Author: admin

  • Kada je ugovor ništav

    Kada je ugovor ništav

    Ugovor se smatra ništavim kada, zbog zakonskih smetnji, nema pravnog dejstva od samog početka. Ništavost je apsolutna i može je isticati svako zainteresovano lice. Kada je ugovor apsolutno ništav, ne može konvalidirati. Takav ugovor ne može postati valjan ni potvrdom stranaka, ni protekom vremena, ni izvršenjem. Može eventualno nastati novi, valjan ugovor ako stranke ponovo zaključe isti posao, ali to nije konvalidacija, nego novi ugovor. Ako je ugovor relativno ništav (pobojan), tada je konvalidacija moguća.

    Sadržaj članka:

    Nemoguć, nedopušten ili neodređen predmet ugovora

    Predmet ugovora mora biti moguć, dopušten i određen ili odrediv. Ako je već u trenutku zaključenja ugovora jasno da se ono što je ugovoreno ne može ostvariti, ugovor nema pravno dejstvo.

    Ako neko zaključi ugovor o prodaji slike koja je prethodno uništena u požaru riječ je o nemogućem predmetu, pa ugovor ne može opstati.

    Isto tako, predmet ne smije biti protivan prisilnim propisima, javnom poretku ili moralu. Ugovor o izvršenju krivičnog djela (npr. „ugovor“ o podmićivanju) je ništav zbog nedopuštenosti predmeta.

    Ako predmet nije dovoljno određen niti ga je moguće odrediti naknadno, ugovor je ništav jer nema jasno definisan objekat obaveze. Takav je dogovor da će se prodati „nešto iz skladišta“, bez preciziranja količine, vrste ili vrijednosti.

    Primjer aneksa ugovora

    Nedopušten osnov ugovora

    Ugovor mora imati dopušten osnov (causu). On mora imati pravno prihvatljiv razlog zbog kojeg se obaveza preuzima. Ako ugovor nema osnov, ili ako je osnov nedopušten jer je protivan zakonu, moralu ili javnom poretku, ugovor je ništav.

    U skladu s tim, ne može se zaključiti ugovor o prodaji narkotika, oružja bez dozvole ili falsifikovanih dokumenata, ugovor radi prikrivanja nezakonite radnje, npr. fiktivni ugovor o radu kojim se pokušava opravdati nezakoniti priliv novca i slično.

    Šta su aleatorni ugovori

    Nedostatak poslovne sposobnosti ugovarača

    Lice koje nema poslovnu sposobnost, ne može zaključiti valjan ugovor osim ako ga ne odobri zakonski zastupnik. U suprotnom, ugovor je ništav.

    Ako bi maloljetno lice bez saglasnosti roditelja potpisalo ugovor o kupovini automobila, ugovor je ništav jer ugovarač nije poslovno sposoban.

    Isto važi i za pravna lica. Ako osoba koja nema ovlaštenje zaključi ugovor u ime pravnog lica ili ako ugovor prelazi zakonske granice poslovanja tog pravnog lica, ugovor nema pravno dejstvo.

    Ugovor o poklonu vozila – Obrazac i objašnjenje postupka

    Nedostatak propisane forme

    Kada zakon zahtijeva određenu formu (pismenu, ovjeru ili notarsku) radi valjanosti ugovora, nepoštovanje forme vodi ništavosti.

    Ugovor o prodaji nekretnine mora biti zaključen u pisanoj formi i ovjeren. Ako stranke usmeno dogovore prodaju i predaju novac, ugovor je ništav.

    Ipak, ako su obje strane u potpunosti ispunile obaveze, sud može, radi pravičnosti i svrhe zakonske forme, priznati ugovor kao valjan (tzv. konvalidacija učinaka).

    Uslovi za podizanje kirije tokom trajanja ugovora o zakupu

    Nemogući ili protivni uslovi i rokovi

    Ako je ugovor zaključen uz odložni ili raskidni uslov koji je nemoguć, protivan zakonu ili moralu, ugovor je ništav.

    Ako neko navede: “Ugovor o poklonu vrijedi ako Sunce sutra izađe na zapadu.“, ugovor je ništav jer sadrži nemoguć uslov.

    Isto tako, ako navedete: „Obaveza prestaje ako se dužnik skine i trči bez odjeće po trgu.“, ugovor je protivan moralu i javnom poretku.

    Takvi uslovi narušavaju pravnu sigurnost jer čine izvršenje ugovora neostvarivim ili društveno neprihvatljivim.

    Sitna slova u ugovoru

    Prividan ugovor

    Simulirani ugovor je ugovor koji je formalno sklopljen, ali strane namjerno žele prikazati da postoji pravna obaveza, dok u stvarnosti nisu imale namjeru da stvore stvarno pravno dejstvo.

    Glavna odlika je namjera obmane ili prikrivanja stvarnog pravnog odnosa.

    Osoba A i osoba B sklapaju ugovor o prodaji stana za 100.000 KM. Ugovor je potpisan i javno ovjeren, ali u stvarnosti osobe su se dogovorile da B neće plaćati ništa, jer A želi, npr., prikriti darivanje stana radi poreznih ili drugih razloga. Formalno ugovor postoji i izgleda kao da stvara obaveze, ali stvarna namjera je drugačija: prikrivanje stvarnog pravnog dejstva (poklon, darovanje, ili drugačiji aranžman).

    Sporazum o raskidu ugovora

    Najčešće postavljana pitanja

    Šta znači da je ugovor ništav?
    Ugovor je ništav kada zbog zakonskih smetnji nema pravnog dejstva od početka i ne može se naknadno potvrditi.

    Koji su razlozi ništavosti ugovora?
    Razlozi su nemoguć ili nedopušten predmet, nedopušten osnov, nedostatak poslovne sposobnosti ugovarača, nepoštovanje propisane forme, nemogući ili protivni uslovi i rokov, te prividan ugovor.

    Da li ništav ugovor može proizvesti obaveze?
    Ne. Ništav ugovor nema pravno dejstvo i strane ne stiču prava niti obaveze iz njega.

    Ko se može pozivati na ništavost ugovora?
    Svako zainteresovano lice može zahtijevati utvrđenje ništavosti.

    Da li ništavnost zastarijeva?
    Ne. Ništavost se može istaći u svakom trenutku.

    Šta se dešava sa onim što je izvršeno po ništavom ugovoru?
    Sve što je izvršeno mora se vratiti, vraćajući stanje u onakvo kakvo je bilo prije sklapanja ugovora.

    Kako razlikovati ništavost i pobojnost ugovora?
    Ništav ugovor nema pravno dejstvo od početka. Pobojan ugovor je valjan dok ga strana ne pobije u zakonom propisanim rokovima.

    Može li sud potvrditi ništav ugovor?
    Ne, sud ne može potvrditi ništav ugovor jer on nema pravno dejstvo.

    Šta ako ugovor nema propisanu formu, ali su strane izvršile obaveze?
    Sud može uzeti u obzir ciljeve zakonske odredbe i priznati ugovor u mjeri u kojoj izvršenje nije suprotno zakonu.

