Author: admin

  • Autorska prava na računarskim programima

    Razvoj informacionih tehnologija, te značaj koji računarski programi imaju u svakodnevnom životu nametnuli su potrebu da se zaštite autorska prava na računarskim programima.

    Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu Zakona o autorskom i srodnim pravima (“Službeni glasnik BiH br. 63/10), računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.

     

    Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi

     

    Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.

     

    Autorska prava na računarskim programima

     

    Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:

    o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,

    o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,

    o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.

    Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.

     

    Sadržajna ograničenja autorskih prava

     

    Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom.

    Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.

     

    Dekompiliranje

     

    Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:

    o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,

    o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i

    o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

    U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.

     

    Posebne mjere zaštite

     

    Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe.

    Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.

  • Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

    U velikom broju slučajeva, zakoni su efikasni u zaštiti vaših prava onoliko koliko svoja prava poznajete sami. Budući da su prava iz radnog odnosa jako značajna za sve građane, u nastavku vam donosimo korisne odredbe kako to propisuju Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) i Zakon o radu RS (“Sl. glasnik RS”, br. 1/16 i 66/18), a tiču se prava radnika u slučaju promjene poslodavca.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene poslodavca, odnosno promjene poslodavca u skladu sa zakonom (spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.) ili u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom poslodavca, svi ugovori o radu koji važe na dan promjene poslodavca, uz pisanu saglasnost radnika, prenose se na novog poslodavca (poslodavac pravni sljednik).

    Radnik čiji se ugovor o radu prenese, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenosa ugovora o radu. Poslodavac – pravni prethodnik dužan je o prenošenju ugovora o radu na poslodavca pravnog sljednika pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

    U slučaju promjene poslodavca, na radnike se, do zaključivanja novog kolektivnog ugovora, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.

    U slučaju promjene djelatnosti poslodavca, na radnike se primjenjuje kolektivni ugovor novog područja djelatnosti i to od dana promjene djelatnosti.

    Zakon o radu Republike Srpske (RS) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene kod poslodavca, odnosno promjene poslodavca ili vlasništva nad poslodavcem, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšte akte i sve ugovore o radu koji važe na dan promjene poslodavca.

    Poslodavac prethodnik dužan je da poslodavca sljedbenika potpuno i istinito obavijesti o pravima i obavezama iz opšteg akta i ugovora o radu koji se prenose.

    Poslodavac prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sljedbenika pismenim putem obavijesti radnike čiji se ugovori o radu prenose. Ako radnik odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja obavještenja,  poslodavac prethodnik može radniku da otkaže ugovor o radu.

    Poslodavac sljedbenik dužan je da primjenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promjene poslodavca, osim ako prije isteka tog roka istekne vrijeme na koje je donesen opšti akt.

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da najmanje 15 dana prije promjene poslodavca obavijeste reprezentativni sindikat kod poslodavca o:

     

    1) datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca,

    2) razlozima za promjenu poslodavca,

    3) pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

     

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da, najmanje 15 dana prije promjene poslodavca, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom, preduzmu mjere u cilju ublažavanja socijalno-ekonomskih posljedica na položaj radnika.

    Ako kod poslodavca ne postoji reprezentativni sindikat, radnici imaju pravo da budu neposredno obaviješteni o datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca, razlozima za promjenu poslodavca, te pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

    Odredbe ovog Zakona primenjuju se i u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom privrednog društva ili drugog pravnog lica.

     

    ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI (DISCLAIMER)

  • Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing

    Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing

    Uznemiravanje, nasilje na poslu i mobing, ne događaju se samo u društvima u tranziciji već i u najrazvijenijim demokratskim društvima i pravnim sistemima.

    Razlika je u tome što se u zrelim društvima u velikom broju slučajeva takve pojave procesuiraju i adekvatno sankcionišu, dok na Balkanu veoma često nasilnici prođu nekažnjeno, a žrtve su suočene sa ozbiljnim zlostavljanjem i stigmom koje rezultira zdravstvenim i drugim problemima sa tragičnim posljedicama.

    Dodatni problem je i činjenica da ni žrtve često nisu svjesne pravne kvalifikacije onoga što im se događa.

    Prilikom stupanja u radni odnos, svaka osoba mora znati da je poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjeno uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

    Nasilje bilo koje vrste ne može biti normalno bilo gdje, a posebno ne može biti svojstveno radnom okruženju u kojem se od zaposlenika očekuje angažman i optimalna produktivnost.

    Šta je mobing?

