Author: admin

  • Ko je dužan isplaćivati regres

    Ko je dužan isplaćivati regres

    U članku “Šta je regres i ko ima pravo na regres”, kao što i naslov sugeriše, između ostalog pisali smo o pojmu regresa, o regresu i njegovom značenju u radnom zakonodavstvu, te o tome ko ima pravo na regres. Međutim, postavlja se pitanje ko je dužan isplaćivati regres?

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Ko je dužan isplaćivati regres

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) ne sadrži odredbe kojima se reguliše pravo na regres, ali Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (Službene novine Federacije BiH, broj 48/16) reguliše da se Granskim kolektivnim ugovorima, pored drugih pitanja određenih ovim kolektivnim ugovorom, mogu se regulisati i “uslovi i visina naknade regresa za godišnji odmor, pod uslovom da poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom.”

    Kolektivni ugovor

    Ukoliko granski kolektivni ugovor ne postoji, pravo na regres može se regulirati i pojedinačnim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu sklopljenim između poslodavca i zaposlenika.

    Imajući u vidu navedene odredbe relevantnih propisa, proizlazi da je poslodavac dužan isplatiti regres zaposleniku samo ako je to regulirano granskim, odnosno pojedinačnim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    Šta ako pitanje regresa nije regulisano kolektivnim ugovorom

    Ukoliko nekim od prethodno pomenutih dokumenata obaveza isplate regresa nije propisana, mišljenja smo da poslodavac nema obavezu da isplati regres za godišnji odmor zaposleniku bez obzira na činjenicu da prethodnu poslovnu godinu nije završio sa gubitkom.

    Kada se stiče pravo na regres

    Pored pitanja ko je dužan isplaćivati regres, često se postavlja i pitanje ko ima pravo na regres.

    Isplata regresa vezuje se za korištenje godišnjeg odmora. Svrha regresa je omogućavanje radniku da finansira troškove koji nastaju kao povećani troškovi odmora i putovanja tokom njegovog korištenja. 

    Godišnji odmor potreban je iz više razloga. Odmor posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Tako se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija. Sve prethodno navedeno pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. Odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Sticanjem uslova za korištenje godišnjeg odmora, stiču se uslovi za korištenje regresa. U članku “Šta je regres i ko ima pravo na regres” objašnjen je sam pojam, ali i slučaj kada radnik ne koristi godišnji odmor, svojom ili krivicom poslodavca.

    Sindikat

    Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je doborovoljna i interesna organizacija radnika koji su organizovani kroz granske sindikate i unije-članice SSSBiH sa područja Bosne i Hercegovine. SSSBiH i u njega udruženi sindikati su demokratski, multietnički, multinacionalni i nezavisni od vlasti, poslodavaca, političkih stranaka i vjerskih zajednica, a na njihovoj službenoj STRANICI možete pronaći Opći kolektivni ugovor i Granske kolektivne ugovore.

  • Četiri osnovna tipa komunikacije

    Četiri osnovna tipa komunikacije

    Dobro razumijevanje osnovnih stilova komunikacije će vam pomoći da efektivno reagujete u različitim situacijama, te da se lakše nosite sa teškim osobama. U nastavku govorimo o četiri osnovna tipa komunikacije.

    Sadržaj članka:

    Pasivna komunikacija

    PASIVNA KOMUNIKACIJA je stil u kojoj određena osoba razvija šemu po kojoj izbjegava da iznese svoja mišljenja ili osjećanja, bori se za svoja prava i identificira i ide ka ostvarivanju svojih potreba. Kao rezultat toga, pasivne individue ne reaguju na pravi način u stresnim situacijama ili kada su bijesne. Umjesto toga, proživljavaju intenzivno sve što im se događa, te nakupljaju bijes i druge negativne osjećaje u sebi. Kada se dosegne prag njihove tolerancije ili kada ocijene da je određeno ponašanje neprihvatljivo, skloni su eksplozivnim slomovima i izazivanju incidenta. Nakon toga, obično osjećaju sramotu, krivicu i zbunjenost, te se vraćaju u pasivnost. 

    Pasivni komunikatori će često: 

    • Osjećati nemogućnost da se ohrabre i budu odlučni 
    • Dozvoliti drugima da namjerno ili nenamjerno narušavaju njihova prava 
    • Zadržati za sebe i neće uspjeti da izraze svoja osjećanja, potrebe ili mišljenja 
    • Govoriti blago sa osjećajem krivnje, kao da se izvinjavaju unaprijed za nešto što nisu ni izgovorili 
    • Izbjegavati kontakt očima 

    Agresivna komunikacija

    AGRESIVNA KOMUNIKACIJA je stil u kojem osoba izražava svoja prava i mišljenja i zastupa svoje potrebe na način koji narušava prava drugih. Agresivni komunikatori su često nasilni i verbalno i fizički. 

    Agresivni komunikatori će često: 

    • Pokušati da dominiraju nad drugima 
    • Ponižavati druge kako bi ostvarili kontrolu 
    • Kritikovati, kriviti i napadati druge 
    • Reagovati impulsivno 
    • Govoriti glasno, zapovjedajućim tonom 
    • Ponašati se prijeteće i nepristojno 
    • Izbjegavati da slušaju druge 
    • Prekidati druge govornike 
    • Koristiti „ad hominem“ argumente 
    • Zauzimati prijeteći stav ili držanje tijela 

    Pasivno-agresivna komunikacija

    PASIVNO-AGRESIVNA KOMUNIKACIJA je stil komunikacije u kojoj pojedinac izgleda kao pasivna osoba na površini, ali zapravo prikriva svoj bijes i iznosi ga indirektno, „iza scene“. Osobe koje razvijaju ovakav način komunikacije često se osjećaju nemoćnim, zaglavljenim u vremenu i prostoru – drugim riječima, osjećaju se nesposobnim da se direktno nose sa problemom koji se nameće. Umjesto toga, izražavaju svoj bijes suptilno potkopavajući objekat svoje nesigurnosti, bio on stvaran ili zamišljen. 

