Sudska odluka kojom je potvrđena prvostepena presuda protiv optuženog iz Lukavca, kojom mu je izrečena kazna zatvora od 20 godina za ubistvo iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, ponovo je ušla u fokus javnosti jer govorimo o krivičnom postupku bez pronađenog tijela žrtve. Popularna izreka „no body, no crime“ često se koristi u medijima i u narodu kao da je pravilo. U prevodu, ako nema leša, nema ni krivičnog djela. To je mit. U stvarnosti to znači da odsustvo tijela značajno otežava dokazivanje smrti i krivičnog djela, ali ne isključuje ga automatski.
Krajem jula 2023. u naselju Tumare kod Lukavca, oštećena je devetdesetogodišnja J. Đ., a optuženi je navodno ušao u kuću, zadao povrede koje su dovele do krvarenja i smrti, pa je tijelo zatim premješteno i sakriveno. Tijelo do danas nije pronađeno.
Ove bitne okolnosti su javno objavljene u medijskim izvještajima.
Pravno pitanje koje se postavlja jeste: može li se neko osuditi za ubistvo ako nije pronađeno tijelo?
Odgovor u teoriji je jasan, može, ali samo pod veoma strogim uslovima. Krivično procesno pravo FBiH priznaje slobodnu ocjenu dokaza sudova. Sud nije vezan za jedan dokazni element, ali postupak ne smije rezultirati osudom ako ostane razumna sumnja.
Drugim riječima, odsustvo tijela nije pravna prepreka samo po sebi, ali povećava teret za tužilaštvo da izgradi koherentan, zatvoren lanac indicija.
Tok predmeta
Šta se u praksi desilo u ovom predmetu? Iz saopćenja i medijskih izvještaja jasno je da su istragu vodili Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona i policijski organi, uz angažman forenzičkih timova Federalne uprave policije i Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja Ministarstva sigurnosti BiH.
Prema dostupnim izvorima, pred sudom je izveden „čvrst i međusobno povezan lanac dokaza“: materijalni tragovi, forenzički nalazi i svjedočenja koja su, po ocjeni suda, isključila razumnu sumnju u pogledu da li je do smrti došlo i ko je za to odgovoran. To je srž razloga zašto je sud mogao potvrditi prvostepenu odluku uprkos nepostojanju leša.
Međutim, određena pitanja treba postaviti: koji su konkretniji forenzički nalazi povezali optuženog sa smrću? Postoje li alternativni načini na koje bi se događaj mogao tumačiti? Jesu li izvedeni nalazi temeljeni na zakonito prikupljenim dokazima, i jesu li svi vještački nalazi imali dovoljno metodološko utemeljenje?
Sudske osuđujuće presude bez tijela obično počivaju na kombinaciji DNK tragova, tragova krvi, digitalnih tragova (lokacija mobitela, snimci), vještačenja koja isključuju nesretne okolnosti i slučajnost i svjedočenja koja međusobno nisu u nesaglasnosti. Izvještaji o ovom predmetu ukazuju na upravo takvu kombinaciju, ali dok nam obrazloženje presude ne bude dostupno, neke pojedinosti moraju sačekati na analizu.
Značaj presude u slučaju kada nema tijela
Pravni i društveni učinak ove presude je dvostruk.
S jedne strane, predstavlja snažnu poruku da savremena forenzika i pažljivo prikupljeni indirektni dokazi mogu nadomjestiti odsustvo direktnog fizičkog dokaza, što olakšava procesuiranje teških djela čiji tragovi mogu biti uklonjeni.
S druge strane, takve presude povećavaju odgovornost sudova i tužilaštava da u obrazloženju transparentno pokažu kako su isključene sve razumne alternative i kako je dostignut visok stepen uvjerenja suda.
Za pravnike i praktičare ovo je podsjetnik na važnost suštine nad formom. Tražiti tijelo nije šablon za uspjeh istrage, ali bez pouzdanih indicija istraga je osuđena na neuspjeh.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Visina advokatske nagrade i naknade troškova u Federaciji Bosne i Hercegovine uređena je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Ako advokat i stranka ne zaključe pisani ugovor koji im daje mogućnost da odrede veću naknadu, primjenjuju se pravila Tarife. Pravimo pregled i objašnjavamo koliko košta zastupanje u parničnom postupku.
Kao osnovica za obračun nagrade u parničnom postupku primjenjuje se sljedeća tabela:
0,00 KM
5 000,00 KM
80 bodova
5 000,01 KM
10 000,00 KM
120 bodova
10 000,01 KM
30 000,00 KM
240 bodova
30 000,01 KM
50 000,00 KM
360 bodova
50 000,01 KM
75 000,00 KM
480 bodova
75 000,01 KM
100 000,00 KM
600 bodova
preko 100 000,00 KM
600+ (*)
* 600 + 4 boda za svakih započetih 1 000,00 KM ali ne više od 3 000 bodova, odnosno 5 000 bodova u privrednim sporovima
Primjer: ako je vrijednost spora 20.000 KM, osnovica je 240 bodova × 5,60 KM = 1.344 KM.
Posebna pravila za komunalne i slične sporove
Kao osnovica za obračun nagrade u parničnom postupku koji se vodi u postupcima naplate komunalnih usluga, isporuke vode, struje, toplotne energije, telekomunikacijskih usluga, usluga odvoza smeća, pričuve i održavanja zgrada, te naplate bilo koje vrste taksi primjenjuje se sljedeća tabela:
0,00 KM
100,00 KM
30 bodova
100,01 KM
500,00 KM
40 bodova
500,01 KM
1 000,00 KM
50 bodova
1 000,01 KM
5 000,00 KM
70 bodova
5 000,01 KM
20 000,00 KM
100 bodova
preko 20 000,01 KM
120 bodova
Primjer: za spor vrijednosti do 500 KM nagrada je 40 bodova, tj. 224 KM.
Koliko advokat dobija za pojedine radnje
Na osnovicu iz člana 15 ili 16 primjenjuju se koeficijenti:
100% nagrade – za tužbu, odgovor na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, žalbe na rješenja o osiguranju i sl.