    Mobing ćete prepoznati kao oblik ponašanja koji često prate uvrede na privatnom ili profesionalnom nivou od strane nadređene ili neposredno nadređene osobe, a često i od strane radnih kolega ili drugih osoba sa kojima je žrtva zbog prirode posla primorana sarađivati.

    Najčešće je to vrijeđanje i nazivanje pogrdnim imenima, omalovažavanje, vršenje pritiska, te poticanje drugih na omalovažavanje zaposlenog, te određivanje nemogućih zadataka, a sve u cilju dovođenja zaposlenog u stanje bespomoćnosti i bezizlaznosti, bez obzira na motiv zbog kojeg se to radi, te drugi oblici ponašanja koji dovode u pitanje ljudsko dostojanstvo i kose se sa normama profesionalnog i zakonom ili nekim drugim aktom propisanog odnosa na radnom mjestu.

    Zakon o radu Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016 i 89/2018) prepoznaje uznemiravanje i nasilje na radu i mobing, te poslodavcu i drugim licima zaposlenim kod poslodavca izričito zabranjuje uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

    Uznemiravanje u smislu ovog Zakona  je svako neželjeno ponašanje uzrokovano diskriminacijom radnika, kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

    Diskriminacija može biti direktna ili indirektna.

    Seksualno uznemiravanje je svako ponašanje koje riječima ili radnjama seksualne prirode ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i lica koje traži zaposlenje, a koje izaziva strah ili stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

    Nasilje na osnovu spola je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju lica u njihovim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova na radu ili u vezi sa radom.

    Mobing predstavlja specifičnu formu nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnji kojima jedno ili više lica psihički zlostavlja i ponižava drugo lice, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa.

    Diskriminacija u smislu ovog Zakona zabranjena je u odnosu na:

    a. uvjete za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla,

    b. uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa,

    c. obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje,

    d. napredovanje u poslu i

    e. otkazivanje ugovora o radu.

    U slučajevima diskriminacije, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju.

    Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

    Ako radnik odnosno lice koje traži zaposlenje u slučaju spora iznesu činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama ovog zakona o zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju već da ima svoje objektivno opravdanje.

    Ako sud utvrdi da je tužba osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.

    U slučajevima diskriminacije, uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, nasilja na osnovu spola, kao i mobinga na radu ili u vezi s radom, ni jedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti kao ograničavanje ili umanjivanje prava na vođenje krivičnog ili građanskog postupka.

    Uznemiravanje i nasilje na poslu i mobing balkanska su svakodnevnica. Nemojte dozvoliti da budete žrtva i koristite prava koja vam garantuju propisi zemlje u kojoj živite. Ukoliko niste u mogućnosti da se sami zaštitite, obratite se pravnom stručnjaku i advokatu.

  • Kako ukloniti svoj videozapis sa druge web lokacije

    Ako se YouTube videozapis čiji ste vlasnik vi nalazi na nekoj web stranici bez vašeg dopuštenja, trebate slijediti postupke te web lokacije kako biste tražili i ishodovali uklanjanje tog  videozapisa. Niko drugi to ne može učiniti umjesto vas. U tekstu koji slijedi donosimo vam korisne informacije o tome kako ukloniti svoj videozapis sa druge web lokacije, ukoliko je na istoj protupravno postavljen.

     

    Većina web lokacija koje korisnicima dopuštaju prijenos videozapisa pridržavaju se odredbi Safe Harbor Zakona o autorskim pravima u digitalnom tisućljeću (DMCA). To znači da su dužne ukloniti sporni sadržaj kad njegov vlasnik pošalje potpunu i valjanu obavijest o uklanjanju tog sadržaja. Postoje i izuzeci, ali ako ste sigurni da kopija vašeg djela nije zaštićena na temelju načela poštene upotrebe, možete podnijeti zahtjev za uklanjanje.

     

    Djelo zaštićeno autorskim pravom može se upotrijebiti bez kršenja autorskog prava vlasnika. To je moguće na temelju poštene upotrebe ili dobivanja dopuštenja za upotrebu tuđeg sadržaja u videozapisu.

     

    Većina web lokacija traži da navedete URL spornog videozapisa. Ako ste svoj videozapis pronašli na feedu ili nekoj stranici s više videozapisa, desnom tipkom miša kliknite na taj videozapis ili vremensku traku videozapisa i preuzmite URL.

     

    Web lokacije koje se pridržavaju DMCA-a obvezne su navesti podatke za kontakt predstavnika za DMCA, koje možete pronaći i na stranicama Ureda za autorska prava SAD-a. U nastavku je kratak popis e-adresa na koje možete uputiti obavijest o uklanjanju sadržaja u slučaju da je na jednoj od sljedećih web lokacija vaš videozapis objavljen bez vašeg dopuštenja. Ako je vaš videozapis na nekoj drugoj web lokaciji, odgovarajuće podatke za kontakt trebali biste moći pronaći u bazi podataka Ureda za autorska prava SAD-a.