    Ugovor o pozajmici novca

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kada mišljenje nije kleveta

    Kada mišljenje nije kleveta

    Kritičko mišljenje, komentar ili vrijednosni sud, ma koliko bili oštri ili neugodni, sami po sebi ne znače klevetu sve dok ne sadrže „neistinite činjenične“ tvrdnje koje se mogu dokazati kao netačne. Granica između slobode izražavanja i povrede časti i ugleda često je tanka. Zato je važno razlikovati iznošenje mišljenja od iznošenja navodne činjenice koja nije tačna. Upravo od te razlike zavisi da li je riječ o legitimnoj kritici ili o kleveti.

    Sadržaj članka:

    Kratak pregled činjenica iz sudskog postupka

    Iz presude Vrhovnog suda FBiH Gž-125/05 od 29.09.2005. vidljivo je da su tužitelji pokrenuli parnicu zahtijevajući naknadu štete zbog, kako su smatrali, klevetničkog saopštenja objavljenog 7.9.2004.

    Kantonalni sud u Tuzli odbio je tužbeni zahtjev, a Vrhovni sud FBiH potvrdio tu odluku.

    U obrazloženju stoji: saopćenje sadrži mišljenje i vrijednosni sud, a ne iznesene neistinite činjenice koje bi, prema Zakonu o zaštiti od klevete, činile osnov za naknadu štete.

    Inače, Zakon o zaštiti od klevete FBiH propisuje šta je kleveta: “kleveta – radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem
    izražavanja neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.”

    Izraz „neistinita činjenica“ na prvi pogled zvuči kao oksimoron, jer činjenica bi po svojoj prirodi morala biti istinita. Ipak, zakonodavac je ovim izrazom želio označiti situaciju u kojoj neko iznosi tvrdnju kao da je riječ o provjerenoj činjenici, iako ona to nije. Dakle, „neistinita činjenica“ nije kontradikcija, već pravni izraz za lažno ili netačno predstavljanje stvarnosti kada neko govori o događaju, postupku ili osobi na način koji se može provjeriti, ali koji ne odgovara istini.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Elementi klevete

    Građansko-pravna odgovornost za klevetu utemeljena je na iznošenju neistinitih činjeničnih tvrdnji koje narušavaju nečiji ugled, a koje se mogu objektivno dokazati. Ključni element je upravo „činjenica“, izjava o nečijem postupku, događaju ili osobini koja se može provjeriti i utvrditi kao tačna ili netačna. Ako neko, na primjer, tvrdi da je određena osoba počinila krivično djelo, pronevjerila novac ili lagala u određenoj situaciji, to su provjerljive tvrdnje koje, ukoliko nisu istinite, mogu predstavljati klevetu.

    S druge strane, subjektivni komentari, mišljenja i vrijednosni sudovi, poput izraza nezadovoljstva, kritike ili moralne ocjene, spadaju u sferu slobode izražavanja. Oni nisu podložni dokazivanju, jer se temelje na ličnom stavu, a ne na činjenicama. Upravo ta razlika između činjenične tvrdnje i vrijednosnog suda čini osnovu pravnog obrazloženja u predmetima koji se tiču klevete.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Razlika između mišljenja i činjenice

    Presuda detaljno objašnjava na koje se kriterije sud treba osloniti pri razlikovanju mišljenja od činjenica:

    1. Kontekst i jezička analiza: sud analizira cjelokupan tekst, stil izražavanja i način upotrebe riječi. Samo prisustvo riječi “činjenica” u tekstu ne pretvara nužno iskaz u objektivnu činjenicu; važan je širi kontekst.
    2. Provjerljivost: tvrdnja koja se može dokazati empirijskim ili dokumentarnim dokazima je činjenica; vrijednosni sud nije provjerljiv.
    3. Namjera i publicistički stil: javne izjave koje imaju karakter komentara (npr. politička kritika) obično se tretiraju blaže jer su zaštićene dubljim interesom javne rasprave.

    U praksi, to znači da kada tužitelj navodi klevetu, mora identificirati tačne činjenične tvrdnje i ponuditi dokaznu strategiju kojom bi pokazao njihovu neistinitost. Bez toga, sud će vjerovatno odbiti zahtjev kao neopravdan.

    Uloga Evropske konvencije i ustavnog okvira

    Vrhovni sud u obrazloženju eksplicitno podsjeća na zaštitu slobode izražavanja prema članu 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i ustavnim garancijama.

    Preširoko tumačenje zakonskih odredbi koje bi kažnjavalo svaku kritiku i vrijednosni sud dovelo bi u pitanje temeljne demokratske standarde. Sudovi stoga primjenjuju proporcionalnost pri ograničavanju govora, posebno u političkom i javnom diskursu.

    Šta je verbalni delikt

    Pasivna legitimacija i pitanje nadležnosti u praksi

    Zakon o zaštiti od klevete razlikuje ko nosi odgovornost: autor teksta, odgovorni urednik, izdavač i drugo lice koje nadzire medijski sadržaj mogu biti izloženi tužbi.

    U predmetu pod Gž-125/05 postavljeno je i pitanje pasivne legitimacije: iako zakon pominje prvenstveno autore i odgovorne urednike, član 6. st. 1. dopušta i širu odgovornost „svakog lica“.

    Ispravka prije tužbe zbog klevete

    Praktični savjeti za novinare, javne ličnosti i advokate

    Za novinare i urednike je najvažnije da jasno razdvoje činjenice i komentare u tekstu. Kad objavljujete činjenične tvrdnje, provjerite izvor i dokumentujte izjavama ili dokumentima.

    Za javne ličnosti i političare značajno je da razliku emocionalnu reakciju od pravnog odgovora. Ako smatrate da su izrečene tvrdnje neistinite, precizno identifikujte koju činjenicu osporavate i priložite dokaze.

    Pravni stručnjaci, prilikom sastavljanja tužbe za klevetu, trebali bi se fokusirati na dokaznu konstrukciju, odnosno koje činjenice su navodno netačne i na koji način će se to dokazati. Opći prigovori „povrijedio mi je ugled“ bez konkretizacije teško prolaze pred sudom, posebno nakon stava zauzetog u presudi Gž-125/05.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • No body, no crime?

    No body, no crime?

    Sudska odluka kojom je potvrđena prvostepena presuda protiv optuženog iz Lukavca, kojom mu je izrečena kazna zatvora od 20 godina za ubistvo iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, ponovo je ušla u fokus javnosti jer govorimo o krivičnom postupku bez pronađenog tijela žrtve. Popularna izreka „no body, no crime“ često se koristi u medijima i u narodu kao da je pravilo. U prevodu, ako nema leša, nema ni krivičnog djela. To je mit. U stvarnosti to znači da odsustvo tijela značajno otežava dokazivanje smrti i krivičnog djela, ali ne isključuje ga automatski.

    Sadržaj članka:

    Slučaj u Bosni i Hercegovini

    Krajem jula 2023. u naselju Tumare kod Lukavca, oštećena je devetdesetogodišnja J. Đ., a optuženi je navodno ušao u kuću, zadao povrede koje su dovele do krvarenja i smrti, pa je tijelo zatim premješteno i sakriveno. Tijelo do danas nije pronađeno.

    Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Ove bitne okolnosti su javno objavljene u medijskim izvještajima.

    Pravno pitanje koje se postavlja jeste: može li se neko osuditi za ubistvo ako nije pronađeno tijelo?

    Odgovor u teoriji je jasan, može, ali samo pod veoma strogim uslovima. Krivično procesno pravo FBiH priznaje slobodnu ocjenu dokaza sudova. Sud nije vezan za jedan dokazni element, ali postupak ne smije rezultirati osudom ako ostane razumna sumnja.

