Tag: vrste ugovora

  • Šta su aleatorni ugovori

    Šta su aleatorni ugovori

    U praksi se često postavlja pitanje šta su aleatorni ugovori i po čemu se razlikuju od drugih ugovornih oblika. Za razliku od standardnih ugovora, koji podrazumijevaju jasno određene obaveze i koristi za obje strane, aleatorni ugovori su zasnovani na neizvjesnosti. Njihova posebnost leži u tome što prava i obaveze ugovornih strana zavise od budućeg događaja koji možda nikada neće nastupiti, pri čemu jedna ili obje strane svjesno preuzimaju rizik mogućeg ishoda.

    Sadržaj članka:

    Značenje i pravna priroda aleatornih ugovora

    Pojam aleatoran potiče od latinske riječi alea, što znači “kocka”, odnosno slučaj. U pravnom smislu, aleatorni ugovor je onaj u kojem ostvarenje prava i obaveza zavisi od budućeg neizvjesnog događaja. Jedna od karakteristika takvih ugovora jeste da se ekonomska korist ugovornih strana ne može tačno predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora.

    Za razliku od takozvanih komutativnih ugovora, gdje su koristi uravnotežene i poznate unaprijed, kod aleatornih ugovora takva predvidljivost ne postoji. Rizik, slučaj i neizvjesnost su njihova osnovna obilježja.

    Ko može praviti ugovore

    Po čemu se aleatorni ugovori razlikuju od komutativnih ugovora?

    Najveća razlika između običnih (komutativnih) i aleatornih ugovora jeste u tome što se kod aleatornih ne zna da li će, kada i u kojoj mjeri neka strana imati korist. U nekim slučajevima jedna strana može dobiti značajno više nego što je uložila, dok druga može ostati bez koristi, iako je ispunila svoju obavezu.

    Ipak, zakon takve ugovore dopušta upravo zato što su obje strane svjesno prihvatile rizik i posljedice neizvjesnog događaja. Bitan uslov je da je neizvjesnost stvarna i pravno dopuštena, te da obje strane ulaze u ugovorni odnos sa razumijevanjem mogućeg ishoda.

    Najčešći primjeri iz prakse

    Jedan od najprepoznatljivijih aleatornih ugovora jeste ugovor o doživotnom izdržavanju. Ovaj ugovor podrazumijeva da jedna strana preuzima obavezu da doživotno izdržava drugu, a zauzvrat nasljeđuje njenu imovinu nakon smrti. Neizvjesnost se ogleda u trajanju života osobe koja prima izdržavanje. Moguće je da davalac izdržavanja pruža pomoć godinama, a moguće je i da imovina pređe u njegove ruke nakon kratkog vremena.

    Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Drugi značajan primjer je ugovor o osiguranju. Osiguranik plaća premiju, ne znajući hoće li ikada doći do situacije u kojoj će imati pravo na isplatu. Osiguravajuće društvo s druge strane preuzima rizik da će u nekom trenutku morati isplatiti daleko veći iznos od uplaćenih premija.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Također, igre na sreću, opklade imaju obilježja aleatornosti, ali pravna dopuštenost ovih ugovora zavisi od brojnih faktora. Ako su utemeljeni na zakonu, javnom poretku i pravilima igara na sreću, mogu biti pravno važeći. U suprotnom, često se tretiraju kao ništavi.

    Pravni okvir

    Posebno je čest i značajan ugovor o doživotnom izdržavanju koji je nasljednopravni ugovor i ugovor osiguranju. Iako zakon ne koristi termin aleatorni kao takav, jasno priznaje ugovore čije izvršenje zavisi od slučajnih okolnosti.

    Ključno je da volje ugovornih strana budu ozbiljne, da je predmet ugovora dopušten i da postoji ravnoteža rizika u trenutku zaključenja.

    Da li su aleatorni ugovori uvijek pravno dopušteni?