     

    Dailymotion : notifications@dailymotion.com

    Facebook : ip@fb.com

    Instagram : ip@instagram.com

    Periscope: copyright@periscope.tv

    Twitter : copyright@twitter.com

    Vimeo : dmca@vimeo.com

     

     

    Napomena o odricanju od odgovornosti: ovdje iznesene informacije ne predstavljaju pravni savjet. Ako vam je potreban pravni savjet, obratite se vašem advokatu.

  • Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Razvod braka i podjela bračne stečevine

    Porodičnim zakonom FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 35/2005, 41/2005 – ispr., 31/2014 i 32/2019 – odluka US) uređuju se: porodica, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo, pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također se uređuju postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima i starateljstvom. Tema ovoga članka je Razvod braka i podjela bračne stečevine.

    Sadržaj

    Šta je brak?

    Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca. Brak sklapaju saglasnom izjavom žena i muškarac pred matičarom. Bračni partneri mogu nakon sklopljenog braka pred matičarom sklopiti brak i pred vjerskim službenikom. Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.

    Prestanak braka

    • Brak prestaje smrću bračnog partnera, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom braka.
    • Ako je nestali bračni partner proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je u pravomoćnoj odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti.
    • Brak prestaje poništenjem i razvodom kada presuda suda o poništenju, odnosno razvodu braka postane pravomoćna.

    Kada se može tražiti razvod braka?

    Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    Sporazumni razvod braka

    Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka:

    a) ako je od sklapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci,

    b) ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

    Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

    Posredovanje

    Prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

    Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje.

    Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

    Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlašćenoj osobi na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. Izuzetno, bračni partneri mogu podnijeti zahtjev za posredovanje ovlašćenoj osobi izvan mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta.

    Osoba ovlašćena za posredovanje dužna je u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera. Tada su oni dužni da lično pristupe i učestvuju u ovom postupku.

    Punomoćnici ne mogu zastupati bračne partnere, niti mogu prisustvovati u postupku posredovanja.

    U postupku posredovanja ovlašćena osoba nastojat će ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Prema potrebi preporučit će im da se obrate savjetovalištima ili drugim savjetodavnim ustanovama. Ovlašćena osoba upoznat će bračne partnere sa posljedicama razvoda braka. To se posebno odnosi na posljedice koje se odnose na djecu.

    Posljedice neodazivanja na poziv u postupku posredovanja

    Ako se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv da učestvuju u postupku posredovanja, a ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti. Izuzetno, postupak se neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru. Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će taj podnesak odbaciti.

    U slučaju da se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlašćena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome sa kim će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti, o njegovom izdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.

    Ako bračni partneri ne postignu sporazum, ili sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlašćene osobe ili po službenoj dužnosti odlučiti o tome. Odluka organa starateljstva važi do pravomoćnosti odluke o razvodu braka.

    Žalba protiv odluke organa starateljstva

    Žalba protiv odluke organa starateljstva ne odlaže njeno izvršenje. Ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnese prije okončanja postupka posredovanja, sud će taj podnesak odbaciti. Zahtjev za izdržavanje bračni partner može postaviti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka.

    Izuzetno, bivši bračni partner može tužbom tražiti izdržavanje u roku od jedne godine od prestanka braka, ako su uvjeti za izdržavanje, predviđeni u članu 224. ovog Zakona, postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u postupku za izdržavanje.

    Tužba za razvod braka

    Postupak u bračnim sporovima pokreće se tužbom.

    Ako oba bračna partnera zahtijevaju razvod braka, postupak se pokreće zahtjevom za sporazumni razvod braka.

    U slučaju da jedan bračni partner podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni partneri podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka.

    U situaciji da jedan bračni partner odustane od zahtjeva za sporazumni razvod braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka.

    Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva. Ono nije ograničeno drugim rokovima i uvjetima, ukoliko Zakonom nije drukčije određeno.  Pravo na tužbu za poništenje ili razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih partnera. Nasljednici bračnog partnera koji je podnio tužbu mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje ili razvod braka. Zahtjev za nastavljanje postupka može se istaći u roku od šest mjeseci od smrti bračnog partnera. Nakon isteka ovog roka, zahtjev se može istaknuti samo u posebnoj parnici. Ove odredbe primjenjivat će se i kada je podnesen zahtjev za sporazumni razvod braka.