    Pasivno-agresivni komunikatori će: 

    • Radije izbjegavati otvoreni konflikt, nego se suočiti direktno 
    • Teško priznati svoj bijes 
    • Koristiti facijalne ekspresije koje ne odgovaraju njihovim pravim osjećajima 
    • Biti sarkastični 
    • Negirati da postoji problem 
    • Odavati utisak kooperativnost i u isto vrijeme činiti sve da ometaju 
    • Koristiti suptilne sabotaže da se osvete 

    Odlučna komunikacija

    SMIRENI, ODLUČNI stil komunikacije je stil u kojem pojedinac jasno i glasno iznosi svoja mišljenja i osjećanja i čvrsto zagovara svoja prava i potrebe bez kršenja prava drugih. Ovakvi individualci cijene sebe, svoje vrijeme i svoje emocionalne, duhovne i fizičke potrebe i snaćni su zagovornici pravednog tretmana prema sebi i drugima. 

    Odlučan komunikator će: 

    • Izraziti svoje potrebe i želje jasno, na ispravan način, sa poštovanjem 
    • Izraziti svoje osjećaje jasno, na ispravan način i sa poštovanjem 
    • Govoriti u jednini 
    • Komunicirati sa poštovanjem sa drugima 
    • Slušati bez prekidanja 
    • Konstantno održavati kontakt očima 
    • Govoriti smirenim i čistim tonom glasa 
    • Imati opušteno držanje tijela 
    • Osjećati se povezano sa drugima 
    • Osjećati se kompetentno i da ima kontrolu nad stvarima 
    • Neće dozvoliti drugima da ga slostavljaju ili manišuliraju 
    • Boriti se za svoja prava 

    Korist od razumijevanja različitih tipova komunikacije i komunikatora 

    Kao što smo rekli na početku, dobro razumjevanje osnovnih stilova komunikacije će vam pomoći da efektivno reagujete u različitim situacijama, te da se lakše nosite sa teškim osobama. Pomoći će vam također i da shvatite i prepoznate kada niste odlučni ili kada se ne ponašate na najefektivniji način. Zapamtite, uvijek  imate izbor koji stil komunikacije da koristite. Biti odlučan i smiren je najčešće najefektivniji način, ali drugi stilovi su, naravno, neophodni u određenim situacijama. 

    Dobre komunikacijske sposobnosti zahtijevaju visok nivo samosvjesnosti. Kada shvatite koji je vaš prirodni stil komunikacije, mnogo je lakše identificirati nedostatke i polja u kojima vam je potrebno poboljšanje ukoliko je vaš cilj da budete smireni i odlučni u komunikaciji. 

    Ako ste ozbiljni u određenoj međuljudskoj vezi, smanjivanje stresa od konflikta može smanjiti napetost u vašem životu. Vježbajte smirenost i odlučnost. To će vam pomoći da se borite protiv bijesa, smanjite osjećaj krivice i izgradite bolje odnose i lične i profesionalne. 

    Zapamtite prvo pravilo uspješne komunikacije: Uspjeh komunikacije zavisi od odgovornosti sagovornika. 

    Koji je vaš stil komunikacije? Podijelite sa nama svoja razmišljanja i ideje! 

  • 7 savjeta kako da prevaziđete strah od javnog nastupa

    7 savjeta kako da prevaziđete strah od javnog nastupa

    Vjerovatno ste već čuli kako je „pozitivna trema“ pred javni nastup dobra i kako ona može doprinijeti tome da vaš nastup bude kvalitetniji. Međutim, kao i sa ostalim ljudskim aktivnostima, i javni nastup je nešto za šta se čovjek može pripremati i što može trenirati. Na taj način, možemo isprogramirati naše živce da rade za nas, a ne protiv nas! Nervoza i napetost pred nastup mogu da se usmjere u drugom pravcu, te da vam daju dodatnu energiju koja će ishoditi odličnim nastupom! Nakon što pročitate 7 savjeta kako da prevaziđete strah od javnog nastupa, pročitajte i kako napisati dobar motivacioni govor.

    Savršeno je normalno da osjećate uzbuđenje, ali nervoza ne smije da vas obuzme i da postane dominantni element vašeg nastupa. 

    Međutim, ukoliko se dogodi, a svima se može i vjerovatno se svima događalo, da osjetite da negativni osjećaji prevladavaju, sjetite se ovih sedam savjeta koji vam mogu biti od koristi! 

    1. Strah ili napetost? 

    Kako smo rekli u uvodu, moramo naučiti da kontrolišemo svoje osjećaje. Tome će uveliko pomoći vježba jer vježbanjem utičemo na svoje samopouzdanje, sigurniji smo u sebe i u ono što govorimo. Kao što smo u uvodu napomenuli, moramo naučiti da kontrolišemo napetost i da taj pojam razdvojimo od straha! Osjećaj panike pred početak nastupa je samo napetost zbog nečega što ne možete u potpunosti kontrolisati. To nije strah, reakcija na stvarnu, postojeću prijetnju. Kada stanete pred publiku, niste u opasnosti. Svakako, možete se osramotiti, ali svako ko je ikada javno govorio, zna da je to nešto što svima može da se dogodi… Ali vaš život ne zavisi od toga. Dakle, napeti ste, nije vas strah, to je velika i značajna razlika. 

    1. Neka javni nastup i vaša prezentacija predstavljaju radost i uzbuđenje 

    Prezentiranje i javni nastup ne moraju da budu bolno iskustvo. Prije nego što počnete, možete sami sebe da ubijedite da će biti zanimljivo, a dobrom pripremom, možete se pobrinuti da jednako zanimljivo bude i onima koji vas slušaju. 

    1. Budite strastveni u onome što radite 

    Zapamtite, publika mora da osjeti da ste strastveni  u onome što govorite inače neće biti sigurni u vas i nećete doprijeti do njih. Fokusirajte se na poruku koju želite da im prenesete, a ne na napetost koju eventualno osjećate. Zanimljivo je, ali inspirativnost je zarazna… Vaša publika će se mnogo više unijeti u ono što govorite ako ste inspirativni i ako vjeruju u ono što govorite, ako osjete iskrenu strast. Entuzijazam je izrazito efektivna prezentacijska strategija. Strast pobjeđuje napetost svaki put! 

    1. Publika je obično na vašoj strani 

    Jeste li ikada prisustvovali nespretnoj i nesretnoj prezentaciji gdje onome koji govori većina krvi prolazi kroz obraze i izgleda kao da će svakog trenutka da se onesvijesti? To je obično neugodno iskustvo i rijetko ko uživa u tome. Publika želi da čuje dobre i zanimljive informacije koje će im biti od koristi, niko ne želi da vidi kako pravite budalu od sebe… Ukoliko se vi osjećate neugodno, isti osjećaj ćete prenijeti i na njih. Zapamtite, oni su tu zato što žele da čuju ono o čemu govorite. Ne morate da zamišljate da su panjevi… Oni su još običniji od toga, oni su samo ljudi poput vas. 

