju krivice sa počiniocem krivičnog djela, jer imate pravo da se izjasnite o imovinskopravnom zahtjevu.

    Taj zahtjev, zajedno sa podacima o visini imovinskopravnog zahtjeva može da se podnese tokom istrage, međutim, to je moguće učiniti i tokom suđenja, usmeno ili pismeno.

    Ukoliko ste propustili o tome razgovarati sa tužiocem, sud će vas o pravu na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva poučiti tokom suđenja.

    Pravo na žalbu

    Nakon donošenja presude, imate pravo da dobijete primjerak presude, kada, ukoliko ste nezadovoljni odlukom u pogledu vašeg imovinskopravnog zahtjeva i troškovima krivičnog postupka, imate pravo izjaviti žalbu.

    U slučaju da se dokaže krivica optuženog, u presudi će biti riješeno i o vašem zahtjevu, a u izuzetnim slučajevima i iz opravdanih razloga, sud vas može uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvarite u parničnom postupku.

    Pravo na tužbu u parničnom postupku

    Bez obzira na odluku suda u krivičnom predmetu, imate pravo na tužbu u parničnom postupku gdje ćete tražiti nadoknadu štete.

    Spisak advokata

    U slučaju da budete oštećeni prilikom izvršenja krivičnog djela, savjetujemo vam da angažujete advokata kako biste imali najveću šansu za ostvarivanje svojih prava. Budući da smo ranije pisali o tome, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    U društvu zasnovanom na vladavini zakona advokati imaju posebnu ulogu. Advokati moraju služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane. Njihova dužnost nije samo da zastupaju svoju stranku, već da joj budu i savjetnici u najboljem smjeru. Ovakva uloga advokata pred njih postavlja mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Zato se opravdano postavlja pitanje da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci?

    Šta advokat ne smije raditi

    Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.

    Smatra se da advokat pribjegava nečasnom ili nedopuštenom sticanju klijenata, naročito kada:

    • daje nerealne procjene i obećava uspjeh ili dovodi klijenta u zabludu u pogledu pravne prirode predmeta,
    • omalovažava druge advokate,
    • podstiče ili ne osporava uvjerenje klijenta u efikasnost korupcije, ili predlaže i nagovještava sopstveno sudjelovanje u korupciji,
    • stupa u kontakt sa klijentima drugih advokata i navodi ih da na njega prenesu zastupanje, ili preuzima klijente drugih advokata na način suprotan ovom Kodeksu,
    • na raspravama i u drugim javnim istupanjima u svojstvu advokata izaziva incidente i bez opravdanog razloga stvara konfliktne situacije u namjeri da nametne utisak odvažnosti i stekne ličnu popularnost.

    Uzmimo situaciju kada advokat ne podnese tužbu u roku, usljed čega stranka izgubi pravo/osnov potraživanja. Na koji način će se u postupku protiv advokata radi naknade štete stranci utvrditi da je potraživanje stranke bilo osnovano? Postoji još mnogo propusta koje advokati mogu napraviti, ali je pitanje, šta vi možete uraditi povodom toga?

    Advokati su dužni obavezno se osigurati od odgovornosti za štetu pričinjenu stranci u toku pružanja pravne pomoći. Moraju se osigurati u skladu sa minimalnim iznosom osiguranja i vrste osigurane štete određene opštim aktom Advokatske Komore Federacije BIH.

    Kodeks advokatske etike

    Kodeks advokatske etike (usvojen na Vanrednoj skupštini 17.09.2005.) možete pronaći na sljedećem LINKU-u.

    Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.

    “Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“

    U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Spisak advokata

    Spisak advokata

    Iako se veoma često nađemo u situaciji kada pomislimo “potreban mi je advokat”, Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) propisano je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku lično ili putem punomoćnika. Iako o određenoj pravnoj materiji možda znate mnogo i smatrate da u sudskom postupku sami možete ishodovati željeni rezultat, prije nego što odlučite da se zastupate sami, trebali biste razmisliti barem o konsultacijama sa advokatom. Zato vam u nastavku donosimo spisak advokata kako biste odlučili ko želite da vas zastupa.

