Author: admin

  • Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige

    Zemljišna knjiga je javna knjiga koja služi kao zvanični registar stvarnih prava na nekretninama. U nju se upisuju nekretnine i prava na njima, te se upisano pravo smatra tačnim i vjerodostojnim. Zakonom je predviđeno da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da ni kupovina ni nasljeđivanje nekretnine nisu pravno potpuni bez uknjižbe. Stoga je upis vlasništva obavezan i neophodan za zaštitu vašeg prava i povjerenje trećih lica. U ovom članku govorimo o tome kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige.

    Sadržaj članka:

    Zašto upisati vlasništvo u zemljišne knjige?

    Zakon propisuje da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da svi pravni poslovi s nekretninom (kupovina, nasljeđivanje, darovanje itd.) moraju biti potvrđeni uknjižbom da bi bili pravno valjani.

    Zemljišna knjiga je javni registar, pa se sve u njoj upisane promjene smatraju tačnim i vjerodostojnim. Bez upisa, novi vlasnik nema punu pravnu zaštitu i teško može dokazati svoje pravo pred trećima, zbog čega je upis ključan za vašu sigurnost.

    Ko može podnijeti zahtjev za upis vlasništva?

    Zahtjev za upis podnosi sticatelj prava – osoba koja je stekla nekretninu (kupac, nasljednik, primatelj poklona i slično).

    Naprimjer, nakon zaključivanja ugovora i kupovine nekretnine kupac (novi vlasnik) mora podnijeti prijedlog za upis u zemljišne knjige nadležnog suda.

    Također, nasljednik koji je stekao pravo po sudskom rješenju o nasljeđivanju podnosi zahtjev u svoju korist. Ako je nekretnina u suvlasništvu (više osoba imaju pravo), prijedlog mogu podnijeti svi suvlasnici zajedno ili samo jedan od njih uz pismenu saglasnost ostalih.

    Koji su potrebni dokumenti za upis vlasništva?

    Uz zahtjev za upis prilaže se cjelokupna dokumentacija na kojoj se pravo temelji.

    To uključuje:

    • Zahtjev za upis – formular u kojem su navedeni podaci o strankama i nekretnini
    • Osnova sticanja prava – na primjer, ovjeren notarski ugovor o kupoprodaji ili ugovor o poklonu, sudsko rješenje o nasljeđivanju ili drugi pravni akt.
    • Dokaz o uplati sudske takse – potvrda o plaćenoj sudskoj taksi za predaju prijedloga.
    • Rješenje porezne uprave – potvrda o plaćenom porezu na promet nekretnina (dostavlja se nakon kupoprodaje).
    • Građevinska i upotrebna dozvola – ako se uknjižuje novi stambeni ili poslovni objekat (sagrađen nakon 1968.).
    • Prijavni list sa katastarskim planom – potreban ako se nekretnina upisuje prvi put (npr. novoizgrađeni objekat ili nedavno formirana parcela).
    • Saglasnost dosadašnjih vlasnika ili suvlasnika – potpis svih prethodno upisanih vlasnika u zemljišnoj knjizi, ako nekretnina ima više nosilaca prava

    Za ažurne informacije, posjetite Više informacija Zemljišno-knjižnu kancelariju – opće informacije.

    Pored toga, često se zatraži i akt o identitetu (lična karta ili drugi dokument za stranke). Prije predaje zahtjeva preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (dokument iz gruntovnice) kako biste provjerili trenutno stanje prava, eventualne hipoteke ili terete.

    Kako i gdje se podnosi zahtjev za upis?

    Zahtjev za upis podnosi se pisanim putem nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda na čijem se području nalazi nekretnina.

    Prije dolaska u sud, potrebno je utvrditi katastarsku općinu nekretnine (pogledajte vlasnički list, ugovor ili katastarski plan) i naći odgovarajuće sudsko odjeljenje. Stranka predaje prijedlog na šalteru zemljišnoknjižnog odjela sa kompletnom dokumentacijom.

    Sud tada registruje vaš zahtjev u dnevnik i dodjeljuje mu redni broj.

    Ako su podaci ispravni i dokumentacija potpuna, sud će donijeti rješenje o odobravanju upisa. Sud može zatražiti dopunu ako nešto nedostaje ili nije jasno. Nakon što rješenje postane pravosnažno, zemljišnoknjižni ured provodi upis u registar. Po završetku, vlasništvo se smatra uknjiženim.

    Kolike su sudske i administrativne takse?

    Prilikom podnošenja prijedloga plaća se sudska taksa, a njen iznos zavisi od vrijednosti nekretnine i vrsti predmeta. Ta taksa je obično je proporcionalna vrijednosti ugovora. Precizan iznos takse možete provjeriti u zakonu o sudskim taksama koji se odnosi na područje gdje se upis vrši ili na šalteru suda.

    Pored sudske takse, kod kupoprodaje nekretnine plaća se i porez na promet nekretnina. Visinu poreza propisuje poseban zakon o prometu nekretnina; u Federaciji BiH stopa iznosi 5% od tržišne vrijednosti nekretnine.

    Dokaz o plaćenom porezu je rješenje porezne uprave, koje se prilaže uz zahtjev.

    Ostali mogući troškovi uključuju takse za izdavanje zemljišnoknjižnih izvadaka ili izradu katastarskog plana, ako je potreban.

    Koliko traje postupak upisa?

    Trajanje postupka može varirati.

    U praksi, predmeti s potpunom dokumentacijom mogu biti riješeni za nekoliko sedmica, dok složeniji postupci (npr. po žalbi ili prigovoru) mogu potrajati mjesecima.

    U svakom slučaju, preporučuje se podnijeti zahtjev što prije nakon sticanja prava, jer se s primanjem prijedloga stvara i redoslijed rješavanja. Pravovremeno ispunjavanje svih uslova i plaćanje taksi može znatno ubrzati postupak.

    Ispravka grešaka u zemljišnim knjigama

    Ako primijetite da je u zemljišnim knjigama upisana netačna informacija (npr. pogrešno ime, adresa ili površina), možete podnijeti zahtjev za ispravku upisa.

    Zemljišnoknjižni ured je dužan, na vaš obrazloženi zahtjev i uz odgovarajuću ispravu, izvršiti korekciju upisa. U praksi to znači da se podnosi novi zahtjev ili prigovor uz dokaze (npr. ispravni ugovor, sudsku odluku ili drugu službenu ispravu) kojom se dokazuje ispravan sadržaj.

    Važno je reagovati čim prije uočavanja greške, jer prava upisana u zemljišnu knjigu važe do brisanja promjenom ili sudskom odlukom.

    Primjeri: kupovina, nasljeđivanje, poklon, etažiranje

    U ugovoru o kupoprodaji moraju se navesti tačne identifikacione oznake nekretnine (katastarska čestica, površina, opis) onako kako su upisane u zemljišnoj knjizi.

    Prije potpisivanja ugovora, preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (gruntovnični izvadak) kako biste provjerili ko je trenutni vlasnik i ima li nekretnina tereta (hipoteka, založnog prava itd.).

    Nakon potpisivanja, kupac prilaže ugovor, dokaze o plaćenim taksama i porezu i ostale potrebne dokumente uz prijedlog za upis. Po donošenju rješenja i uknjižbi, kupac postaje zvanično vlasnik nekretnine.

    Nakon smrti prethodnog vlasnika, dolazi do pokretanja ostavinskog postupka pred općinskim sudom, a što sud delegira nadležnom notaru. Donosi se rješenje o nasljeđivanju, koja sadrži podatke o tome ko i koliko nasljeđuje.

    Nasljednik koji je upisan kao novi vlasnik po tom rješenju podnosi zahtjev za upis u svoju korist. Ako ima više nasljednika, mogu zajedno podnijeti zahtjev ili raspodijeliti pravo na više uložaka (npr. u etažiranoj zgradi svaki stan).

    Poklonodavac, koji je upisan kao vlasnik, daruje nekretninu ugovorom o poklonu (ovjerenim kod notara) poklonoprimcu.

    Poklonoprimac tada podnosi prijedlog za upis vlasništva. Uz zahtjev se prilaže ugovor o poklonu i dokazi da je porez plaćen (poklon je u FBiH oslobođen poreza ako je dar davatelja najbliži srodnik, ovisno o lokalnom propisu).

