Author: admin

  • Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Šta sudovi smatraju konkludentnim ponašanjem

    Pravo poznaje različite načine izražavanja volje. Najčešće se volja manifestuje usmeno ili pisanim putem, ali u mnogim situacijama ona se može iskazati i ponašanjem. Takvo ponašanje naziva se konkludentno ponašanje i ima izuzetno važnu ulogu u pravnoj praksi. Sudovi ga često cijene prilikom odlučivanja, jer upravo iz postupaka stranaka izvlače zaključke o njihovim namjerama i obavezama.

    Razumijevanje konkludentnog ponašanja je značajno ne samo za pravnike, nego i za svakog pojedinca koji u svakodnevnom životu sklapa različite odnose i preuzima obaveze, čak i onda kada toga nije potpuno svjestan.

    Sadržaj članka:

    • Definicija konkludentnog ponašanja
    • Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje
    • Primjeri iz svakodnevnog života
    • Značaj konkludentnog ponašanja u pravu
    • Praktične posljedice
    • Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja
    • Podržite Pravni blog

    Definicija konkludentnog ponašanja

    Konkludentno ponašanje predstavlja postupke jedne osobe koji nedvosmisleno upućuju na njenu namjeru ili saglasnost, iako ta osoba svoju volju nije izrazila riječima ili pisanim putem.

    Drugim riječima, konkludentno ponašanje je takav način izražavanja volje koji proističe iz samih radnji i okolnosti, a koje sud prepoznaje i tumači kao pravno relevantne.

    Naprimjer, ako putnik uđe u autobus i preda vozaču novac, iako nije potpisao ugovor niti rekao nijednu riječ, njegov čin jasno izražava namjeru da zaključi ugovor o prijevozu.

    Šta su konkludentne radnje

    Kako sudovi prepoznaju konkludentno ponašanje

    Sudovi konkludentno ponašanje posmatraju kao manifestaciju volje, koja mora biti dovoljno jasna i nedvosmislena da bi se mogla tumačiti kao izraz pravne namjere.

    Kada sudovi procjenjuju da li neko ponašanje ima konkludentan značaj, oni uvijek gledaju širu sliku.

    Prvo uzimaju u obzir okolnosti u kojima je radnja učinjena, odnosno da li se u konkretnom kontekstu može smatrati postupkom sa pravnim posljedicama.

    Zatim posmatraju koliko je samo ponašanje jasno i nedvosmisleno, da li ostavlja prostor za različita tumačenja ili se iz njega može pouzdano zaključiti šta je bila volja osobe.

    Konačno, posebno je važno da li se takvo ponašanje u praksi inače razumije kao prihvatanje obaveze ili davanje saglasnosti, jer sudovi svoju ocjenu temelje i na onome što je uobičajeno u svakodnevnim odnosima.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Primjeri iz svakodnevnog života

    Konkludentno ponašanje se često javlja u životu, i upravo kroz takve primjere postaje jasnije šta sudovi smatraju njegovim postojanjem.

    Kupovina u prodavnici ne zahtijeva nikakve posebne izjave niti potpisivanje ugovora. Dovoljno je da kupac uzme proizvod sa police i odnese ga na kasu. Time jasno pokazuje svoju namjeru da zaključi ugovor o kupoprodaji i da robu preuzme uz plaćanje cijene.

    Isto važi i za svakodnevne situacije poput odlaska u restoran. Kada gost sjedne za sto i naruči hranu, time šalje jasnu poruku da želi uslugu i pristaje na obavezu plaćanja. Nije potrebno dodatno objašnjenje niti potpisivanje dokumenta.

    Na kraju, jedan od značajnih primjera u praksi jeste i radni odnos. Ako osoba počne raditi određene poslove uz znanje i odobrenje poslodavca, pa čak i bez potpisanog ugovora, sud može zaključiti da je radni odnos faktički zasnovan i da se na njega primjenjuju pravne posljedice.

    Ovi primjeri pokazuju da radnje često govore više od riječi.

    Značaj konkludentnog ponašanja u pravu

    Konkludentno ponašanje ima primjenu u više pravnih oblasti:

    • Strane mogu zaključiti ugovor i bez pisanog ili usmenog izražavanja volje, samo na osnovu svojih radnji.
    • Obavljanje posla uz saglasnost poslodavca može biti osnova za priznanje radnog odnosa.
    • Korištenje tuđe stvari, davanje ključeva ili preuzimanje obaveza ponašanjem može stvoriti pravne posljedice.

    Sudovi posebno cijene konkludentno ponašanje kada utvrđuju da li je ugovor zaključen ili da li je postojala saglasnost volja, jer u praksi mnogi odnosi nastaju upravo na ovaj način.

    Praktične posljedice

    Neoprezno postupanje može dovesti do toga da neko nenamjerno prizna obaveze ili prava koja inače ne bi nastala.

    Naprimjer, ako osoba redovno koristi određenu uslugu bez izričitog ugovora, to može biti tumačeno kao prihvatanje uslova i stvaranje obaveze plaćanja.

    Slično tome, određeni oblici ponašanja na radnom mjestu mogu implicirati postojanje radnog odnosa čak i ako formalni ugovor nije potpisan.

    U pravnom smislu, konkludentno ponašanje može poslužiti kao dokaz pred sudom, stoga je važno biti svjestan svojih postupaka i njihovih mogućih pravnih posljedica

    Razlika između šutnje i konkludentnog ponašanja

    Šutnja sama po sebi uglavnom ne znači saglasnost, osim ako zakon, ugovor ili običaji ne propisuju drugačije. Konkludentno ponašanje, za razliku od šutnje, zahtijeva aktivno postupanje koje nedvosmisleno izražava volju.

    Znači li šutnja odobravanje

    Naprimjer, ako neko primi robu i počne je koristiti bez komentara, to se može smatrati konkludentnim prihvatanjem ponude. Sama šutnja, bez radnje, ne bi imala taj pravni učinak.

    Konkludentno ponašanje je važan institut koji omogućava da se volja stranaka izrazi i bez riječi ili pisanog ugovora. Sudovi ga cijene kada utvrđuju postojanje saglasnosti, a posljedice takvog ponašanja mogu biti jednako značajne kao i kod formalnog izražavanja volje.

    Za svakog građanina važno je da razumije da određene radnje, iako izgledaju svakodnevno i bezazleno, mogu imati pravne posljedice. Upravo zato konkludentno ponašanje predstavlja most između pravne teorije i svakodnevnog života, a sudovi mu s pravom pridaju veliki značaj.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Kako bi izgledao svijet bez zakona?

    Na prvi pogled, svijet bez zakona može djelovati kao potpuna sloboda. Svijet postaje prostor u kojem niko nikoga ne ograničava, gdje ne postoje pravila i svako djeluje po vlastitoj volji. Međutim, to je samo iluzija. Takva ideja neodrživa je i nemoguća. Zakoni predstavljaju osnovni okvir koji omogućava funkcionisanje društva. Bez njih, red, sigurnost i pravda brzo bi nestali, a društvo bi klizilo u haos i nesklad. U ovom članku ćemo razmotriti kakav bi svijet bio bez zakona, zašto su oni neophodni i šta bi se dogodilo ako bi odjednom nestali.

    Imajući u vidu koliko često ih pominjemo, pogotovo kako nismo zadovoljni njihovim provođenjem, zakoni su nešto što često uzimamo zdravo za gotovo. Znamo da postoje, ali su apstraktni. Međutim, njihova uloga u zaštiti naših prava, imovine, sigurnosti i sloboda ne može se dovoljno naglasiti. To nisu “samo propisi koje nam nameće država”, već garanti da će naši odnosi biti pravedni i predvidivi.

    Sadržaj članka:

    Svijet bez zakona, utopija ili noćna mora?

    Naše društvo počiva na složenom sistemu pravila i propisa koji regulišu gotovo svaki aspekt života. Kada bismo zakone uklonili, nestao bi i sistem sankcija i zaštite. To bi značilo da bi svako mogao činiti šta želi, pa i najgore stvari bez bojazni od posljedica.

    Prvo što bi uslijedilo jeste opšta nesigurnost. Ljudi bi prestali vjerovati jedni drugima jer ne bi bilo mehanizma za rješavanje sporova ili kažnjavanje nasilnika. Slabiji bi bili prepušteni volji jačih, što bi dovelo do učestalih sukoba i nasilja.

    Historijski primjeri pokazuju da je prije uspostavljanja pravnih sistema ljudsko društvo bilo izloženo stalnim sukobima i haosu. Bez zakona, povjerenje među ljudima brzo se gubi, a sa njim i stabilnost zajednica.

    Pored toga, nestaju i osnovni uslovi za razvoj ekonomije. Poslovni odnosi bi postali nepredvidivi jer ne bi bilo stabilnih pravnih okvira za ugovore i obaveze. Investitori i poduzetnici ne bi imali sigurnost da će njihovi poslovi biti zaštićeni, što bi dovelo do povlačenja kapitala i stagnacije ekonomskog rasta.

    Također, ne bi bilo zaštite ugroženih grupa, djece, žena, manjina. Pravo je nastalo da štiti one koji su slabiji i ranjiviji, a bez njega oni ostaju nezaštićeni i izloženi opasnostima.

    Šta je ustav

    Pravo nije samo skup hladnih, apstraktnih propisa. Ono je organizovani sistem pravila i mehanizama koji društvu omogućavaju predvidivost, zaštitu prava i rješavanje sporova bez povratka na silu i primitivne načine rješavanja sporova.