150% nagrade – za žalbu protiv presude, zastupanje pred drugostepenim sudom, vanredne pravne lijekove.
200% nagrade – za međunarodnu arbitražu i složene pravne prijedloge.
75% nagrade – za odgovore na žalbe, prijedloge za osiguranje dokaza, očevid.
50% nagrade – za obrazložene podneske, žalbe protiv rješenja, pristup na odgođeno ročište.
25% nagrade – za izgubljeno vrijeme kad je ročište otkazano manje od 24 sata ranije.
Ako vrijednost spora nije određiva (npr. razvod, utvrđivanje očinstva, smetanje posjeda, radni odnosi), smatra se da vrijednost predmeta iznosi 10.001 KM.
Na osnovu toga advokatu pripada nagrada od 240 bodova. Za druge neprocjenjive predmete, Tarifa propisuje:
prvostepeni postupak = 120 bodova,
drugostepeni postupak = 180 bodova,
vanredni pravni lijekovi = 240 bodova.
Ostali postupci
Za podneske i zastupanje u postupcima koji prethode sudskom (npr. zahtjevi za naknadu štete, opomene dužnicima, postupci koji prethode izvlaštenju), nagrada iznosi 50% osnovice.
Napomena za iznose preko 100.000 KM: osnovica = 600 bodova + 4 boda za svaki započeti 1.000 KM preko 100.000 KM; maksimalno do 3.000 bodova (u privrednim sporovima do 5.000 bodova).
Tabela B — Parnice za komunalne i slične potraživanja
Vrijednost spora
Bodovi
Osnovica (KM)
do 100,00 KM
30
168,00 KM
100,01 – 500,00 KM
40
224,00 KM
500,01 – 1.000,00 KM
50
280,00 KM
1.000,01 – 5.000,00 KM
70
392,00 KM
5.000,01 – 20.000,00 KM
100
560,00 KM
preko 20.000,00 KM
120
672,00 KM
(Za navedene osnovice isti su procentni koeficijenti za pojedine radnje: 100% tužba, 150% žalba, 50% obrazloženi podnesak itd.)
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Možda neko misli da ignorisanjem pošiljke sa suda problem nestaje. Međutim, zakonska rješenja svih modernih pravnih sistema predviđaju niz mehanizama koji omogućavaju da pismeno bude uručeno ili da se smatra uručenim čak i kada ga fizički niste primili. Razumijevanje tih pravila štiti vas od iznenađenja i neželjenih posljedica. Odgovor na pitanje “Mogu li izbjeći sudski poziv?” je ne.
Pismena su u pravu svi službeni dokumenti koje neki organ šalje građanima tokom postupka. To mogu biti pozivi, odluke ili obavijesti, ali zajedničko im je da su to dokumenti koji vam stižu „službeno“ i koje ne možete ignorisati. To zbog toga jer od trenutka dostave proizvode pravne posljedice. U ovom slučaju, to je svaki dopis suda kojim vas on zvanično uključuje u postupak ili vas obavještava o nekoj odluci.
Pismena mogu stizati preko pošte, preko ovlaštene pravne osobe za dostavu ili preko ovlaštene službene osobe suda. Dostavljač mora, na zahtjev, dokazati svoj identitet. To znači da postojanje formalnog kanala dostave otežava proizvoljno izbjegavanje prijema. Sudska policija ili službena osoba suda mogu pomoći pri uručenju kada je to potrebno.
Gdje i kada se uručenja mogu obaviti
Dostava se može obaviti svakim danom i u bilo koje vrijeme. To može biti u stanu ili na radnom mjestu, kao i u sjedištu organa ili u sudu ako vas tamo zateknu.
Ako je uručenje lično, zakon dopušta da se pismeno uruči i na mjestu koje nije vaš dom. To pod uslovom da se osoba kojoj se dostavlja lično preda pismeno.
Ova odredba postoji da bi se onemogućilo izbjegavanje suda samo time što vas nema kod kuće ili što ne želite primiti pismeno na jednoj adresi. Time se štiti efikasnost postupka i sprječava zloupotreba. U suprotnom bi bilo dovoljno da osoba „ne bude kod kuće“ kako bi postupak bio zaustavljen ili se odugovlačio.
Šta se događa ako vas nema na adresi ili se pokušaj uručenja ne uspije
Ako dostavljač ne zatekne osobu, postupak predviđa da se ostavi obavijest u stanu ili se pismeno pribije na vrata sa podacima kada i gdje pismeno može biti preuzeto u sudu.
U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
Ako pismeno ne bude preuzeto u predviđenom roku, dostava se smatra obavljenom istekom roka od 15 dana od dana ostavljanja obavijesti ili od dana objave na oglasnoj ploči suda, zavisno od okolnosti.
Kod tužbe, ako se ne može utvrditi nova adresa, pismeno se može objaviti i u dnevnim novinama, pri čemu troškove objave snosi tužilac, a ako on to ne učini u roku koji sud odredi, tužba se može odbaciti.
Dostava preko druge osobe, susjeda ili člana domaćinstva
Zakon omogućava da pismeno bude predato odraslom članu domaćinstva, susjedu ili zaposleniku na radnom mjestu ukoliko vas nema, uz obavezu da ti primatelji pismeno predaju vama.
Ako je pismeno predato osobi koja je stranka u istom sporu kao protivnik, takva dostava se smatra neurednom.
Dakle, pokušaj da „preusmjerite“ dostavu preko treće osobe često neće onemogućiti pravne posljedice i može biti rizičan pokušaj izbjegavanja.
Odbijanje prijema
Ako vi, član domaćinstva ili ovlaštena osoba odbije primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u prostoriji ili pribiti na vrata, zabilježiti razloge odbijanja i time se smatra da je dostava obavljena.
Aktivno odbijanje prijema obično ne rješava problem, ono pruža osnov za zakonsku tvrdnju da ste bili uredno obaviješteni.
Šta ako odbijete potpisati?
Potpis na dostavnici potvrđuje prijem, ali ako odbijete potpisati, dostavljač će to zabilježiti zajedno sa datumom i satom, i dostava će se i dalje smatrati izvršenom.