    Drugim riječima, odsustvo tijela nije pravna prepreka samo po sebi, ali povećava teret za tužilaštvo da izgradi koherentan, zatvoren lanac indicija.

    Tok predmeta

    Šta se u praksi desilo u ovom predmetu? Iz saopćenja i medijskih izvještaja jasno je da su istragu vodili Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona i policijski organi, uz angažman forenzičkih timova Federalne uprave policije i Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja Ministarstva sigurnosti BiH.

    Prema dostupnim izvorima, pred sudom je izveden „čvrst i međusobno povezan lanac dokaza“: materijalni tragovi, forenzički nalazi i svjedočenja koja su, po ocjeni suda, isključila razumnu sumnju u pogledu da li je do smrti došlo i ko je za to odgovoran. To je srž razloga zašto je sud mogao potvrditi prvostepenu odluku uprkos nepostojanju leša.

    Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Međutim, određena pitanja treba postaviti: koji su konkretniji forenzički nalazi povezali optuženog sa smrću? Postoje li alternativni načini na koje bi se događaj mogao tumačiti? Jesu li izvedeni nalazi temeljeni na zakonito prikupljenim dokazima, i jesu li svi vještački nalazi imali dovoljno metodološko utemeljenje?

    Sudske osuđujuće presude bez tijela obično počivaju na kombinaciji DNK tragova, tragova krvi, digitalnih tragova (lokacija mobitela, snimci), vještačenja koja isključuju nesretne okolnosti i slučajnost i svjedočenja koja međusobno nisu u nesaglasnosti. Izvještaji o ovom predmetu ukazuju na upravo takvu kombinaciju, ali dok nam obrazloženje presude ne bude dostupno, neke pojedinosti moraju sačekati na analizu.

    Značaj presude u slučaju kada nema tijela

    Pravni i društveni učinak ove presude je dvostruk.

    S jedne strane, predstavlja snažnu poruku da savremena forenzika i pažljivo prikupljeni indirektni dokazi mogu nadomjestiti odsustvo direktnog fizičkog dokaza, što olakšava procesuiranje teških djela čiji tragovi mogu biti uklonjeni.

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    S druge strane, takve presude povećavaju odgovornost sudova i tužilaštava da u obrazloženju transparentno pokažu kako su isključene sve razumne alternative i kako je dostignut visok stepen uvjerenja suda.

    Za pravnike i praktičare ovo je podsjetnik na važnost suštine nad formom. Tražiti tijelo nije šablon za uspjeh istrage, ali bez pouzdanih indicija istraga je osuđena na neuspjeh.

    Kako i kome prijaviti zlostavljanje životinja

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu

    Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u presudi broj 96 0 K 082642 16 K od 26.05.2016. razmotrio je prigovore branitelja koji se odnose na prihvatanje kao dokaza video-zapisa snimljenih kamerama u hodniku Policije Brčko distrikta te snimka nastalog na javnom trgu, koji je policija preuzela sa internetskog portala. Sud je u obrazloženju utvrdio da ni neprezentiranje formalne odluke o namjeni video-nadzora u policijskim prostorijama niti nepoznat izvor snimka sa interneta ne umanjuju vjerodostojnost i zakonitost tih dokaza, s obzirom na karakter prostora i okolnosti nastanka snimaka. Snimak sa društvenih mreža kao dokaz na sudu postaje stvarnost koju će svi morati prihvatiti.

    Sadržaj članka:

    Kontekst spora i relevatni dokazi

    U predmetu za krivično djelo „Zlostavljanje u obavljanju službe“ prvostepeni sud je kao dio dokaznog materijala koristio dva CD-a sa snimcima. Prvi je snimak s video-nadzora unutrašnjosti zgrade Policije Brčko distrikta (hodnik), a drugi je snimak incidenta nastao na javnom mjestu. Taj snimak je bio objavljen na lokalnom internet portalu.

    Smijem li snimati razgovor u kojem učestvujem

    Branitelj je prigovarao zakonitosti tih dokaza, ističući nedostatak odluke o namjeni nadzora i tvrdeći da su određeni dokazi „plodovi otrovne voćke“.

    Apelaciono vijeće je, nakon ispitivanja žalbe i odgovora tužitelja, dalo detaljnu pravnu ocjenu navedenih prigovora.

    Zakonitost snimaka u policijskim prostorijama

    Apelacioni sud je utvrdio da prihvatanje snimka iz hodnika policijske zgrade nije nezakonito. Samo odsustvo interne odluke Ravnateljstva policije o namjeni nadzora ne umanjuje vjerodostojnost snimka.

    Da li smijete snimati policajce i druge službene osobe

    Sud se pri tome pozvao na činjenicu da je video-nadzor u prostorijama policije postavljen kao opća mjera sigurnosti u javnoj ustanovi, te da su posjetioci i uposlenici bili prikladno obaviješteni vidnim upozorenjem da je prostor pod nadzorom.

    Stoga, u tom konkretnom kontekstu, snimak ne predstavlja zadiranje u privatnost koje bi ga učinilo dokazom pribavljenim suprotno procesnim odredbama.

    Dokazi preuzeti s interneta i njihova dokazna vrijednost

    Poseban naglasak u presudi odnosi se na snimak koji je policija „skinula“ s portala. To je snimak koji je načinio nepoznati snimatelj na javnom trgu.

    Apelacioni sud je ocijenio da takav snimak, iako nastao izvan službenih kanala i objavljen na internetu, nije nužno nezakonit dokaz.

    No body, no crime?

    Ključni razlozi su: snimak dokumentuje događaj na javnom mjestu, autentičnost i vjerodostojnost sadržaja nije bila osporena tokom dokaznog postupka, te snimak ne predstavlja nezakonito zadiranje u privatnost osoba u okolnostima legitimiteta intervencije javne sigurnosti.

    Video nadzor na vlastitom posjedu

    U takvim slučajevima, sud je prihvatio snimak i dokaze koji su iz njega proizašli kao relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja.

    Granica između javnog prostora i privatnosti

    Presuda jasno razlikuje pravnu zaštitu privatnosti u odnosu na okolnosti nastanka snimka.

    Dok zakonodavstvo štiti privatnost u domu i radnom prostoru, očekivanje privatnosti na javnim površinama, trgovima i u službenim prostorijama kojima upravlja javna ustanova je znatno umanjeno, posebno kada su te prostorije podrazumijevano i javno obaviještene o postojanju nadzora.

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Sud tako naglašava da se zakonitost dokaza ne može univerzalno ocjenjivati istim mjerilima bez obzira na kontekst, te da se u konkretnim okolnostima legitimna intervencija organa javne sigurnosti i javni interes prelaze kriterije koji bi snimak učinili nedopuštenim.

    Procesne i praktične posljedice

    Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta nosi nekoliko praktičnih implikacija.

    Sudska provjera zakonitosti dokaza vrši analizu konteksta, mjesto snimanja, obavijest o nadzoru, provjeru autentičnosti, a ne insistira na formalnom zahtjevu za postojanje internog akta o namjeni videonadzora.

    Snimci s javnih portala i društvenih mreža mogu poslužiti kao dokaz ukoliko njihova autentičnost i sadržaj nisu osporeni.