    Kroz zakone definišemo kako ćemo zajedno živjeti, kako štitimo život i imovinu, kako regulišemo odnos pojedinca i zajednice, kako sankcionišemo povrede i kako obnavljamo povjerenje kada moral zakaže. Vladavina prava određuje ko ima vlast i koje su mu ovlasti, koje su granice tih ovlasti i koje su posljedice njihovog prekoračenja.

    Pravo i moral

    Razlika između prava i morala leži u načinu na koji se norme stvaraju, provode i održavaju. Moralne norme su najčešće proizvod zajednice. One nastaju iz običaja, vjerskih učenja, porodičnih pravila ili društvenih očekivanja. One funkcionišu kroz unutrašnju prihvaćenost i mehanizme društvene kontrole. Blamaža, osuda, isključivanje iz društva ili, pohvala i nagrade.

    Zbog toga moral može veoma efikasno regulisati ponašanje u malim, homogenim grupama u kojima većina dijeli iste vrijednosti i postoji međusobno povjerenje. U takvoj sredini ljudi riijetko čekaju formalni sudski postupak. Sumnja na nepoštenje ili nasilje rješavaju se kroz razgovor, arbitražu starješina ili jednostavno kroz prestanak saradnje s onim koji prekrši norme.

    Međutim, kada zajednica postane veća i heterogenija, naprimjer grad, država, društvo s različitim religijama, kulturama i ekonomskim interesima, oslanjanje samo na moral postane nedovoljno. Moralne norme često nisu svima prihvatljive. Ono što jedna grupa smatra moralnim, druga može smatrati neprihvatljivim.

    U takvim okolnostima neophodan je neutralan mehanizam koji će ponuditi pravila igre prihvatljiva ili bar primjenjiva na sve. Tu pravo dolazi do izražaja. Ono ne zavisi od jedinstvene vrijednosne osnove već postavlja formalne procedure za rješavanje sukoba, normative ponašanja i sankcije koje se primjenjuju dosljedno, bez obzira šta određena grupa smatra prihvatljivim i pravednim.

    Potreba za sistemskim rješenjima

    Pravo daje predvidivost. Dok moral često zahtijeva procjenu i tumačenje u konkretnim situacijama, zakon nastoji jasno definisati šta je dopušteno, šta je zabranjeno i koje su posljedice.

    U praksi to znači da trgovac može sa sigurnošću sklapati ugovor jer zna da postoje mehanizmi kojima, u slučaju spora, može tražiti izvršenje obaveza. Isto tako, žrtva nasilja može očekivati da institucije postupaju prema unaprijed definisanim pravilima i standardima dokazivanja, umjesto da zavisi od raspoloženja ili moralne percepcije onih oko sebe.

    Ko može praviti ugovore

    Još jedna suštinska razlika je u zaštiti manjina. Moral većine lako može postati sredstvo pritiska na manjinske grupe. Tradicija ili većinska vjera mogu opravdavati isključivanje, diskriminaciju ili nasilje prema onima koji su drugačiji. Pravo, formalnim garancijama i antidiskriminacijskim pravilima, nastoji spriječiti takve zloupotrebe, ne zato što sudovi sami imaju moralnu superiornost, nego zato što pravni okvir, pravilima i procedurama, daje instrumente za zaštitu temeljnih sloboda i prava i onih koji nemaju većinu. Drugim riječima, pravo nameće granice koje čuvaju pluralizam i poštuju ljudsko dostojanstvo čak i onda kada lokalne moralne vrijednosti to ne čine.

    Ipak, odnos prava i morala nije jednostavno suprotan. Pravo i moral se prepliću. Mnogi zakoni nastaju kao formalizacija moralnih normi društva. Zabrana ubistva, zaštita djece, zabrana zloupotrebe položaja odražavaju duboko ukorijenjene moralne stavove.

    Pravo kao živi sistem

    Pravni poredak nije statičan. U skladu sa razvojem društvenih odnosa i samoga društva, zahtijeva tumačenje, primjenu i stalno prilagođavanje. Samo postojanje propisa nije garancija njihove efikasnosti.

    Način na koji se zakoni sprovode i tumače presudan je za učinak prava. Institucionalne slabosti, političke krize ili sporna tumačenja mogu narušiti povjerenje u pravni poredak i učiniti ga manje efikasnim, pa je konstantan rad na jačanju institucija i pravne kulture neophodan.

    Šta građanin može i treba učiniti

    Građanin treba poznavati dostupne pravne mehanizme i znati ih koristiti. Podnošenje tužbi, krivičnih prijava, zahtjeva za zaštitu prava pred nadležnim sudovima, pa i eventualno obraćanje međunarodnim tijelima kada su iscrpljeni domaći lijekovi.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Pravna pismenost, aktivno građanstvo i zahtijevanje odgovornosti od organa vlasti ključni su za funkcionisanje pravne države. Reforme pravosuđa, uprave, borba protiv korupcije i jačanje nezavisnosti sudstva nisu apstraktni ciljevi već praktične mjere koje štite svakodnevne slobode.

    Kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave

    Pravo nije suparnik slobodi, ono je sredstvo da sloboda bude održiva. Bez zakona, kratkoročna „sloboda“ brzo prerasta u nasilje, pljačku i nepravdu. Zakoni štite pojedinca od proizvoljnosti drugih i istovremeno ograničavaju državu i moćnike da ne zloupotrebljavaju svoju moć.

    Ako želimo društvo u kojem običan građanin može planirati život, raditi, investirati i očekivati pravedan tretman, ulaganje u pravni poredak i kulturu poštivanja prava nije luksuz već nužnost.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave

    Kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave

    Podnošenje zahtjeva organima uprave često zvuči komplikovano, ali u stvarnosti nije tako. Međutim, potrebno je razumjeti osnovne korake i pravila iz Zakona o upravnom postupku. Taj zakon je osnova na kojoj počiva cijeli postupak, a poznavajući ga, možete izbjeći nepotrebne greške i frustraciju. Ako razumijete propise, znaćete kako pravilno podnijeti zahtjev organima uprave.

    Sadržaj članka:

    Odredite koji organ je nadležan

    Svaki zahtjev mora biti upućen organu koji je nadležan za određeno pitanje. Nadležnost je ovlaštenje organa da rješava, donosi odluke, te da postupa u određenim situacijama, tako da ne može bilo koji organ rješavati bilo koje pitanje.

    Poznavanje nadležnosti nije samo formalnost, već ključ za brz i efikasan odgovor. Nenadležan organ će vaš zahtjev dostaviti nadležnom organu u zakonom predviđenim situacijama, međutim, sve to oduzima vrijeme. Nije rijetkost ni da se zahtjev “zagubi”. Većina nas je imala priliku da to iskusi.

    Nadležnost se utvrđuje prema prirodi zahtjeva i propisima koji uređuju djelokrug pojedinih organa.

    Ako niste sigurni kome se obratiti, najbolje je prvo se raspitati ili provjeriti službene web stranice organa za koje smatrate da bi mogli biti nadležni. Nepravilno upućen zahtjev može biti odbačen ili se postupanje po njemu može odgađati.

    Pripremite zahtjev pažljivo i jasno

    Zahtjev treba da sadrži sve bitne podatke: ime podnosioca, tačan opis zahtjeva, i dokumente koji su potrebni za ispravno rješavanje određenog pravnog pitanja.

    Ne treba koristiti komplikovane izraze, pogotovo ako niste stručni u određenoj oblasti, niti duge tekstove koji nisu potkrijepljeni dokazima. Zakon nalaže da organi uprave donose odluke na osnovu činjenica i dokaza koje im dostavite, zato su jasnoća i potpuna dokumentacija ključni.

    Ako ste u dilemi, pitajte nadležni organ šta je potrebno. To je zahtjev koji ne mogu da vam odbiju, pogotovo zato što su dužni pružiti pomoć neukoj stranci.

    Podnošenje zahtjeva, gdje i kako?

    Zahtjev se može podnijeti lično, putem pošte i elektronski. Zahtjev se može podnijeti i putem punomoćnika.

    Punomoć iz inostranstva e-mailom

    Svaki od ovih načina ima svoje prednosti. Lično podnošenje omogućava da odmah dobijete potvrdu o prijemu, što je važno kao dokaz da ste zahtjev predali na vrijeme.

    Poštom treba poslati preporučeno i sa povratnicom, dok elektronsko podnošenje pruža brzinu i praktičnost, ali je nužno da provjerite da li organ zaista prihvata zahtjeve online i da li imate dokaz o podnošenju. Bez obzira što su dužni prihvatiti online zahtjeve.

    Rokovi i šta očekivati

    Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

    U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

    Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u prethodnim rokovima, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

    Kad se u postupku radi o slučajevima gdje organ može odlučiti po skraćenom postupku, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

    Šta ako ne dobijete odgovor?

    Najbeskorisnija stvar koju možete da uradite je da beskonačno čekate. Određena povratna informacija mora postojati.

    Ako organ ne odgovori u zakonom propisanim rokovima, prvo ih direktno kontaktirajte. Ukoliko ni nakon toga nema pomaka, podnesite žalbu, obratite se višem organu ili Ombudsmanu za ljudska prava.

    Svakako savjetujemo da se konsultujete s advokatom.