Ako je osoba nepismena ili ne može potpisati, dostavljač će navesti razlog. Ukoliko je dostava obavljena drugoj osobi umjesto vama, na dostavnici će biti naznačen odnos te osobe prema vama.
Ako je na dostavnici netačno ili nečitko naznačen datum dostave ili je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.
Dostava putem advokata, punomoćnika i sudskih pretinaca
Ako vas zastupa zakonski zastupnik ili punomoćnik, dostava se obavlja njemu i time je uredna. Advokat može primiti pismena i kroz svoje kancelarijske saradnike.
Sud može omogućiti da pismena budu položena u posebne pretince, odakle ih preuzimate u roku od osam dana; ako ne preuzmete, dostava se smatra obavljenom poslije isticanja roka.
Posebne situacije: vojska, zatvori, pravne osobe i inostranstvo
Dostava službenicima vojske, policije i osobama u prijevozu može se obaviti preko zapovjedništva, a zatvorenicima preko uprave zatvora.
Pravnim osobama pismena se predaju ovlaštenim licima ili zaposlenicima na adresi poslovne jedinice relevantnoj za spor.
Dostava u inostranstvu se obično obavlja diplomatskim putem ili kroz konzularna predstavništva.
To znači da ni odsustvo iz države ili specifična funkcija osobe ne garantuje izbjegavanje dostave.
Obaveza da sud obavijestite o promjeni adrese i posljedice njenog neispunjavanja
Ako promijenite adresu tokom postupka ili u roku od šest mjeseci nakon pravomoćnosti presude, dužni ste odmah obavijestiti sud.
Ako to ne učinite, sud može odrediti da daljnje dostave budu vršene objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i takva dostava smatra se obavljenom nakon 15 dana od objave.
Dakle, neobavještavanje suda može vas koštati mogućnosti da na vrijeme preuzmete pismena i reagujete.
Praktični savjeti kako postupiti da ne pogoršate situaciju
Prvi korak je provjeriti adresu na koju je pismeno upućeno i imate li zakonski osnov da zahtjevate da vam se pismena dostavljaju na drugu adresu ili preko punomoćnika.
Ako ste odsutni duže vrijeme, imenovanje punomoćnika za primanje pismena ili dogovor sa zastupnikom može spriječiti objavu i sudske troškove.
Ako primite obavijest da je pismeno ostavljeno ili pribijeno na vrata, odmah provjerite u kojem roku ga preuzeti u sudu.
Odbijanje prijema rijetko pomaže, obično samo ubrzava pravne posljedice. Ako postoji dilema oko urednosti dostave ili njenog načina, konsultujte advokata koji može provjeriti dostavnicu i okolnosti uručenja te eventualno osporiti neurednu dostavu.
Pokušaj da se izbjegne sudski poziv najčešće je nemoguć i može dovesti do toga da sud smatra da ste bili uredno obaviješteni, čak i bez vašeg potpisa.
Najmudrije je postupiti pravovremeno. Osigurati da sud zna vašu tačnu adresu, imenovati punomoćnika ako ste odsutni, ili čim dobijete obavijest reagovati kako biste sačuvali prava i rokove.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Dugo godina pravosuđe u Bosni i Hercegovini bilo je kritikovano zbog zatvorenosti, sporosti i nedostatka javne kontrole. Građani su najčešće dobijali šture informacije iz zvaničnih izvještaja, bez mogućnosti da na jednostavan način provjeri efikasnost sudova. Sada se to mijenja.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je 2. juna 2025. pokrenulo interaktivnu platformu koja pruža javnosti uvid u stvarne pokazatelje rada svih sudova u zemlji. Ova platforma nije rezervisana samo za pravne stručnjake. Ona je jednostavna, pregledna i dostupna svakome.
Platforma funkcioniše kao interaktivna mapa, uz mogućnost pretrage i filtriranja po raznim kriterijima. Omogućava korisnicima da brzo pronađu sud koji ih zanima i da vide koliko je efikasan u rješavanju predmeta, da li radi u skladu s planiranim normama, te koliko košta obrada jednog predmeta.
Ono što ovu platformu čini posebno značajnom jeste to što omogućava poređenje podataka kroz četiri posljednje godine. Građani tako mogu vidjeti da li pravosuđe napreduje, stagnira ili nazaduje, i to bez tumačenja komplikovanih izvještaja i tabela.
Kada se institucije znaju da ih javnost prati, raste i njihova odgovornost. Pravosudni sistem više ne može da se skriva iza zatvorenih vrata. Svaki sud je sada pod povećalom podataka koji su javno dostupni, što jača povjerenje građana, ali i pritisak da se rezultati rada poboljšaju.
Posebno je važno naglasiti da su ovi podaci redovno ažurirani i da dolaze direktno iz sistema upravljanja predmetima u sudovima, što dodatno garantuje njihovu tačnost i vjerodostojnost.
Podrška evropskih institucija kao garant kredibiliteta
Ovaj projekat razvijen je uz podršku Evropske unije i Komisije za efikasnost pravosuđa Vijeća Evrope (CEPEJ), što mu daje dodatnu institucionalnu težinu. Time se BiH svrstava među zemlje koje konkretno rade na transparentnosti i modernizaciji pravosuđa, ne samo deklarativno.
Platforma je dostupna na službenoj stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, u sekciji “Servisi za građane”. Dovoljan je jedan klik na “Interaktivna mapa o radu sudova” kako biste ušli u svijet podataka koji ranije nisu bili lako dostupni.
Pregled je jednostavan. Unosite općinu ili sud koji vas zanima, birate godinu i kriterije, a sistem vam odmah prikazuje jasne vizualne prikaze rezultata. Sve je prilagođeno i onima koji nisu pravnici, jer je cilj da svaki građanin može razumjeti gdje stoji njegovo pravosuđe.
Otvoreni pristup podacima jača povjerenje javnosti i doprinosi izgradnji pravosudnog sistema koji djeluje u interesu svih građana Bosne i Hercegovine.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata donosi nove cijene advokatskih usluga. Objavljena je u Službenim novinama FBiH broj 43/25, a stupila je na snagu 11. juna 2025. godine. Njome se uređuje koliko advokat može naplatiti za svoj rad, od izrade tužbi i žalbi, do zastupanja na ročištima i savjetovanja s klijentima. Za građane i firme, ova tarifa ima konkretne posljedice. Cijene će biti visočije, ali od sada će biti jasnije koliko koji pravni postupak može koštati, a advokati će imati jasne smjernice za obračun.