    Ko je advokat?

    Najkraće rečeno, advokat je diplomirani pravnik koji je položio pravosudni ispit, upisan u imenik nadležne advokatske komore koji obavlja advokatsku djelatnost i čija profesija podrazumijeva rješavanje, uglavnom tuđih, pravnih problema.

    Advokatura u Bosni i Hercegovini ima tradiciju dužu od 120 godina –  prvi pisani Zakon o advokaturi  donijela je Austro-ugarska 1883 godine / Advokaten ordnung /. Ovaj datum danas se slavi kao početak samostalne i neovisne advokature u BIH. „Advokatskim  redom“ kako se nazivao zakon,  utemeljen je jedinstven sistem i sloboda bavljenja advokaturom. Advokati su dio pravosuđa, a vlasti nisu mogle odbiti  molbu podnositelja, ako je ispunjavao uslove za bavljenje advokaturom.

    Ko može polagati Pravosudni ispit

    Odgovor na jedno od najčešćih pitanja među pravnicima u FBiH, “Ko može polagati Pravosudni ispit?” je: u skladu sa posljednjim izmjenama i dopunama zakona, u Zakonu o pravosudnom ispitu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95 i 35/98) član 2. mijenja se i glasi:

    “Ispit mogu da polažu lica koja su kao diplomirani pravnici radila najmanje dvije godine na pravnim poslovima.

    Pod uslovom iz stava 1. ovog člana ispit mogu da polažu i pripravnici volonteri.”

    Pravosudni ispit iskustva

    Analizirajući odgovore više diplomiranih pravnika koji su položili Pravosudni ispit, bilo na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno Pravosudni ispit na državnom nivou ili Pravosudni ispit na federalnom nivou, napisali smo članak Pravosudni ispit iskustva.

    Spisak advokata

    Ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata, u nastavku ovoga članka pronađite spisak advokata za regiju, grad, odnosno općinu u kojoj želite pretražiti advokate:

    Ako na spisku niste pronašli svoju regiju, grad, odnosno općinu, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) koji vam mogu pomoći, spriječiti nastanak štete, ublažiti je ili vam pomoći da ostvarite svoj pravo. SPISAK ADVOKATA (RS)

    Advokatske tarife

    Bitno je napomenuti i da ukoliko pismenim ugovorom između advokata i njegovog klijenta nije ugovoreno drugačije, advokatu pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama TARIFE.

    Upravni odbor Advokatske komore F BiH daje objašnjenje o primjeni Tarife i njezino tumačenje. Objašnjenje ili mišljenje o primjeni Tarife daje se na zahtjev klijenta, advokata, suda ili drugih ovlaštenih tijela u zemlji ili inostranstvu.

    Advokatska etika

    U društvu zasnovanom na vladavini zakona advokati imaju posebnu ulogu i zato moraju služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane, njihova dužnost nije samo da zastupaju svoju stranku, već da joj budu i savjetnici u najboljem smjeru. Iz ovih razloga, Kodeks advokatske etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja i ugleda advokature, advokati uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje djelatnosti.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    O tome koja je odgovornost advokata za štetu, pisali smo opširno u ranijem članku.

    Nelojalnost advokata

    Nelojalnost advokata može imati ozbiljne posljedice za klijenta, uključujući gubitak prava na odštetu ili gubitak prava na nešto drugo što je klijent tražio.

    Zato je važno da advokati poštuju svoje dužnosti lojalnosti prema klijentima i da se pridržavaju etičkih standarda ponašanja.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko vas može zastupati pred sudom

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Zakon o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) propisao je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku lično ili putem punomoćnika. Punomoćnik je osoba koja u postupku poduzima radnje u ime i za račun stranke. Međutim, stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, s tim da suprotnu stranku, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi. Dakle, ko vas može zastupati pred sudom?

    Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

    Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to moguće, stranku koju advokat zastupa.