    Argument „plodovi otrovne voćke“ ne uspijeva automatski ako se ne dokaže da je dokaz pribavljen na način koji direktno krši procesne ili materijalno-pravne norme o zaštiti privatnosti.

    U praksi to znači da sudska provjera ide korak po korak. Gleda se kontekst nastanka snimka, provjerava se da li su ljudi mogli očekivati privatnost, ispituje se autentičnost (moguće i vještačenjem) i tek onda sud donosi odluku o njegovoj vrijednosti. To je pristup koji štiti i pravo na privatnost, ali i interes da se relevantni dokazi ne odbace zbog formalnih nedostataka.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Materijalna i nematerijalna šteta predstavljaju dvije osnovne kategorije štetnih posljedica za koje zakon predviđa naknadu. Materijalna šteta je šteta koja se može iskazati u novčanom iznosu na osnovu objektivnih elemenata (imovina, gubitak prihoda, troškovi liječenja). Nematerijalna šteta obuhvata povrede ličnih prava. To se odnosi na nematerijalne interese poput tjelesnih i duševnih patnji, povrede časti, ugleda, odnosno svih onih posljedica koje se ne mogu lahko izraziri novčano, ali su pravno vrednovane kao osnova za naknadu.

    Sadržaj članka:

    Principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade

    Temeljni principi odgovornosti za štetu i ciljevi naknade u građanskom pravu zasnivaju se na ideji restitutio in integrum. To je načelo vraćanja oštećenog u stanje koje bi postojalo da štetnog događaja nije bilo. To je osnovno načelo, ali u praksi nailazi na brojna ograničenja. Postoje situacije kada potpuna restitucija nije faktički moguća, kao što je slučaj kod trajnih tjelesnih povreda, smrti ili nepovratnih povreda ugleda i časti. U takvim okolnostima primjenjuje se parcijalna restitucija kroz novčanu naknadu, dok pravo nastoji pronaći razumnu i ekonomsku ravnotežu između štete i naknade.

    Osnovni principi odgovornosti za štetu stoje na nekoliko stubova. Najprije se zahtijeva postojanje uzročne veze između štetnog događaja i posljedice, pri čemu se mora dokazati da je šteta neposredno i stvarno prouzrokovana ponašanjem tuženog.

    Odgovornost se može zasnivati na krivici, gdje se ispituje namjera ili nepažnja, ali i na objektivnoj odgovornosti, kod koje je dovoljno postojanje rizika ili zakonske osnove bez obzira na krivnju.

    Istovremeno, oštećeni ima dužnost ublažavanja štete, jer se ne može pasivno ponašati i čekati da se šteta poveća, a propust da to učini može dovesti do umanjenja naknade.

    Materijalna šteta

    Kod materijalne štete osnovni cilj je objektivna kompenzacija koja se zasniva na dokazivim i dokumentiranim iznosima. Naknada obuhvata direktne troškove liječenja i popravki, izgubljenu zaradu u sadašnjosti i budućnosti, troškove rehabilitacije, kao i smanjenu vrijednost imovine.

    Uz samu naknadu, često se dosuđuju i kamate te troškovi postupka, čime se oštećenom osigurava potpuna kompenzacija. Važno je jasno razgraničiti privremene i trajne štete, kako bi se zahtjev učinio transparentnim i dokazivim.

    Nematerijalna šteta

    Nematerijalna šteta ima sasvim drugačiju funkciju. Ona se odnosi na povrede ličnosti, tjelesne i duševne bolove, strah, povredu časti i ugleda, narušavanje privatnosti ili gubitak životne radosti.

    Za razliku od materijalne, ovdje se ne radi o objektivnom obračunu, nego o davanju pravične satisfakcije oštećenom. Sud prilikom određivanja visine naknade ocjenjuje intenzitet i trajanje patnje, trajne posljedice, težinu povrede prava ličnosti, ali i okolnosti u kojima je šteta nastala, uključujući namjeru ili grubu nepažnju počinitelja.

    Pri tome se koristi diskreciona odluka suda, uz upoređivanje sa sličnim presudama i uvažavanje medicinskih i psihijatrijskih nalaza. Cilj nije matematički izračun, nego pravična i razumna satisfakcija koja odražava težinu povrede.

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Teret dokazivanja štete

    Teret dokazivanja u postupku naknade štete je na tužitelju. On mora dokazati postojanje štete, uzročnu vezu i visinu tražene naknade. Kod materijalne štete to se čini putem računa, ugovora, medicinske dokumentacije, izvještaja poslodavca i računovodstvenih vještačenja.

    Kod nematerijalne štete ključni su medicinski i psihijatrijski nalazi, ali i svjedočenja i druge okolnosti koje pokazuju intenzitet i trajanje patnje.

    Ko može biti svjedok

    Tuženi, s druge strane, može dokazivati krivnju oštećenog, nepostojanje uzročnosti ili nepostojanje same štete.

    U konačnici, cilj naknade je pronaći balans između objektivne kompenzacije i pravične satisfakcije, uz primjenu načela proporcionalnosti i pravičnosti.

    Dokazivanje štete

    Vještaci, razne ekspertize i računovodstvene metode obračuna štete imaju ključnu ulogu u procjeni i dokazivanju i materijalne i nematerijalne štete.

    Kod materijalne štete, računi, fakture i dokumentacija često nisu dovoljni za precizno određivanje visine gubitaka, naročito kada se radi o budućim troškovima ili izgubljenoj zaradi.

    U takvim slučajevima sud obično angažuje ekonomske stručnjake ili računovodstvene vještake koji izrađuju detaljna vještačenja, koristeći jasne i transparentne metode izračuna, prikazujući sve stavke i dokaze koje uzimaju u obzir. Vještačenja pomažu da se novčano vrednuju gubici, uključujući i troškove koji će nastati u budućnosti, poput liječenja, rehabilitacije ili smanjenja prihoda.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Kod nematerijalne štete, koja obuhvata tjelesne i psihičke posljedice, povredu časti ili ugleda, presudnu ulogu imaju medicinski i psihijatrijski eksperti. Njihova vještačenja pomažu sudu da ocijeni intenzitet i trajanje patnje, ozbiljnost povrede prava ličnosti i eventualne dugoročne posljedice po zdravlje i život oštećenog.

    Standardi za vještačenja uvijek podrazumijevaju metodološku transparentnost i jasnu argumentaciju, tako da sud može razumjeti kako je ekspert došao do svojih zaključaka. Svako vještačenje treba biti potkrijepljeno relevantnim podacima i dokumentacijom, jer sudska odluka u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti i pouzdanosti tih stručnih analiza. U praksi, dobro izrađena ekspertiza često odlučuje o tome koliko će naknada za štetu biti priznata i u kojem obimu.

    Primjer materijalne štete

    Materijalna šteta predstavlja neposrednu ili posrednu štetu koja se može izraziti u novcu. Ona proističe iz povrede imovinskih prava ili pravnih obaveza.

    Primjer materijalne štete jeste situacija kada neko ošteti tuđu imovinu. Na primjer ako vozač udari tuđi automobil i prouzrokuje oštećenja karoserije i motora.