    U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a sa pristankom tuženog dok se postupak pravomoćno ne završi. Zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni partneri povući dok se postupak pravomoćno ne završi.

    Odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava, ili razvodi, kojom se utvrđuje materinstvo ili očinstvo, kao i odlukom donesenom u drugim slučajevima odvojenog života roditelja, sud će odlučiti o tome sa kojim roditeljem će živjeti maloljetno dijete. Ista odluka se donosi i za dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje, nakon punoljetstva, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem, kao i roditeljskom staranju drugog roditelja.

    O izdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta sud odlučuje odlukom kojom utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava, ili razvodi i odlukom kojom utvrđuje materinstvo, ili očinstvo.

    Bračna stečevina i posebna imovina

    Bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu.

    a) Bračna stečevina

    Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

    Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu. Na to ne utiče činjenica ko ih je primio. To može zavisiti od namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona. Mora biti očito da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.

    Dobitak od igara na sreću je bračna stečevina.

    Prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračna stečevina.

    Suvlasništvo u bračnoj stečevini

    Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu. Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.

    b) Upravljanje bračnom stečevinom

    Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obligacionog prava, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

    c) Posebna imovina

    Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina. Posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od navedenog za zajedničku imovinu.

    d) Podjela bračne stečevine

    Ugovor o podjeli bračne stečevine

    Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera. Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera. To se može uraditi kako tokom, tako i nakon prestanka braka.

    Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djeteta.

    Ako se odluka o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta izmijeni, bračni partner predat će stvari drugom roditelju. U slučaju da čuvanje nije povjereno roditelju, onda osobi kojoj se povjeri čuvanje i odgoj djeteta.

    Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupnje te stvari.

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Radna dozvola za rad u BiH

    Ukoliko zbog potreba posla i nedostatka kvalifikovane radne snage ili specifičnih potreba u vašoj firmi trebate zaposliti stranog državljanina, neophodna mu je Radna dozvola za rad u BiH. U nastavku je ukratko opisana procedura za izdavanje radnih dozvola strancima za rad u Bosni i Hercegovini.

     

    Radna dozvola za rad u BiH

     

    Radna dozvola za rad u BiH je dozvola za plaćeni rad stranca kod domaćih pravnih i fizičkih osoba, koji u skladu sa propisima o radu i zapošljavanju ima ista prava, obaveze i odgovornosti po osnovu rada kao i zaposleni državljani BiH, ako međunarodnim sporazumima nije drugačije određeno.

     

    Radnu dozvolu za zapošljavanje stranca izdaje se na osnovu zakonskih propisa o zapošljavanju stranaca u okviru utvrđene kvote radnih dozvola.

     

    Procedura za izdavanje radne dozvole

     

    Radna dozvola se izdaje za rad na određenom radnom mjestu i/ili za određenu vrstu poslova. Radna dozvola se ne može izdati sa rokom važenja dužim od jedne godine i može se produžiti.

     

    Uslovi za izdavanje radne dozvole:

     

    • da u Službi na evidenciji nezaposlenih nema osoba koje ispunjavaju uvjete koje zahtijeva poslodavac za zaključivanje ugovora o radu ili drugog odgovarajućeg ugovora,
    • da Zavod izda odobrenje za izdavanje radne dozvole,
    • da su ispunjeni drugi zakonom propisani uvjeti koji reguliraju zapošljavanje stranaca i uvjeti iz Procedure

     

    Radne dozvole izdaje nadležna služba za zapošljavanje odnosno područne službe odgovorne za područje prema sjedištu poslodavca. Poslodavac podnosi, u ime stranog radnika, zahtjev za izdavanje radne dozvole. Radna dozvola izdaje se za određenu osobu, za određeni posao, za određenog poslodavca i na određeno vrijeme. Radna dozvola prestaje važiti kada prestane zaposlenje.
    Osnivači privrednog društva, odnosno poduzeća sa sjedištem u BiH, koji u tom privrednom društvu, odnosno poduzeću obavljaju određene poslove, ako takav rad nema karakter radnog odnosa niti traje duže od ukupno tri mjeseca godišnje ne moraju imati radnu dozvolu za rad u BiH.
    Ukoliko će osnivač privrednog društva biti i direktor privrednog društva i za taj rad primati plaću, tada mora imati radnu dozvolu u skladu sa odredbama Zakona o strancima BiH. Zahtjev za izdavanje radne dozvole (Obrazac OZ 1) ili produženje radne dozvole (OBRAZAC-OZ-2-nova-verzija) podnosi poslodavac kantonalnoj službi za zapošljavanje, koja nakon odobrenja od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje, izdaje radnu dozvolu strancu.