Nije moguće obuhvatiti analizu cjelokupne Tarife u jednom članku, ali ovje možete naći osnovne informacije o cijenama, te informacije o tome koje su osnovne novine u odnosu na ono što je propisivalastara Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.
Kolika je vrijednost boda i kako se računa advokatska naknada?
Jedan od ključnih elemenata nove tarife je vrijednost boda koji sada iznosi 5,60 KM. Svaka advokatska radnja, bilo da se radi o pisanju podneska, žalbe ili sudjelovanju na ročištu, nosi određen broj bodova, koji se množi sa iznosom boda.
Naprimjer, za odbranu optuženog u predmetu sa zaprijećenom kaznom do 3 godine, advokatu pripada 120 bodova. Kada se to pomnoži sa 5,60 KM, ukupna nagrada iznosi 672 KM.
Koje su najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu?
Nova advokatska tarifa iz juna 2025. godine predstavlja sveobuhvatno redefinisanje sistema nagrađivanja i obračuna troškova za rad advokata u Federaciji BiH.
U nastavku izdvajamo najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu:
Detaljna sistematizacija svih vrsta pravnih postupaka
Tarifa sada jasno razdvaja i obrađuje svaki tip postupka, krivični, prekršajni, parnični, izvršni, upravni, vanparnični, zemljišnoknjižni, stečajni, disciplinski i drugi.
Za svaku pravnu radnju, poput izrade tužbe, žalbe, zastupanja na ročištu, propisan je tačan broj bodova, što omogućava precizniji i objektivniji obračun nagrade.
Za predmete koji su naročito obimni ili pravno zahtjevni, advokat ima pravo na paušalnu nagradu. Ta nagrada može biti veća od uobičajene, ali ne smije premašiti dvostruki iznos propisane nagrade za tu vrstu postupka (član 12. Tarife).
Ovo ukazuje na to da je prepoznat dodatni napor i kompleksnost u obradi složenih predmeta.
Uvećanja za rad u posebnim okolnostima
Rad u pritvorskim predmetima, van radnog vremena, vikendom ili praznicima, dodatno se vrednuje. Konkretno:
Ako je radnja obavljena u neradni dan ili izvan radnog vremena, nagrada se uvećava za 25% (član 10).
Ako se radi o pritvorskim predmetima, svakom radnjom nagrada se takođe uvećava za 25% (član 9).
Angažman istražitelja ili stručnjaka takođe nosi dodatnih 20% po radnji.
Prava fleksibilnost u dogovoru sa klijentom
Advokat i stranka mogu ugovoriti posebnu naknadu, mimo Tarife, ali isključivo u pisanoj formi (član 37). Ugovorena nagrada može biti:
po satu (uz slobodno ugovaranje cijene),
fiksna suma za određeni posao,
mjesečni iznos za kontinuirano angažovanje,
postotak uspjeha u sporu (maksimalno 30%),
kombinacija navedenog,
ili prema tarifi strane države ako je to primjenjivo.
Kako se obračunava advokatska nagrada u parničnim sporovima?
U parničnim postupcima, osnovica za obračun nagrade zavisi od vrijednosti spora. Naprimjer:
Za sporove do 5.000 KM osnovna nagrada je 80 bodova.
Za sporove preko 100.000 KM osnovica je 600 bodova, uvećana za 4 boda na svakih dodatnih 1.000 KM.
Na ovaj način, visina advokatske naknade proporcionalna je složenosti i vrijednosti predmeta.
Advokat koji obavlja poslove izvan sjedišta svog ureda ima pravo na dodatnu naknadu troškova, a nova tarifa precizno propisuje koji su to troškovi i kako se obračunavaju (član 40):
Troškovi prijevoza
Ako advokat koristi vlastiti automobil, ima pravo na naknadu u visini 35% važeće cijene benzina 95 po svakom pređenom kilometru. Alternativno, ukoliko koristi drugo prijevozno sredstvo (npr. autobus, voz, avion), ima pravo na refundaciju stvarne cijene karte.
Dnevnice
Ukoliko boravak van ureda traje više sati ili cijeli dan, advokat ima pravo na dnevnicu. Visina dnevnice iznosi 10% prosječne neto plaće u Federaciji BiH, prema posljednjem objavljenom kvartalnom izvještaju Federalnog zavoda za statistiku.
Smještaj i višednevni boravak
Kada je zbog prirode posla potrebno prenoćiti, advokatu pripada:
dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
trošak smještaja u hotelu kategorije četiri zvjezdice (4*), te
dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
Usvajanjem nove advokatske tarife, građani i privredni subjekti u Federaciji BiH dobili su jasniji i predvidiviji okvir kada je riječ o cijenama advokatskih usluga. Tarifa donosi veću pravnu sigurnost, transparentnost i standardizaciju, ali istovremeno, u većini slučajeva, dovodi do povećanja troškova pravne zaštite.
Za građane, to znači da će sada unaprijed moći procijeniti okvirni trošak pojedine pravne usluge, jer su sve vrste postupaka detaljno razrađene i svaka radnja tačno vrednovana u bodovima. Više nema prostora za nerealna očekivanja ili nejasne račune. Svaki podnesak, ročište, savjet ili žalba ima svoju jasno definisanu cijenu.
Za firme, naročito one koje redovno koriste pravne usluge, recimo u postupcima naplate potraživanja, javnim nabavkama ili registraciji promjena u sudskom registru, tarifa pruža osnov za efikasnije planiranje budžeta za pravne usluge. Međutim, treba biti svjestan da novi sistem donosi realno viši nivo naknada, kako zbog povećanja vrijednosti boda koji sada iznosi 5,60 KM, tako i zbog šireg spektra radnji koje se posebno tarifiraju.