    Takva šteta može se konkretno procijeniti i nadoknaditi novčano, uključujući troškove popravke vozila, gubitak upotrebe i eventualnu devalvaciju vrijednosti automobila, u skladu sa zakonskim propisima o naknadi materijalne štete.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Primjer nematerijalne štete

    Nematerijalna šteta obuhvata povrede nematerijalnih dobara ličnosti, poput ugleda, časti, privatnosti ili duševnog mira.

    Primjer takve štete jeste situacija kada jedna osoba javno, putem društvenih mreža ili medija, bez osnova optuži drugu osobu za pronevjeru novca u firmi. Time se narušava ugled te osobe i povjerenje javnosti u nju.

    Iako ovakva povreda prava na čast i ugled ne uzrokuje direktnu imovinsku štetu, ona dovodi do nematerijalne štete, koja se može naknaditi novčano u skladu sa zakonskim odredbama o naknadi nematerijalne štete.

    Primjer tužbe za naknadu štete zbog klevete

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Primjer aneksa ugovora

    Primjer aneksa ugovora

    Aneks je najčešći i najjednostavniji način izmjene ili dopune postojeće ugovorne obaveze bez raskida osnovnog ugovora. Njegove pravne posljedice i granice uređene su Zakonom o obligacionim odnosima i posebnim propisima kojima su regulisani pojedini ugovori. U ovom članku pokazujemo kako izgleda primjer aneksa ugovora.

    Sadržaj članka:

    Svrha aneksa ugovora

    Aneks ugovora predstavlja dodatak originalnom ugovoru kojim se vrše izmjene, dopune ili preciziranja određenih odredbi, a da se pri tome ne raskida postojići ni ne zaključuje novi ugovor. Glavna svrha aneksa je omogućiti strankama da usaglase promijenjene okolnosti ili nove interese koje su nastale nakon zaključenja prvobitnog ugovora, bilo da se radi o promjeni cijene, rokova, obima posla ili drugih ključnih elemenata.

    Pravilno sročen aneks ima višestruku funkciju. S jedne strane, on jasno definiše prava i obaveze strana u novim okolnostima, čime smanjuje rizik od nesporazuma ili različitih tumačenja. S druge strane, predstavlja pravnu zaštitu za obje strane, jer omogućava da se izmjene provedu zakonito i transparentno, bez potrebe za raskidom ili ponovnim pregovaranjem cijelog ugovora. Na taj način se znatno smanjuje rizik od budućih sporova i eventualnih potraživanja koja bi mogla nastati iz nejasno definisanih odnosa.

    U praksi, aneks ugovora je posebno važan u dugoročnim ugovorima, ugovorima sa dinamičnim tržišnim uslovima ili onim u kojima se očekuju promjene u obimu posla, isporuci ili cijenama, jer omogućava fleksibilnost i održavanje kontinuiteta ugovornih odnosa.

    Šta je aneks ugovora

    Pravni osnov

    Pravna mogućnost izmjene ugovora temelji se na načelu slobode ugovaranja. To je načelo koje strankama omogućava da same odlučuju o sadržaju svojih ugovornih obaveza i prava.

    U okviru Zakona o obligacionim odnosima, predviđene su odredbe kojima se uređuje mogućnost izmjene ili raskida ugovora uslijed promijenjenih okolnosti. To naročito kada okolnosti koje nisu mogle biti predviđene pri sklapanju ugovora otežavaju ili onemogućavaju ispunjenje ugovornih obaveza.

    Aneks ugovora se zaključuje u formi osnovnog ugovora.

    Kada je potreban aneks

    Aneks ugovora postaje neophodan kada promjene koje se namjeravaju unijeti nisu tek tehničke prirode ili zanemarive, već značajno utiču na prava i obaveze stranaka, trajanje ugovora, cijenu ili način izvršenja ugovornih obaveza.

    U takvim situacijama, korištenje aneksa omogućava pravno sigurnu i transparentnu izmjenu ugovora, bez potrebe za raskidom ili sklapanjem novog ugovora.

    Ključni elementi aneksa

    Aneks mora biti napisan jasno i nedvosmisleno kako bi svaka izmjena ili dopuna bila lako razumljiva i precizno definirana, jer nejasne formulacije mogu dovesti do različitih tumačenja i potencijalnih sporova.

    On uvijek treba eksplicitno navesti osnovni ugovor na koji se odnosi. To uključuje datum zaključenja i broj ugovora, kako bi se izbjegla svaka sumnja u identitet ugovora koji se mijenja.

    Sve izmjene moraju biti precizno formulisane, idealno uz navođenje prethodnog i novog sadržaja odredbe, čime se osigurava potpuna transparentnost. Aneks treba jasno odrediti datum od kada izmjene stupaju na snagu, sadržavati izjavu o saglasnosti stranaka i biti potpisan od strane ovlaštenih lica. Ukoliko je za valjanost aneksa zakonom ili ugovorom propisan pismeni oblik ili ovjera, aneks mora u potpunosti ispunjavati te formalnosti.

    Primjer aneksa ugovora

    Ovaj primjer je neslužben i nije pravni savjet. Ovo je primjer koji smo napravili kako biste imali predstavu kako aneks ugovora izgleda i koji se može prilagoditi konkretnim okolnostima. Stranke trebaju provjeriti primjenu posebnih zakonskih ograničenja prije upotrebe.

    Aneks ugovora – Word dokument (.docx)

    Posebne napomene

    Kod izmjena ugovora o radu treba imati u vidu posebne institute u Zakonu o radu. Izmjena radnih uslova zahtijeva saglasnost radnika ili primjenu instituta otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora.

    Prije potpisivanja aneksa preporučljivo je provjeriti relevantnu sudsku praksu i eventualne ugovorne klauzule o načinu izmjene osnovnog ugovora. U sporovima sudovi često procjenjuju opravdanost izmjene prema razlozima i ponašanju stranaka.

    Kad su u pitanju veće izmjene u cijeni ili obimu, korisno je dokumentovati okolnosti koje su dovele do promjene radi dokaza u eventualnom sporu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Koliko košta zastupanje u parničnom postupku

    Koliko košta zastupanje u parničnom postupku

    Visina advokatske nagrade i naknade troškova u Federaciji Bosne i Hercegovine uređena je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Ako advokat i stranka ne zaključe pisani ugovor koji im daje mogućnost da odrede veću naknadu, primjenjuju se pravila Tarife. Pravimo pregled i objašnjavamo koliko košta zastupanje u parničnom postupku.

    Sadržaj članka:

    Vrijednost boda

    Osnovna jedinica za obračun je bod, a vrijednost jednog boda iznosi 5,60 KM.

    Ukupan iznos nagrade određuje se množenjem broja bodova predviđenih Tarifom sa vrijednošću boda.

    Nove cijene advokatskih usluga

    Osnovica za obračun nagrade

    Kao osnovica za obračun nagrade u parničnom postupku primjenjuje se sljedeća tabela:

    0,00 KM5 000,00 KM80 bodova
    5 000,01 KM10 000,00 KM120 bodova
    10 000,01 KM30 000,00 KM240 bodova
    30 000,01 KM50 000,00 KM360 bodova
    50 000,01 KM75 000,00 KM480 bodova
    75 000,01 KM100 000,00 KM600 bodova
    preko 100 000,00 KM600+ (*)

    * 600 + 4 boda za svakih započetih 1 000,00 KM ali ne više od 3 000 bodova, odnosno 5 000 bodova u privrednim sporovima

    Primjer: ako je vrijednost spora 20.000 KM, osnovica je 240 bodova × 5,60 KM = 1.344 KM.