     

    Naknada za administrativne troškove službe za zapošljavanje na nivou kantona iznosi 100,00 KM, a Federalnog zavoda za zapošljavanje 50,00 KM. Pored navedenih naknada, iznimno u Kantonu Sarajevo se naplaćuje administrativna taksa od 1.000,00 shodno tarifnom broju 37. stav 2 člana 19. Zakona o administrativnim taksama (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 30/01 – Prečišćeni tekst, 22/02, 10/05 i 26/08), od koje su oslobođene ustanove iz oblasti predškolskog obrazovanja, prosvjete, nauke, kulture, zaštita kulturne i privredne baštine, zdravstva, veterinarstva, socijalne zaštite te humanitarne i dobrotvorne organizacije u obavljanju svoje djelatnosti.

     

    U Prijavi je neophodno navesti i podatke o strancu: ime i prezime, uključujući i sva prijašnja imena i prezimena; imena i prezimena roditelja; datum rođenja; spol; mjesto prebivališta i adresu stanovanja u zemlji porijekla; broj, datum i mjesto izdavanja važećih putnih isprava; podaci o radnom mjestu, vrsti posla i uvjetima rada; broj i datum registracije privrednog društva, predstavništva, samostalne djelatnosti ili obrta u Federaciji BiH; broj i datum potvrde banke o solventnosti poslodavca; naziv, broj i datum pismena koje predstavlja dokaz o podmirenim poreznim obavezama i doprinosima za sve postojeće zaposlene, uključujući i stranca (u slučaju produženja radne dozvole); broj i datum pisanog obrazloženja poslodavca o opravdanosti zapošljavanja stranca; broj, datum i mjesto izdavanja diplome o završenom školovanju stranca, koja mora biti prevedena na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH i nostrificirana od nadležnog organa.

     

    Uz zahtjev za izdavanje radne dozvole prilaže se u jednom primjerku ovjerena kopija:

     

    • pasoša ili druge važeće putne isprave, a u izuzetnim slučajevima i ovjereni prevod tih dokumenata,
    • diplome o završenom školovanju, koja mora biti prevedena na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH i nostrificirana od nadležnog organa
    • Strani ulagači ili osnivači firmi i/ili osobe ovlaštene za zastupanje tih poslodavca ili obrtnici su oslobođeni obaveze nostrificiranja diplome, s tim što uz zahtjev za izdavanje radne dozvole prilažu ovjeren prevod diplome o završenom školovanju
    • rješenje o registraciji privrednog društva, predstavništva, samostalne djelatnosti ili obrta i dr. u Federaciji BiH, porezni broj i uvjerenje o poreznoj registraciji,
    • dokaz o solventnosti poslodavca izdatog od banke kod koje poslodavac ima račun,
    • odluku o osnivanju, odnosno Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta ili drugog odgovarajućeg akta (opis radnog mjesta i uvjeti za zasnivanje radnog odnosa) za poslodavca koji ima 15 i više radnih mjesta.

     

    U originalnom primjerku se dostavlja:

     

    • pisano obrazloženje poslodavca o opravdanosti zapošljavanja stranca
    • dokaz o podmirenim poreznim obavezama i uplaćenim obaveznim
    • doprinosima za sve zaposlenike prilikom izdavanja prve radne dozvole, osim za tek osnovane firme,
    • dokaz o uplati administrativnih troškova i eventualno takse.

     

    Uz zahtjev za produženje radne dozvole prilaže se u jednom primjerku ovjerena kopija:

     

    • pasoša ili druge važeće putne isprave, a u izuzetnim slučajevima i ovjereni prijevod tih dokumenata,
    • ugovora o radu zaključenog na osnovu prethodno izdate radne dozvole,
    • izvoda iz sudskog registra ili potvrde nadležnog organa o obavljanju djelatnosti,
    • dokaza o solventnosti poslodavca izdatog od banke kod koje poslodavac ima račun,
    • dokaza o podmirenim poreznim obavezama i upladenim doprinosima za sve zaposlenike,
    • dokaza o uplati administrativnih troškova i eventualno takse.

     

    Rokovi za izdavanje rješenja po članu 216. Zakona o upravnom postupku (ZUP) su 15, 30 i 60 dana.