    Kao i kod kupoprodaje, prilaže se taksa za upis i, ako je potrebno, građevinska dozvola (ako se daruje nedovršeni objekt).

    Kada se zgrada dijeli na stanove i poslovne prostore, potrebno je dostaviti idejni projekat etažiranja (plan podjele zgrade) kojim se utvrđuje koliki dio zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade pripada svakom stanu.

    Svaki stan dobija svoj zemljišnoknjižni uložak. Uz zahtjev se prilažu: crtež etažiranja sa pečatom nadležnih vlasti (pokazujući položaj i veličinu svakog dijela zgrade u vlasništvu), te potvrda općine o cjelovitosti.

    Obrasci za upis i upute za popunjavanje

    Formulari za prijavu zahtjeva i ostale informacije o tome kako upisati vlasništvo u zemljišnu knjigu obično se mogu preuzeti na web stranicama nadležnih sudova.

    Prilikom popunjavanja obrasca važno je navesti sve podatke tačno i pregledno: lični podaci (ime, adresa, matični broj ili JMBG), podaci o nekretnini (katastarska općina, broj parcele, opis zgrade/stana) i osnova sticanja prava (kupoprodaja, poklon, nasljedstvo). Provjerite da ste ispravno naznačili vrstu prava (npr. „vlasništvo“) i pravni osnov.

    Ako se prijavljuju suvlasnički odnosi ili posebni zahtjevi, navedite potrebne detalje (npr. dio etažnog vlasništva).

    Za pomoć pri popunjavanju i dodatne informacije, možete se obratiti zemljišnoknjižnom uredu nadležnog suda ili pravnoj službi. Osim na portalima pravosudnih institucija, ponekad se objavljuju službena pojašnjenja postupaka i obrazaca, a savjete nude i notari ili advokati.

    Najčešće greške i savjeti

    Često se dešava da ugovor ili prijedlog ne navode podatke identično onako kako su u zemljišnoj knjizi. Naprimjer, broj katastarske čestice, naziv ulice, površina ili uređaji u zgradi moraju biti tačno navedeni onako kako stoji u zemljišnoj knjizi. Razlike u ovim podacima mogu dovesti do odbijanja zahtjeva.

    Osnovna greška je povjerovati katastarskom posjedovnom listu iz katastra kao dokazu vlasništva. Posjedovni list (izdaje katastar) ne dokazuje pravo vlasništva. Prije podnošenja prijedloga provjerite vlasnički list iz gruntovnice – zemljišnoknjižni izvadak. Zemljišnoknjižni ured neće dopustiti upis samo na temelju posjedovnog lista.

    Ako nekretnina ima više suvlasnika, saglasnost svih upisanih suvlasnika obavezan je dio dokumentacije. Česta je greška što samo jedno lice (npr. jedno dijete kod nasljeđa) pokuša prenijeti pravo bez saglasnosti ostalih. Uvijek pribavite sve potrebne potpise ili podnesite ugovor koji obuhvaća i sve suvlasnike.

    Nedostatak dokumenata (npr. nedostaju ovjere, ne prilaže se punomoć, ne plaća se taksa) često uzrokuje zastoje. Prije predaje zahtjeva sistematski provjerite listu potrebnih isprava i računa kako biste bili sigurni da ništa ne nedostaje.

    Prije kupovine je poželjno tražiti zemljišnoknjižni izvadak (vlasnički list). Nepoznato stanje nekretnine može dovesti do iznenađenja, poput stare hipoteke ili sudskih sporova.

    Savjeti kako izbjeći greške: Prije podnošenja zahtjeva pažljivo provjerite sve podatke, koristite tačne formularе i vodite evidenciju o plaćenim taksama. Ako niste sigurni u proceduru ili neki dokument, posavjetujte se sa notarskom kancelarijom ili advokatom. Koristite dostupne službene vodiče i službena objašnjenja postupaka nadležnih organa.

    Izvori: Proceduralna i pravna osnova ovog vodiča zasnovana je na važećem Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije BiH i informacijama nadležnih zemljišnoknjižnih organa, a do kojih smo došli preko sajta Zemljišno-knjižna kancelarija – opće informacije.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Šta je regresna tužba i kako je napisati

    Regresna tužba predstavlja pravni mehanizam putem kojeg jedno lice, nakon što je isplatilo određeni iznos trećem licu, traži povrat tog iznosa od lica koje je stvarno odgovorno za dug. Regresna tužba zasniva se na više zakonskih propisa, u zavisnosti od toga na šta se predmet spora odnosi.​ U ovom članku pročitajte šta je regresna tužba i kako je napisati.

    Sadržaj članka

    1. Šta je regresna tužba?
    2. Primjeri iz prakse
    3. Postupak podnošenja regresne tužbe
    4. Primjer regresne tužbe
    5. Podržite Pravni blog

    Šta je regresna tužba?

    Regresna tužba predstavlja pravni zahtjev kojim lice koje je ispunilo tuđu obavezu – bilo na osnovu zakona, ugovora ili presude, traži povrat iznosa od onoga ko je zaista odgovoran za nastalu štetu ili dug.

    Ova pravna mjera omogućava pravednu raspodjelu odgovornosti i sprječava neopravdano bogaćenje lica koja su prouzrokovala štetu ili dug.

    Primjeri iz prakse

    Zakon o obligacionim odnosima

    Član 208. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH propisuje da solidarni dužnik koji plati više nego što odgovara njegovom stvarnom udjelu u zajedničkoj obavezi ima pravo da od ostalih dužnika zahtijeva povrat onog dijela koji je platio umjesto njih.

    Sud prilikom odlučivanja o unutrašnjem odnosu među dužnicima uzima u obzir stepen njihove krivice, ukoliko je šteta u pitanju, konkretne okolnosti nastanka štete, kao i težinu posljedica koje je svaki od njih izazvao.

    Time se obezbjeđuje pravična raspodjela tereta među odgovornim licima.

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

    Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju predviđa obavezu svih vlasnika motornih vozila da zaključe ugovor o obaveznom osiguranju. Ugovor se zaključuje za štetu koju mogu prouzrokovati trećim licima u saobraćajnim nesrećama.

    Ovaj zakon je ključan za osiguranje prava oštećenih lica. On omogućava da se štete nastale u saobraćajnim nesrećama nadoknade putem osiguravajućih društava.

    Međutim, Zakon o obaveznom osiguranju sadrži i odredbe koje omogućavaju osiguravajućim društvima da, nakon isplate štete oštećenoj strani, potražuju povrat tih iznosa od osiguranika, ukoliko je šteta nastala zbog okolnosti koje isključuju osiguranje.

    Takve okolnosti mogu uključivati:

    1. Na primjer, korištenje vozila u svrhu koja nije predviđena ugovorom o osiguranju, kao što je vožnja u taksi ili komercijalne svrhe bez odgovarajuće pokrivenosti.
    2. Ako vozač nije posjedovao važeću vozačku dozvolu za upravljanje vozilom koje je izazvalo nesreću, osiguravajuće društvo ima pravo na regresnu naplatu od osiguranika.
    3. Vozač koji upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, droge ili drugih opojnih sredstava može biti lišen osiguravajuće zaštite, čime osiguranje ima pravo da potražuje povrat isplaćenog iznosa.
    4. U situacijama kada vozač pobjegne sa mjesta nesreće i time učini proces utvrđivanja odgovornosti za štetu težim, osiguranje može tražiti regres od osiguranika ukoliko se utvrdi da je on izazvao nesreću.

    Ove odredbe omogućavaju da osiguravajuće društvo, kao isplatilac štete, vrati iznos koji je isplaćen oštećenoj strani. Time se osigurava pravičnost i smanjuje teret na društva koja su obavezana da naknade štetu.

    U praksi, regresne tužbe se često pokreću od strane osiguravajućih društava protiv osiguranika koji su prouzrokovali štetu pod okolnostima koje isključuju pokriće osiguranja.