    1. Uvijek imajte na umu cilj svoje prezentacije 

    Uvijek mislite na cilj svoje prezentacije i nemojte da lutate. Držite se strategije, budite koncizni, jasni i nedvosmisleno interpretirajte svoje slajdove, pozovite ljude da poduzmu određene aktivnosti ili im jednostavno slikovito predočite informacije za koje vam je stalo da ih imaju. 

    1. Biće gotovo prije nego što mislite 

    Ako to radite sa strašću, ako ste posvećeni onome što govorite i ako implementirate sve korake iz svoje strategije za datu prezentaciju, vrijeme će jednostavno proletjeti! Kao i sve drugo u životu i vaš javni nastup će brzo da prođe, iskoristite vrijeme koje imate na najbolji mogući način. Neka to bude na obostrano zadovoljstvo, i vas i onih koji vas slušaju. 

    1. Važnost pripreme je od neizmjernog značaja 

    Ne možemo naglasiti dovoljno važnost pripreme! Priprema je ključ uspjeha! Jednostavno, koliko god da ste talentovan govornik ili šoumen, nedostatak pripreme će da se primjeti. To je ono što čini razliku između dobrih i prezentacija o kojima se priča! 

    Zaključak 

    Bilo je to 7 savjeta kako da prevaziđete strah od javnog nastupa. Ubijedite sebe u ono što već znate, morate vjerovati u činjenicu da imate šta da kažete ljudima! Ubijedite sebe da je poruka koju prenosite značajna i da drugi žele da vas slušaju. To će otjerati napetost i skinuće vam teret sa leđa. Osjećajte se osnaženi vremenom i energijom koje ste uložili u prezentaciju. Ne dopustite da se vaš mozak poigra sa vama i stane vam na put u misiji mijenjanja svijeta nabolje! 

  • Motivaciono pismo i propratno pismo

    Motivaciono pismo i propratno pismo

    Jeste li se ikada upitali šta su motivaciono pismo i propratno pismo, te koja je razlika između motivacionog i propratnog pisma?  Motivaciono pismo ili pismo motivacije je uvodno pismo koje se šalje u pratnji drugoga dokumenta, poput biografije ili CV-a. Osnovna svrha motivacionog pisma je da ubijedi osobu zaduženu za ljudske resurse da ste vi najbolji kandidat za određeni univerzitetski program ili neku drugu aktivnost. 

    Sadržaj članka:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Šta je motivaciono pismo, a šta propratno pismo? 

    Motivaciono pismo se obično koristi kada se aplicira za nešto, naprimjer, prijem na univerzitet, program studentske razmjene, na javni poziv nevladine organizacije za volonterski rad, javni oglas za posao i slično tome. To su situacije kada morate objasniti zašto ste zainteresovani za određenu aktivnost, vaše motive, zašto želite da studirate na određenom univerzitetu ili da učestvujete u nekom programu. 

    Proporatno pismo se koristi kada aplicirate za posao. U tom slučaju šaljete i propratno pismo i detaljan CV. U propratnom pismu morate jasno da dovedete u korelaciju određeni posao za koji aplicirate i svoje reference koje vas izdvajaju od drugih kao najpodobnijeg kandidata za određeni posao. Pojednostavljeno rečeno, morate da odgovorite na pitanje „Zašto baš vi?“ 

    Morate imati na umu da propratno pismo treba da akcentira vaše relevantne sposobnosti i iskustvo u odnosu na određeno radno mjesto. Detalje napišite u biografiji i iskoristite šansu da kažete stvari koje ne biste mogli iskazati kroz vaš CV. 

    Uvijek završite propratno pismo nudeći se na raspolaganje za intervju, te ostavite mogućnost da vas kontaktiraju. 

    Uobičajena je praksa da mnogobrojni Europski univerziteti koji nude Master programe od aplikanata traže niz značajnih dokumenata poput CV-a, prijepisa ocjena, Bachelor diplome, certifikata o poznavanju jezika, ali jedan od ključnih dokumenata koji bi mogao da bude odlučujući u procesu odabira željenog Master programa je motivaciono pismo. 

    Motivaciono pismo je dokument koji predstavlja osobnu motivaciju u odnosu na vašu aplikaciju za određenu stvar. To je prilika da prezentujete sebe u najboljem svjetlu uz svoj CV. Zahtjevajući motivaciono pismo, organizacije vam pružaju mogućnost da se dokažete u kratkom dokumentu koji ima oblik pisma u kojem biste trebali da date neke relevantne i interesantne informacije o sebi, te da dokažete da ste prava i najmotivisanija osoba za ono za šta aplicirate. 

    Pisanje takvoga pisma je dokazano teško i izazovno za većinu aplikanata koji se često pitaju kako bi ono trebalo da izgleda, šta bi motivaciono pismo trebalo da sadrži i kako da ubijede one koji biraju da su baš oni osobe koje traže. 

    Internet je pun web stranica koje nude savjete i trikove za pisanje takvih pisama. Jednostavno upisujući „motivaciono pismo“ bićete zasuti bezbrojnim primjerima različitih motivacionih pisama i kada su struktura, ali i sadržaj u pitanju. 

    Ovaj članak će se fokusirati na nekoliko ključnih tačaka izvučenih iz ličnog iskustva koje su dokazano efektivne i za nadati se da će i vama biti korisne. 

    Potrudite se, uradite svoj dio posla! 

    Prije nego što počnete sa pisanjem motivacionog pisma najbolje je da saznate što je više moguće o organizaciji koja nudi određenu aktivnost za koju ste zainteresovani. Obično su web stranice dovoljno informativne i jasno možete zaključiti o misiji i viziji organizacije, njihovim očekivanjima, kvalifikacijama koje zahtjevaju od onih koje angažuju i čemu se nadaju od budućih saradnika. 

    Znanje o zahtjevima, glavnim projektima, aktivnostima i filozofiji organizacije će vam dati ideju na šta biste trebali da obratite najviše pažnje pri pisanju pisma.  