     

    U slučaju kada zahtjev za izdavanje radne dozvole podnose strani ulagači ili osnivači firmi i /ili osobe koje su ovlaštene za zastupanje poslodavca (direktori, izvršni direktori, prokuristi i sl.) i osobe registrirane za obavljanje samostalne djelatnosti – obrta, postupak izdavanja radne dozvole je izuzet iz određenih pravila uređenih Procedurom i može se okončati u roku od 12 dana a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva (čl.139.ZUP-a). Radne dozvole koje se računaju u kvotu i gdje se ne vodi poseban ispitni postupak mogu se izdati u roku od 25 dana što je kraći rok
    od roka utvrđenog članom 216.stav 1) ZUP-a koji iznosi 30 dana. To su situacije kada u Službi na evidenciji nezaposlenih nema osoba koje zahtijeva poslodavac za zaposlenje stranca.

     

    U ostalim slučajevima gdje se provodi poseban ispitni postupak i gdje su organi dužni rješenje donijeti u roku od 60 dana – čl.216. stav 2) ZUP-a Procedurom su rokovi reducirani sa 60 na 32 do 47 dana, zavisno od toga da li se provjera evidencija vrši samo na nivou kantonalne Službe ili i Službe i Federacije.

  • Zatvaranje balkona u zgradama

    Zatvaranje balkona u zgradama

    Građani koji žive u urbanim sredinama često se susreću sa problemom – zatvaranje balkona u zgradama. Zatvaranje balkona u zgradama estetski je, komšijski, ali i problem kolizije sa propisima iz ove oblasti.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Zatvaranje balkona u zgradama je građenje

    U načelu, zatvaranje balkona je građenje, a građenje je zahvat u  u prostoru i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru, a obuhvata izvođenje pripremnih radova, građevinskih radova (uključujući građevinsko-zanatske radove), ugradnju i montažu opreme, te druge zahvate u prostoru. Građenjem se smatraju i radovi rekonstrukcije, dogradnje, nadogradnje, promjene namjene, sanacije, revitalizacije, konzervacije, izgradnje privremenih građevina i uklanjanje građevina.

    Odobrenje za građenje

    Ukoliko prije početka građenja niste ishodovali potrebne dozvole nadležnog organa, općinske službe za upravu ili nadležnog ministarstva za građenje za zatvaranje balkona u zgradama, s obzirom na područje na kojem živite, nadležno tijelo može donijeti rješenje o uklanjanju spornog dijela građevine, za što trošak snosi investitor, te mogu biti određene i novčane kazne.

    Međutim, barem kada je Balkan u pitanju, evidentno je, još uvijek se najvećim dijelom tolerišu samostalna zatvaranja balkona, odnosno, iz razloga poznatih nadležnim organima, takvi prekršaji se ne sankcionišu, da li iz političke nespremnosti da se uhvati u koštac sa problemom uređenja okoliša ili nekog drugog, autorima nepoznatog razloga.

    Šta pokazuje praksa

    Praksa je pokazala da građani koji su lođu ili balkon koji je ustakljen ili na neki drugi način zatvoren, a da je pri tome zadržao svoju funkciju, nisu imali probleme sa nadležnim tijelima. Što ne znači da neće.

    Međutim, za balkone ili lođe koje su zatvaranjem izgubili prvobitnu funkciju, na kojima je djelomično ili u potpunosti uklonjen zid zgrade ili su izvršeni drugi zahvati, neophodno je dobiti dozvolu nadležnog organa.

    Preporuka

    Ukoliko imate potrebu da izvršite zatvaranje balkona u zgradama, preporučujemo vam da se konsultujete sa nadležnim organom, te da takve aktivnosti provedete u skladu sa relevantnim propisima države, odnosno područja na kojem živite, jer osim uređenja okoliša, propisi iz te oblasti (pretežno Odluka o komunalnom redu) imaju za cilj da osiguraju i vašu, a i sigurnost vaših komšija i prolaznika.

    Korisno je znati i da su vlasnici, suvlasnici, odnosno korisnici zgrada i poslovnih prostora, dužni su i redovno održavati vanjske dijelove zgrada i objekata u tehničkom, funkcionalnom i estetskom pogledu, između ostalog i u pogledu balkona, terasa i lođe.

    Ovdje možete pročitati više o tome šta je PRAVO VLASNIŠTVA.

    Zabranjeno je na balkonima, lođama i terasama gomilanje starih stvari, ostataka namještaja i sličnih predmeta koji narušavaju estetski izgled objekta.

  • Reklamacija na pruženu uslugu ili kupljeni proizvod

    Jedno od osnovnih prava svakoga kupca je reklamacija na pruženu uslugu ili kupljeni proizvod. Još i prije donošenja Zakona o zaštiti potrošača u BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/2006 i 88/2015) pravo kupca da ističe prigovore na nedostatke stvari bilo je zaštićeno kroz odredbe Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list SFRJ”, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 – odluka USJ i 57/1989, “Sl. list RBiH”, br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i “Sl. novine FBiH”, br. 29/2003 i 42/2011) kojima se reguliše odgovornost za materijalne nedostatke te prava kupca.