    Posebna pravila za komunalne i slične sporove

    Kao osnovica za obračun nagrade u parničnom postupku koji se vodi u postupcima naplate komunalnih usluga, isporuke vode, struje, toplotne energije, telekomunikacijskih usluga, usluga odvoza smeća, pričuve i održavanja zgrada, te naplate bilo koje vrste taksi primjenjuje se sljedeća tabela:

    0,00 KM100,00 KM30 bodova
    100,01 KM500,00 KM40 bodova
    500,01 KM1 000,00 KM50 bodova
    1 000,01 KM5 000,00 KM70 bodova
    5 000,01 KM20 000,00 KM100 bodova
    preko 20 000,01 KM120 bodova

    Primjer: za spor vrijednosti do 500 KM nagrada je 40 bodova, tj. 224 KM.

    Koliko advokat dobija za pojedine radnje

    Na osnovicu iz člana 15 ili 16 primjenjuju se koeficijenti:

    • 100% nagrade – za tužbu, odgovor na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, žalbe na rješenja o osiguranju i sl.
    • 150% nagrade – za žalbu protiv presude, zastupanje pred drugostepenim sudom, vanredne pravne lijekove.
    • 200% nagrade – za međunarodnu arbitražu i složene pravne prijedloge.
    • 75% nagrade – za odgovore na žalbe, prijedloge za osiguranje dokaza, očevid.
    • 50% nagrade – za obrazložene podneske, žalbe protiv rješenja, pristup na odgođeno ročište.
    • 25% nagrade – za izgubljeno vrijeme kad je ročište otkazano manje od 24 sata ranije.
    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Neprocjenjivi sporovi

    Ako vrijednost spora nije određiva (npr. razvod, utvrđivanje očinstva, smetanje posjeda, radni odnosi), smatra se da vrijednost predmeta iznosi 10.001 KM.

    Na osnovu toga advokatu pripada nagrada od 240 bodova. Za druge neprocjenjive predmete, Tarifa propisuje:

    • prvostepeni postupak = 120 bodova,
    • drugostepeni postupak = 180 bodova,
    • vanredni pravni lijekovi = 240 bodova.

    Ostali postupci

    Za podneske i zastupanje u postupcima koji prethode sudskom (npr. zahtjevi za naknadu štete, opomene dužnicima, postupci koji prethode izvlaštenju), nagrada iznosi 50% osnovice.

    Opomena pred tužbu: Vodič za pravilnu pripremu

    Tabela A — Parnični postupak: osnovica i naknade

    Vrijednost sporaBodovi (osnovica)Osnovica (KM)Tužba / zastupanje (100%)Žalba / 2. step (150%)Glavna rasprava — po ročištu (100%)Obrazloženi podnesak (50%)Odgovor na žalbu/odgovor (75%)Izgubljeno vrijeme (25%)
    do 5.000,00 KM80448,00 KM448,00 KM672,00 KM448,00 KM224,00 KM336,00 KM112,00 KM
    5.000,01 – 10.000,00 KM120672,00 KM672,00 KM1.008,00 KM672,00 KM336,00 KM504,00 KM168,00 KM
    10.000,01 – 30.000,00 KM2401.344,00 KM1.344,00 KM2.016,00 KM1.344,00 KM672,00 KM1.008,00 KM336,00 KM
    30.000,01 – 50.000,00 KM3602.016,00 KM2.016,00 KM3.024,00 KM2.016,00 KM1.008,00 KM1.512,00 KM504,00 KM
    50.000,01 – 75.000,00 KM4802.688,00 KM2.688,00 KM4.032,00 KM2.688,00 KM1.344,00 KM2.016,00 KM672,00 KM
    75.000,01 – 100.000,00 KM6003.360,00 KM3.360,00 KM5.040,00 KM3.360,00 KM1.680,00 KM2.520,00 KM840,00 KM

    Napomena za iznose preko 100.000 KM: osnovica = 600 bodova + 4 boda za svaki započeti 1.000 KM preko 100.000 KM; maksimalno do 3.000 bodova (u privrednim sporovima do 5.000 bodova).

    Tabela B — Parnice za komunalne i slične potraživanja

    Vrijednost sporaBodoviOsnovica (KM)
    do 100,00 KM30168,00 KM
    100,01 – 500,00 KM40224,00 KM
    500,01 – 1.000,00 KM50280,00 KM
    1.000,01 – 5.000,00 KM70392,00 KM
    5.000,01 – 20.000,00 KM100560,00 KM
    preko 20.000,00 KM120672,00 KM

    (Za navedene osnovice isti su procentni koeficijenti za pojedine radnje: 100% tužba, 150% žalba, 50% obrazloženi podnesak itd.)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mogu li izbjeći sudski poziv?

    Mogu li izbjeći sudski poziv?

    Možda neko misli da ignorisanjem pošiljke sa suda problem nestaje. Međutim, zakonska rješenja svih modernih pravnih sistema predviđaju niz mehanizama koji omogućavaju da pismeno bude uručeno ili da se smatra uručenim čak i kada ga fizički niste primili. Razumijevanje tih pravila štiti vas od iznenađenja i neželjenih posljedica. Odgovor na pitanje “Mogu li izbjeći sudski poziv?” je ne.

    Sadržaj članka:

    Kako se pismena dostavljaju

    Pismena su u pravu svi službeni dokumenti koje neki organ šalje građanima tokom postupka. To mogu biti pozivi, odluke ili obavijesti, ali zajedničko im je da su to dokumenti koji vam stižu „službeno“ i koje ne možete ignorisati. To zbog toga jer od trenutka dostave proizvode pravne posljedice. U ovom slučaju, to je svaki dopis suda kojim vas on zvanično uključuje u postupak ili vas obavještava o nekoj odluci.

    Šta mora sadržavati tužba

    Pismena mogu stizati preko pošte, preko ovlaštene pravne osobe za dostavu ili preko ovlaštene službene osobe suda. Dostavljač mora, na zahtjev, dokazati svoj identitet. To znači da postojanje formalnog kanala dostave otežava proizvoljno izbjegavanje prijema. Sudska policija ili službena osoba suda mogu pomoći pri uručenju kada je to potrebno.

    Gdje i kada se uručenja mogu obaviti

    Dostava se može obaviti svakim danom i u bilo koje vrijeme. To može biti u stanu ili na radnom mjestu, kao i u sjedištu organa ili u sudu ako vas tamo zateknu.

    Može li vam poslodavac dati otkaz bez objašnjenja? Pravna stvarnost iza kulisa radnog odnosa

    Ako je uručenje lično, zakon dopušta da se pismeno uruči i na mjestu koje nije vaš dom. To pod uslovom da se osoba kojoj se dostavlja lično preda pismeno.

    Ova odredba postoji da bi se onemogućilo izbjegavanje suda samo time što vas nema kod kuće ili što ne želite primiti pismeno na jednoj adresi. Time se štiti efikasnost postupka i sprječava zloupotreba. U suprotnom bi bilo dovoljno da osoba „ne bude kod kuće“ kako bi postupak bio zaustavljen ili se odugovlačio.