    Ideje i glavne tačke 

    Počnite tako što ćete zapisati nekoliko glavnih ideja, važne tačke koje želite da obradite u pismu. Kasnije ćete sve bazirati na ključnim tačkama, obogatite ih sadržajem: 

    1. Neka vaši ciljevi budu jasni i nedvosmisleni; 
    1. Zašto mislite da je program na univerzitetu ili neka pozicija u određenoj organizaciji prava baš za vas; 
    1. Fokusirajte se na svoje najjače kvalifikacije, prošlo iskustvo, pogotovo internacionalno jer je ono skoro pa uvijek relevantno, te ostale kvalitete; organizujte srednje paragrafe u smislu kvalifikacija koje su najrelevantnije za program, a možete se referisati i na CV za više detalja; 
    1. Zaključite tako što ćete potvrditi svoj interes i pokažite zahvalnost za priliku da se dokažete u pismu (u nekim prilikama možete tražiti i lični intervju) 

    Učinite svoje pismo ličnim i originalnim 

    Potrudite se da upoznate one koji čitaju sa vama kao individuom. Zapamtite da je ovo veoma ličan dokument u kojem se od vas očekuje da dokažete da ste različiti od ostalih aplikanata i da po svojim kvalitetima, sposobnostima i kvalifikacijama više od njih zaslužujete da učestvujete u određenom programu ili aktivnosti. Iako je nekada od koristi imati primjere kako su to radili drugi ljudi, ipak se cijeni ako vaše pismo nije kopija, pokušajte biti originalni, biće vam od koristi! Po svaku cijenu izbjegnite samohvalu koja je svrha sama sebi, referišite se samo na kvalifikacije u odnosu na ono što se od vas traži i očekuje. Niko ne želi pismo u kojem će mu se predstaviti superjunak, već objektivna i realistična osoba. 

    Prvi utisak 

    Bez obzira da li se radi o izgledu vašega pisma, načinu na koji je organizovano i struktuirano kada su paragrafi u pitanju, veličina slova, dužina pisma ili čak prvi paragraf, prvi utisak je uvijek bitan! 

    Budite profesionalni i konzistentni 

    Budite profesionalni kada je u pitanju format pisma, stil i gramatika. Provjerite gramatičke greške i budite konzistentni u korištenju veličine slova i sl. 

    Mišljenja drugih i savjeti za dobro i efikasno motivaciono pismo i propratno pismo

    Uvijek je dobra ideja pitati prijatelja, profesora ili nekoga ko je već imao slično iskustvo, za savjet. Obično je veoma lahko stupiti u kontakt sa osobama koje su već prošle proceduru na istom programu ili za rad u istoj organizaciji, te vam oni mogu dati savjet šta da dodate ili oduzmete iz svoga motivacionog pisma. U svakom slučaju, budite originalni i nemojte kopirati druge! 

    Sve prethodno navedeno dokazano efektivno djeluje i može vam pomoći da napišete dobro motivaciono pismo i propratno pismo, ali na kraju, vaša ličnost, iskustvo i znanje su ono što je odlučujuće. Dobro motivaciono pismo će uvijek biti uspješno ako je aplikant zaista zainteresovan i voljan da postigne određeni cilj. Ono što vam je zaista potrebno jeste samopouzdanje i upornost. Ako ne uspijete prvi put, nije kraj, to je samo još jedno iskustvo koje će vas učiniti mudrijima za naredni put. 

    U svakom slučaju, sretno! 

  • Ko su nasljednici preminulog?

    Ko su nasljednici preminulog?

    Tokom svoga života čovjek je učesnik u pravnom prometu, stiče prava i preuzima obaveze, zarađuje, kupuje i prodaje imovinu, stiče je po osnovu nasljedstva. Nakon smrti čovjeka, imovina se raspravlja, odnosno dobija nove vlasnike, u zavisnosti od pravnog osnova za sticanje. Međutim, često se postavlja pitanje ko su nasljednici preminulog?

    Sadržaj članka:

    Osnovi pozivanja na nasljeđe

    Osnovi pozivanja na nasljeđe su zakon i testament.                                                                                                          

    Zakonski nasljednici nasljeđuju na osnovu nasljednih redova. Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema koji se zasniva na prirodnoj strukturi  porodice.

    Svaka porodica se sastoji od vise parentela. One se mogu posmatrati u uzlaznoj liniji prema precima i u silaznoj liniji prema potomcima.

    Krug zakonskih nasljednika čine:

    • Svi potomci ostavioca, djeca, usvojenici,
    • Njegov bračni drug,
    • Roditelji,
    • Njegova braća i sestre i njihovi potomci,
    • Njegovi djedovi i babe i njihova djeca.

    Pravilo je da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

    Prvi nasljedni red

    Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca, odnosno potomci ostavioca i njegov bračni drug (pod djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca). Oni nasljeđuju na jednake dijelove.

    Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadživilo ostavioca, nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostavioca, naljeđuju njegova djeca (tzv. pravo predstavljanja ili reprezentacije).

    Naprimjer, uzmimo da preminuli ima troje djece i bračnog duga.  Prije oca umre njegovo jedno dijete, koje ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve smrti umre njegovo djete, tada naljeđuju njegova djeca – princip predstavljanja ili reprezentacije).

    Ako se na osnovu prava predstavljanja, odnosno reprezentacije ne može provesti nasljeđivanje, onda se primjenjuje pravilo da taj dio zaostavštine pripada nasljedniku koji je u tom nasljednom redu najbliži potomku koji nije nasljednio ostavioca. Npr. otac-ostavioc je imao 2 sina, 1 od sinova ne može da nasljedi oca, a nema potomke, pa njegov nasljedni dio ide njegovom bratu (drugom sinu).

    To je takozvano PRAVO PRIRAŠTAJA.

    Drugi nasljedni red

    II nasljedni red čine:

    • roditelji ostavioca, odnosno, ako oni nisu živi – njihovi potomci tj. braća i sestre ostavioca
    • bračni drug ostavioca u slučaju ostane sam u I nasljednom redu

    Zaostavštinu umrloga koji NIJE ostavio potomke (djecu, unučad, praunučad) nasljeđuje njegov bračni drug i to 1/2, (koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red) i roditelji 1/2, na jednake djelove (dakle svaki roditelj nasljeđuje 1/4).

    Ako iza umrlog nije ostao bračni drug, zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji.

    Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeđuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca, njegova unučad i praunučadi i njegovi daljni potomci.

    Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a nisu ostavili niti jednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli bračni drug ostavioca.

    Treći nasljedni red

    Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i bake, na način da jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baka sa očeve strane, a jednu polovinu  djed i baka sa majčine strane.