     

    Donošenjem Zakona o zaštiti potrošača u BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/2006 i 88/2015) otišlo se i korak dalje, te su ovi odnosi dodatno regulisani.

     

    U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

     

    a) zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim identičnim novim ispravnim proizvodom;
    b) vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne razumne troškove povratka proizvoda sa nedostatkom;
    c) ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku.

     

    Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba zahtjev da dostavi trgovcu u pisanoj formi (Reklamacija za pruženu uslugu-OBRAZAC) u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.

     

    Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, zahtjev treba u pisanoj formi da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda. Ovaj rok ne odnosi se na proizvode sa garancijom (garantnim listom).

     

    Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenog iznosa, potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine do dana isplate.

     

    Ako je usluga obavljena nepravilno ili djelimično, trgovac je, na zahtjev i po izboru potrošača, dužan da:

     

    a) uslugu ponovo obavi, odnosno dovrši; ili
    b) umanji ugovorenu cijenu usluge zbog slabijeg kvaliteta.

     

    Ako je nedostatak vidljiv, potrošač treba da dostavi trgovcu zahtjev u pisanoj formi u roku od osam dana od dana pružene usluge.

     

    Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, zahtjev u pisanoj formi treba da podnese u roku od dva mjeseca od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana pružene usluge. Ovaj rok ne odnosi se na usluge za koje je obavezan garantni list.

     

    Ako potrošač nakon mjesec dana otkrije skriveni nedostatak na pruženoj usluzi, osim vraćenog plaćenog iznosa, potrošaču pripadaju i kamate po stopi poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana pružene usluge do dana isplate.

     

    Ako u prethodno pobrojanim slučajevima trgovac ne osporava nedostatak, dužan je da bez odgađanja zadovolji zahtjev potrošača. Ako trgovac osporava nedostatak, dužan je da potrošaču odgovori u pisanoj formi u roku od osam dana od prijema zahtjeva.

     

    Ako trgovac osporava nedostatak, a potrošač ne odustaje od svog zahtjeva, stručno mišljenje o opravdanosti zahtjeva daje ovlašćeni sudski vještak ili nadležni institut u Bosni i Hercegovini.

     

    Ako se vještačenjem dokaže nedostatak na proizvodu ili usluzi, troškove vještačenja namiruje trgovac.

     

    Reklamacija na pruženu uslugu ili kupljeni proizvod značajna je na putu integracije balkanskih država na EU tržište, a na građanima je da se informišu o svojim pravima i načinu njihovog ostvarivanja.

     

     

  • Impeachment – impičment

    Impeachment – impičment

    Opoziv (eng. impeachment – impičment) u najširem smislu riječi označava postupak smjene javnog funkcionera prije isteka njegovog redovnog mandata. Procedura opoziva obično je regulisana ustavom i zakonima države, a koristi se u vanrednim situacijama, poput osnovane sumnje da je funkcioner počinio krivično djelo, prekršaj ili svojim postupcima diskvalifikovao sebe od daljeg vršenja dužnosti. Opoziv najčešće provode parlamenti, dok je u rijetkim slučajevima omogućen i kroz vanredne referendume.

    Otkako je to bila glavna tema u medijima, postupak opoziva često se povezuje sa slučajevima poput Trump impeachmenta. Stoga se postavlja pitanje: Šta je zapravo impičment i kako funkcioniše?

    Sadržaj članka:

    Opoziv u SAD-u – Najpoznatiji primjer

    Najpoznatiji primjer opoziva dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Američki ustav predviđa postupak impeachmenta za predstavnike izvršne i sudske vlasti na federalnom nivou, uključujući i predsjednika.

    Ustavne odredbe o impeachmentu

    Ustav SAD-a spominje impeachment na nekoliko mjesta, a osnov za pokretanje postupka ograničen je na “izdaju, primanje mita ili druge visoke zločine i prekršaje” (high crimes and misdemeanors). Ipak, precizno značenje izraza “visoki zločini i prekršaji” nije definisano, što ostavlja prostor za tumačenja.

    Cilj impeachmenta je obuhvatiti širok spektar ozbiljno protuzakonitog ponašanja koje je nespojivo s dužnošću koju funkcioner obavlja.