    Naprimjer, ako vozač upravlja vozilom pod utjecajem alkohola i izazove saobraćajnu nesreću, osiguravajuće društvo koje je isplatilo štetu oštećenoj strani može podnijeti regresnu tužbu protiv tog vozača radi povrata isplaćenog iznosa. ​

    Postupak podnošenja regresne tužbe

    U praksi, podnošenje regresne tužbe započinje pažljivom pripremom tužbenog zahtjeva. Tužilac mora jasno obrazložiti pravni osnov svog potraživanja. Mora precizirati iznos koji traži na ime regresne naknade, te priložiti relevantne dokaze koji potvrđuju osnovanost njegovog zahtjeva.

    Tužba se podnosi stvarno i mjesno nadležnom sudu.

    Nakon zaprimanja tužbe, sud pokreće parnični postupak u kojem provodi dokazni postupak, saslušava stranke i svjedoke, te na osnovu provedenih dokaza donosi presudu kojom odlučuje da li tužilac ima pravo na regres i u kojem iznosu.

    Cijeli proces je uređen pravilima parničnog postupka, koja osiguravaju ravnotežu prava i obaveza obje strane.

    Primjer regresne tužbe

    Regresna tužba predstavlja važan pravni instrument kojim lice koje je podmirilo tuđu obavezu može zaštititi svoja prava i tražiti povrat isplaćenog iznosa od stvarnog dužnika. Ispravno razumijevanje zakonskih osnova i postupka vođenja regresne parnice ključno je za uspješno ostvarivanje ovog prava pred sudom.

    Ukoliko planirate podnijeti regresnu tužbu, preporučujemo da se dodatno informišete ili savjetujete sa stručnjakom iz oblasti prava.

    Za vašu praktičnu pomoć, pripremili smo i besplatan obrazac regresne tužbe, koji možete preuzeti klikom na sljedeći link:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor o poklonu vozila – Obrazac i objašnjenje postupka

    Ugovor o poklonu vozila – Obrazac i objašnjenje postupka

    Poklanjanje vozila bliskim članovima porodice ili drugim osobama nije rijetkost. Međutim, ovaj postupak zahtijeva ispravno sastavljen ugovor. U ovom članku pojašnjavamo kako izgleda ugovor o poklonu vozila, koji su koraci u postupku prijenosa vlasništva, i na šta treba obratiti pažnju kako biste izbjegli komplikacije prilikom registracije vozila.

    Sadržaj:

    Šta je ugovor o poklonu vozila?

    Ugovor o poklonu je pravni akt kojim jedan učesnik – poklonodavac – bez ikakve naknade prenosi vlasništvo nad vozilom na drugu osobu – poklonoprimca. Riječ je o jednostrano obavezujućem ugovoru, jer obaveza postoji samo na strani poklonodavca. Međutim, za valjanost ugovora, neophodna je saglasnost obje strane.

    Kada je riječ o vozilu, zakon predviđa posebne uslove za valjanost takvog ugovora, a osnovni je da ugovor mora biti sačinjen u pismenoj formi. U praksi, mnogi pogrešno pretpostavljaju da usmeni dogovor ili privatna izjava mogu biti dovoljne – ali bez pisanog ugovora, poklonoprimac ne može izvršiti prijenos vlasništva.

    Kada se koristi ugovor o poklonu?

    Najčešće situacije uključuju roditelje koji poklanjaju vozilo djeci, ili obrnuto, kao i slučajeve među supružnicima i bliskim srodnicima. Poklon se može izvršiti i između osoba koje nisu u rodbinskoj vezi, ali tada treba posebno obratiti pažnju na moguće porezne obaveze i potencijalna ograničenja ako su u pitanju registracije izvan državnih granica.

    Ugovor o poklonu koristi se i u slučaju kada se želi izbjeći prodaja, odnosno promet vozila uz novčanu naknadu. To ne znači da poklon nema posljedice – u nekim slučajevima, on može biti predmet poreske kontrole.

    Da li ugovor mora biti ovjeren kod notara?

    U Federaciji BiH, zakon ne zahtijeva obaveznu notarsku obradu ugovora o poklonu vozila, osim u situacijama kada postoji sumnja u identitet stranaka ili kada ugovor uključuje dodatne odredbe koje izlaze izvan osnovnog prijenosa vlasništva.

    Međutim, u praksi, MUP i registracione službe često traže da ugovor bude ovjeren, posebno radi zaštite obje strane. U Republici Srpskoj, ovjera kod notara se skoro uvijek zahtijeva za realizaciju prijenosa vlasništva, pa je preporučljivo da ugovor ovjerite kako biste izbjegli odbijanje zahtjeva.

    Kako izgleda postupak prenosa vlasništva?

    Nakon potpisivanja ugovora o poklonu, poklonoprimac se upućuje u stanicu za tehnički pregled ili nadležnu jedinicu MUP-a, gdje podnosi zahtjev za prijenos vlasništva. U tom postupku, prilažu se sljedeći dokumenti:

    • Ovjeren ugovor o poklonu
    • Saobraćajna dozvola
    • Lični dokumenti obje strane
    • Dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila

    Ako je ugovor zaključen između članova uže porodice, moguće je oslobođenje od plaćanja poreza, ali je to potrebno dokazati odgovarajućim izvodima iz matičnih knjiga ili drugim dokumentima koji potvrđuju srodstvo.

    Porez na poklon – da li se plaća?

    U Federaciji BiH, članovi uže porodice su oslobođeni od poreza na poklon. Međutim, ako se vozilo poklanja osobi koja nije u krvnom ili bračnom srodstvu, nadležna porezna uprava može obračunati porez, obično u visini od 10% tržišne vrijednosti vozila.

    U Republici Srpskoj, zakon predviđa slično oslobađanje, ali uz obaveznu prijavu poklona u nadležnoj poreskoj upravi. Važno je naglasiti da, bez obzira na oslobađanje od poreza, obaveza prijavljivanja poklona i dalje postoji.

    Praktični savjeti pri poklanjanju vozila

    Kada poklanjate vozilo bliskoj osobi, važno je da cijeli postupak bude pravno uredan i brzo proveden.

    Ugovor bi trebao biti jasan i precizan, jer na taj način izbjegavate moguće nesporazume u budućnosti.

    Prije nego što dođe do prijenosa, provjerite da li postoje bilo kakva dugovanja vezana za vozilo – poput neplaćenih kazni, registracije ili aktivnog leasinga – jer bi ta opterećenja mogla preći na novog vlasnika.

    Također, ne zaboravite da ugovor treba biti ovjeren i sačuvan, a porez na poklon, ako postoji, riješen odmah kako kasnije ne bi bilo komplikacija. Što ranije obavite prijenos vlasništva, to bolje, jer dok god to nije završeno, odgovornost za vozilo ostaje na starom vlasniku.

    Obrazac ugovora o poklonu vozila

    U nastavku možete naći besplatan i prilagodljiv obrazac ugovora o poklonu vozila u Word formatu, koji možete preuzeti, popuniti i koristiti za ovjeru.

    Obrazac će sadržavati sve zakonom predviđene elemente, uključujući podatke o vozilu, učesnicima, izjavu o poklonu i potpisne stranice, a obrazac koristite na vlastitu odgovornost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Biljana Stojić: Svako ima pravo da mu se sudi nepristrasno i po zakonu

    Biljana Stojić: Svako ima pravo da mu se sudi nepristrasno i po zakonu

    Svako ima pravo da mu se sudi nepristrasno i po zakonu. Iako je Boginja slepa.
    Ova misao ne nosi samo simboličku težinu. Ona je temelj jednog od osnovnih pravnih instituta u krivičnom postupku: zahtjeva za izuzeće sudije. Pravo na nepristrasnog sudiju predstavlja stub pravičnog suđenja, a upravo kroz mehanizam izuzeća to pravo dobija svoju praktičnu dimenziju. U ovom gostujućem članku, Biljana Stojić detaljno obrađuje pravni okvir, postupak, izazove i sudsku praksu u vezi sa izuzećem sudije, oslanjajući se na važeće zakonske propise i probleme iz svakodnevne prakse. Tekst je neizostavno štivo za sve koji žele razumjeti kako pravo na pravično suđenje funkcioniše – u zakonu i u stvarnosti.