    Četvrti nasljedni red

    IV nasljedni red čine pradjedovi i pranane umrlog.

    U slučaju da umrli nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju ­njegovi pradjedovi i pranane.

    Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane.

    Gubitak prava bračnog druga na nasljeđivanje

    Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih drugova prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.

    Bračni drug nema pravo na nasljeđe u slijedećim slučajevima:

    • Ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostavioca se utvrdi  da je tužba bila osnovana,
    • Ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen poslije smrti ostavioca iz razloga za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao u vrijeme zaključenja braka,
    • Ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili na osnovu sporazuma sa ostaviocem.

    Nužni nasljednici

    Nužni nasljednici su određeni najbliži srodnici umrlog koji imaju pravo na nužni dio.

    Nužni dio je zakonom predviđeni dio zaostavštine na koji imaju pravo nužni nasljednici, bez obzira na pravila zakonskog i testamentalnog nasljeđivanja.    

    Nužni nasljednici su:

    • djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov bračni drug – njihov nužni dio iznosi 1/2 od zakonskog dijela.
    • ostali potomci umrloga (npr. unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre su nužni nasljednici u slučajevima:
    1. ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život, i
    2. kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeđe (ako nema nasljednika iz I nasljednog reda), kao i bračni partner ako je ostao sam u I nuznom nasljednom redu.

    Njihov nužni dio iznosi 1/3 od zakonskog dijela.

    Ostavilac niti ugovorom o poklonu, niti testamentom NE može povrijediti nužni nasljedni dio.

    Nužni i raspoloživi dio

    Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati, a koji se naziva NUŽNI DIO.

    Ostavilac za života NE može raspolagati (poklonom ili testamentom) sa dijelom koji predstavlja nužni dio nasljednika.

    Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio.

    Prvo se namirenje vrši iz onoga što je testamentom dato, pa ako je to dovoljno za namirenje nužnog djela, neće se dirati u poklone. Ako nije, vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja nužnog dijela. Vraćanje poklona  se vrši počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnutom redu kojim su pokloni učinjeni. Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.

    Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti SAMO nužni nasljednici. Rok za tužbu je 3 godine, a tužba koja se podnosi naziva se ACTIO SUPLETORIA (Akcio supletoria).

    Ugovor o doživotnom izdržavanju nikada ne podliježe reduciranju radi nužnog djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

    Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Federacije.

    Ovo je kratak pregled zakonskog nasljeđivanja u kojem smo na najjednostavniji i pregledan način željeli odgovoriti na pitanje ko su nasljednici preminulog. Ova i sva druga pitanja koja se tiču nasljeđivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana su Zakonom o nasljeđivanju u FBiH.

    Pravni blog donosi vam informacije koje vam mogu biti od koristi i koje možete koristiti kao uputstvo za dalje istraživanje teme, ali je u svakom slučaju uvijek mudrije konsultirati advokata ili stručnjaka iz date oblasti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Odricanje od prava na godišnji odmor

    Odricanje od prava na godišnji odmor

    Godišnji odmor je izraz kojim se označava razdoblje u toku godine u kojem radnik privremeno prestaje sa redovnim radnim aktivnostima. Godišnji odmor potreban je iz više razloga, a posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Na taj način se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija, što pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. U skladu s tim, nameće se pitanje da li je odricanje od prava na godišnji odmor moguće?

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, niti se na bilo koji način radniku može uskratiti pravo na godišnji odmor.

    Radniku se također ne može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, kada je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    U skladu sa Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor, a o odmorima i odsustvima sa rada smo ranije pisali.

    Kako se pravo na godišnji odmor utvrđuje za svaku kalendarsku godinu, ukoliko ispunjava uslove, radnik pravo na godišnji odmor stiče početkom kalendarske godine.

    Radnik pravo na godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja istog koji se donosi na niovu poslodavca u skladu sa potrebama posla, uvažavajući realne potrebe radnika.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Kako smo to već ranije napisali, ako bi se desilo da poslodavac prije nastupanja termina u kojem bi radnik koristio godišnji odmor, ima namjeru da radniku otkaže ugovor o radu, u tom bi slučaju poslodavac morao da isplati  naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, ukoliko je cijeli ili dio godišnjeg odmora ostao neiskorišten krivicom poslodavca.

    U slučaju da poslodavac želi da izbjegne plaćanje naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora na koji je radnik ostvario pravo, može se desiti da poslodavac izmijeni plan korištenja godišnjih odmora, te radniku kojem namjerava otkazati ugovor o radu, omogući da iskoristi godišnji odmor prije prestanka ugovora o radu.

    Smisao ovih odredbi ogleda se u namjeri zakonodavca da radnika zaštiti od nepravednog i protupravnog postupanja poslodavca, ali i da onemogući radnika da radi protivno interesima svoga zdravlja ili da pod prijetnjom ili iz nekog drugog razloga odluči da ne koristi svoje pravo na godišnji odmor.

    Zbog svega prethodno navedenog, odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer – Pravni blog

  • Snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka

    Snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka

    U jednom od prethodnih članaka pisali smo o tome da li je dozvoljeno snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju, te konstatovali da je to dozvoljeno ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život, te da građani mogu prijaviti počinjenje prekršaja nadležnom organu i dostaviti dokaze kojima raspolažu u vezi sa tim, kao što je snimak saobraćajnog prekršaja napravljen privatnim mobilnim telefonom. U ovome članku, ramzatraćemo da li je dozvoljeno snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka.

    Međutim, to podrazumijeva snimke koji su prikupljeni u pojedinačnim slučajevima, a ne namjerna i obimna snimanja od strane građana, napravljena u cilju prijavljivanja što većeg broja počinioca prekršaja i njihovog sankcionisanja, što je zakonska nadležnost ministarstva unutrašnjih poslova.

    U vezi sa prethodnim, postavlja se i pitanje da li je dozvoljeno fizičkim licima da snimaju policijske službenike prilikom obavljanja poslova na javnim površinama, da li je dozvoljeno objavljivanje takvih snimaka, te korištenje prilikom žalbe na rad policijskih službenika.

    Primjenjivi uslovi za obradu ličnih podataka video snimanjem policijskih službenika u vršenju službenih radnji na javnim mjestima, bez saglasnosti istih, određeni su u tački d) i e) navedenog člana Zakona, odnosno ako je “d) ako je obrada ličnih podataka potrebna za ispunjenje zadatka koji se izvršava u javnom interesu;” i e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični život.