    Ugovori ove vrste ponekad otvaraju prostor za sporne situacije, posebno ako jedna strana kasnije smatra da je bila u nepovoljnijem položaju. Međutim, sudska praksa je jasna, sama neizvjesnost koristi nije razlog za ništavost ugovora. Izuzetak su slučajevi kada je aleatorni karakter iskorišten za prevaru, prinudu ili ako je protivno moralu društva.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Naprimjer, ako je neko znao da se druga strana nalazi u terminalnoj fazi bolesti, a ipak je zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju, postoji osnov za osporavanje. Isto važi i za ugovore o osiguranju ako je osiguranik u momentu zaključenja ugovora znao da je šteta već nastupila ili bila neminovna.

    Koje su prednosti i mane aleatornih ugovora za ugovorne strane?

    S jedne strane, aleatorni ugovori omogućavaju fleksibilnost i rješenja u situacijama kada nije moguće tačno predvidjeti buduće okolnosti. Oni su posebno korisni u socijalnim odnosima, u zaštiti od rizika i u regulisanju međusobnih očekivanja kada postoji dugoročna neizvjesnost.

    S druge strane, zahtijevaju visok stepen povjerenja i razumijevanja između ugovornih strana. Zbog same prirode neizvjesnosti, često dolazi do subjektivnog osjećaja nepravičnosti, posebno ako se ishod znatno razlikuje od očekivanog.

    Kakve pravne posljedice mogu nastati iz aleatornog ugovora?

    Prilikom sklapanja aleatornog ugovora, preporučuje se da obje strane imaju jasnu predstavu o mogućim ishodima. Detaljno definisani uslovi, medicinska dokumentacija kod ugovora o izdržavanju, realna procjena rizika kod osiguranja, i sveobuhvatna volja da se preuzme neizvjesnost, ključni su za pravnu sigurnost.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Također, korisno je da se ugovor sačini u pisanoj formi i eventualno ovjeri kod nadležnog organa, kako bi se smanjile šanse za buduće sporove. U složenijim slučajevima, konsultacija sa pravnikom ili notarom može znatno olakšati kasniju zaštitu prava.

    Kako se ovjerava potpis

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko može praviti ugovore

    Ko može praviti ugovore

    Napraviti ugovor znači uspostaviti pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana. Ugovor može definirati različite stvari, u zavisnosti o vrsti ugovora i namjeni. Za ugovor može biti propisana i forma, naprimjer, ugovor mora biti u pismenom obliku i tada ga neko mora napisati. Ko može praviti ugovore?

    Sadržaj članka:

    Šta je ugovor

    Ugovor je pravno obavezujući sporazum između dvije ili više strana kojim se reguliraju njihova prava i obveze. Može odnositi na različite stvari, kao što su kupovina ili prodaja proizvoda, pružanje usluga, najam nekretnine, te mnoge druge stvari.

    Jedan obligacionopravni ugovor obično podrazumijeva ponudu, predmet, cijenu, te različite uvjete i klauzule koje strane dogovore.

    Nakon što se ugovor zakljluči, sve strane ugovora su pravno obavezane poštovati uslove ugovora. U slučaju kršenja uslova ugovora, jedna strana može poduzeti pravne korake kako bi zaštitila svoja prava.

    Detaljno o ugovorima pisali smo u članku “Ugovor, osnovne stvari koje morate znati” Govorili smo i o tome šta je ugovor o djelu, te kako se raskida ugovor o djelu, te o jako značajnim stvarima – kako se tumače ugovori i kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi.

    Vrste ugovora

    Postoji više podjela ugovora, međutim za ono o čemu ovdje govorimo, značajna je podjela ugovora na formalne i neformalne.

    Formalni i neformalni ugovori se razlikuju po svojoj pravnoj snazi i načinu na koji se zaključuju.

    Formalni ugovori su oni koji su obvezujući samo ako su ispunjeni određeni pravni zahtjevi. To je najčešće pisana forma ugovora. Takvi ugovori su često složeni, ozbiljni i uključuju velike iznose novca, raspolaganje imovinom ili druge značajne vrijednosti o kojima se dogovara.