    Autor: Biljana Stojić

    Sadržaj članka:

    Pravni okvir i stranke u postupku

    Zahtev za izuzeće sudije u krivičnim postupcima predviđen je u cilju zaštite prava i intresa učesnika u postupku. U Glavi III Zakonika o krivičnom postupku RS, sadržane su odredbe koje regulišu pravo na podnošenje zahteva, postupak i odluke.


    Naime, Zakonik predviđa da izuzeće mogu zatražiti i stranke i branilac, dok su kao stranke u postupku odreženi tužilac i okrivljeni. Oštećeni, prema Zakoniku je lice čije je lično i/ili imovinsko pravo krivičnim delom povređeno ili ugroženo. On ne predstavlja stranku u postupku.

    Dakle oštećeni nema mogućnost za ulaganje ovog zahteva, sve do eventualnog preuzimanja krivičnog gonjenja, iako bi možda imao saznanja koja mogu biti razlog za ovaj zahtev. Njemu preostaju drugi instrumenti, poput pritužbi ili krivičnih prijava.

    Rokovi i postupanje sudije

    Zakonik kaže da se zahtev može podneti bez obzira na fazu u kojoj se postupak nalazi.

    Međutim, to mora biti odmah po saznanju postojanja razloga za izuzeće sudije ili sudije porotnika.

    Sudija je dužan da odmah obustavi rad na predmetu čim sazna da je zahtev za njegovo izuzeće podnet, odnosno da preduzme samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

    Nadležnost za odlučivanje o izuzeću

    Za odlučivanje o podnetom zahtevu nadležan je predsednik suda.

    Ako se traži izuzeće samo predsednika suda ili predsednika suda i sudije ili sudije-porotnika, odluku o izuzeću donosi predsednik neposredno višeg suda.

    Ukoliko se traži izuzeće predsednika Vrhovnog suda, odluku o izuzeću donosi Opšta sednica.

    Pravni lekovi i ponovljeni zahtevi

    Ukoliko se zahtev za izuzeće odbije, može se pobijati posebnom žalbom o kojoj odlučuje Apelacioni sud.

    Ako je takvo rešenje doneto posle podignute optužbe, može se pobijati samo žalbom na presudu. Protiv rešenja predsednika Vrhovnog kasacionog suda ili Opšte sednice kojim je zahtev za izuzeće odbijen žalba nije dozvoljena.

    Ukoliko je zahtev za izuzeće podnet od otvaranja zasedanja takvo rešenje donosi veće u čijem sastavu može biti sudija čije izuzeće se traži.

    Nakon odluke o zahtevu za izuzeće u jednoj pravnoj stvari, nema zakonskih smetnji da isti podnosilac u toku istog postupka posnese novi zahtev.

    U ponovljenom zahtevu ne mogu se navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtevu za izuzeće koji je odbijen.

    Mogućnost samoinicijativnog izuzeća sudije

    Zakonik ne navodi izričito mogućnost da sam sudija podnese zahtev za sopstveno izuzeće u predmetu kojim je zadužen.

    Međutim, u praksi je dozvoljen imajući u vidu čl. 90 Zakona o sudijama koji predviđa kao vrstu disciplinskog prekršaja propust sudije da traži izuzeće u predmetima u kojima postoji razlog za izuzeće odnosno isključenje predviđen samim zakonom.

    Zloupotrebe i problemi u praksi

    Ako je zahtev jednom odbačen kao neosnovan to ne sprečava stranku da ponovo podnese zahtev prema postupajućem sudiji, navodeći da je razlog za izuzeće sadržan upravo u preduzetoj radnji u postupku (npr: zakazivanje ročišta za određeni dan).

    Ili da, naročito u sudovima u manjim mestima, navodi kao razlog za izuzeće isti razlog prema svim sudijama koji bi potencijalno postupali npr. po žalbi. Ili pak istovremeno prema sudiji, predsedniku suda, zameniku predsednika, predsedniku neposredno višeg suda, njegovom zameniku sve do sudija Vrhovnog suda.

    Kada je osim zahteva za izuzeće podneta i krivična prijava protiv postupajućeg sudije, rad u predmetu blokiran je i potrebom da nadležno tužilaštvo izvrši uvid u spise predmeta i odluči o navodima iz krivične prijave.

    Rešenja u sudskoj praksi

    Sudska praksa rešenje vidi u primeni čl. 41. st. 4 u vezi čl. 39. st. 3. Zakonika, kada postupajući sudija takav zahtev može da odbaci kao neodozvoljen, ako je iste sadržine kao i zahtev po kome je odlučeno, dok odbačaj ne sprečava podnosioca da zatim podnese pritužbu na rad postupajućeg sudije, koju ponovo razmatra predsednik suda, po pravilima upravnog postupka.

    Način podnošenja zahteva i posledice po postupak

    Zakonik ne reguliše izričito način podnošenja ovog zaheva.

    On može biti podnet kako na ročištu, kada se prekidaju sve sem hitnih radnji, što može negativno uticati na učesnike u postupku, naročito oštećene, dok može biti upućen i podneskom u bilo kojoj fazi postupka, što opet naročito utiče na trajanje postupka pred sudovima u kojima su sudije zadužene velikim brojem predmeta.

    Mere zaštite ugleda učesnika u postupku

    Zakonik u čl. 231. određuje da je organ postupka dužan da svoj ugled i ugled stranaka i drugih učesnika u postupku zaštiti od uvrede, pretnje i svakog drugog napada.

    Sud ima mogućnost da novčanu kaznu do 100.000 dinara izrekne okrivljenom, braniocu, punomoćniku, zakonskom zastupniku, oštećenom, privatnom tužiocu ili oštećenom kao tužiocu koji u podnesku vređa taj organ ili učesnika u postupku. Na odluku o kažnjavanju dozvoljena је žalba o kojoj odlučuje veće.

    Pitanja bez jednostavnih odgovora

    Da li je svaki navodni razlog za izuzeće iskazan kroz podnesak uvreda?

    Da li se svi navodni razlozi mogu objektivno dokazati?

    Navedena pitanja nemaju jedan jedinstven odgovor.

    Kao i skoro svako pravno pitanje. Sud je taj koji je dužan da poznaje zakon, da ceni okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, sa naročitom pažnjom na pravo stranaka na nepristrasan i objektivan sud. Najčešći motiv za isticcanje zahteva za izuzeće je tzv. kupovina vremena, jer se svakim zahtevom predmet „šeta do sudske uprave“ ili pak nadlženog tužilaštva.

    Stoga je potrebno redovno proveravati rok zastarelosti krivičnog gonjenja u svakom krivičnom postupku i odlučivati o istaknutim zahtevima objektovno u što kraćem roku.

    Umesto zaključka

    Tas na vagi slepe Boginje, kao i zvaki predlog iznesen tokom postupka, treba da ceni da li je upotrebljen u cilju ili suprotno svrsi radi koje je ustanovljen. Preciznošću sa više decimala, kada je moguće.

    O autoru

    Biljana M. Stojić je pravnica sa bogatim iskustvom u pravosuđu i upravnom pravu. Trenutno obavlja dužnost saradnika sudije u Osnovnom sudu u Valjevu, a ranije je radila i u Osnovnom sudu u Mionici i industrijskom sektoru kao samostalni pravnik.

    Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, a trenutno pohađa doktorske studije prava na Univerzitetu Union u Beogradu. Položila je pravosudni ispit i ispit za osnovne sudove, a usavršavala se kroz brojne stručne obuke, seminare i međunarodne konferencije.

    Njeni radovi obuhvataju teme iz oblasti saobraćajnog prava, radnog prava i zaštite ranjivih društvenih grupa.

    Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju isključivo stavove autora.

  • Izjava o prijemu novca i izmirenju duga

    Izjava o prijemu novca i izmirenju duga

    U svakodnevnom poslovanju i privatnim odnosima, često dolazi do situacija kada jedna strana duguje novac drugoj. Kada dođe do izmirenja tog duga, veoma je važno imati pisani dokaz o tome. Upravo zato služi izjava o prijemu novca i izmirenju duga – jednostavan, ali pravno važan dokument koji potvrđuje da je dug u potpunosti isplaćen.

    Sadržaj članka:

    Šta je izjava o prijemu novca i izmirenju duga?