    S tim u vezi, snimanje policijskih službenika u vršenju službenih radnji na javnom mjestu, opravdano je sa aspekta člana 6. stav (1) tačka d) i e) Zakona, kada je evidentno da radnje istih ukazuju na zloupotrebu ovlaštenja, neprofesionalno postupanje ili bilo koji oblik nezakonitog postupanja.

    Uvjerenje da postoji pravo na snimanje policijskih službenika od strane fizičkih lica zbog pukog razloga da se radi o javnim službenicima, ne može biti opravdanje niti osnov za takvu obradu ličnih podataka, kada ponašanje istih u vršenju službenih radnji ne ukazuje na nezakonito, neprofesionalno ili drugo nekorektno postupanje.

    Promo:

    Ukoliko želite da se spasite optužbi za prekršaje koje niste počinili, najjednostavnije ćete to uraditi tako što ćete koristiti uređaje koji snimaju dok vozite, dashcam.

    Ukoliko izvršite kupovinu sa linka, osiguravate se od neosnovanih optužbi i podržavate rad Pravnog bloga.

    Stoga, ukoliko je ispunjen jedan od primjenjivih uslova iz člana 6. Zakona, te ukoliko se snimanje vrši na način da se ne ometa, odnosno ne sprječava policijski službenik u vršenju službene radnje, ne postoje smetnje da isti bude sniman na javnom mjestu. I u takvom slučaju, potrebno je cijeniti postojanje opravdanog javnog interesa za snimanje, koji ukoliko postoji, svakako nadjačava pravo na privatnost svakog pojedinca, pa tako i policijskog službenika. Naime, zaštita privatnosti ne može nadjačati javni interes za snimanje kada je potrebno dokumentovati nezakonito, neprofesionalno ili drugo neprimjereno postupanje policijskog službenika.

    Nadalje, pravo na privatnost pojedinca koji se nađe na javnom mjestu, ograničeno je drugim pravima kao što je pravo na slobodno izražavanje, pisanje, informisanje i slično. S tim u vezi, u članu 19. stav (1) Zakona, određeno je sljedeće: „obrada ličnih podataka u novinarske svrhe, u svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja, vršiće se u skladu sa posebnim propisom i kodeksima ponašanja.“U stavu (2) istog člana Zakona, propisano je da: „na obradu ličnih podataka u svrhe navedene u stavu (1) ovog člana ne odnose se odredbe ovog Zakona, osim odredbi o sigurnosti i povjerljivosti kao i odgovornosti za štetu“.

    Osim toga, članom 32. Zakona utvrđeno je da pojedinac ostvaruje pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete nastale zbog povrede privatnosti pred nadležnim sudom.

    Dakle, lice koje snimi i objavi nastali snimak mora voditi računa i o mogućim posljedicama, za koje može odgovarati pred nadležnim sudom. Stoga, potrebno je razmotriti mogućnost da se prilikom objavljivanja snimaka izvrši zamagljivanje lica policijskog službenika, jer njegov identitet nije od javnog interesa, već je potreban nadležnim organima radi preduzimanja radnji na utvrđivanju i otklanjanju nezakonitosti.

    Zaključno, video snimanje policijskih službenika na javnom mjestu prilikom vršenja službenih radnji i objava tako snimljenog video zapisa na internetu gdje ga korisnici mogu slati, gledati i dijeliti, može biti obrada ličnih podataka izvršena isključivo u novinarske svrhe ako kao jedini cilj ima otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti, što cijeni sud koji odlučuje u svakom konkretnom slučaju.

  • Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini je samostalna upravna organizacija čija nadležnost i djelokrug poslova su propisani Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“ broj: 49/06, 76/11 i 89/11). Agencija je, između ostalog, ovlaštena da daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka, a jedan od zahtjeva odnosio se i na pitanje da li je dozvoljeno snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju.

    U tom smislu, građani, ali i pravne osobe se Agenciji za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini obraćaju sa zahtjevima za davanje mišljenja da li se snimanje saobraćajnog prekršaja privatnim telefonom od strane građanina, te dostavljanje tog snimka nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova radi sankcionisanja počinioca, može smatrati povredom ličnih podataka.

    Shodno članu 3. Zakona, pojašnjava Agencija u Mišljenju, obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje.

    U smislu navedene odredbe, snimanje počinjenja prekršaja privatnim mobilnim telefonom predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, ukoliko se putem snimka može utvrditi identitet počinioca prekršaja.

    Prekršaj, njegova obilježja, sankcije i organi koji su nadležni da postupaju u vezi sa prekršajem, definisani su relevantnim zakonom o prekršajima. Jedino zakonom ovlašteni javni organi mogu utvrditi postojanje prekršaja, te preduzimati potrebne službene radnje u cilju osiguranja dokaza i sankcionisanja počinioca prekršaja. Kada su u pitanju prekršaji iz oblasti saobraćaja, utvrđivanje i sankcionisanje prekršaja, uglavnom, je u nadležnosti ministarstava unutrašnjih poslova, u skladu sa njihovom teritorijalnom nadležnošću. Imajući u vidu navedeno, ministarstva unutrašnjih poslova obrađuju lične podatke počinioca prekršaja u skladu sa članom 6. tačka a) Zakona.

    Promo:

    Ukoliko vi želite da se spasite optužbi za prekršaje koje niste počinili, najjednostavnije ćete to uraditi tako što ćete koristiti uređaje koji snimaju dok vozite, dashcam.

    Ukoliko izvršite kupovinu sa linka, osiguravate se od neosnovanih optužbi i podržavate rad Pravnog bloga.

    Ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život, građani mogu prijaviti počinjenje prekršaja nadležnom organu i dostaviti dokaze kojima raspolažu u vezi sa tim, kao što je snimak saobraćajnog prekršaja napravljen privatnim mobilnim telefonom.

    Međutim, to podrazumijeva snimke koji su prikupljeni u pojedinačnim slučajevima, a ne namjerna i obimna snimanja od strane građana, napravljena u cilju prijavljivanja što većeg broja počinioca prekršaja i njihovog sankcionisanja, što je zakonska nadležnost ministarstva unutrašnjih poslova.