S druge strane, advokatima je omogućena veća fleksibilnost. Mogu sa strankama pisanim putem ugovoriti drugačije načine plaćanja po satu, fiksno, mjesečno ili prema uspjehu u postupku. Ipak, osnovna tarifa ostaje temeljni standard, posebno u postupcima pred sudovima i upravnim organima.
Preuzmite novu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata
Nova advokatska tarifa za 2025. godinu predstavlja korak naprijed u regulisanju advokatske profesije u FBiH. Također, predstavlja i poskupljenje advokatskih usluga. Sa jasno definisanim pravilima, cijenama i mogućnostima ugovaranja, stvara se ravnoteža između zaštite prava klijenata i pravične naknade za rad advokata.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
„Advokat garantuje uspjeh u postupku“. Ovo nije samo obična fraza, već tvrdnja koju nam je nedavno saopštio jedan od naših čitatelja, zbunjen savjetom koji je dobio od svog pravnog zastupnika. Iako mnogima samouvjerenost i obećanja zvuče ohrabrujuće, otvaraju se ozbiljna pitanja. Da li advokat zaista smije davati takva obećanja, šta kaže etički kodeks, i kako građani mogu razlikovati profesionalan pristup od nerealnih obećanja? U ovom tekstu razmatramo zašto garancije u pravu nisu samo nepoželjne, već mogu biti i kažnjive.
Kada se neko suoči s tužbom, krivičnim postupkom, razvodom, sporom oko imovine ili bilo kakvom pravnom dilemom, ulazi u prostor nepoznatog. Pravni jezik, sudska procedura, trajanje procesa, troškovi, pa čak i ponašanje druge strane, sve to može izazvati stres i anksioznost.
U takvim okolnostima, ljudi prirodno traže sigurnost. Traže čvrsto tlo pod nogama. Pitanje „možete li mi garantovati da ću dobiti?“ najčešće ne dolazi iz pohlepe ili nepoštovanja. Ono dolazi iz straha od poraza i posljedica.
Advokat tada postaje simbol zaštite, neko ko „zna sistem i pravo“ i može ih provesti kroz njega. Zato ne čudi što mnogi klijenti žele čuti čvrsto „da“ kao odgovor. To im djeluje kao jedini način da povrate kontrolu nad situacijom.
Zato je važno da razjasnimo jedno pitanje: Može li advokat garantovati uspjeh u postupku?
Advokat ne smije garantovati uspjeh u bilo kojoj vrsti pravnog postupka. Bilo da se radi o parnici, krivičnom postupku, upravnom sporu ili bilo kojoj drugoj situaciji, ishod postupka je neizvjestan.
On zavisi od brojnih faktora, uključujući činjenično stanje i dostupne dokaze, sudsku praksu i pravno tumačenje, rad protivničke strane, vještaka ili tužilaštva, sudsku diskreciju u odlučivanju.
Advokat može dati profesionalnu procjenu šansi i obrazloženo mišljenje na osnovu svog znanja i iskustva, ali ne može niti smije davati garancije o ishodu. Takvo ponašanje nije samo neetično, već i potencijalno disciplinski kažnjivo.
Uloga advokata nije da obeća pobjedu, već da klijenta vodi kroz postupak na zakonit, odgovoran i stručan način.
Pitanje davanja garancija za ishod postupka jasno je uređeno u Kodeksu advokatske etike Federacije Bosne i Hercegovine, koji je donijela Advokatska komora FBiH, a slično se reguliše i u čitavoj regiji.
Iz dijela koji se odnosi na odnos advokata prema stranci, proizilazi da je advokat dužan iskreno i objektivno obavijestiti stranku o pravnoj i činjeničnoj situaciji, te o izgledima za uspjeh u postupku, ali bez davanja bilo kakvih garancija.
Također, Kodeks izričito zabranjuje nerealna obećanja koja mogu dovesti stranku u zabludu. Svako takvo ponašanje smatra se neetičnim i nedopuštenim, te može predstavljati osnov za disciplinski postupak pred Advokatskom komorom.
Drugim riječima, čak i ako advokat vjeruje da su šanse za uspjeh velike, on to ne smije predstaviti kao sigurnu stvar jer time krši temeljna pravila profesije i povjerenja.
Zašto su ovakva obećanja problematična i kažnjiva?
Lažne ili neetičke garancije stvaraju lažnu sigurnost kod klijenata. Kada postupak ne završi uspješno, osjećaj prevare i razočaranja je mnogo dublji nego kada bi im od samog početka iskreno rečeno da postoji rizik.
Takva praksa je problematična jer dovodi klijenta u zabludu, narušava povjerenje u advokatsku profesiju i stvara nelojalnu konkurenciju među advokatima. Osim toga, može imati i ozbiljne posljedice za advokata.
Zakon i etički kodeks štite i interese klijenata i integritet profesije, ali samo ako se poštuju osnovna pravila profesionalnog ponašanja.
Reklamiranje advokata i zabrana davanja garancija
Reklamiranje advokatskih usluga je zabranjeno.
Činjenica da ishod sudskog ili upravnog postupka zavisi od niza nepredvidivih faktora, znači da svako obećanje „sigurne pobjede“ predstavlja obmanjivanje javnosti.
Kodeks advokatske etike FBiH naglašava da je za klijenta ključna istinita procjena rizika i realnih šansi.
Zabrana reklamiranja advokata osigurava da se klijenti informišu na temelju stručne, objektivne i realne analize, a ne na temelju reklamnih tvrdnji.
Najbolja reklama advokata su predmeti koje je uspješno okončao, odnosno, profesionalan odnos prema strankama. Kolokvijalno “dobijanje ili gubljenje” nisu uvijek tako jednostavni pojmovi. Mnogo zavisi od postojanja pravnog osnova, načina vođenja postupka i mnogo drugih faktora.
Profesionalnog advokata prepoznajete po tome što s vama razgovara iskreno i realno o šansama za uspjeh, ali bez davanja ikakvih garancija.
Objasniće vam sve faze postupka, moguće rizike i rokove, te vas detaljno upoznati sa svim obavezama koje slijede.
Važno je da, prije početka zastupanja, dobijete pismeni ugovor u kojem će jasno biti navedene sve usluge, naknada i ostale za vas bitne stvari.