    U radnim sporovima radnika može, besplatno, zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit.

    Zastupanje u postupku revizije

    Stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat. Izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit.

    Granice punomoći i ovlaštenja punomoćnika

    Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

    Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave.

    Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

    Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći:

    1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, dati odgovor na tužbu,
    priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i
    odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

    2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu
    takvog zahtjeva;

    3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

    4) pismeno ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim
    zastupanja na glavnoj raspravi.

    Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena stručni saradnik i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.

    Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

    Izdavanje punomoći

    Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.

    Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

    Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.

    Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavila osoba bez punomoći.

    Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje.

    Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

    Opoziv i prestanak punomoći

    Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora se saopčiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopčen. Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

    Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti. Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može poduzimati sve radnje u postupku a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku koje ne trpe odgađanje.

    Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju stečaja ili likvidacije punomoć koju je izdao stečajni, odnosno likvidacioni dužnik prestaje kada prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.

    Izuzetno, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

    Ovaj članak o tome ko vas može zastupati pred sudom napisan je kako bi vam se približio institut punomoći u parničnom postpupku, ali ono što je napisano, nije dovoljno za uspješno samostalno zastupanje pred sudom čak i ako posjedujete određeno pravno znanje. U slučaju da imate problem, savjetujemo vam da se obratite advokatu, a u svakom slučaju savjetujemo vam da pročitate Zakon o parničnom postupku kako biste dobili kompletniju sliku parničnog postupka.

  • Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

    U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.  Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.

    Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

    Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

    Kada svjedok može uskratiti svjedočenje

     

    Svjedok može uskratiti svjedočenje:

    1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

    2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;

    3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

    4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.

     

    Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.  Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

    Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

    Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

    Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

    Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

    Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

    Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

    Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

    U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.

  • Nadležnost suda u parničnom postupku

    Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03,73/05, 19/06, 98/15) određuje pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Između ostalog, Zakon određuje i nadležnost suda u parničnom postupku.

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer

     

    Sud ocjenjuje da li je nadležan, poslije prijema tužbe. Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.

    Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. Kada sud u toku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

    Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.

    Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparničnog postupka. Nakon pravomoćnosti rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparničnog postupka prednadležnim sudom. Radnje koje je proveo parnični sud, kao što su uvidaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su poduzete u parničnom postupku.

    Sud se može u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.

    Sud se može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

    Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

    Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo
    nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

    Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nade da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slucaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.

    Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se taj sud oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

    Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti izmedu tih sudova.

    Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda i kantonalnog suda s područja istog kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova s područja dva ili više kantona rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Federacije i općinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava Vrhovni sud Federacije, u općoj sjednici.

    Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

    Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost od odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinačnih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem ce se području poduzeti radnja.

    Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

    U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava. Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može zatražiti obavještenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

    Sud u Federaciji nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito odredena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili međunarodnim ugovorom.

    Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Federaciji za odredenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

    Stvarna nadležnost

     

    U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

    Mjesna nadležnost

     

    a) Opća mjesna nadležnost

    Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

    Za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

    Ako tuženi nema prebivalište, opće mjesno je nadležan sud na cijem području tuženi ima boravište.

    Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženog.

    Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i općine, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća. Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.

    Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u inostranstvu, opće mjesno je nadležan sud njegovog posljednjeg prebivališta u Federaciji.

    b) Izberiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima za naknadu štete

    Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

    Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je, pored suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Ove odredbe primijenjivat će se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trečim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje, a odredba o nadležnosti suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.

    Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača

    Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

    Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac osoba koja traži izdržavanje, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost u bračnim sporovima

    Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

    Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

    U sporovima radi utvrdivanja ili osporavanja ocinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

    Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe

    Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

    Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

    Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.

    Nadležnost po mjestu plaćanja

    Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

    Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

    Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlenik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

    Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

    Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    c) Isključiva mjesna nadležnost

     

    Nadležnost u sporovima o nekretninama

    Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na cijem se području nalazi nekretnina.

    Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

    Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu

    Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležni sud u Federaciji, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan.

    Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

    Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

    Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje.

    d) Supsidijarna nadležnost

     

    Nadležnost za suparničare

    Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara (član 362. stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.

    Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji

    Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.

    Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem je području obaveza nastala.

    U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji opća mjesna nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.

    Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji

    U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na čijem se području nalazi njeno stalno zastupništvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedište organa kome je povjereno da obavlja njene poslove.

    e) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

    Ako nadležni sud zbog izuzeća sudija ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji ce odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.

    Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

    Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

    f) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

    Ako zakonom nije odredena isključiva nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uslov da je taj sud stvarno nadležan.

    Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležni sud.

    Sporazum o tome koji sud će suditi važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče odredenog spora ili više sporova koji svi proistjeću iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upučuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

    Zahtjev tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

  • Žalba u Upravnom postupku

    Žalba u Upravnom postupku

    Ustavno-pravni sistem države Bosne i Hercegovine, čak i za obrazovane pravnike, jako je komplikovan i potrebno je mnogo istraživanja kako bi se u obzir uzeli svi aspekti određenog pravnog pitanja, u zavisnosti od dijela države u kojem živite i nivoa vlasti nadležnog za njegovo rješavanje. Međutim, jedna od oblasti koja je, po mišljenju autora Pravnog Bloga, jako dobro uređena, jeste Upravni postupak. Zbog činjenice da je mnogo prava koja ostanu neostvarena zbog nepoznavanja Zakona o upravnom postupku, u nastavku obrađujemo jedno od najznačajnijih pitanja: Žalba u Upravnom postupku FBiH.

    Sadrža članka:

    Podržite Pravni blog

    Ukoliko to niste u mogućnosti sami učiniti, za tumačenje i primjenu ovoga Zakona obratite se stručnjaku iz te oblasti ili svome advokatu. Pravni Blog ovaj tekst ne objavljuje kao pravni savjet, niti se bilo koji njegov dio ne može tumačiti kao preporuka čitaocima za postupanje.

    Upućujemo vas na Zakon o upravnom postupku za potpunije razumjevanje i odredbe koje se odnose na žalbu u Upravnom postupku.

    Žalba u Upravnom postupku

    Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, stranka ima pravo žalbe. Tužitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeđen zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica, a na štetu javnog interesa.

    Pravo žalbe protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova uređuje se federalnim zakonom iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona uređuje se zakonom kantona iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pri odlučivanju o pravu na žalbu protiv rješenja, treba voditi računa da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rješenja predvidi žalba i da se time osigura princip dvostepenog rješavanja u upravnom postupku, a da se žalba može isključiti samo iz naročito opravdanih razloga.

    Zakonima iz predmetne upravne oblasti određuje se i organ koji će rješavati o žalbi. Protiv rješenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odnosno gradskog i općinskog vijeća, kao i rješenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stepenu ne može se izjaviti žalba. Ako protiv ovih prvostepenih rješenja žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

    Žalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom isključen upravni spor.

    Nadležnost organa za rješavanje o žalbi

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa općinskog vijeća, u okviru isključivih prava i dužnosti općine, o žalbi protiv tih rješenja u drugom stupnju rješava općinski organ određen statutom općine, odnosno organ određen propisom općinskog vijeća.

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijeća, u okviru isključivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rješenja rjesava gradski organ iz odgovarajuće upravne oblasti određen statutom grada, odnosno organ određen propisom gradskog vijeća.  Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadležni kantonalni organ iz odgovarajuće upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa. Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stepenu rješava nadležni federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rješava nadležni organ kantona određen zakonom kantona.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalaže u sustavu kantonal-nog organa uprave rješava kantonalni organ uprave u čijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedišta kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rješavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rješavaju nadležni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajuće upravne oblasti.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rješava federalni organ uprave u čijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedišta federalnog organa uprave i federalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ određen federalnim zakonom.
    • o žalbi protiv rješenja donesenog na osnovu člana 201. ili 202. ovog ZAKONA rješava organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv rješenja organa koji je izdao (član 201), odnosno donio (član 202.) pobijano rješenje, ako posebnim propisom nije određeno da o žalbi rješava drugi organ. U ovim slučajevima drugostepeni organ može samo poništiti pobijano rješenje, a ne može ga izmijeniti. Ako je organ koji je u skladu sa ovim članom imao da rješava o žalbi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rješenje, o žalbi rješava organ određen zakonom, a ako takav organ nije određen, protiv ovakvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.
    • o žalbi protiv prvostepenog rješenja koje donosi poduzeće (društvo), ustanova ili drugo pravno lice rješava organ određen statutom odnosno drugim općim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o žalbi rješava drugi organ.
    • o žalbi protiv prvostenog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ određen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o žalbi rješava organ uprave odnosno drugi organ. Ako za rješavanje o žalbi nije određen organ, o žalbi rješava organ uprave nadležan za odgovarajuću upravnu oblast.