    Imenik advokata

    U krajnjem slučaju, moguće je pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. Zakonska zaštita postoji, ali se morate aktivno angažovati da biste je ostvarili.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera tema je koja često izaziva mnoge nedoumice i pitanja, naročito u situacijama kada razvod donese materijalne teškoće jednoj strani. U Federaciji Bosne i Hercegovine pravo na izdržavanje nakon prestanka braka postoji, ali pod određenim uslovima i pravilima koja treba poznavati kako biste znali svoja prava i obaveze.

    Sadržaj članka:

    1. Ko ima pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera?
    2. Kada i koliko dugo traje obaveza izdržavanja?
    3. Koje okolnosti mogu utjecati na pravo na izdržavanje?
    4. Postupak za ostvarivanje prava na izdržavanje
    5. Kada pravo na izdržavanje prestaje?
    6. Šta učiniti ako bivši partner ne ispunjava obavezu?
    7. Podržite Pravni blog

    Ko ima pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera?

    Pravo na izdržavanje pripada onom bračnom partneru koji nakon razvoda nema dovoljno sredstava za život, a istovremeno nije u mogućnosti da sam zaradi ili ih obezbijedi iz svoje imovine. Ovo pravo ima za cilj da spriječi da osoba koja je bila u braku dođe u tešku materijalnu situaciju bez vlastitih prihoda, naročito ako zbog starosti, bolesti ili drugih razloga ne može raditi.

    Kome pripada imovina stečena u braku

    Važno je naglasiti da pravo na izdržavanje ne dolazi po automatizmu i da se mora dokazati neophodnost i nemogućnost samostalnog izdržavanja. Također, obaveza izdržavanja zavisi od stvarnih mogućnosti bivšeg bračnog partnera koji bi to trebao pružiti.

    Kada i koliko dugo traje obaveza izdržavanja?

    Izdržavanje bivšeg bračnog partnera može se tražiti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka. Ipak, u nekim slučajevima zahtjev za izdržavanje može se podnijeti i nakon okončanja braka, ali najkasnije u roku od godinu dana od prestanka braka, ako su postojali uvjeti za to u vrijeme razvoda i oni su se nastavili do tada.

    Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Sud, procjenjujući okolnosti svakog slučaja, može odrediti da obaveza izdržavanja traje određeni vremenski period, naročito ako je brak trajao kraće vrijeme ili ako očekuje da će osoba uskoro moći sama osigurati sredstva za život. U opravdanim slučajevima, sud može produžiti trajanje ove obaveze.

    Koje okolnosti mogu utjecati na pravo na izdržavanje?

    Postoje određene situacije u kojima sud može odbiti zahtjev za izdržavanje. To se dešava, na primjer, ako je bivši partner koji traži izdržavanje bio grub ili se nedolično ponašao prema drugoj strani tokom braka. Također, ako su bračni partneri dugo živjeli odvojeno i samostalno osiguravali svoja sredstva, pravo na izdržavanje može prestati ili se neće ni odrediti.

    Kome pripadaju djeca nakon razvoda braka

    Sud pažljivo razmatra sve okolnosti kako bi spriječio da obaveza izdržavanja predstavlja očitu nepravdu za onog ko treba da izdržava bivšeg partnera.

    Postupak za ostvarivanje prava na izdržavanje

    Zahtjev za izdržavanje najčešće se podnosi sudu u sklopu samog postupka razvoda ili poništenja braka. Ipak, zakon ostavlja mogućnost da se takav zahtjev podnese i naknadno posebnom tužbom.

    Rok za to je jedna godina od dana kada je brak prestao, pod uslovima koje smo ranije pojasnili.

    Prilikom odlučivanja, sud će pažljivo sagledati sve relevantne okolnosti: materijalni položaj i životne potrebe onoga ko traži izdržavanje, kao i realne finansijske mogućnosti bivšeg bračnog partnera da tu obavezu izvrši, a sve s ciljem postizanja pravednog i zakonitog rješenja.

    Kako izbjeći dugotrajan i skup razvod braka

    Važno je prikupiti dokaze o nemogućnosti samostalnog izdržavanja, kao i o imovinskom stanju druge strane. U nekim slučajevima sud može donijeti privremene mjere koje omogućavaju brzo davanje izdržavanja dok se ne okonča glavni postupak.

    Kada pravo na izdržavanje prestaje?

    Pravo na izdržavanje bivšeg bračnog partnera prestaje u nekoliko situacija: kada izdržavani partner sklopi novi brak ili zasnuje vanbračnu zajednicu, ako postane nedostojan tog prava ili ako više ne postoje uslovi zbog kojih je pravo i nastalo.

    Također, ako se materijalni položaj bivšeg partnera poboljša ili ako on sam može da se izdržava, pravo na naknadu izdržavanja može biti ukinuto ili smanjeno.

    Šta učiniti ako bivši partner ne ispunjava obavezu?

    U slučaju da bivši bračni partner ne ispunjava sudski određenu obavezu izdržavanja, osoba kojoj pripada pravo može pokrenuti izvršni postupak. Na taj način, izdržavanje će se osigurati odlukom suda . Također, moguće je tražiti privremene mjere radi osiguranja izdržavanja dok se postupak ne okonča.

    Šta je izvršna isprava

    Važno je znati da je odricanje od prava na izdržavanje unaprijed bez pravnog efekta, što znači da svako ima pravo da traži izdržavanje ukoliko ispunjava uslove.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako i kome prijaviti zlostavljanje životinja

    Kako i kome prijaviti zlostavljanje životinja

    Zlostavljanje životinja nije samo moralno pogrešno, ono je i zakonom kažnjivo u Bosni i Hercegovini. I što je najvažnije: bilo ko, u bilo kojem trenutku, zlostavljanje može prijaviti. Bez obzira jeste li svjedok nasilja, sumnjate da se životinja drži u nehumanim uslovima ili postoje indicije da se ugrožava nemoćno biće, zakon je na vašoj strani. U nastavku objašnjavamo koje oblike zlostavljanja prepoznaje zakon, te kako i kome prijaviti zlostavljanje životinja.

    Sadržaj članka:

    Šta se podrazumijeva pod zlostavljanjem životinja?

    Zlostavljanje životinja ne mora uvijek izgledati dramatično. Ponekad se događa u tišini, u nečijem dvorištu, ili iza zatvorenih vrata gdje niko ne vidi. Prema Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, zlostavljanje nije samo direktno nanošenje bola ili povrede. To može biti i ostavljanje psa bez hrane danima, uskraćivanje vode, posebno ljeti, ili držanje životinje na kratkom lancu bez zaklona, na suncu i kiši. I to je nasilje. Zakon jasno kaže da životinja ima pravo na osnovne životne potrebe: hranu, vodu, kretanje, zaklon i veterinarsku njegu kada je bolesna. Nije dovoljno reći “to je samo pas” ili “tako se oduvijek radi na selu”. Vrijeme kad su se životinje smatrale pukim imetkom mora ostati iza nas.

    Posebno je važno znati da se zakonski zlostavljanje ne mora desiti “aktivno”. I nečinjenje može predstavljati povredu zakona. Ako, recimo, vlasnik vidi da je njegova životinja bolesna, ali odluči da je ne liječi, to je također zlostavljanje. Isto vrijedi i za one koji ignorišu rane, izgladnjelost, ili ponašanje koje jasno ukazuje na patnju. Ne možete tvrditi da volite svoju životinju, a istovremeno joj uskraćivati osnovna prava i human tretman. Zakonodavac to vidi i zakon prepoznaje, pa bi morali i mi.

    Ko može prijaviti zlostavljanje?

    Možda mislite da prijavljivanje zlostavljanja životinja nije vaš posao, da to trebaju raditi inspekcije, komunalni redari ili neka “udruženja za zaštitu”. Ali istina je potpuno drugačija. Zlostavljanje može i treba prijaviti svako. Ne trebate diplomu, značku, ni odobrenje da stanete u zaštitu bića koje pati. Dovoljno je da ste čovjek.

    Zakon vas ne obavezuje da dokazujete krivicu, ali ako imate osjećaj da nešto nije u redu, ako vidite životinju koja trpi, zanemarenu, bolesnu, izgladnjelu ili zlostavljanu, vi imate pravo da to prijavite. I ne samo pravo, nego i odgovornost. Prijava ne mora biti formalna ili savršeno sročena, ali je važno da bude što preciznija. Lokacija, vrijeme, opis situacije, eventualne fotografije ili video snimci, čak i svjedoci, sve to može pomoći nadležnim da reagiraju brzo i odlučno.

    Ne čekajte da neko drugi reaguje. Možda ste baš vi jedina nada toj životinji. A ako svi šute, nasilje postaje norma. Zato, ako vidite, recite. Niste sami, i niste nemoćni.

    Gdje se prijavljuje?

    Kada svjedočite zlostavljanju životinje ili sumnjate da neko prema njoj ne postupa kako treba, prirodno je da se pitate kome se obratiti? Ko je zadužen da reaguje? Iako sistem nije uvijek savršeno organizovan, postoje jasno određene institucije koje su zakonski obavezne da postupe po prijavi.

    Prva adresa bi trebala biti inspekcija. Ona može biti organizovana na nivou općine, kantona ili entiteta. Inspektori imaju ovlaštenja da izađu na teren, provjere uslove u kojima se životinja nalazi, narede izmjene ili, u težim slučajevima, izreknu kazne. Njihov zadatak je da štite životinje kroz provođenje zakona.