    Dakle, snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju prilikom činjenja prekršajne radnje i dostavljanje takvog snimka nadležnom ministarstvu unutrašnjih poslova na nadležno postupanje predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, koja je prihvatljiva u slučaju ispunjenja uslova iz člana 6. tačka e) Zakona.

        

  • Kako postati advokatski pripravnik

    Kako postati advokatski pripravnik

    Zakon o advokaturi u FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/02, 29/03, 18/05, 68/05 i 42/11) propisuje da se advokatski pripravnik osposobljava za samostalno obavljanje advokatske djelatnosti i stručno osposobljava radi polaganja pravosudnog ispita, radom na pravnim poslovima u advokatskoj kancelariji, zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili advokatskom društvu. Ono što pravnike zanima jeste kako postati advokatski pripravnik.

    Sadržaj članka:

    Kako se stiče svojstvo advokatskog pripravnika

    Advokatski pripravnik ima advokata – principala koji je upisan u Imenik advokata i koji ima najmanje pet godina radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita.

    Svojstvo advokatskog pripravnika stiče se upisom u Imenik advokatskih pripravnika Federalne advokatske komore, po istom postupku predviđenim za upis u Imenik advokata.

    Ko ima pravo na upis u Imenik advokatskih pripravnika

    Pravo na upis ima ona osoba koja ispunjavaju slijedeće uvjete:

    1. da je državljanin Bosne i Hercegovine;
    2. da je diplomirao na pravnom fakultetu na teritoriji Bosne i Hercegovine ili da je diplomirao na bilo kojem pravnom fakultetu u bivšoj Socjalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji do 22. maja 1992. godine, a ako je diplomirao na pravnom fakultetu u nekoj stranoj državi shodno se primjenjuje član 18, stav 1, tačka 3. Zakona o advokaturi u FBiH.
    3. da posjeduje dokaz da će se zasnovati radni odnos sa advokatom koji ispunjava uslove iz Zakona

    Radno pravni status advokatskog pripravnika

    Advokatski pripravnik zasniva radni odnos i ima ista prava i dužnosti kao i pripravnik zaposlen u pravosudnim i upravnim organima.

    Odredbe ovog zakona o upisu u Imenik advokata, pravima i dužnostima advokata, čuvanju advokatske tajne, o privremenoj zabrani odnosno prestanku prava na vršenje advokatske djelatnosti shodno se primjenjuju i na advokatske pripravnike.

    Advokatski pripravnici obično se primaju u radni odnos putem javnog oglasa za posao.

    Koje poslove radi advokatski pripravnik

    U okviru poslova koje obavlja, između ostalog, advokatski pripravnik:

    • Obavlja jednostavne pravne poslova pod nadzorom advokata.
    • Priprema pravne analize i mišljenja, predlaganje mogućih rješenja.
    • Zastupanje klijenata i njihovo zastupanje pred sudovima i državnim tijelima (pod određenim uslovima)
    • Pohađanje stručnih seminara u organizaciji advokatske komore i fizičkih osoba.

    Plaća advokatskog pripravnika

    U skladu sa informacijama koje su nam bile dostupne i koje smo mogli pronaći na internetu, plaća advokatskih pripravnika i generalno plaće u oblasti prava se kreću u određenom rasponu.

    Svrha instituta advokatski pripravnik

    Advokatski pripravnik se u svom radu bazira na izvore prava poput ustava, zakona, podzakonskih akata, pravnih običaja, pravnih načela, a moguće je i da se specijalizuje za neku od mnogobrojnih grana prava, u skladu sa radnom sredinom u kojoj se nalazi.

    Advokatski pripravnik je pravnik koji će proučavajući način na koji radi advokat, a njegov mentor, doći do zaključka na koji način on tretira zakone relevantne za određeni predmet, kao i ostale slučajeve za koje je potrebno određeno iskustvo u skladu sa pravnom praksom i postupanjem u sličnim situacijama.

    Uz saglasnost stranke, advokatski pripravnik može da prisustvuje i iznošenju podataka koje je advokat prikupio svojim strankama, a i suđenju.

    Većinom se poslovi obavljaju u radnim prostorijama advokata u radnom vremenu koje je ranije određeno. Imajući u vidu prirodu i složenost poslova, radno vrijeme može biti i fleksibilno, a u zavisnosti od potreba predmeta, odnosno stranaka u postupku.

    Osobine potrebne za obavljanje poslova

    Sve osobine koje su korisne za obavljanje drugih poslova, poput kreativnosti, spremnosti za učenje, fleksibilnosti, spremnosti za prihvatanje i prevazilaženje ličnih slabosti, od koristit su i pri obavljanju poslova advokatskog pripravnika.
    Advokatski pripravnik je diplomirani pravnik, ali ne mora imati položen Pravosudni ispit, tako da i oni bez iskustva imaju realnu šansu da se zaposle i dokažu se pri obavljanju poslova, a kasnije eventualno i u smostalnom radu.

    Šta nakon završenog pripravničkog staža

    Nakon što postanu advokatski pripravnici, brišu se iz Imenika advokatskih pripravnika prestankom ugovora o radu, na zahtjev advokatskog pripravnika, izricanjem disciplinske mjere kojom se advokatskom pripravniku zabranjuje obavljanje djelatnosti, smrću advokatskog pripravnika, ako bez opravdanog razloga ne izvršava djelatnost advokatskog pripravnika neprekidno duže od 60 dana, ako ne položi pravosudni ispit ni nakon isteka dvije godine po sticanju uvjeta za polaganje ispita, ili ako se u roku od dvije godine od dana položenog pravosudnog ispita ne upiše u Imenik advokata.

    Advokatski pripravnici se obavezno udružuju u Organizaciju advokatskih pripravnika u okviru Federalne advokatske komore. Organizacija advokatskih pripravnika učestvuje u radu organa Federalne advokatske komore kao i regionalnim komorama sa pravima i obavezama određenim ovim zakonom i važećim Statutima.

    Na zahtjev advokata-principala i advokatskog pripravnika, odgovarajući organ Federalne advokatske komore, ukoliko je zahtjev opravdan, može produžiti trajanja statusa advokatskog pripravnika za još jednu godinu.

    Pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom, te ako drugim zakonima nije drugačije određeno, advokatski pripravnici mogu vršiti pružanje pravne pomoći. Ovdje je značajno naglasiti da je u skladu sa članom 377. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine propisano da “Ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašćeno za nagradu bavi ukazivanjem pravne pomoći, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.”