    Kada se novčani dug isplati, priča o tom odnosu se ne završava uvijek samo rukovanjem. U mnogim slučajevima, potrebno je ostaviti pisani trag koji potvrđuje da je dug zaista vraćen i da obje strane više nemaju međusobna potraživanja. Upravo tome služi izjava o prijemu novca i izmirenju duga.

    Radi se o jednostavnom, ali važnom dokumentu koji obično sastavlja dužnik– osoba koja je dugovala novac. U toj izjavi navodi se da je predat određeni iznos novca od dužnika povjeriocu, te da time smatra dug u cijelosti izmirenim.

    Iako je ovaj dokument često vrlo kratak, njegova svrha je višestruka. Osim što formalno potvrđuje isplatu, on štiti i jednu i drugu stranu. Povjerilac se izjašnjava da više nema potraživanja, dok dužnik dobija dokaz da je ispunio svoju obavezu. U slučaju bilo kakve pravne neizvjesnosti, ovaj dokument može biti ključni dokaz u korist dužnika.

    U praksi, ovakva izjava se često sastavlja prilikom vraćanja pozajmica, izmirenja duga po osnovu ugovora, pa čak i u neformalnim odnosima kada su strane željele izbjeći komplikovane procedure. Može se ovjeriti kod notara, ali to nije nužno – dovoljno je da bude vlastoručno potpisana i jasno napisana, s preciznim podacima o iznosu, datumu prijema i činjenici da se dug smatra u potpunosti izmirenim.

    Međutim, ipak savjetujemo da takva izjava bude sačinjena od strane notara, budući da to ima implikacije na izvršni postupak.

    U vremenu kada je sve češće važno imati pisani trag, izjava o prijemu novca i izmirenju duga postaje jednostavan način da se zatvori jedan pravni odnos – jasno, korektno i dokazivo.

    Kada se koristi ovaj dokument?

    U praksi, ovaj dokument se koristi svaki put kada postoji potreba da se potvrdi da je dug u cijelosti isplaćen. Najčešće se javlja nakon vraćene pozajmice ili kada se otplati dug po osnovu ugovora, bilo usmenog ili pismenog. Također, čest je i u prometu nepokretnosti, posebno u trenutku kada kupac isplati puni dogovoreni iznos, a prodavac želi potvrditi da više nema finansijskih potraživanja.

    Koristi se i u situacijama kada je dug regulisan posebnim sporazumom, pa dužnik nakon izvršene uplate želi imati jasan dokaz da je obaveza izmirena.

    Bez obzira na osnov duga, izjava ima istu svrhu – da na jasan i nepobitan način potvrdi da su sve novčane obaveze izvršene, te da između strana više ne postoje finansijska potraživanja.

    U mnogim slučajevima, posebno kada su odnosi bili usmeni ili neformalni, ova izjava ostaje jedini pisani trag da je novac zaista isplaćen. Zbog toga je postala uobičajena praksa, kako u privatnim, tako i u poslovnim odnosima.

    Kako napisati izjavu o prijemu novca?

    Ova vrsta izjave piše se jednostavno, ali mora biti precizna. Važno je da sadrži sve ključne informacije kako bi bila pravno valjana i jasna obema stranama. Na početku se navode osnovni podaci o osobama koje su učesnici u ovom odnosu – onome ko daje izjavu (povjeriocu) i osobi koja je izvršila isplatu (dužniku). Uobičajeno se upisuju ime, prezime, JMBG i adresa.

    Zatim slijedi podatak o iznosu koji je isplaćen. Taj iznos se unosi i brojkama i slovima, kako ne bi bilo nesporazuma ili naknadnih tumačenja. Nakon toga se precizira tačan datum kada je isplata izvršena, jer upravo taj datum može biti važan u slučaju da dođe do bilo kakvog spora ili potrebe za dokazivanjem hronologije događaja.

    Ključni dio izjave jeste ona rečenica kojom povjerilac potvrđuje da je dug u cijelosti izmiren i da po osnovu te obaveze više nema nikakvih potraživanja prema dužniku. Time se jasno stavlja tačka na obavezu koja je postojala.

    Na kraju, izjava mora biti potpisana od strane povjerioca. Bez vlastoručnog potpisa, dokument ne bi imao dokaznu snagu, jer se ne bi mogla potvrditi autentičnost izjave.

    U suštini, forma je jednostavna, ali suština izjave nosi veliku težinu – ona je često jedini dokaz da je određeni dug zaista zatvoren.

    Da li izjava mora biti ovjerena kod notara?

    Ovjera izjave o prijemu novca i izmirenju duga nije zakonski obavezna, što znači da će i obična, vlastoručno potpisana izjava imati pravnu vrijednost. Ipak, u praksi se često preporučuje da se izjava ovjeri kod notara, jer se time značajno povećava njena pravna sigurnost i dokazna snaga.

    Kada se izjava notarski obradi u formi notarski potvrđene (solemnizovane) isprave, ona dobija status izvršne isprave. To ima važnu pravnu posljedicu jer je takav dokument dovoljan kao osnov za izvršenje.

    Drugim riječima, umjesto da se dužnik mora dodatno suditi kako bi dokazao da je dug već platio, notarska isprava omogućava da se stvari rješavaju brzo, formalno i efikasno. U tom smislu, ovjera nije nužna, ali često predstavlja najsigurniji način da se izbjegnu bilo kakve buduće pravne komplikacije.

    Primjer izjave o prijemu novca i izmirenju duga (besplatan download)

    Za vaše potrebe pripremili smo besplatan obrazac izjave koji možete preuzeti, popuniti i koristiti.

    Ovaj dokument vam omogućava da formalno i jasno potvrdite izmirenje duga, štiteći vaše pravne interese. Osigurajte pravnu sigurnost u finansijskim transakcijama i izbjegnite moguće buduće sporove. Kliknite za preuzimanje.

    Ključne napomene i savjeti

    Kada sastavljate izjavu o prijemu novca i izmirenju duga, imajte na umu nekoliko važnih stvari:

    Prvo, izjava treba da se sačini u dva primjerka – jedan za povjerioca, a drugi za dužnika. Ovaj korak je ključan jer oba učesnika u transakciji trebaju imati svoj primjerak kao dokaz o izmirenju duga.

    Ako je iznos koji je isplaćen veći, dodatnu sigurnost možete postići prisustvom svjedoka prilikom potpisivanja izjave. Svjedoci mogu pomoći u slučaju da dođe do bilo kakvih nesuglasica ili sporova, jer će imati potvrdu o tome šta je dogovoreno između stranaka.

    Također, ukoliko postoji prethodni ugovor o dugu, izjava treba da sadrži referencu na taj dokument. Ovaj detalj osigurava da se svi uvjeti iz prethodnog dogovora poštuju i jasno povezuje izjavu s već postojećim pravnim odnosom.

    Zakonska osnova u BiH

    Izjava o prijemu novca i izmirenju duga se oslanja na osnovne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, član 295., koji reguliše sljedeće:

    1. Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima.
    2. Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Otkazivanje punomoći advokatu: Savjeti za sprječavanje štete

    Zamislite da se nalazite se usred pravnog postupka. Unajmili ste advokata u kojeg ste imali povjerenje, očekujući stručnost, odgovornost i otvorenu komunikaciju. Ali vremenom, odnos više ne funkcioniše kako ste očekivali. Možda vam se čini da vaš slučaj ne dobija dovoljno pažnje. Možda osjećate da vas advokat ne informiše redovno, ili ste se jednostavno odlučili za drugu pravnu strategiju. Bez obzira na razlog, jedno je jasno – došlo je vrijeme za promjenu. U takvoj situaciji, otkazivanje punomoći advokatu postaje ne samo vaše pravo, već i potreba.

    Međutim, ovaj korak zahtijeva pažljivo i odgovorno postupanje. U nastavku ćemo objasniti šta zakon kaže, koje su vaše obaveze, ali i šta se dešava nakon što otkažete punomoć.

    Sadržaj članka:

    Šta kaže zakon o otkazivanju punomoći?

    U Federaciji BiH, Zakon o advokaturi precizira ulogu i odgovornosti advokata u trenutku kada mu klijent otkaže punomoć.