    U ozbiljnijim situacijama kada je u pitanju nasilje, povrede, ubistvo životinje ili organizovanje borbi, prijavu treba uputiti i policiji. Takva djela mogu imati i elemente krivične odgovornosti. Nemojte se ustručavati, ukoliko je istina ono što govorite, te možete dokazati ono što navodite u prijavi, zakon vas štiti. Nikada nikoga nemojte lažno prijavljivati!

    Ako se radi o napuštenim psima, nehigijenskim uslovima držanja u naseljenim mjestima, ili stvaranju buke, nadležni mogu biti i komunalni redari u vašoj općini. Njima se često prijavljuju slučajevi koji remete javni red ili predstavljaju opasnost po zajednicu.

    I na kraju, ako ne znate kome tačno da se obratite ili niste sigurni u ispravnost postupka, možete se javiti i udruženjima za zaštitu životinja. Iako nemaju ovlaštenja inspekcije, oni znaju proceduru, imaju iskustva, i često djeluju brzo u saradnji s nadležnima.

    Svaki poziv, svaka poruka i svaka prijava mogu značiti razliku između života i smrti za nevino biće.

    Kako napisati prijavu?

    Pisanje prijave ne treba da bude komplikovano. Ne pišete tužbu, pišete glas u ime nekoga ko ne može govoriti. Suština je da jasno i precizno prenesete šta ste vidjeli ili sumnjate da se dešava, i gdje se to dešava. Vaše riječi mogu pokrenuti reakciju, ali je važno da ne ostanu neodređene.

    U prijavi pokušajte navesti tačnu lokaciju, ulicu, broj, naselje, ili bar dovoljno informacija da inspekcija zna gdje da ide. Zatim, opišite situaciju što konkretnije: šta ste vidjeli, koliko često se dešava, kako izgleda životinja, u kakvim uslovima je drže. Ako imate fotografije ili video snimke, obavezno ih priložite.

    Možete navesti i svoje kontakt podatke, iako to nije obavezno. Prijava može biti i anonimna, ali nadležni će ozbiljnije pristupiti prijavi ako stoji neko ime iza nje.

    Ako ne znate kako da započnete, evo jednostavnog primjera koji možete prilagoditi:

    Prijava za zlostavljanje životinja – Word dokument (.docx)

    Nije potrebno pisati pravnim jezikom. Potrebno je da budete iskreni. Jer dok neko piše status na društvenim mrežama, vi možete napraviti stvarnu promjenu, jednim mailom ili pozivom.

    Koje su kazne?

    Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja nije mrtvo slovo na papiru. On ne samo da prepoznaje zlostavljanje i zanemarivanje životinja, već propisuje i vrlo konkretne novčane kazne za one koji takva djela počine. Kazne su značajne, i što je još važnije odnose se kako na pojedince, tako i na pravna lica i odgovorne osobe unutar firmi. Drugim riječima, niko nije “izvan dometa” zakona kada se radi o patnji životinja.

    Ako je zlostavljanje, zanemarivanje ili bilo koje drugo postupanje protivno zakonu počinio vlasnik životinje, može biti kažnjen novčanom kaznom u rasponu od 30 KM do 10.000 KM. To uključuje širok spektar radnji, od uskraćivanja hrane i vode, preko držanja na lancu bez zaklona, pa sve do nelegalne amputacije ili usmrćivanja životinje na nehuman način. Zakon ne štiti samo kućne ljubimce, štiti sve životinje, uključujući i one koje se drže u komercijalne svrhe.

    Kada prekršaj počini pravno lice, kazne su mnogo strožije: od 200 KM do čak 200.000 KM, zavisno od težine i posljedica radnje. Ovo je posebno važno za subjekte koji se bave uzgojem, prodajom, transportom, eksperimentima ili preradom životinja. Osim firme kao takve, kaznu u iznosu od 200 KM do 20.000 KM može snositi i odgovorno lice u toj firmi, ako se utvrdi da je svjesno dozvolilo ili naložilo postupanje protivno zakonu.

    Zakon nije tu samo da kazni, nego da djeluje preventivno. Kazne postoje da bi se one najranjivije, životinje koje ne mogu same potražiti pomoć, zaista i zaštitile. Na svakome od nas je da to prepozna, i da svojim postupanjem, ili prijavom, da zakonu smisao.

    Zašto prijaviti?

    Životinje ne mogu same da se brane, ne mogu da kažu šta im se dešava i ne mogu tražiti pomoć, zato je na nama da budemo njihov glas. Prijavljivanje zlostavljanja nije samo građanska dužnost, već i čin saosjećanja i odgovornosti.

    Možda će nekome zvučati kao mali korak, ali vaš poziv ili prijava mogu doslovno spasiti život. Mogu prekinuti patnju koja traje danima, mjesecima, ili godinama. I dok mnogi okrenu glavu, upravo oni koji se usude reagovati prave razliku i stvaraju svijet u kojem niko ne može biti prepušten sam sebi u patnji.

    Zato, ako vidite da se prema životinji ne postupa kako treba, nemojte šutjeti. Vaša hrabrost i briga mogu biti presudni. Svaka prijava nosi šansu da se nešto promijeni, da neko dijete nauči šta znači saosjećanje, a neko nevin život spasi. 

    Prijava zlostavljanja životinje nije samo postupanje u skladu sa zakonom, to je humanost u najčišćem obliku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Nova pravila na granici BiH

    Nova pravila na granici BiH

    Bosna i Hercegovina je u junu 2025. potpisala važan sporazum s Europskom unijom i agencijom Frontex. Sporazum će imati veliki utjecaj na kontrolu državnih granica i sigurnost u regiji. Ovaj pravni instrument nije samo diplomatski potez, već korak koji će direktno uticati na svakodnevni život građana. On će uticati i na pravni okvir BiH u oblasti međunarodne saradnje, migracija i bezbjednosti. Također, donosi nova pravila na granici BiH.

    Sadržaj članka:

    O kakvom sporazumu se radi i ko su akteri?

    Sporazum između Bosne i Hercegovine, Evropske unije i Agencije za evropsku graničnu i obalsku stražu (Frontex) predstavlja pravni okvir za saradnju u oblasti upravljanja granicom i migracijama. Konkretno, radi se o Statusnom sporazumu. Njime se omogućava raspoređivanje pripadnika Frontexa na teritoriji BiH. To uključuje mogućnost zajedničkog djelovanja s Graničnom policijom BiH u operacijama nadzora granice.

    Glavni cilj sporazuma jeste unapređenje sposobnosti BiH da efikasno upravlja svojim granicama u skladu s evropskim standardima. To posebno u kontekstu migracionih tokova i borbe protiv prekograničnog kriminala. Sporazum predviđa tehničku i operativnu pomoć u različitim oblastima. To su identifikacija migranata, registracija, uzimanje otisaka prstiju, kao i pojačana kontrola kretanja ljudi i robe preko vanjskih granica.

    Sporazum između BiH, EU i Frontexa predviđa tehničku pomoć i raspoređivanje dodatnih graničnih službenika na vanjskim granicama BiH s ciljem bolje kontrole protoka ljudi i robe. Radi se o konkretnom pravnom dogovoru kojim se pojačava kapacitet državnih institucija, naročito u upravljanju migracijama i suzbijanju nezakonitih prelazaka granice.

    Sporazum takođe sadrži odredbe o poštovanju osnovnih ljudskih prava i zabrani kolektivnog protjerivanja. Govori i odgovornosti i nadzoru nad ponašanjem raspoređenih službenika Frontexa.

    Potpisivanjem i ratifikacijom ovog dokumenta, BiH jača svoj status kao zemlja kandidat za članstvo u EU. Ovim BiH usklađuje svoje politike sa Zajedničkim evropskim sistemom za upravljanje migracijama i zaštitu granica. Takođe, ovaj korak može imati značajan uticaj na unutrašnju sigurnost, vladavinu prava i regionalnu saradnju.

    Pravne implikacije za BiH

    Potpisivanje Statusnog sporazuma s Frontexom donosi važne pravne posljedice, naročito u polju usklađivanja zakonodavstva i jačanja institucionalne saradnje. BiH se ovim sporazumom obavezuje da osigura dosljednu primjenu međunarodnih i evropskih standarda. Posebno onih koji se odnose na ljudska prava, tretman migranata, zaštitu tražilaca azila i proceduru readmisije.

    U tom kontekstu, domaće zakonodavstvo, uključujući Zakon o azilu, Zakon o strancima i Zakon o graničnoj kontroli, moraće biti dodatno prilagođeno. Ono treba reflektirati obaveze preuzete ovim međunarodnim ugovorom. Posebna pažnja mora biti posvećena osiguranju prava na pravičan postupak za tražioce azila, zabrani prinudnog vraćanja (princip non-refoulement), kao i uspostavljanju nezavisnih mehanizama nadzora nad postupanjem graničnih službi.

    Šta je pravni osnov

    Pored zakonodavnih reformi, sporazum zahtijeva efikasniju institucionalnu koordinaciju. Ta koordinacija mora se uspostaviti, kako između Granične policije BiH i Službe za poslove sa strancima, tako i između državnih tijela i entitetskih, odnosno kantonalnih i lokalnih sigurnosnih struktura. Fragmentacija nadležnosti u sigurnosnom sektoru BiH predstavlja jedan od ključnih izazova za implementaciju bilo koje zajedničke politike, uključujući i ovu.