    Šta se događa ako vas nema na adresi ili se pokušaj uručenja ne uspije

    Ako dostavljač ne zatekne osobu, postupak predviđa da se ostavi obavijest u stanu ili se pismeno pribije na vrata sa podacima kada i gdje pismeno može biti preuzeto u sudu.

    U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.

    Ako pismeno ne bude preuzeto u predviđenom roku, dostava se smatra obavljenom istekom roka od 15 dana od dana ostavljanja obavijesti ili od dana objave na oglasnoj ploči suda, zavisno od okolnosti.

    Kod tužbe, ako se ne može utvrditi nova adresa, pismeno se može objaviti i u dnevnim novinama, pri čemu troškove objave snosi tužilac, a ako on to ne učini u roku koji sud odredi, tužba se može odbaciti.

    Razlika između materijalne i nematerijalne štete

    Dostava preko druge osobe, susjeda ili člana domaćinstva

    Zakon omogućava da pismeno bude predato odraslom članu domaćinstva, susjedu ili zaposleniku na radnom mjestu ukoliko vas nema, uz obavezu da ti primatelji pismeno predaju vama.

    Ako je pismeno predato osobi koja je stranka u istom sporu kao protivnik, takva dostava se smatra neurednom.

    Dakle, pokušaj da „preusmjerite“ dostavu preko treće osobe često neće onemogućiti pravne posljedice i može biti rizičan pokušaj izbjegavanja.

    Odbijanje prijema

    Ako vi, član domaćinstva ili ovlaštena osoba odbije primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u prostoriji ili pribiti na vrata, zabilježiti razloge odbijanja i time se smatra da je dostava obavljena.

    Aktivno odbijanje prijema obično ne rješava problem, ono pruža osnov za zakonsku tvrdnju da ste bili uredno obaviješteni.

    Šta ako odbijete potpisati?

    Potpis na dostavnici potvrđuje prijem, ali ako odbijete potpisati, dostavljač će to zabilježiti zajedno sa datumom i satom, i dostava će se i dalje smatrati izvršenom.

    Ako je osoba nepismena ili ne može potpisati, dostavljač će navesti razlog. Ukoliko je dostava obavljena drugoj osobi umjesto vama, na dostavnici će biti naznačen odnos te osobe prema vama.

    Ako je na dostavnici netačno ili nečitko naznačen datum dostave ili je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

    Dostava putem advokata, punomoćnika i sudskih pretinaca

    Ako vas zastupa zakonski zastupnik ili punomoćnik, dostava se obavlja njemu i time je uredna. Advokat može primiti pismena i kroz svoje kancelarijske saradnike.

    Sud može omogućiti da pismena budu položena u posebne pretince, odakle ih preuzimate u roku od osam dana; ako ne preuzmete, dostava se smatra obavljenom poslije isticanja roka.

    Kako postati advokatski pripravnik

    Posebne situacije: vojska, zatvori, pravne osobe i inostranstvo

    Dostava službenicima vojske, policije i osobama u prijevozu može se obaviti preko zapovjedništva, a zatvorenicima preko uprave zatvora.

    Pravnim osobama pismena se predaju ovlaštenim licima ili zaposlenicima na adresi poslovne jedinice relevantnoj za spor.

    Dostava u inostranstvu se obično obavlja diplomatskim putem ili kroz konzularna predstavništva.

    To znači da ni odsustvo iz države ili specifična funkcija osobe ne garantuje izbjegavanje dostave.

    Obaveza da sud obavijestite o promjeni adrese i posljedice njenog neispunjavanja

    Ako promijenite adresu tokom postupka ili u roku od šest mjeseci nakon pravomoćnosti presude, dužni ste odmah obavijestiti sud.

    Ako to ne učinite, sud može odrediti da daljnje dostave budu vršene objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i takva dostava smatra se obavljenom nakon 15 dana od objave.

    Dakle, neobavještavanje suda može vas koštati mogućnosti da na vrijeme preuzmete pismena i reagujete.

    Praktični savjeti kako postupiti da ne pogoršate situaciju

    Prvi korak je provjeriti adresu na koju je pismeno upućeno i imate li zakonski osnov da zahtjevate da vam se pismena dostavljaju na drugu adresu ili preko punomoćnika.

    Ako ste odsutni duže vrijeme, imenovanje punomoćnika za primanje pismena ili dogovor sa zastupnikom može spriječiti objavu i sudske troškove.

    Ako primite obavijest da je pismeno ostavljeno ili pribijeno na vrata, odmah provjerite u kojem roku ga preuzeti u sudu.

    Odbijanje prijema rijetko pomaže, obično samo ubrzava pravne posljedice. Ako postoji dilema oko urednosti dostave ili njenog načina, konsultujte advokata koji može provjeriti dostavnicu i okolnosti uručenja te eventualno osporiti neurednu dostavu.

    Spisak advokata

    Pokušaj da se izbjegne sudski poziv najčešće je nemoguć i može dovesti do toga da sud smatra da ste bili uredno obaviješteni, čak i bez vašeg potpisa.

    Najmudrije je postupiti pravovremeno. Osigurati da sud zna vašu tačnu adresu, imenovati punomoćnika ako ste odsutni, ili čim dobijete obavijest reagovati kako biste sačuvali prava i rokove.

    Koliko košta zastupanje u parničnom postupku

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.

    Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.

    Sadržaj članka:

    • Definicija konkludentnog ponašanja
    • Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
    • Primjeri iz svakodnevnog života
    • Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
    • Praktične posljedice
    • Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
    • Podržite Pravni blog

    Definicija konkludentnog ponašanja

    Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.

    Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.

    Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.

    Šta su konkludentne radnje

    Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje

    Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.

    Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.

    Koliko košta zastupanje u parničnom postupku

    Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.

    Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.

    Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Primjeri iz svakodnevnog života

    Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.

    Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.

    Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.

    Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.

    Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.

    Mogu li izbjeći sudski poziv?

    Značaj konkludentnog ponašanja u pravu

    Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:

    • Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
    • Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
    • Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.

    Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.

    Praktične posljedice

    Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.

    Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.

    Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.

    U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica

    Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja

    Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.

    Znači li šutnja odobravanje

    Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.

    Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.

    Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Na prvi pogled, svijet bez zakona može djelovati kao potpuna sloboda. Svijet postaje prostor u kojem niko nikoga ne ograničava, gdje ne postoje pravila i svako djeluje po vlastitoj volji. Međutim, to je samo iluzija. Takva ideja neodrživa je i nemoguća. Zakoni predstavljaju osnovni okvir koji omogućava funkcionisanje društva. Bez njih, red, sigurnost i pravda brzo bi nestali, a društvo bi klizilo u haos i nesklad. U ovom članku ćemo razmotriti kakav bi svijet bio bez zakona, zašto su oni neophodni i šta bi se dogodilo ako bi odjednom nestali.

    Imajući u vidu koliko često ih pominjemo, pogotovo kako nismo zadovoljni njihovim provođenjem, zakoni su nešto što često uzimamo zdravo za gotovo. Znamo da postoje, ali su apstraktni. Međutim, njihova uloga u zaštiti naših prava, imovine, sigurnosti i sloboda ne može se dovoljno naglasiti. To nisu “samo propisi koje nam nameće država”, već garanti da će naši odnosi biti pravedni i predvidivi.

    Sadržaj članka:

    Svijet bez zakona, utopija ili noćna mora?