Profesionalni advokat uvijek je upisan u zvanični imenik Advokatske komore, što možete provjeriti na njihovoj web stranici, te nikada neće isticati „veze“ u sudu niti obećavati sigurnu pobjedu ili „sto posto dobijen predmet“.
Zadržite sve dokaze o obećanju, čuvajte poruke, mejlove ili zapisi sa sastanaka jer će vam trebati ako se odlučite za disciplinski postupak.
Na kraju, imajte na umu da je davanje garantovanog ishoda suprotno Kodeksu advokatske etike, pa je svako obećanje „sigurne pobede“ jasan znak da treba preispitati poverenje u tog advokata.
Kome prijaviti advokata koji garantuje uspjeh?
Ako ste imali iskustvo s advokatom koji vam je garantovao ishod postupka, takvo ponašanje možete prijaviti Disciplinskoj komisiji Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine. Garancija ishoda nije dozvoljena i predstavlja kršenje Kodeksa advokatske etike, što može biti osnov za disciplinski postupak.
Prijava se podnosi u pisanom obliku, uz što precizniji opis okolnosti i, ako je moguće, priloge koji potvrđuju navode (npr. prepiska, snimak, ugovor). Disciplinski organi Komore razmatraju svaku prijavu i, ukoliko postoji osnov, mogu pokrenuti postupak protiv advokata.
Kao stranka u postupku, imate pravo na iskrene informacije, realnu procjenu šansi i pošten odnos zasnovan na profesionalizmu, a ne na prodaji iluzije.
Advokat koji vam jasno kaže da ne može garantovati ishod ne pokazuje slabost, već ozbiljnost i odgovornost prema vašem slučaju.
U pravnim stvarima, neprijatna istina na početku uvijek je vrijednija od lažnog osjećaja sigurnosti. Jer kada očekivanja nisu realna, razočaranje nije samo emocionalno, ono često znači i gubitak vremena, novca i pravne zaštite.
Zakon i etika na strani stranke
Znanje štiti. Iako se pravni sistem čini zatvorenim i složenim, građanin koji zna svoja osnovna prava, uključujući pravo na etično zastupanje, nikada nije bez oružja.
Advokat koji poštuje pravila i zakon je vaš saveznik, a ne neko ko prodaje sigurnu pobjedu. Jer u pravosuđu, sigurnost ne dolazi iz obećanja već iz integriteta, pripreme i poštovanja pravne procedure.
Ako želite bolje razumjeti svoja prava i šta vas može očekivati u pravnim postupcima, zavirite u našu rubriku Pravni vodiči. Tu ćete pronaći praktične informacije koje vam mogu pomoći da donesete informisane odluke i prepoznate kada vam se nudi stvarna pravna pomoć, a kada samo prazna obećanja.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Oni koji žive i rade u inostranstvu, a imaju porodicu ili imovinu u državama svoga porijekla, u nekom trenutku dođu u situaciju da moraju ovlastiti nekoga u domovini da ih zastupa. Može se raditi o ostavinskoj raspravi, zastupanju kod nekog organa uprave ili kod notara, pred sudom ili o prodaji imovine. Najbrži i najpraktičniji način za to često se čini slanje punomoći putem e-maila. Ali da li punomoć iz inostranstva e-mailom ima pravnu snagu?
Odgovor nije jednostavan. Sve zavisi od toga kako je punomoć sastavljena, gdje je potpisana, i ko je treba prihvatiti.
Danas je sasvim prirodno da važan dokument skeniramo i pošaljemo mailom. Međutim, pravni sistem, ili oni koji postupaju u okviru tog sistema, ne funkcionišu uvijek u skladu s logikom svakodnevnog života. Svakako da uvijek morate biti u mogućnosti da ostvarite svoje pravo, bez obzira ko o njemu odlučuje, ali nekada stvari želite završiti što je brže moguće i ne želite dokazivati da ste upravu.
Značajno je da se u zakone uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.
Iako je primjetan trend digitalizacije u upravi, u većini balkanskih zemalja još uvijek dominira papirna dokumentacija. To naročito kada se radi o osjetljivim dokumentima, punomoćima koje se koriste u službenim postupcima. Bez odgovarajuće forme, sadržaja i ovjere, čak i savršeno napisana punomoć može biti proglašena nevažećom.
U većini slučajeva, punomoć dostavljena elektronski, kao PDF ili sken, može poslužiti samo kao privremena potvrda namjere, ali ne i kao formalna osnova za djelovanje, naročito kada su u pitanju organi, notari, sudovi ili banke. Ti subjekti će gotovo uvijek zahtijevati original i to uredno ovjeren.
Ako se punomoć potpisuje izvan države u kojoj će se koristiti, prvi korak je njena ovjera kod notara, opštine ili drugog nadležnog organa u zemlji u kojoj se nalazite. Da bi takva isprava bila pravno priznala i upotrebljiva u zemlji prijema, mora biti prevedena i legalizovana. To podrazumijeva dodatne korake, u zavisnosti od zemlje iz koje se šalje.
Zemlje potpisnice Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. godine koriste tzv. apostille pečat. To je jednostavan način potvrde autentičnosti dokumenta. Jedan pečat, jednostavna procedura, i punomoć je spremna za korištenje u BiH. Ako se nalazite u zemlji koja je članica konvencije, npr. Njemačka, Austrija, Švicarska, Slovenija, Hrvatska, SAD, ovjera kod nadležnog organa ili notara i apostille biće dovoljni.
S druge strane, ako dolazite iz zemlje koja nije potpisnica konvencije, npr. Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati, neke zemlje Afrike ili Azije, onda je potrebna klasična legalizacija. To obično uključuje ovjeru kod lokalnog notara, ministarstva vanjskih poslova dotične zemlje, a zatim i u ambasadi ili konzulatu vaše države.
Ko odlučuje je li potreban original ili kopija
Čak i kad ste ispoštovali sve korake, sastavili punomoć, preveli je ako je na stranom jeziku, ovjerili je i opskrbili apostilleom i dalje ostaje jedno važno pitanje. Da li je dovoljno poslati je putem e-maila?