    Također, u skladu sa sporazumom, BiH ima obavezu da omogući transparentno izvještavanje o svim operacijama u kojima učestvuje Frontex. To uključuje zaštitu ličnih podataka migranata, poštovanje procedura prijema i vraćanja te vođenje evidencija o svim incidentima i upotrebi sredstava prinude.

    Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Sporazum tako postavlja dodatne standarde u oblasti međunarodne pravne saradnje. Time se BiH približava evropskim integracijama, ali i suočava s potrebom za jačanjem administrativnih kapaciteta, zakonodavne koherentnosti i nezavisnog nadzora nad sprovođenjem preuzetih obaveza.

    Šta to znači za građane?

    Za građane Bosne i Hercegovine, Sporazum s Frontexom može imati više direktnih i indirektnih posljedica. Prije svega, pojačana granična kontrola i prisustvo evropskih službenika na granici mogu doprinijeti povećanju osjećaja sigurnosti. Posebno u pograničnim zajednicama koje su ranije bile izložene ilegalnim migracijama, krijumčarenju ljudi ili prekograničnom kriminalu.

    Međutim, istovremeno se očekuje i uvođenje strožijih kontrolnih procedura pri ulasku i izlasku iz zemlje. To može značiti duže vrijeme zadržavanja na graničnim prelazima, rigoroznije provjere dokumenata, kao i češće nasumične kontrole. Iako se građanima koji zakonito prelaze granicu ne bi trebale narušavati slobode, važno je znati da će sve aktivnosti biti vođene pojačanim sigurnosnim protokolima, uz korištenje savremene opreme i baza podataka.

    Sporazum takođe predviđa snažniju borbu protiv krijumčarenja ljudi, falsifikovanja dokumenata i drugih nezakonitih aktivnosti, što uključuje i strožije sankcije za učesnike u takvim djelima. Građani bi trebali biti posebno pažljivi prilikom prevoza ili pomoći stranim državljanima bez validne dokumentacije, jer neznanje zakona ne isključuje odgovornost.

    Prava građana ostaju zaštićena temeljnim principima međunarodnog prava. Svi službenici Frontexa dužni su poštovati Povelju EU o osnovnim pravima, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kao i domaće propise. To znači da svaki pojedinac ima pravo da bude tretiran dostojanstveno, da ne bude diskriminisan na osnovu porijekla, pola, rase ili vjere, te da u slučaju nezakonitog postupanja ima pravo na pravnu zaštitu i pristup pravosuđu.

    Neophodno je da građani budu informisani o svojim pravima prilikom kontrole na granici, uključujući pravo na tumača, pravo da ne budu zadržani bez zakonskog osnova, te pravo na podnošenje žalbi nadležnim tijelima, kako domaćim, tako i međunarodnim, uključujući mehanizme unutar Frontexa za nadzor i pritužbe.

    Punomoć za prelazak djece preko granice

    Koji su izazovi i rizici?

    Izazovi

    Iako jača granična kontrola donosi veći osjećaj sigurnosti, u praksi se mogu pojaviti brojni izazovi. Prije svega, uvijek postoji rizik da se pojedine mjere rigidno primijene i pređu dozvoljene granice, kao što su zadržavanja migranata bez valjanog pravnog osnova ili nezakoniti povrati “na divlje”. Kako bismo to spriječili, neophodno je uspostaviti stvarno nezavisne mehanizme nadzora, kako domaće, naprimjer Ured ombudsmena, tako i međunarodne, ali i organizirati redovne, specijalizirane obuke za službenike, posebno na teme zaštite žrtava trgovine ljudima, rodno osjetljivog postupanja i rada s ranjivim grupama poput djece.

    Druga velika prepreka tiče se same strukture vlasti u Bosni i Hercegovini, gdje se nadležnosti za graničnu i azilnu politiku dijele između državnih, entitetskih i kantonalnih nivoa. Različiti pristupi i tumačenja mogu usporiti donošenje odluka i otežati koordinaciju, pa je prijeko potrebno definirati jedinstvene protokole i osigurati pouzdane informacijske sisteme, poput integracije sa Eurodac bazom podataka o biometrijskim podacima.

    Daytonski sporazum i Ustav BiH

    Rizici

    Ne smijemo zaboraviti ni pitanje finansijske održivosti. Iako Europska unija pruža pomoć tokom ograničenog vremenskog perioda, dugoročno će biti ključno provjeriti hoće li Bosna i Hercegovina, samostalno i uz vlastiti budžet, moći održavati pojačane mjere i stručno osnažene timove. Pritom su i političke tenzije značajan faktor. Dio domaćih aktera vidi prisustvo Frontexa kao nepoželjan oblik utjecaja Brisela, što može dodatno usporiti ili zakomplicirati usvajanje i provođenje novih protokola.

    Privatnost i zaštita podataka predstavljaju još jednu osjetljivu oblast. Rukovanje biometrijskim informacijama migranata mora u potpunosti poštovati Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i domaće zakone, jer svaka pogreška ili nedostatak transparentnosti može ugroziti povjerenje javnosti i pokrenuti pravne postupke.

    Zaštita ličnih podataka

    Na kraju, socijalni aspekt nikako ne smijemo zanemariti. Pojačane mjere granične kontrole mogu produbiti stereotipe i strahove, kako lokalnog stanovništva, tako i samih migranata. Zato je ključno uključiti nevladine organizacije i pokrenuti programe interkulturne edukacije kako bismo spriječili stigmatizaciju, a istovremeno osigurali da svakome kome je potrebna pomoć, bez obzira na njegov status, bude pružena na pravi način.

    U krajnjem, uspješna implementacija zahtijeva jasnu koordinaciju, otvorenu komunikaciju i kontinuirano ulaganje u ljude i sisteme, kako bismo minimalizirali rizike, a maksimalno iskoristili prednosti koje ovaj sporazum može donijeti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako provjeriti efikasnost sudova

    Kako provjeriti efikasnost sudova

    Dugo godina pravosuđe u Bosni i Hercegovini bilo je kritikovano zbog zatvorenosti, sporosti i nedostatka javne kontrole. Građani su najčešće dobijali šture informacije iz zvaničnih izvještaja, bez mogućnosti da na jednostavan način provjeri efikasnost sudova. Sada se to mijenja.

    Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je 2. juna 2025. pokrenulo interaktivnu platformu koja pruža javnosti uvid u stvarne pokazatelje rada svih sudova u zemlji. Ova platforma nije rezervisana samo za pravne stručnjake. Ona je jednostavna, pregledna i dostupna svakome.

    Sadržaj članka:

    Alat koji mijenja odnos građana prema pravosuđu

    Platforma funkcioniše kao interaktivna mapa, uz mogućnost pretrage i filtriranja po raznim kriterijima. Omogućava korisnicima da brzo pronađu sud koji ih zanima i da vide koliko je efikasan u rješavanju predmeta, da li radi u skladu s planiranim normama, te koliko košta obrada jednog predmeta.

    Koliko košta podnošenje tužbe

    Ono što ovu platformu čini posebno značajnom jeste to što omogućava poređenje podataka kroz četiri posljednje godine. Građani tako mogu vidjeti da li pravosuđe napreduje, stagnira ili nazaduje, i to bez tumačenja komplikovanih izvještaja i tabela.

    Transparentnost koja donosi odgovornost

    Kada se institucije znaju da ih javnost prati, raste i njihova odgovornost. Pravosudni sistem više ne može da se skriva iza zatvorenih vrata. Svaki sud je sada pod povećalom podataka koji su javno dostupni, što jača povjerenje građana, ali i pritisak da se rezultati rada poboljšaju.

    Kome prijaviti neprofesionalnog advokata

    Posebno je važno naglasiti da su ovi podaci redovno ažurirani i da dolaze direktno iz sistema upravljanja predmetima u sudovima, što dodatno garantuje njihovu tačnost i vjerodostojnost.

    Podrška evropskih institucija kao garant kredibiliteta

    Ovaj projekat razvijen je uz podršku Evropske unije i Komisije za efikasnost pravosuđa Vijeća Evrope (CEPEJ), što mu daje dodatnu institucionalnu težinu. Time se BiH svrstava među zemlje koje konkretno rade na transparentnosti i modernizaciji pravosuđa, ne samo deklarativno.

    Kako i gdje pristupiti platformi?

    Platforma je dostupna na službenoj stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, u sekciji “Servisi za građane”. Dovoljan je jedan klik na “Interaktivna mapa o radu sudova” kako biste ušli u svijet podataka koji ranije nisu bili lako dostupni.

    Pregled je jednostavan. Unosite općinu ili sud koji vas zanima, birate godinu i kriterije, a sistem vam odmah prikazuje jasne vizualne prikaze rezultata. Sve je prilagođeno i onima koji nisu pravnici, jer je cilj da svaki građanin može razumjeti gdje stoji njegovo pravosuđe.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Otvoreni pristup podacima jača povjerenje javnosti i doprinosi izgradnji pravosudnog sistema koji djeluje u interesu svih građana Bosne i Hercegovine.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Nove cijene advokatskih usluga

    Nove cijene advokatskih usluga

    Nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata donosi nove cijene advokatskih usluga. Objavljena je u Službenim novinama FBiH broj 43/25, a stupila je na snagu 11. juna 2025. godine. Njome se uređuje koliko advokat može naplatiti za svoj rad, od izrade tužbi i žalbi, do zastupanja na ročištima i savjetovanja s klijentima. Za građane i firme, ova tarifa ima konkretne posljedice. Cijene će biti visočije, ali od sada će biti jasnije koliko koji pravni postupak može koštati, a advokati će imati jasne smjernice za obračun.