    Advokat, naime, ne može naprosto prestati sa zastupanjem u trenutku kada dobije obavještenje o otkazu. Njegova profesionalna dužnost je da, u trajanju do trideset dana nakon otkaza, preduzme sve radnje koje su nužne kako bi zaštitio interese stranke – osim u slučaju kada ga stranka izričito oslobodi te obaveze.

    Ova odredba postoji iz vrlo praktičnog razloga – da ne biste ostali pravno nezaštićeni dok tražite novog punomoćnika. Drugim riječima, iako je punomoć otkazana, vaša pravna sigurnost i dalje mora biti zaštićena u prijelaznom periodu.

    S druge strane, Kodeks advokatske etike propisuje i etičke smjernice koje advokati moraju poštovati. Otkazivanje punomoći ne bi smjelo biti povod za osvetu, zadržavanje dokumentacije ili stvaranje dodatnih prepreka za klijenta.

    Profesionalizam i poštovanje obaveza prema bivšim strankama temelj su advokatske prakse.

    Zašto je važno da otkaz bude jasan i dokumentovan?

    U praksi, dešava se da ljudi telefonski ili usmeno obavijeste advokata o otkazu, ali to nije dovoljno. Da bi otkaz bio pravno valjan, preporučuje se da bude sastavljen u pisanoj formi. Pisana izjava služi kao dokaz da ste advokata obavijestili, te sadrži sve ključne informacije – ko otkazuje punomoć, kome, kada i u kojem predmetu.

    Osim toga, pisani trag sprječava moguće nesporazume i eventualne sporove u budućnosti, posebno ako dođe do potrebe da se dokaže kada je punomoć prestala da važi.

    Obavijestite sve – i sudove, i institucije

    Jedna od najčešćih grešaka koju ljudi naprave prilikom otkazivanja punomoći jeste to što zaborave obavijestiti sve institucije pred kojima ih je advokat zastupao. Ako samo advokat zna da više ne postupa po predmetu, ali to ne zna sud ili upravni organ, procesi će se nastaviti kao da se ništa nije promijenilo.

    U takvoj situaciji, pozivi i sudski akti i dalje će biti upućivani advokatu, a vi možda nikada nećete saznati šta se dešava – sve dok ne bude prekasno.

    Zato je ključno da uz otkaz punomoći, kopiju te obavijesti pošaljete i sudovima, općinama, inspekcijama ili bilo kojoj drugoj instituciji u kojoj je vaš predmet u toku.

    To je vaša odgovornost, a istovremeno i najbolji način da osigurate transparentnost i nastavak postupka bez komplikacija.

    Šta nakon otkaza?

    Kada advokatu otkažete punomoć, on je dužan da vam vrati dokumentaciju koja se tiče vašeg predmeta, kao i da vas obavijesti o svim ročištima i rokovima koji su u toku.

    Do momenta kada pronađete novog punomoćnika, i dalje ste stranka u postupku – što znači da možete sami nastupiti ili zatražiti od suda određeni rok za angažman novog advokata.

    Ukoliko se odlučite za novog advokata odmah, nova punomoć poništava staru, ali se i tada preporučuje da se bivši advokat formalno obavijesti o prestanku ovlaštenja, radi urednosti i izbjegavanja nesporazuma.

    Obrazac Otkaza punomoći advokatu

    Kako biste na pravno ispravan način okončali saradnju sa advokatom, pripremili smo detaljan obrazac koji možete popuniti, potpisati i dostaviti svom dosadašnjem punomoćniku.

    Obrazac uključuje sva neophodna polja, objašnjenja i napomene koje će vam pomoći da postupak otkazivanja punomoći provedete bez komplikacija i rizika.

    Klikom na dugme ispod možete preuzeti dokument u Word formatu i prilagoditi ga svom konkretnom slučaju.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako napisati prijedlog za izvršenje: Vodič kroz izvršni postupak

    Kako napisati prijedlog za izvršenje: Vodič kroz izvršni postupak

    Kada dužnik ne ispuni obavezu ni nakon pravosnažne presude, sljedeći korak je – izvršni postupak.Vodič „Kako napisati prijedlog za izvršenje” pomoći će vam da razumijete kako funkcioniše naplata putem suda, koje informacije mora sadržavati prijedlog za izvršenje i kako izgleda primjer koji možete sami prilagoditi svom konkretnom slučaju. Bez obzira da li ste pravnik, student prava ili građanin koji želi naplatiti dug – ovaj tekst je napisan jednostavno, jasno i s konkretnim uputama.

    Sadržaj članka:

    Šta je izvršni postupak?

    Zašto se pokreće izvršni postupak?

    Šta je paricioni rok?

    Kako napisati prijedlog za izvršenje?

    Besplatan obrazac prijedloga za izvršenje na plati

    Podržite Pravni blog

    Šta je izvršni postupak?

    Izvršni postupak je zakonom propisan postupak koji omogućava povjeriocu (osobi kojoj se duguje novac) da preko suda prinudno naplati svoje potraživanje od dužnika (izvršenika). Drugim riječima, ako neko ne ispuni svoju obavezu ni nakon što presuda postane pravosnažna i izvršna, povjerilac ima pravo da zatraži intervenciju suda.

    U okviru izvršnog postupka, sud može naložiti pljenidba dijela plate izvršenika, blokada računa, pljenidbu pokretne ili nepokretne imovine

    Ovaj postupak je često posljednja opcija, ali i vrlo efikasna kada su iscrpljene sve druge mogućnosti dobrovoljne naplate. U Bosni i Hercegovini, izvršni postupci se pokreću na osnovu izvršnog naslova – najčešće pravosnažne presude ili sudskog rješenja.

    Zašto se pokreće izvršni postupak?

    Izvršni postupak se najčešće pokreće onda kada dužnik, i pored izričite sudske presude, jednostavno odbije da plati ono što duguje. Povjerilac je tada u situaciji gdje je iscrpio sve druge načine da naplati svoje potraživanje – bilo da je riječ o zajmu koji nikad nije vraćen, kiriji koja se mjesecima ne plaća, presuđenoj alimentaciji ili neisplaćenoj plati.

    U tom trenutku, pokretanje izvršnog postupka više nije stvar izbora, nego nužan korak kako bi se zaštitila njegova prava. To je zakonski mehanizam koji mu omogućava da, putem suda, zatraži ono što mu pripada – ne kao nova tužba, već kao zahtjev za prinudnu naplatu na osnovu već donesene i pravosnažne odluke.

    Drugim riječima, izvršni postupak se pokreće kad više nema prostora za čekanje.

    Šta je paricioni rok?

    Paricioni rok je vremenski rok koji sud ostavlja dužniku da dobrovoljno ispuni svoju obavezu – obično 8 dana od prijema rješenja. Tek nakon isteka tog roka, povjerilac može zatražiti izvršenje, odnosno prinudnu naplatu.

    Paricioni rok postoji kako bi se dužniku pružila zadnja prilika da ispuni obavezu bez dodatnih troškova izvršnog postupka.

    Kako napisati prijedlog za izvršenje?

    Pisanje prijedloga za izvršenje ne mora biti komplikovano – ali mora biti precizno. Ovo je formalni dokument koji podnosite sudu i njime zapravo tražite da se prinudno izvrši ono što vam po zakonu pripada.

    U prijedlogu je važno jasno naznačiti ko traži izvršenje i protiv koga – znači, unose se podaci o povjeriocu i dužniku. Zatim slijedi ono ključno: na osnovu kojeg dokumenta (npr. pravosnažne presude) tražite izvršenje, koji je tačan iznos duga i zbog čega to potražujete.

    Jednako bitno je i da navedete kako želite da se izvršenje sprovede. Najčešći oblik jeste pljenidba dijela plate, ali može biti i drugi oblik imovine. Sudu dostavljate i dokaz – kopiju izvršnog naslova – te troškovnik, kojim prikazujete koliki su vaši dodatni troškovi vezani za ovaj postupak.

    Sve te informacije unose se u strukturiran i jasan obrazac, a kako bi ti bilo još lakše, pripremili smo besplatan dokument koji možeš preuzeti i prilagoditi svom slučaju

    Za lakše razumijevanje, pripremili smo besplatan obrazac prijedloga za izvršenje na plati sa svim stavkama i dodatnim pojašnjenjima u Word formatu.