    Naše društvo počiva na složenom sistemu pravila i propisa koji regulišu gotovo svaki aspekt života. Kada bismo zakone uklonili, nestao bi i sistem sankcija i zaštite. To bi značilo da bi svako mogao činiti šta želi, pa i najgore stvari bez bojazni od posljedica.

    Prvo što bi uslijedilo jeste opšta nesigurnost. Ljudi bi prestali vjerovati jedni drugima jer ne bi bilo mehanizma za rješavanje sporova ili kažnjavanje nasilnika. Slabiji bi bili prepušteni volji jačih, što bi dovelo do učestalih sukoba i nasilja.

    No body, no crime?

    Historijski primjeri pokazuju da je prije uspostavljanja pravnih sistema ljudsko društvo bilo izloženo stalnim sukobima i haosu. Bez zakona, povjerenje među ljudima brzo se gubi, a sa njim i stabilnost zajednica.

    Pored toga, nestaju i osnovni uslovi za razvoj ekonomije. Poslovni odnosi bi postali nepredvidivi jer ne bi bilo stabilnih pravnih okvira za ugovore i obaveze. Investitori i poduzetnici ne bi imali sigurnost da će njihovi poslovi biti zaštićeni, što bi dovelo do povlačenja kapitala i stagnacije ekonomskog rasta.

    Također, ne bi bilo zaštite ugroženih grupa, djece, žena, manjina. Pravo je nastalo da štiti one koji su slabiji i ranjiviji, a bez njega oni ostaju nezaštićeni i izloženi opasnostima.

    Šta je ustav

    Pravo nije samo skup hladnih, apstraktnih propisa. Ono je organizovani sistem pravila i mehanizama koji društvu omogućavaju predvidivost, zaštitu prava i rješavanje sporova bez povratka na silu i primitivne načine rješavanja sporova.

    Kroz zakone definišemo kako ćemo zajedno živjeti, kako štitimo život i imovinu, kako regulišemo odnos pojedinca i zajednice, kako sankcionišemo povrede i kako obnavljamo povjerenje kada moral zakaže. Vladavina prava određuje ko ima vlast i koje su mu ovlasti, koje su granice tih ovlasti i koje su posljedice njihovog prekoračenja.

    Pravo i moral

    Razlika između prava i morala leži u načinu na koji se norme stvaraju, provode i održavaju. Moralne norme su najčešće proizvod zajednice. One nastaju iz običaja, vjerskih učenja, porodičnih pravila ili društvenih očekivanja. One funkcionišu kroz unutrašnju prihvaćenost i mehanizme društvene kontrole. Blamaža, osuda, isključivanje iz društva ili, pohvala i nagrade.

    Zbog toga moral može veoma efikasno regulisati ponašanje u malim, homogenim grupama u kojima većina dijeli iste vrijednosti i postoji međusobno povjerenje. U takvoj sredini ljudi riijetko čekaju formalni sudski postupak. Sumnja na nepoštenje ili nasilje rješavaju se kroz razgovor, arbitražu starješina ili jednostavno kroz prestanak saradnje s onim koji prekrši norme.

    Međutim, kada zajednica postane veća i heterogenija, naprimjer grad, država, društvo s različitim religijama, kulturama i ekonomskim interesima, oslanjanje samo na moral postane nedovoljno. Moralne norme često nisu svima prihvatljive. Ono što jedna grupa smatra moralnim, druga može smatrati neprihvatljivim.

    U takvim okolnostima neophodan je neutralan mehanizam koji će ponuditi pravila igre prihvatljiva ili bar primjenjiva na sve. Tu pravo dolazi do izražaja. Ono ne zavisi od jedinstvene vrijednosne osnove već postavlja formalne procedure za rješavanje sukoba, normative ponašanja i sankcije koje se primjenjuju dosljedno, bez obzira šta određena grupa smatra prihvatljivim i pravednim.

    Potreba za sistemskim rješenjima

    Pravo daje predvidivost. Dok moral često zahtijeva procjenu i tumačenje u konkretnim situacijama, zakon nastoji jasno definisati šta je dopušteno, šta je zabranjeno i koje su posljedice.

    U praksi to znači da trgovac može sa sigurnošću sklapati ugovor jer zna da postoje mehanizmi kojima, u slučaju spora, može tražiti izvršenje obaveza. Isto tako, žrtva nasilja može očekivati da institucije postupaju prema unaprijed definisanim pravilima i standardima dokazivanja, umjesto da zavisi od raspoloženja ili moralne percepcije onih oko sebe.

    Ko može praviti ugovore

    Još jedna suštinska razlika je u zaštiti manjina. Moral većine lako može postati sredstvo pritiska na manjinske grupe. Tradicija ili većinska vjera mogu opravdavati isključivanje, diskriminaciju ili nasilje prema onima koji su drugačiji. Pravo, formalnim garancijama i antidiskriminacijskim pravilima, nastoji spriječiti takve zloupotrebe, ne zato što sudovi sami imaju moralnu superiornost, nego zato što pravni okvir, pravilima i procedurama, daje instrumente za zaštitu temeljnih sloboda i prava i onih koji nemaju većinu. Drugim riječima, pravo nameće granice koje čuvaju pluralizam i poštuju ljudsko dostojanstvo čak i onda kada lokalne moralne vrijednosti to ne čine.

    Ipak, odnos prava i morala nije jednostavno suprotan. Pravo i moral se prepliću. Mnogi zakoni nastaju kao formalizacija moralnih normi društva. Zabrana ubistva, zaštita djece, zabrana zloupotrebe položaja odražavaju duboko ukorijenjene moralne stavove.

    Pravo kao živi sistem

    Pravni poredak nije statičan. U skladu sa razvojem društvenih odnosa i samoga društva, zahtijeva tumačenje, primjenu i stalno prilagođavanje. Samo postojanje propisa nije garancija njihove efikasnosti.

    Način na koji se zakoni sprovode i tumače presudan je za učinak prava. Institucionalne slabosti, političke krize ili sporna tumačenja mogu narušiti povjerenje u pravni poredak i učiniti ga manje efikasnim, pa je konstantan rad na jačanju institucija i pravne kulture neophodan.

    Šta građanin može i treba učiniti

    Građanin treba poznavati dostupne pravne mehanizme i znati ih koristiti. Podnošenje tužbi, krivičnih prijava, zahtjeva za zaštitu prava pred nadležnim sudovima, pa i eventualno obraćanje međunarodnim tijelima kada su iscrpljeni domaći lijekovi.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Pravna pismenost, aktivno građanstvo i zahtijevanje odgovornosti od organa vlasti ključni su za funkcionisanje pravne države. Reforme pravosuđa, uprave, borba protiv korupcije i jačanje nezavisnosti sudstva nisu apstraktni ciljevi već praktične mjere koje štite svakodnevne slobode.

    Kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave

    Pravo nije suparnik slobodi, ono je sredstvo da sloboda bude održiva. Bez zakona, kratkoročna „sloboda“ brzo prerasta u nasilje, pljačku i nepravdu. Zakoni štite pojedinca od proizvoljnosti drugih i istovremeno ograničavaju državu i moćnike da ne zloupotrebljavaju svoju moć.

    Ako želimo društvo u kojem običan građanin može planirati život, raditi, investirati i očekivati pravedan tretman, ulaganje u pravni poredak i kulturu poštivanja prava nije luksuz već nužnost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.