Praksa u BiH pokazuje da gotovo svi sudovi, oragani uprave, notari i drugi pravni subjekti zahtijevaju original punomoći. Dakle, zahtijevaju fizički dokument koji je potpisan rukom i ovjeren pečatom.
E-mail sa skeniranim dokumentom rijetko će biti dovoljan osim u situacijama kada postoji prethodni dogovor ili privremena hitnost. U postupcima pred sudom, skenirana punomoć se može priložiti uz napomenu da će original biti dostavljen naknadno, ali to je samo privremeno rješenje.
Zato je uvijek najpametnije da original punomoći pošaljete poštom ili kurirskom službom. Brže opcije poput DHL-a ili FedEx-a jesu skuplje, ali mogu značiti razliku između uspješno provedenog postupka i odbijanja zbog „neuredne dokumentacije“.
Uvijek provjerite šta traži onaj ko prima punomoć
Svaki sud, organ uprave, notar, općina ili institucija može imati svoje tehničke zahtjeve u pogledu punomoći. Neki insistiraju na tačnom formatu, drugi na izričitim ovlaštenjima. Zato je najvažnije pravilo da se prvo informišete kod onoga kome šaljete punomoć. Zahtijevajte da vam kažu šta konkretno traže.
Da li priznaju skeniranu kopiju dok ne stigne original? Treba li posebna formulacija punomoći? Da li žele običnu ovjeru ili prihvataju apostille? Raspitivanje unaprijed može vam uštedjeti dane ili sedmice čekanja, nerviranja i dodatnih troškova.
Besplatan obrazac punomoći
Ukoliko vam je potrebna pomoć da sastavite punomoć, pretražite našu bazu besplatnih pravnih obrazaca.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Mnogo je izazova sa kojima se suočava pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome, najnoviji podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV BiH) ukazuju na značajan napredak u rješavanju zaostalih predmeta. Tokom prvog kvartala 2025. godine, u sudovima širom Bosne i Hercegovine riješeno preko 64.000 najstarijih predmeta. Tako se nastavlja dugogodišnji trend smanjenja broja starih neriješenih slučajeva. Ovaj uspjeh predstavlja rezultat pristupa koji je VSTV BiH uveo još 2011. godine kroz planove rješavanja najstarijih predmeta. Sve to s ciljem povećanja efikasnosti i jačanja povjerenja građana u pravosuđe. U nastavku analiziramo ključne podatke i poruke koje prate ovu praksu.
Više od 1,9 miliona najstarijih predmeta riješeno od 2010. godine
Sudovi u Bosni i Hercegovini su, prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV BiH), u prva tri mjeseca 2025. godine riješili preko 64.000 najstarijih predmeta. Ovi rezultati predstavljaju nastavak kontinuirane institucionalne prakse koja traje više od decenije.
Još od 2010. godine, kada je započeta sistemska primjena posebnih planova za rješavanje najstarijih predmeta, bh. sudovi su uspjeli riješiti više od 1.900.000 predmeta koji su godinama bili dio sudskih zaostataka. Ova praksa, koju je VSTV formalizovao 2011. godine, pokazala se kao izuzetno učinkovit mehanizam za povećanje efikasnosti i smanjenje vremena čekanja na pravdu.
Zaostaci u sudskim predmetima u Bosni i Hercegovini nastajali su zbog kombinacije nedostatka sudskog osoblja i resursa, zastarjelih i neefikasnih radnih procesa, velikog broja podnesaka i složenosti predmeta, te komplikovane državne strukture koja je otežavala koordinaciju među pravosudnim institucijama.
Također, prije uvođenja sistemskih planova i posebnih strategija, sudovi nisu imali jasne metode za prioritetno rješavanje najstarijih predmeta, a političke i ekonomske krize dodatno su usporavale pravosudne procese. Sve su to bili glavni faktori koji su doveli do dugotrajnih zaostataka u radu sudova.
Riješeno preko 1.900.000 predmeta iz najstarijih kategorija.
Planovi rješavanja najstarijih predmeta
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) je još 2011. godine uvelo planove za rješavanje najstarijih predmeta kao ključnu sistemsku mjeru za smanjenje dugogodišnjih zaostataka u radu sudova.
Ovi planovi predstavljaju strukturiran i strateški pristup koji sudovima omogućava da prioritetno i fokusirano obrađuju najstarije neriješene predmete, čime se poboljšava ukupna efikasnost pravosudnog sistema.
Implementacijom ovih planova osigurava se da sudovi ne samo da ubrzaju rješavanje dugotrajnih slučajeva, već i da se smanji vrijeme čekanja građana na pravdu, što je jedan od osnovnih principa vladavine prava. Kroz kontinuiranu primjenu i prilagođavanje ovih planova, VSTV je postigao značajne rezultate u rasterećenju sudova i unapređenju kvaliteta pravosudnih usluga.
Iako je ostvaren značajan napredak, VSTV BiH naglašava da neki sudovi još uvijek ne rješavaju najstarije predmete zadovoljavajućom brzinom, te poziva nosioce pravosudnih funkcija da poduzmu hitne mjere kako bi se proces ubrzao.
“Kontinuirani rad i zajednički napori svih nosilaca pravosudnih funkcija ključni su za osiguranje pristupa pravdi u prihvatljivim vremenskim rokovima za građane.”
Realizacija planova za rješavanje najstarijih predmeta pažljivo se prati na nivou svih sudova kroz rad Stalne komisije za efikasnost i kvalitet sudova pri VSTV-u BiH.
Za period od 1. januara do 31. marta 2025. godine prikupljeni su podaci koji obuhvataju broj predmeta uključenih u plan, broj riješenih predmeta, procenat realizacije plana, kao i udio riješenih predmeta u odnosu na ukupno planirane, razvrstane prema starosnoj kategoriji.
Ovaj detaljan nadzor omogućava pravovremenu analizu i prilagođavanje rada sudova kako bi se postigli što bolji rezultati u smanjenju zaostataka.
Pristup pravdi kao zajednički cilj
Unapređenje efikasnosti sudova ostaje jedan od ključnih izazova bosanskohercegovačkog pravosuđa.