    Primjeri formalnih ugovora su ugovori o kupoprodaji nekretnina, kreditni ugovori, ugovori o osnivanju privrednih društava, ugovori o osiguranju i oni se moraju sastaviti u pisanom obliku i zaključiti u skladu sa zakonskim propisima.

    Neformalni ugovori su oni koji se mogu zaključiti usmenim putem ili putem neformalne razmjene poruka i oni su također pravno obavezujući.

    Oni su jednostavniji i često uključuju sitnije stvari, poput dogovora o kupovini manjih predmeta, najam opreme za kratkoročno korištenje i slično.

    Da li formalne ugovore može sastaviti samo notar ili bilo ko

    Više različitih zakona u BiH propisivali su da samo notari mogu vršiti određene vrste pravnih poslova, između ostalog, i sačinjavanje određenih ugovora u pisanoj formi, poput ugovora o kupoprodaji nekretnina.

    Punomoćnik Advokatske komore FBiH mišljenja je da advokati sada mogu obavljati notarske usluge, a pravni benefit ove odluke imaju građani.

    U Advokatskoj komori smatraju da je ranije, dajući isključivo pravo notarima da sačinjavaju određene ugovore i vrše određene poslove, uveden monopol notara jer određenu vrstu poslova mogu da vrše samo oni iako su ti poslovi “decenijama spadali u klasične advokatske i općinske poslove”.

    Stav Ustavnog suda

    U intervjuu za jedan dnevni list u Bosni i Hercegovini, pravni zastupnik Advokatske komore FBiH izjavio je:

    “Advokati su godinama tvrdili da to nije ispravno. To je prepoznao Ustavni sud Federacije BiH, te je 2016. godine, a zatim i 2019. godine.

    Ustavni sud je ocijenio da tri odredbe nisu u skladu sa Ustavom. Odluka je objavljena 2016. godine, i od tada su notari trebali da više ne rade te poslove.

    Međutim, oni su nastavili raditi te poslove iako Ustav kaže da su sve presude Ustavnog suda FBiH konačne i obavezujuće.

    U međuvremenu je Vrhovni sud tražio od Ustavnog suda pojašnjenje njihovih odluka, da li su obavezne.

    Dodaje da je Ustavni sud obavijestio Vrhovni sud da su sve njihove odluke konačne i obavezujuće.

    Ustavni sud po zahtjevu Općinskog suda u Sarajevu dao pravno shvatanje o spornom pravnom pitanju koji je rekao da se ovjere mogu vršiti ili kod notara ili kod Suda.

    Većina općinskih sudova u FBiH otvorili su zemljišne knjige, a koliko znam to će sutra uraditi i Općinski sud u Sarajevu.” – Dnevni avaz, 23.02.2023. godine.

    Ko može praviti ugovore

    Tumačeći odredbe presuda, u Advokatskoj komori FBiH smatraju da sada svaki čovjek pravne struke može sačiniti ugovor bez obzira na to da li je on notar, pravnik, ili druga osoba pravne struke.

    To po njihovom tumačenju također mogu raditi sudije svih rangova, odnosno kompletna pravna profesija može raditi ugovore o prometu nepokretnosti.

    To se odnosi i na ostale ugovore kao što je ugovor o prodaji, poklonu, doživotnom izdržavanju, ugovori o porodičnim odnosima, nasljedno-pravnim odnosima i registraciji poslovnih subjekata.

    Dodaju:

    “Tako sada rade u cijeloj Evropi, a u prekookeanskim zemljama uopće ne treba ovjera, može samo potpis. Uradi se papir, potpiše i to je ugovor – kaže Kurtović.

    Dodaje da su do sada notari držali monopol jer niko osim njih nije mogao raditi ove ugovore.

    Međutim, sada i advokati imaju to pravo, a pravni benefit imaju građani. Ovjera u sudu košta 10 KM, advokat sa pribavljanjem svih dokumemata uzet će najviše 150 KM, ako stranka donese dokumentaciju onda će platiti 100 KM, a do sad je ta cifra kod notara bila puno veća.”

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.