    U zastupanju stranke advokata može zamijeniti drugi advokat, a uz uvjete predviđene zakonom i advokatski pripravnik koji radi u njegovoj kancelariji, osim ako se stranka izričito tome protivi.

    Disciplinska odgovornost advokata i advokatskih pripravnika


    Advokati, koji obavljaju djelatnost advokata kao pojedinci, u zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili advokatskom društvu kao i advokatski pripravnici individualno su odgovorni za savjesno vršenje svoje djelatnosti i čuvanje ugleda advokature.

    Ko ima pravo pokrenuti disciplinski postupak

    Svako ima pravo pokrenuti disciplinski postupak protiv advokata podnošenjem prijave disciplinskom tužiocu regionalne komore.

    Disciplinski postupak protiv advokata i advokatskih pripravnika utvrđen opštim aktima Federalne advokatske komore će uključivati pravo da se bude obaviješten o činjeničnom i pravnom sadržaju optužnog akta, pravo na pravičan postupak, pravo na prisustvovanje bilo kojem ročištu, pravo da se brani protiv optužbi sa pravnim zastupnikom po izboru, pravo na pokretanje postupka preispitivanja odluke disciplinskog organa Federalne advokatske komore pred nadležnim sudom.

    Disciplinski postupak mora biti pravičan i transparentan, a pri izricanju disciplinske mjere mora biti uvažen princip proporcionalnosti.

    Šta je teža povreda dužnosti advokata i advokatskog pripravnika

    Pod težom povredom dužnosti urednog obavljanja djelatnosti i čuvanja ugleda advokature smatra se svako teže narušavanje dužnosti, ugleda i advokatskog kodeksa etike, a naročito:

    • očigledno nesavjesno obavljanje djelatnosti advokata ili advokatskog pripravnika,
    • bavljenje poslovima koji su nespojivi sa ugledom i nezavisnošću advokature,
    • povreda dužnosti čuvanja advokatske tajne, i
    • zahtijevanje naknade veće od propisane Tarifom ili od ugovorene.

    Šta je lakša povreda dužnosti advokata i advokatskog pripravnika

    Lakše povrede dužnosti urednog izvršavanja djelatnosti i čuvanja ugleda advokature su sve povrede koje u sebi ne sadrže elemente teže povrede urednog obavljanja djelatnosti i čuvanja ugleda advokature.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ko može polagati Pravosudni ispit

    Ko može polagati Pravosudni ispit

    Pravosudni ispit je stručni ispit koji polažu diplomirani pravnici. Pravosudni ispit se polaže radi sticanja uslova za obavljanje poslova i zadataka čije je vršenje uslovljeno Pravosudnim ispitom. Međutim, često se postavlja pitanje ko može polagati Pravosudni ispit.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o pravosudnom ispitu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95, 35/98 i 29/03), ispit mogu polagati lica koja su kao diplomirani pravnici radili najmanje dvije godine na pravnim poslovima u sudu, tužilaštvu, pravobranilaštvu ili u advokatskoj kancelariji, kao i diplomirani pravnici koji su po ranijim propisima radili najmanje dvije godine u redovnom ili vojnom sudu, javnom ili vojnom tužilaštvu i javnom ili vojnom pravobranilaštvu.

    Odgovor na jedno od najčešćih pitanja je: u skladu sa posljednjim izmjenama i dopunama zakona, u Zakonu o pravosudnom ispitu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/95 i 35/98) član 2. mijenja se i glasi:
    “Ispit mogu da polažu lica koja su kao diplomirani pravnici radila najmanje dvije godine na pravnim poslovima.
    Pod uslovom iz stava 1. ovog člana ispit mogu da polažu i pripravnici volonteri.”

    Prijava za polaganje Pravosudnog ispita

    Prijava za polaganje pravosudnog ispita podnosi se neposredno ili poštom Federalnom ministarstvu pravde. Uz prijavu kandidat podnosi dokaze o završenom Pravnom fakultetu (ovjerena kopijadiplome) i provedenom radu na pravnim poslovima. Uvjerenje o provedenom radu za pripravnike volontere izdaje predsjednik suda, odnosno advokatska komora kod koje je osoba upisana u imenik kao odvjetnički pripravnik.

    Ispit se polaže u okviru Programa pravosudnog ispita (“Službene novine Federacije BiH”, broj 28/16) koji sadrži pravne izvore i literaturu za svaki predmet iz člana 4. stav 4. Zakona o pravosudnom ispitu. Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koje se sastoji od predsjednika i četiri člana sa liste ispitivača, a imenuje je federalni ministar pravde.

    Programom pravosudnog ispita utvrđeno je gradivo, pravni izvori i literatura na osnovu kojih se polaže pismeni i usmeni dio pravosudnog ispita pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita. Pismeni dio polaže se iz krivičnog i građanskog odnosno porodičnog prava, a usmeni dio iz krivičnog (materijalnog i procesnog), građanskog (materijalnog i procesnog), porodičnog, privrednog, upravnog i radnog prava, zatim iz ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

    Pravilnikom o naknadama za rad u povjerenstvu za polaganje pravosudnog ispita federalnog ministra pravde broj 01-2-814/17 od 23.02.2017.godine uplaćuje se naknada za polaganje pravosudnog ispita u sljedećim iznosima

    Cijena polaganja Pravosudnog ispita


    880,00 KM – cijeli ispit
    440,00 KM – popravni ispit iz dva predmeta s JEDNIM PISEMNIM RADOM
    400,00 KM – popravni ispit iz dva predmeta bez pismenog rada
    300,00 KM – popravni ispit iz jednog predmeta s pismenim radom
    250,00 KM – popravni ispiti iz jednog predmeta bez pismenog rada


    Primatelj:  Jedinstveni račun trezora Federacije BiH (Federalno ministarstvo pravde)

    Račun primatelja broj:     102-050-00001066-98 kod Union banke

    Iznos uplate: 880,00 KM

    Svrha doznake:           Polaganje pravosudnog ispita (Komisija za polaganje pravosudnog ispita)
    Vrsta prihoda:               722591
    Općina:                             077
    Proračunska/budžetska organizacija: 1501001
    U polje „poziv na broj“ obavezno upisati broj:  3005224300

    Uplata se vrši nakon što kandidat primi obavijest o terminu polaganja ispita, a dokaz o uplati se predaje sekretaru Komisije neposredno prije pristupanja pismenom dijelu ispita.