    Nije moguće obuhvatiti analizu cjelokupne Tarife u jednom članku, ali ovje možete naći osnovne informacije o cijenama, te informacije o tome koje su osnovne novine u odnosu na ono što je propisivala stara Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

    Sadržaj članka:

    Kolika je vrijednost boda i kako se računa advokatska naknada?

    Jedan od ključnih elemenata nove tarife je vrijednost boda koji sada iznosi 5,60 KM. Svaka advokatska radnja, bilo da se radi o pisanju podneska, žalbe ili sudjelovanju na ročištu, nosi određen broj bodova, koji se množi sa iznosom boda.

    Naprimjer, za odbranu optuženog u predmetu sa zaprijećenom kaznom do 3 godine, advokatu pripada 120 bodova. Kada se to pomnoži sa 5,60 KM, ukupna nagrada iznosi 672 KM.

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Koje su najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu?

    Nova advokatska tarifa iz juna 2025. godine predstavlja sveobuhvatno redefinisanje sistema nagrađivanja i obračuna troškova za rad advokata u Federaciji BiH.

    U nastavku izdvajamo najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu:

    Detaljna sistematizacija svih vrsta pravnih postupaka

    Tarifa sada jasno razdvaja i obrađuje svaki tip postupka, krivični, prekršajni, parnični, izvršni, upravni, vanparnični, zemljišnoknjižni, stečajni, disciplinski i drugi.

    Za svaku pravnu radnju, poput izrade tužbe, žalbe, zastupanja na ročištu, propisan je tačan broj bodova, što omogućava precizniji i objektivniji obračun nagrade.

    Kako napisati prigovor osiguranju

    Paušalne nagrade za posebno složene slučajeve

    Za predmete koji su naročito obimni ili pravno zahtjevni, advokat ima pravo na paušalnu nagradu. Ta nagrada može biti veća od uobičajene, ali ne smije premašiti dvostruki iznos propisane nagrade za tu vrstu postupka (član 12. Tarife).

    Ovo ukazuje na to da je prepoznat dodatni napor i kompleksnost u obradi složenih predmeta.

    Uvećanja za rad u posebnim okolnostima

    Rad u pritvorskim predmetima, van radnog vremena, vikendom ili praznicima, dodatno se vrednuje. Konkretno:

    • Ako je radnja obavljena u neradni dan ili izvan radnog vremena, nagrada se uvećava za 25% (član 10).
    • Ako se radi o pritvorskim predmetima, svakom radnjom nagrada se takođe uvećava za 25% (član 9).
    • Angažman istražitelja ili stručnjaka takođe nosi dodatnih 20% po radnji.

    Prava fleksibilnost u dogovoru sa klijentom

    Advokat i stranka mogu ugovoriti posebnu naknadu, mimo Tarife, ali isključivo u pisanoj formi (član 37). Ugovorena nagrada može biti:

    • po satu (uz slobodno ugovaranje cijene),
    • fiksna suma za određeni posao,
    • mjesečni iznos za kontinuirano angažovanje,
    • postotak uspjeha u sporu (maksimalno 30%),
    • kombinacija navedenog,
    • ili prema tarifi strane države ako je to primjenjivo.

    Kako se obračunava advokatska nagrada u parničnim sporovima?

    U parničnim postupcima, osnovica za obračun nagrade zavisi od vrijednosti spora. Naprimjer:

    • Za sporove do 5.000 KM osnovna nagrada je 80 bodova.
    • Za sporove preko 100.000 KM osnovica je 600 bodova, uvećana za 4 boda na svakih dodatnih 1.000 KM.

    Na ovaj način, visina advokatske naknade proporcionalna je složenosti i vrijednosti predmeta.

    Spisak advokata

    Da li advokati mogu samostalno određivati cijene?

    Nova tarifa ostavlja mogućnost za slobodno ugovaranje nagrade između advokata i stranke, ali isključivo u pisanoj formi. Ugovor može biti:

    • po satu rada,
    • kao fiksni iznos za određeni posao,
    • u obliku mjesečne naknade za kontinuirani rad,
    • procentualno vezan za uspjeh u postupku (do 30%).

    Ova fleksibilnost omogućava prilagođavanje stvarnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Kolike su naknade za putne troškove i dnevnice?

    Advokat koji obavlja poslove izvan sjedišta svog ureda ima pravo na dodatnu naknadu troškova, a nova tarifa precizno propisuje koji su to troškovi i kako se obračunavaju (član 40):

    Troškovi prijevoza

    Ako advokat koristi vlastiti automobil, ima pravo na naknadu u visini 35% važeće cijene benzina 95 po svakom pređenom kilometru. Alternativno, ukoliko koristi drugo prijevozno sredstvo (npr. autobus, voz, avion), ima pravo na refundaciju stvarne cijene karte.

    Dnevnice

    Ukoliko boravak van ureda traje više sati ili cijeli dan, advokat ima pravo na dnevnicu. Visina dnevnice iznosi 10% prosječne neto plaće u Federaciji BiH, prema posljednjem objavljenom kvartalnom izvještaju Federalnog zavoda za statistiku.

    Smještaj i višednevni boravak

    Kada je zbog prirode posla potrebno prenoćiti, advokatu pripada:

    • dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
    • trošak smještaja u hotelu kategorije četiri zvjezdice (4*), te
    • dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
    Cijene notarskih usluga

    Šta znači ova tarifa za građane i firme?

    Usvajanjem nove advokatske tarife, građani i privredni subjekti u Federaciji BiH dobili su jasniji i predvidiviji okvir kada je riječ o cijenama advokatskih usluga. Tarifa donosi veću pravnu sigurnost, transparentnost i standardizaciju, ali istovremeno, u većini slučajeva, dovodi do povećanja troškova pravne zaštite.

    “Advokat garantuje uspjeh u postupku”

    Za građane, to znači da će sada unaprijed moći procijeniti okvirni trošak pojedine pravne usluge, jer su sve vrste postupaka detaljno razrađene i svaka radnja tačno vrednovana u bodovima. Više nema prostora za nerealna očekivanja ili nejasne račune. Svaki podnesak, ročište, savjet ili žalba ima svoju jasno definisanu cijenu.

    Za firme, naročito one koje redovno koriste pravne usluge, recimo u postupcima naplate potraživanja, javnim nabavkama ili registraciji promjena u sudskom registru, tarifa pruža osnov za efikasnije planiranje budžeta za pravne usluge. Međutim, treba biti svjestan da novi sistem donosi realno viši nivo naknada, kako zbog povećanja vrijednosti boda koji sada iznosi 5,60 KM, tako i zbog šireg spektra radnji koje se posebno tarifiraju.

    S druge strane, advokatima je omogućena veća fleksibilnost. Mogu sa strankama pisanim putem ugovoriti drugačije načine plaćanja po satu, fiksno, mjesečno ili prema uspjehu u postupku. Ipak, osnovna tarifa ostaje temeljni standard, posebno u postupcima pred sudovima i upravnim organima.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Preuzmite novu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata

    Nova advokatska tarifa za 2025. godinu predstavlja korak naprijed u regulisanju advokatske profesije u FBiH. Također, predstavlja i poskupljenje advokatskih usluga. Sa jasno definisanim pravilima, cijenama i mogućnostima ugovaranja, stvara se ravnoteža između zaštite prava klijenata i pravične naknade za rad advokata.

    Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata – download (PDF)

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kako prodati i kupiti firmu

    Kako prodati i kupiti firmu

    Promjena vlasništva nad firmom, bilo da je riječ o prodaji ili kupovini, nije poslovni potez koji se povlači često. Riječ je o ozbiljnom pravnom, finansijskom i organizacijskom procesu koji zahtijeva precizno razumijevanje zakona i pažljivo planiranje. U ovom tekstu donosimo jasna objašnjenja kako se odvija prijenos vlasništva nad privrednim društvima i obrtima, te kako prodati i kupiti firmu.

    Sadržaj članka:

    Šta je firma?

    Firma je naziv pod kojim pravno lice, najčešće privredno društvo, posluje i istupa u pravnom prometu. To nije “firma” u svakodnevnom smislu kao sinonim za preduzeće, već pravni naziv koji je upisan u registar i po kojem se društvo prepoznaje.

    Firma mora biti jasno određena i razlikovati se od drugih, kako ne bi dolazilo do zabune među potrošačima, partnerima ili institucijama.

    Prema Zakonu o privrednim društvima FBiH, firma obavezno sadrži naziv, sjedište i oznaku pravne forme, npr. “A Inženjering d.o.o. Sarajevo”. Kod obrta, firma uključuje i ime i prezime vlasnika jer je obrt vezan za fizičko lice, “Obrtnička djelatnost u građevinarstvu B, vl. B B, Mostar”.

    Firma mora biti jedinstvena, ne smije sadržavati obmanjujuće ili zaštićene oznake i mora se koristiti dosljedno u poslovnoj dokumentaciji i komunikaciji. Promjena firme se prijavljuje nadležnim organima i upisuje u registar, jer se radi o ključnom identifikacionom elementu subjekta u privrednom prometu.