    Rok za žalbu u Upravnom postupku

    Žalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno.  Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja. U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je doneseno o žalbi ne dostavi stranci. U izuzetnim slučajevima, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, kao i pošto je žalba izjavljena, ako je to zakonom predviđeno ili ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera u skladu sa Zakonom ili ako bi usljed odgađanja izvršenja bila nanesena nekoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slučaju može se tražiti odgovarajuće osiguranje od stranke u čijem se interesu provodi izvršenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvršenje.

    Sadržaj žalbe u Upravnom postupku

    U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, označavajući naziv organa koji ga je donio i broj i datum rješenja. Dovoljno je da žalilac izloži u žalbi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan da obrazloži zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako su u žalbi iznesene nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, žalbi se prilaze još i onoliko prepisa žalbi koliko ima takvih stranaka. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis žalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne može biti kraći od osam, ni duži od 15 dana.

    Kako se predaje žalba u Upravnom postupku

    Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje. Ako je žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah šalje organu prvog stepena. Žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

    Postupanje prvostepenog organa po žalbi

    Organ prvog stepena ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu organ prvog stepena odbacit će svojim rješenjem. Pravovremenost žalbe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, organ prvog stepena cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu.

    Protiv rješenja kojim je žalba u upravnom postupku odbačena na osnovu stava 2. ovog člana, stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji rješava o žalbi utvrdi da je žalba opravdana riješit će ujedno i o žalbi koja je bila odbačena.

    Ako organ prvog stepena koji je donio rješenje utvrdi da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom žalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona.

    Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je žaliocu morala biti data mogučnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogučnost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

    Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje može, u granicama zahtjeva stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.  Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po članu 139. stav 1. tač. 1., 2. i 3. Zakona, ali stranci nije bila data mgućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruži mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je dužan da provede taj postupak.

    Nakon provođenja postupka prvostepeni organ može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje.

    Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije postupio u skladu sa odredbama ovog zakona i nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je, bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi. Uz žalbu je dužan priložiti sve spise koji se odnose na predmet.

    Rješavanje drugostepenog organa o žalbi

    Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi. Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje. Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

    Drugostepeni organ će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana. Drugostepeni organ će odbiti žalbu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari. Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim (član 264.), proglasit će takvo rješenje ništavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, ponistit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.

    U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjenićnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.

    Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo druge osobe. S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 260., 263. i 264. ovog zakona.

    Odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje sukladno se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi. U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ se može u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

    Žalba u upravnom postupku kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku

    Ako je žalbu izjavila stranka po čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (član 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.

    Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar.

    Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju.

    Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaže, drugostepeni organ će odmah riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno.

    Rok za donošenje rješenja o žalbi

    Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako stranka odustane od žalbe, postupak u vezi sa žalbom obustavlja se zaključkom.

    Dostavljanje drugostepenog rješenja

    Organ koji je riješio stvar u drugom stepenu šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan da rješenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

    Da bi se potpuno shvatila Žalba u Upravnom postupku, upućujemo Vas na ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH, a ukoliko to niste u mogućnosti učiniti sami, za primjenu Zakona obratite se pravnom stručnjaku ili vašem advokatu.