    Besplatan obrazac prijedloga za izvršenje na plati

    Kliknite na link ispod kako biste preuzeli potpuno besplatan dokument koji možete prilagoditi vlastitom slučaju:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izjava o priznanju duga: Šta je, kada se koristi i zašto je važna?

    Izjava o priznanju duga: Šta je, kada se koristi i zašto je važna?

    U svakodnevnim poslovnim i privatnim odnosima, dugovanja su česta pojava – bilo da je riječ o neplaćenim fakturama, pozajmicama ili isporučenoj robi i uslugama koje nisu na vrijeme plaćene. Kada dođe do kašnjenja u plaćanju, postavlja se pitanje kako efikasno zaštititi svoja potraživanja, bez nepotrebnog trošenja vremena i novca na dugotrajne sudske sporove. Jedan od najčešće korištenih i pravno najbezbjednijih alata u takvim situacijama je izjava o priznanju duga. Ovaj dokument predstavlja snažan dokaz u korist povjerioca i može imati ključnu ulogu u naplati potraživanja, posebno ako se dužnik složi da dug prizna i potpiše izjavu. U nastavku pojašnjavamo kako dug može nastati, šta učiniti kada se ne vraća na vrijeme i zašto je izjava o priznanju duga često prvi i najpametniji korak ka naplati.

    Sadržaj članka:

    1. Kako može nastati dug?
    2. Šta ako se dug ne vrati u dogovorenom roku?
    3. Šta je izjava o priznanju duga?
    4. Zašto je izjava o priznanju duga važna?
    5. Izjava o priznanju duga kao izvršna isprava
    6. Da li izjava o priznanju duga mora biti ovjerena?
    7. Kada se preporučuje potpisivanje izjave?
    8. Obrazac Izjava o priznanju duga
    9. Podržite Pravni blog

    Kako može nastati dug?

    Dug najčešće nastaje kao posljedica neizvršenja novčane obaveze iz određenog pravnog posla. U praksi, dug može nastati:

    • nakon isporuke robe koja nije plaćena na vrijeme,
    • kada se usluga izvrši, a račun ostane neplaćen,
    • kroz pozajmice između fizičkih ili pravnih lica,
    • zbog neplaćenih obaveza po osnovu ugovora o zakupu, ugovora o djelu i sličnog.
    • prouzrokovanjem štete i neizvršavanjem obaveze po tom osnovu

    Nije rijetkost da dugovi nastanu usmenim dogovorom, bez pisanog ugovora, što kasnije može otežati naplatu.

    Šta ako se dug ne vrati u dogovorenom roku?

    Ukoliko dužnik ne izmiri dug u ugovorenom roku, povjerilac ima nekoliko mogućnosti.

    Prije nego što pokrene sudski postupak, može poslati opomenu pred utuženje. Ukoliko to ne da rezultate, može se odlučiti na pokretanje sudskog spora. Još jedan način je pokušaj vansudskog rješavanja spora, putem medijacije.

    Izjava o priznanju duga često se koristi kao način da se izbjegne pokretanje tužbe. Kada dužnik potpiše ovakvu izjavu, on zapravo priznaje da dug postoji, da je dospio i da ga prihvata kao svoju obavezu.

    Time se povjeriocu olakšava dokazivanje duga pred sudom, jer više nije riječ o spornom potraživanju. Sud tada ima čvrst pisani dokaz koji potvrđuje postojanje obaveze, što značajno ubrzava postupak.

    Osim toga, priznanjem se prekida zastarni rok, pa povjerilac dobija dodatnu sigurnost u pokušaju naplate. Ako je izjava ovjerena kod notara, može poslužiti i kao direktna osnova za pokretanje izvršnog postupka, bez suđenja.

    Šta je izjava o priznanju duga?

    Izjava o priznanju duga je pisani dokument kojim dužnik potvrđuje da ima obavezu prema povjeriocu, navodi osnov duga, njegov iznos, rok otplate i eventualne uslove isplate.

    U praksi, izjava obično sadrži:

    • puni naziv i podatke o dužniku i povjeriocu,
    • osnov duga (npr. broj i datum fakture),
    • ukupni iznos duga,
    • rok do kojeg će dug biti plaćen,
    • broj računa na koji će se izvršiti uplata,
    • potpis i pečat (ako je riječ o pravnim licima).

    Zašto je izjava o priznanju duga važna?

    Izjava o priznanju duga ima značajnu pravnu vrijednost jer njome dužnik jasno i pismeno potvrđuje postojanje obaveze.

    Time se otklanja bilo kakva sumnja u osnov i iznos duga – on više nije sporan. Povjerilac u tom slučaju ima čvrst dokaz da potraživanje postoji, a ako je izjava ovjerena kod notara, može poslužiti i kao osnov za direktno pokretanje izvršenja, bez potrebe za tužbom.

    Izjava o priznanju duga kao izvršna isprava

    Uzjava o priznanju duga može se smatrati izvršnom ispravom, ako ispunjava određene zakonske uslove propisane Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ili Republike Srpske, u zavisnosti od entiteta).

    Izvršna isprave je i notarska isprava u kojoj je dužnik saglasan da se na osnovu tog akta može neposredno sprovesti izvršenje (tzv. klauzula izvršnosti).

    Dakle, da bi izjava o priznanju duga bila izvršna isprava, mora:

    Biti sačinjena u formi notarske isprave, te sadržavati izričitu saglasnost dužnika da se izvršenje može sprovesti neposredno na osnovu tog akta – tj. mora imati klauzulu izvršnosti.

    Obična pisana izjava, potpisana od strane dužnika, nije izvršna isprava (ali može biti osnov za parnični postupak – priznanje duga olakšava dokazivanje).

    Ovjera potpisa kod notara nije dovoljna – mora biti notarski obrađena isprava.

    Da li izjava o priznanju duga mora biti ovjerena?

    U osnovnoj formi, ukoliko ćete je koristiti kao dokaz u sudskom postupku – nije obavezno da izjava bude ovjerena. Međutim, ako želite da se na osnovu nje odmah pokrene izvršni postupak, tada je potrebno da izjava bude:

    • sačinjena u formi notarski obrađene isprave (tzv. izvršna isprava),
    • ili potpisana i ovjerena kod notara kao privatna isprava sa izjavom o izvršnosti.

    Bez notarske ovjere, izjava i dalje ima dokaznu snagu, ali za pokretanje postupka naplate mora se prvo ići na sud.

    Kada se preporučuje potpisivanje izjave?

    Izjava o priznanju duga je korisna u sljedećim situacijama:

    • kada želite da osigurate priznanje duga bez vođenja spora,
    • ako želite da dobijete garanciju da će dug biti plaćen u određenom roku,
    • kao osnov za zaključenje reprograma ili sporazuma o otplati duga na rate,
    • kada želite prekid zastare i očuvanje prava na naplatu.

    Izjava o priznanju duga može biti korisna i za poreske i knjigovodstvene potrebe, jer se njom formalizuje obaveza.

    Ona je jednostavan, ali izuzetno koristan pravni instrument kojim se jasno potvrđuje postojanje i iznos obaveze. Njome se može izbjeći skup i dugotrajan sudski proces, a pravilno sastavljena izjava može poslužiti i kao osnova za pokretanje izvršenja. Ako želite dodatnu pravnu sigurnost – preporuka je da se izjava ovjeri kod notara.

    Obrazac Izjava o priznanju duga

    Za one koji traže gotov obrazac, pripremili smo stranicu s pravnim obrascima na kojoj možete besplatno preuzeti različite dokumente u Word formatu, uključujući i izjavu o priznanju duga. Obrasci su prilagođeni važećim propisima i praktično upotrebljivi – dovoljno ih je samo popuniti i, po potrebi, ovjeriti. Stranicu sa svim dostupnim obrascima možete pogledati ovdje.

    Obrazac Izjava o priznanju duga word dokument

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Punomoć za prodaju auta sa besplatnim obrascem

    Punomoć za prodaju auta sa besplatnim obrascem

    U prometu polovnih vozila u Bosni i Hercegovini, punomoć za prodaju auta je neizostavan dokument kad vlasnik ne može lično učestvovati u prodaji. Bilo da ste u inostranstvu, nemate vremena ili jednostavno želite da neko drugi završi proceduru umjesto vas, punomoć za prodaju auta je rješenje koje vam pravno omogućava da prodaja bude legalna i nesmetana.