    Kako se vrše prodaja i kupovina firme

    Kupovina firme ne znači samo preuzimanje objekta i zaposlenih. Riječ je o pravnom kontinuitetu, gdje kupac po osnovu ugovora preuzima prava, ali i obaveze firme. To uključuje dugove, ugovore, robu, opremu i poslovne odnose.

    U pravnom smislu, kupoprodaja firme može značiti prodaju udjela u društvu kod d.o.o., prodaju dionica dioničkog društva ili prodaju obrta kod fizičkih lica registrovanih kao obrtnici, što je specifično u odnosu na prethodno nabrojane.

    Ko može praviti ugovore

    Zašto bi neko prodavao ili kupovao firmu

    Prodaja ili kupovina firme su poslovne odluke koje se donose iz različitih razloga.

    Prodavac može odlučiti da proda firmu zbog promjene životnih prioriteta, želje za ulaganjem u neki drugi biznis, ili potrebe za likvidnošću i oslobađanjem kapitala.

    Također, poslovni izazovi, poput finansijskih poteškoća ili nedostatka motivacije za dalji razvoj, mogu biti razlog za prodaju. S druge strane, kupovina firme predstavlja priliku za brzo sticanje tržišnog udjela, ulazak u novu industriju ili proširenje postojećeg poslovanja. Kupci često traže firme s dobrim ugledom, stabilnim prihodima i razvijenom bazom klijenata, jer kupovina postojeće firme može biti brži i sigurniji put do rasta nego pokretanje posla od nule.

    U oba slučaja, transakcija zahtijeva pažljivu analizu i pravnu zaštitu kako bi obje strane ostvarile svoje poslovne ciljeve.

    Kupovina i prodaja d.o.o. (društva sa ograničenom odgovornošću)

    U FBiH, društvo sa ograničenom odgovornošću je najčešći oblik poslovanja. Prijenos vlasništva se vrši kupoprodajom udjela.

    Koraci u postupku

    1. Izrada kupoprodajnog ugovora koji mora biti u pisanoj formi,
    2. Odluka skupštine društva (ako je propisana statutom) kada prodaja udjela zahtijeva saglasnost ostalih članova.
    3. Upis promjene u sudski registar jer novi vlasnik mora biti upisan u registar društava, što podrazumijeva dostavu ugovora, odluka i zahtjeva za upis.
    4. Izmjena statuta i osnivačkog akta ako dolazi do promjene članova ili strukture upravljanja.

    Kupac preuzima sve što dolazi s firmom, poslovne ugovore, radne odnose, obaveze i drugo što se utanači u ugovoru.

    Ugovor, osnovne stvari koje morate znati

    Kupovina dioničkog društva (d.d.)

    Kod dioničkog društva vlasništvo se prenosi putem trgovine dionicama. Ako neko stekne više od 50% dionica, zakon mu nameće dodatne obaveze u vezi sa preuzimanjem i obavještavanjem Komisije za vrijednosne papire.

    Kod d.d.-a ključne su, transparentnost, regulativa tržišta kapitala i zaštita manjinskih dioničara.

    Gdje se prodaju i kupuju dionice

    U Bosni i Hercegovini dionice se najviše kupuju i prodaju na dvije zvanične berze: Sarajevskoj berzi i Banjalučkoj berzi. To su glavna mjesta gdje se odvija zvanična trgovina vrijednosnim papirima i dionicama domaćih i stranih kompanija koje su izlistane na ovim tržištima.

    Da biste mogli kupovati ili prodavati dionice na ovim berzama, potrebno je da otvorite račun kod brokerske kuće koja je članica berze. Brokerske kuće u BiH posluju kao posrednici između kupaca i prodavaca, te vam omogućavaju pristup tržištu kapitala i prate sve transakcije.

    Pored berzi, neki investitori trguju dionicama i preko OTC (over-the-counter) tržišta, gdje se dionice razmjenjuju direktno, van formalnih berzi, ali to je manje uobičajeno i često podrazumijeva veći rizik.

    U Bosni i Hercegovini trgovina dionicama nije još uvijek razvijena kao u razvijenim zemljama, ali se tržište polako širi, pa je važno pratiti ponude brokerskih kuća i informisati se o mogućnostima ulaganja.

    Za početnike je preporuka da se obrate brokerskim kućama ili bankama koje nude usluge investiranja i da koriste njihove online platforme za jednostavnije i sigurnije trgovanje.

    Šta ako se prodaje samo dio firme?

    U praksi se često ne prodaje cijelo društvo, već:

    • dio udjela, čime se prodavac povlači djelimično
    • imovina i poslovanje, što je zapravo ugovor o kupoprodaji imovine, a ne udjela

    U oba slučaja je važno pravno razlikovati prodaju pravnog subjekta, firme kao pravnog lica i prodaju samo poslovnih elemenata.

    Šta je obrt i kako se razlikuje od privrednog društva

    Obrt je oblik samostalnog obavljanja privredne djelatnosti koju fizičko lice vodi i za svoj račun. To znači da je obrt u vlasništvu jedne osobe koja preuzima svu odgovornost za poslovanje, uključujući i eventualne finansijske obaveze. Obrtnik može zapošljavati radnike, ali je on lično nosilac svih prava i obaveza vezanih za obrt.

    Kako osnovati obrt

    S druge strane, privredno društvo je pravno lice koje se osniva radi obavljanja privredne djelatnosti. To može biti društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.), dioničko društvo (d.d.), ili drugi pravni oblik. Privredno društvo ima odvojeni pravni subjektivitet, što znači da društvo kao entitet odgovara za svoje obaveze, a odgovornost vlasnika (članova, dioničara) je ograničena na njihov ulog u društvu.

    Prijenos obrta

    Za razliku od d.o.o. ili d.d., obrt je vezan za fizičko lice. On se ne može prenijeti kao pravno lice, već se može zatvoriti postojeći obrt i osnovati novi obrt od strane kupca.

    Međutim, imovina, oprema, zalihe, poslovno ime i drugi elementi obrta se mogu prenijeti kupoprodajnim ugovorom. Kupac potom registruje novi obrt.

    Šta zakon kaže o odgovornosti?

    Kod d.o.o. i d.d., novi vlasnik odgovara za sve obaveze firme od momenta preuzimanja, osim ako nije drugačije dogovoreno. Zato je važno izvršiti due diligence, detaljnu pravnu i finansijsku provjeru, te analizu poreskih obaveza.

    Kod obrta, budući da se ne prenosi pravna osobnost, kupac nije automatski odgovoran za dugove bivšeg vlasnika osim ako ih izričito ne preuzme ugovorom.

    Porezne i knjigovodstvene implikacije

    Prenos firme, bilo u cijelosti ili samo dijela njenog poslovanja, često donosi određene porezne obaveze koje je važno razumjeti unaprijed. Naprimjer, kod prodaje imovine može nastati obaveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Ako se prodaju udjeli u firmi, moguće je da će biti potrebno platiti porez na dobit ili porez na kapitalnu dobit.

    Zbog složenosti ovih pravnih i poreskih pitanja, uvijek je preporučljivo da se prije potpisivanja bilo kakvog ugovora o prenosu firme ili dijela firme posavjetujete sa stručnim licem, knjigovođom ili poreznim savjetnikom. Oni će vam pomoći da pravilno sagledate sve moguće porezne obaveze i izbjegnete neočekivane troškove ili probleme s poreznim organima.

    Zakonski okvir i dokumentacija

    Za privredna društva primjenjuje se Zakon o privrednim društvima FBiH, dok se za obrte primjenjuje Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima. Oba zakona zahtijevaju upis promjena u odgovarajuće registre: registar privrednih društava i obrtni registar.

    Dokumentacija koju treba pripremiti:

    • kupoprodajni ugovor
    • ovjereni potpisi stranaka
    • izmijenjeni osnivački akt/statut (ako je potrebno)
    • zahtjev za upis promjena u sud/organ uprave

    Bitni koraci u postupku

    Kupovina i prodaja firme je dozvoljena, ali složena procedura. Da biste izbjegli potencijalne rizike i nesporazume, preporučuje se da tokom cijelog procesa angažujete advokata ili pravnog savjetnika koji će vas stručno voditi kroz pravne aspekte.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Također, važno je uključiti i knjigovođu ili finansijskog stručnjaka koji može pomoći u provjeri finansijskog stanja firme i utvrditi sve poreske obaveze.

    Posebnu pažnju treba obratiti na detaljno čitanje i razumijevanje svih ugovornih dokumenata kako biste bili sigurni da su svi uslovi jasni i pravedni za obje strane.

    Ukoliko planirate prodati firmu, važno je da imate urednu poslovnu dokumentaciju, da su sve obaveze prema državi, partnerima i zaposlenima riješene, te da odnosi s poslovnim partnerima i zaposlenicima budu jasni i regulisani.

    S druge strane, ako ste kupac, obavezno se detaljno informišite o svim aspektima poslovanja firme koju namjeravate preuzeti, kako biste donijeli sigurnu i promišljenu odluku.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • “Advokat garantuje uspjeh u postupku”

    “Advokat garantuje uspjeh u postupku”

    „Advokat garantuje uspjeh u postupku“. Ovo nije samo obična fraza, već tvrdnja koju nam je nedavno saopštio jedan od naših čitatelja, zbunjen savjetom koji je dobio od svog pravnog zastupnika. Iako mnogima samouvjerenost i obećanja zvuče ohrabrujuće, otvaraju se ozbiljna pitanja. Da li advokat zaista smije davati takva obećanja, šta kaže etički kodeks, i kako građani mogu razlikovati profesionalan pristup od nerealnih obećanja? U ovom tekstu razmatramo zašto garancije u pravu nisu samo nepoželjne, već mogu biti i kažnjive.