    Razlozi za pokretanje impeachmenta

    Kongres SAD-a identificirao je tri glavna tipa ponašanja koja mogu biti osnov za impeachment:

    1. Zloupotreba položaja: Nepošteno ili nepropisno prekoračenje ovlasti.
    2. Ponašanje nespojivo sa funkcijom: Radnje koje podrivaju ugled i svrhu funkcije.
    3. Koristi u ličnu svrhu: Upotreba položaja za vlastitu korist ili neprimjerene svrhe.

    Naprimjer, 1974. godine Odbor za pravosuđe odbacio je impeachment protiv predsjednika Nixona za navodnu poreznu prevaru jer se radilo o privatnom, a ne službenom ponašanju predsjednika.

    Procedura impeachmenta

    Na saveznom nivou, postupak impeachmenta provodi se u tri koraka:

    Istraga

    Proces započinje istragom, najčešće u Odboru za pravosuđe, iako Kongres može odlučiti drugačije. Cilj je prikupiti dokaze i procijeniti osnovanost optužbe.

    Glasanje u Predstavničkom domu

    Predstavnički dom, prostom većinom prisutnih članova, izglasava set optužbi koje formalno predstavljaju impeachment. Nakon ovog koraka, osumnjičeni je zvanično optužen.

    Suđenje u Senatu

    Senat vodi suđenje osumnjičenom. U slučaju predsjednika SAD-a, suđenje predvodi predsjednik Vrhovnog suda. Za osudu je potrebna dvotrećinska većina prisutnih senatora. Ako je osumnjičeni proglašen krivim, rezultat je uklanjanje sa dužnosti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Odgovor na tužbu zbog kršenja autorskih prava

    Ukoliko proizvodite sadržaje koje objavljujete na YouTubeu, moguće je da ćete se u određenoj fazi svoga rada, koristeći ili prilagođavajući sadržaje koje su proizveli drugi, susresti sa tužbom zbog kršenja autorskih prava. Sadržaj zaštićen autorskim pravima može biti uklonjen s YouTubea ako je prenesen bez dopuštenja vlasnika autorskih prava. Odgovor na tužbu zbog kršenja autorskih prava pravni je zahtjev upućen YouTubeu za vraćanje videozapisa koji je uklonjen zbog navodnog kršenja autorskih prava, odnosno korištenja djela zaštićenog autorskim pravima bez odobrenja autora.

     

     

    Kada je odgovor na tužbu opravdan?

     

     

    Odgovor na tužbu zbog kršenja autorskih prava YouTube možete poslati samo ako je videozapis koji ste prenijeli onemogućen zbog greške ili pogrešne identifikacije sadržaja. U drugim okolnostima, ne biste trebali slati svoj odgovor YouTubeu.

     

     

    Ako je vaš videozapis onemogućen zbog kršenja autorskih prava, ne biste smjeli slati odgovor na tužbu. Umjesto toga, pričekajte da dobijena opomena zbog kršenja autorskih prava istekne, što se obično događa nakon 90 dana. Ako ste primili opomenu zbog kršenja autorskih prava, to znači da je vaš videozapis uklonjen s YouTubea jer je vlasnik autorskih prava poslao potpuni i važeći pravni zahtjev da se to učini. Ako vlasnik autorskih prava pošalje službenu obavijest da nemate njegovo dopuštenje za objavu sadržaja na web-lokaciji, YouTube će postupiti u skladu sa zakonima o zaštiti autorskih prava i ukloniti sadržaj koji ste prenijeli.

     

    Videozapisi mogu biti uklonjeni s web-lokacije iz razloga koji nisu povezani s autorskim pravima. Također, polaganje prava putem Content ID-ja ne dovodi do izricanja opomene.

     

    Možete se i direktno obratiti vlasniku autorskih prava te zatražiti povlačenje obavijesti o kršenju autorskih prava. Nakon što pošalje obavijest o kršenju autorskih prava, vlasnik autorskih prava može uvidjeti da je pogrešno identificirao sadržaj ili se može predomisliti u vezi sa tužbom. Ako se to dogodi, YouTube prihvaća povlačenje tužbe povezane s kršenjem autorskih prava one strane koja je izvorno poslala tu tužbu.

     

     

    Kako poslati odgovor na tužbu?

     

     

    Odgovor na tužbu možete poslati u Upravitelju videozapisa. Ako ispunjava sve pravne uvjete i jasno objašnjava prava koja imate na uklonjeni sadržaj, YouTube će ga proslijediti onome ko polaže prava na osporeni sadržaj. Odgovor na tužbu mora poslati osoba koja jedirektno prenijela videozapis ili predstavnik koji je ovlašten postupati u njeno ime, naprimjer advokat.