    Sadržaj članka:

    Zašto se daje punomoć za prodaju auta?

    Punomoć se najčešće koristi kada vlasnik vozila želi da ovlasti drugu osobu da u njegovo ime proda automobil.

    Razlozi mogu biti različiti – fizička odsutnost, zdravstveno stanje, zauzetost ili jednostavno praktičnost.

    Ova vrsta punomoći omogućava opunomoćeniku da vozilo proda, potpiše ugovor, preda dokumentaciju i završi prijenos vlasništva.

    Gdje se ovjerava punomoć?

    Da bi punomoć imala pravnu snagu, mora biti ovjerena kod nadležnog općinskog organa uprava ili notara. Službena lica će utvrditi identitet davatelja punomoći i svojim pečatom i potpisom potvrditi njegovu pravovaljanost.

    Oni koji ovjeravaju potpise, obično neće ulaziti u sadržaj vaše isprave, tako da je bitno da je pripremite pažljivo ili ukoliko to ne možete učiniti sami, da konsultujete pravnog stručnjaka.

    Ovjera se obavlja lično, a u posebnim slučajevima i putem posebnih procedura – izlazak na teren ako davalac punomoći nije pokretan ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima ukoliko se lica koja trebaju ovjeriti potpis na punomoći nalaze u inostranstvu.

    Koje elemente treba da sadrži punomoć za prodaju auta?

    Punomoć ne smije biti nejasna niti nepotpuna. Da bi imala pravno dejstvo, mora sadržavati:

    • Jasno određene strane (davalac i primatelj punomoći)
    • Potpune identifikacione podatke obje strane
    • Tačan opis vozila koje je predmet prodaje (marka, tip, broj šasije i registarske oznake)
    • Ovlaštenje za prodaju, zaključenje ugovora i prijenos vlasništva
    • Datum i mjesto sastavljanja
    • Potpis davatelja punomoći

    Kome se može dati punomoć?

    Punomoć se može dati bilo kojoj punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi u koju davalac ima povjerenje – to može biti član porodice, prijatelj, pravnik ili agent za prodaju vozila.

    Bitno je da opunomoćenik ima volju i znanje da sprovede postupak prodaje do kraja, u skladu sa zakonom.

    Besplatan obrazac punomoći za prodaju auta

    Za kraj, pripremili smo jednostavan i pravno ispravan obrazac punomoći za prodaju auta koji možete preuzeti i koristiti odmah.

    Dovoljno je da unesete svoje podatke, isprintate i ovjerite kod nadležnog organa.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pristupanje dugu: Šta znači i kada se primjenjuje?

    Pristupanje dugu: Šta znači i kada se primjenjuje?

    Pristupanje dugu je pravni institut koji se sve češće se koristi u poslovnim i imovinskopravnim odnosima, posebno kada dolazi do promjene u vlasništvu ili prijenosu poslovne cjeline. U ovom članku objašnjavamo šta je pristupanje dugu, u kojim situacijama se primjenjuje, koje su njegove pravne posljedice, te vam nudimo besplatan obrazac ugovora o pristupanju dugu.

    Sadržaj članka:

    Šta je pristupanje dugu?

    Pristupanje dugu je situacija kada treće lice preuzima obavezu da će ispuniti dug postojećeg dužnika, ali ne umjesto, nego zajedno s njim. Dakle, novi dužnik “pristupa” već postojećem dugu, i povjerilac sada ima pravo da potražuje ispunjenje obaveze od oba dužnika – solidarnim putem.

    Ovo je uređeno članom 451. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH.

    Kada se pristupanje dugu koristi?

    Pristupanje dugu je pravni mehanizam koji omogućava trećem licu da preuzme odgovornost za ispunjenje tuđe obaveze – uz zadržavanje postojećeg dužnika. U praksi, ovaj institut se koristi u različitim životnim i poslovnim situacijama, a neki od češćih razloga uključuju:

    1. Prijenos poslovanja ili imovine
    Kada neko preuzima zanatsku radnju, porodični biznis ili drugu vrstu imovine koja nosi sa sobom određene obaveze, može pristupiti dugu prethodnog vlasnika kako bi osigurao kontinuitet poslovanja i izbjegao sporove sa povjeriocima.

    2. Osiguranje poslovnih aranžmana
    U poslovnoj praksi često se dešava da partneri žele dodatno osigurati ispunjenje obaveza. Treće lice – npr. povezana firma ili investitor – može pristupiti dugu kao dodatni dužnik, čime se povećava sigurnost povjerioca da će dug biti ispunjen.

    3. Porodične i nasljednopravne situacije
    U okviru porodičnih odnosa, član porodice (npr. supružnik, dijete ili nasljednik) može pristupiti dugu kako bi pomogao članu porodice u finansijskim problemima ili u cilju očuvanja porodične imovine.

    4. Kreditne i finansijske situacije
    Ponekad fizičko ili pravno lice pristupa dugu kako bi omogućilo zaduženje drugoj osobi – recimo, banka odobrava kredit pod uslovom da postoji dodatni dužnik koji pristupa obavezi radi sigurnosti naplate.

    Poseban slučaj: Pristupanje dugu prenosom imovinske cjeline

    Član 452 Zakona uređuje specifičan slučaj kada treće lice postane vlasnik imovinske cjeline (poput zanatske radnje), pa time automatski preuzima i odgovornost za dugove koji se odnose na tu cjelinu. Međutim, sve to samo do vrijednosti njene aktive. Ovo lice odgovara solidarno s dotadašnjim vlasnikom.

    Važno: Ne može se ugovorom izbjeći ova odgovornost u odnosu prema povjeriocima. Povjerilac i dalje može tražiti ispunjenje duga od oba lica.

    Zašto bi neko pristupio dugu?

    Iako na prvi pogled može djelovati kao da neko svjesno ulazi u tuđi problem, pristupanje dugu često ima vrlo racionalnu pozadinu. U stvarnosti, to je mehanizam koji koristi i dužniku i povjeriocu – ali i samom pristupiocu, jer mu omogućava da ostvari cilj koji inače ne bi mogao.

    Na primjer, u poslovnim pregovorima često se dešava da povjerilac nije spreman da zaključi ugovor samo sa jednim dužnikom, jer ne vjeruje u njegovu sposobnost da izmiri dug. Tada se uključuje treće lice koje pristupa dugu i svojim prisustvom garantuje veću sigurnost. Time se ne samo povećava šansa da ugovor bude zaključen, već i omogućava realizacija posla koji bi bez tog dodatnog oslonca propao.

    U porodičnim odnosima, pristupanje dugu često proizlazi iz solidarnosti. Supružnik, roditelj ili dijete pristupa dugu kako bi pomogao bliskoj osobi da riješi finansijski problem, da sačuva imovinu ili jednostavno da prebrodi težak period. U tim slučajevima, pravni mehanizam postaje produžetak međusobnog povjerenja i podrške.

    Nekada je motivacija čisto praktična: neko želi da kupi firmu, preuzme radnju, naslijedi imanje – ali s tim ide i dug. Pristupanjem dugu, novi vlasnik prihvata da dug izmiri, kako bi ostvario ono što mu je stvarno važno. Dakle, ne pristupa dugu zato što mu je svejedno, nego zato što mu taj čin otvara vrata nečeg većeg.

    Drugim riječima, pristupanje dugu nije uvijek čin žrtvovanja, već vrlo konkretna odluka – često iz potrebe, ponekad iz interesa, a katkad i iz osjećaja odgovornosti.

    Besplatan obrazac: Ugovor o pristupanju dugu

    Kako biste lakše koristili ovaj institut u praksi, pripremili smo jednostavan obrazac ugovora o pristupanju dugu koji možete besplatno preuzeti. Obrasce koristite na vlastitu odgovornost i potrebno ih je prilagoditi vašim potrebama. Uvijek savjetujemo konsultacije sa pravnim stručnjakom prije nego što poduzmete određenu pravnu radnju.

    Obrazac Ugovor o pristupanju dugu

    (Klikom na link preuzimate besplatan obrazac koji možete koristiti na svoju odgovornost u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima FBiH)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.