    Sadržaj članka:

    Ljudi traže sigurnost u neizvjesnosti

    Kada se neko suoči s tužbom, krivičnim postupkom, razvodom, sporom oko imovine ili bilo kakvom pravnom dilemom, ulazi u prostor nepoznatog. Pravni jezik, sudska procedura, trajanje procesa, troškovi, pa čak i ponašanje druge strane, sve to može izazvati stres i anksioznost.

    U takvim okolnostima, ljudi prirodno traže sigurnost. Traže čvrsto tlo pod nogama. Pitanje „možete li mi garantovati da ću dobiti?“ najčešće ne dolazi iz pohlepe ili nepoštovanja. Ono dolazi iz straha od poraza i posljedica.

    Advokat tada postaje simbol zaštite, neko ko „zna sistem i pravo“ i može ih provesti kroz njega. Zato ne čudi što mnogi klijenti žele čuti čvrsto „da“ kao odgovor. To im djeluje kao jedini način da povrate kontrolu nad situacijom.

    Zato je važno da razjasnimo jedno pitanje: Može li advokat garantovati uspjeh u postupku?

    Ko vas može zastupati pred sudom

    Može li advokat garantovati uspjeh u postupku?

    Advokat ne smije garantovati uspjeh u bilo kojoj vrsti pravnog postupka. Bilo da se radi o parnici, krivičnom postupku, upravnom sporu ili bilo kojoj drugoj situaciji, ishod postupka je neizvjestan.

    On zavisi od brojnih faktora, uključujući činjenično stanje i dostupne dokaze, sudsku praksu i pravno tumačenje, rad protivničke strane, vještaka ili tužilaštva, sudsku diskreciju u odlučivanju.

    Advokat može dati profesionalnu procjenu šansi i obrazloženo mišljenje na osnovu svog znanja i iskustva, ali ne može niti smije davati garancije o ishodu. Takvo ponašanje nije samo neetično, već i potencijalno disciplinski kažnjivo.

    Uloga advokata nije da obeća pobjedu, već da klijenta vodi kroz postupak na zakonit, odgovoran i stručan način.

    Kako podnijeti tužbu bez advokata: Vodič kroz pravne korake

    Šta kaže Kodeks advokatske etike FBiH?

    Pitanje davanja garancija za ishod postupka jasno je uređeno u Kodeksu advokatske etike Federacije Bosne i Hercegovine, koji je donijela Advokatska komora FBiH, a slično se reguliše i u čitavoj regiji.

    Iz dijela koji se odnosi na odnos advokata prema stranci, proizilazi da je advokat dužan iskreno i objektivno obavijestiti stranku o pravnoj i činjeničnoj situaciji, te o izgledima za uspjeh u postupku, ali bez davanja bilo kakvih garancija.

    Također, Kodeks izričito zabranjuje nerealna obećanja koja mogu dovesti stranku u zabludu. Svako takvo ponašanje smatra se neetičnim i nedopuštenim, te može predstavljati osnov za disciplinski postupak pred Advokatskom komorom.

    Drugim riječima, čak i ako advokat vjeruje da su šanse za uspjeh velike, on to ne smije predstaviti kao sigurnu stvar jer time krši temeljna pravila profesije i povjerenja.

    Zašto su ovakva obećanja problematična i kažnjiva?

    Lažne ili neetičke garancije stvaraju lažnu sigurnost kod klijenata. Kada postupak ne završi uspješno, osjećaj prevare i razočaranja je mnogo dublji nego kada bi im od samog početka iskreno rečeno da postoji rizik.

    Takva praksa je problematična jer dovodi klijenta u zabludu, narušava povjerenje u advokatsku profesiju i stvara nelojalnu konkurenciju među advokatima. Osim toga, može imati i ozbiljne posljedice za advokata.

    Zakon i etički kodeks štite i interese klijenata i integritet profesije, ali samo ako se poštuju osnovna pravila profesionalnog ponašanja.

    Reklamiranje advokata i zabrana davanja garancija

    Reklamiranje advokatskih usluga je zabranjeno.

    Činjenica da ishod sudskog ili upravnog postupka zavisi od niza nepredvidivih faktora, znači da svako obećanje „sigurne pobjede“ predstavlja obmanjivanje javnosti.

    Kodeks advokatske etike FBiH naglašava da je za klijenta ključna istinita procjena rizika i realnih šansi.

    Zabrana reklamiranja advokata osigurava da se klijenti informišu na temelju stručne, objektivne i realne analize, a ne na temelju reklamnih tvrdnji.

    Najbolja reklama advokata su predmeti koje je uspješno okončao, odnosno, profesionalan odnos prema strankama. Kolokvijalno “dobijanje ili gubljenje” nisu uvijek tako jednostavni pojmovi. Mnogo zavisi od postojanja pravnog osnova, načina vođenja postupka i mnogo drugih faktora.

    Smiju li se advokati reklamirati

    Kako prepoznati profesionalnog advokata?

    Profesionalnog advokata prepoznajete po tome što s vama razgovara iskreno i realno o šansama za uspjeh, ali bez davanja ikakvih garancija.

    Objasniće vam sve faze postupka, moguće rizike i rokove, te vas detaljno upoznati sa svim obavezama koje slijede.

    Važno je da, prije početka zastupanja, dobijete pismeni ugovor u kojem će jasno biti navedene sve usluge, naknada i ostale za vas bitne stvari.

    Profesionalni advokat uvijek je upisan u zvanični imenik Advokatske komore, što možete provjeriti na njihovoj web stranici, te nikada neće isticati „veze“ u sudu niti obećavati sigurnu pobjedu ili „sto posto dobijen predmet“.

    Imenik advokata

    U pravosuđu ne postoje prečice za garantovane rezultate. Jedini put do uspjeha vodi kroz detaljnu pripremu, stručnost i poštivanje procedura.

    Kako da izaberem advokata

    Šta učiniti ako vam advokat obeća pobjedu u postupku?

    Ako vam advokat obeća pobjedu, prvo izrazite nedoumicu i zamolite da tu garanciju unese u pisani ugovor, iako je vrlo verovatno da to neće prihvatiti.

    Kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi

    Zatim potražite drugo pravno mišljenje kod nezavisnog stručnjaka koji će objektivno sagledati vaš slučaj i ukazati na stvarne šanse za uspeh.

    Razlika između advokata, notara i pravnika – koga angažovati i kada?

    Zadržite sve dokaze o obećanju, čuvajte poruke, mejlove ili zapisi sa sastanaka jer će vam trebati ako se odlučite za disciplinski postupak.

    Na kraju, imajte na umu da je davanje garantovanog ishoda suprotno Kodeksu advokatske etike, pa je svako obećanje „sigurne pobede“ jasan znak da treba preispitati poverenje u tog advokata.

    Kome prijaviti advokata koji garantuje uspjeh?

    Ako ste imali iskustvo s advokatom koji vam je garantovao ishod postupka, takvo ponašanje možete prijaviti Disciplinskoj komisiji Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine. Garancija ishoda nije dozvoljena i predstavlja kršenje Kodeksa advokatske etike, što može biti osnov za disciplinski postupak.

    Prijava se podnosi u pisanom obliku, uz što precizniji opis okolnosti i, ako je moguće, priloge koji potvrđuju navode (npr. prepiska, snimak, ugovor). Disciplinski organi Komore razmatraju svaku prijavu i, ukoliko postoji osnov, mogu pokrenuti postupak protiv advokata.

    Više informacija možete pronaći na web stranici Advokatske komore FBiH:
    www.advokomfbih.ba
    kontakt e-mail: kontakt@advokomfbih.ba
    telefon: +387 (33) 200-052

    Kome prijaviti neprofesionalnog advokata

    Zašto je bolje čuti istinu nego lažno obećanje?

    Kao stranka u postupku, imate pravo na iskrene informacije, realnu procjenu šansi i pošten odnos zasnovan na profesionalizmu, a ne na prodaji iluzije.

    Advokat koji vam jasno kaže da ne može garantovati ishod ne pokazuje slabost, već ozbiljnost i odgovornost prema vašem slučaju.

    U pravnim stvarima, neprijatna istina na početku uvijek je vrijednija od lažnog osjećaja sigurnosti. Jer kada očekivanja nisu realna, razočaranje nije samo emocionalno, ono često znači i gubitak vremena, novca i pravne zaštite.

    Zakon i etika na strani stranke

    Znanje štiti. Iako se pravni sistem čini zatvorenim i složenim, građanin koji zna svoja osnovna prava, uključujući pravo na etično zastupanje, nikada nije bez oružja.

    Advokat koji poštuje pravila i zakon je vaš saveznik, a ne neko ko prodaje sigurnu pobjedu. Jer u pravosuđu, sigurnost ne dolazi iz obećanja već iz integriteta, pripreme i poštovanja pravne procedure.

    Ako želite bolje razumjeti svoja prava i šta vas može očekivati u pravnim postupcima, zavirite u našu rubriku Pravni vodiči. Tu ćete pronaći praktične informacije koje vam mogu pomoći da donesete informisane odluke i prepoznate kada vam se nudi stvarna pravna pomoć, a kada samo prazna obećanja.

    Pravni vodiči

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.