VSTV BiH nastavlja sa praćenjem realizacije planova rješavanja predmeta, pozivajući pravosudne institucije da još snažnije odgovore na izazove koje nosi zaostalo sudsko opterećenje.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Dugovi među fizičkim i pravnim licima nisu rijetkost. Kada dobrovoljna isplata duga izostane, često je jedino rješenje sud. Tužba za dug je pravni mehanizam koji omogućava da se potraživanje prisilno naplati, putem suda. U ovom tekstu objašnjavamo kako se podnosi tužba za dug, kako izgleda čitav postupak, od prvog koraka pa do izvršenja presude.
Ovi prethodni koraci nisu uslov za podnošenje tužbe, ali ih je korisno pokušati zbog efikasnijeg rješenja spora.
Priprema prije podnošenja tužbe
Prije nego što napišete tužbu ili angažujete advokata da napiše tužbu, važno je prikupiti svu dokumentaciju koja potvrđuje dug.
To mogu biti ugovori, računi, potvrde o uplati, dopisi, opomene, pa čak i prepiske putem e-maila ili poruka. Sve što može potvrditi da je dug nastao i da postoji osnov za potraživanje.
Također je korisno znati koliko dug iznosi, da li se zaračunava kamata, i da li postoji osnov za troškove koje ste imali zbog neplaćanja.
U skladu sa Zakonom o sudovima Federacije BiH, u građanskim predmetima, a tužbe za dug spadaju upravo u tu kategoriju, općinski sud ima prvostepenu nadležnost.
To znači da će općinski sud, osim ako posebnim zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, rješavati sporove nastale iz građanskih odnosa, uključujući i one u kojima je predmet spora neizmireni dug.
Ova stvarna nadležnost osigurava da se cjelokupan dokazni postupak u okviru spora, određivanje relevantnog dokaznog materijala, te cjelokupni pravni okvir primijene na način koji garantuje pravičnost, efikasnost i zakonitost donošenja odluke.
Pored same materijalne nadležnosti, važno je utvrditi i teritorijalni aspekt, odnosno gdje će predmet biti vođen.
U građanskim predmetima obično se utvrđuje da je sud nadležan prema mjestu gdje tuženi (dužnik) ima prebivalište, gdje je obaveza bila predviđena da se izvrši ili gdje je nastala sama obaveza.
Ova mjesna nadležnost osigurava da se parnice rješavaju tamo gdje su stranke, čime se postiže veća praktičnost i efikasnost suđenja.
Ako se ugovorom između stranaka dogovori da će se spor rješavati pred određenim sudom, takav izbor može uticati na primjenu mjesne nadležnosti.
Kako izgleda sadržaj tužbe?
Tužba mora sadržavati nekoliko ključnih elemenata:
Naziv i adresu suda
Podatke o tužitelju i tuženom
Kratak i jasan opis činjeničnog stanja
Precizno istaknuti zahtjev (npr. da se obaveže tuženi da isplati iznos duga)
Tužba se može pisati vlastoručno ili na računaru, ali mora biti razumljiva i imati valjan pravni osnov, mora biti utemeljena. Greške mogu dovesti do prolongiranja postupka ili u konačnici do odbacivanja tužbe.
Da li je potreban advokat?
Nije obavezno imati advokata, ali ako nemate odgovarajuće pravno znanje, savjetujemo da se obratite advokatu. Iskusan advokat će pravilno sačiniti tužbu, ali i procijeniti šanse za uspjeh.
Ipak, imajte na umu da, bez obzira na iskustvo, niko vam ne može garantovati uspjeh u parnici.
Također, ako dođe do ročišta, advokat može profesionalno zastupati vaše interese.
U jednostavnijim slučajevima, kao što su neplaćeni računi ili pozajmice među poznanicima, često je dovoljno i samostalno sastaviti tužbu, posebno ako imate jasne i nedvosmislene dokaze.
Koliko traje postupak?
Trajanje parničnog postupka zavisi od složenosti slučaja, opterećenosti suda i ponašanja stranaka.
Jednostavniji postupci mogu se okončati za nekoliko mjeseci, dok komplikovaniji mogu potrajati i godinama.
Ako tuženi ne odgovori na tužbu, sud može donijeti presudu zbog propuštanja. Ako dođe do spora, slijedi ročište, izvođenje dokaza i na kraju presuda.
Ako sud donese presudu u vašu korist, i ona postane pravosnažna, imate pravo pokrenuti izvršni postupak.
U tom postupku možete tražiti da se dug naplati putem prinudne naplate i to zapljenom novčanih sredstava sa računa, zapljenom pokretne ili nepokretne imovine, dijela plaće ili penzije tuženog.
Važno je znati da presuda sama po sebi ne garantuje naplatu. Tek izvršni postupak donosi stvarni rezultat.
Osnovni je sudska taksa, koja se plaća prilikom podnošenja tužbe. Visina takse zavisi od vrijednosti spora. Ako angažujete advokata, računajte i na njegove usluge, a u slučaju uspjeha u postupku, te troškove može snositi tuženi.
Ako niste u mogućnosti da platite troškove postupka, moguće je podnijeti zahtjev za oslobađanje, uz priložene dokaze o materijalnom stanju.
Ovaj obrazac predstavlja primjer tužbe za naplatu duga, koji se može koristiti u slučajevima kada dužnik ne ispuni svoju obavezu plaćanja. U obrascu su uključeni osnovni elementi tužbe, kao što su činjenični opis, pravni osnov potraživanja i tužbeni zahtjev, te je prilagođen za podnošenje nadležnom općinskom sudu.
Obrazac je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Preporučuje se da prije podnošenja tužbe zatražite stručno mišljenje pravnika ili advokata, kako biste bili sigurni da je tužba u potpunosti prilagođena vašem konkretnom slučaju.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Zemljišna knjiga je javna knjiga koja služi kao zvanični registar stvarnih prava na nekretninama. U nju se upisuju nekretnine i prava na njima, te se upisano pravo smatra tačnim i vjerodostojnim. Zakonom je predviđeno da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da ni kupovina ni nasljeđivanje nekretnine nisu pravno potpuni bez uknjižbe. Stoga je upis vlasništva obavezan i neophodan za zaštitu vašeg prava i povjerenje trećih lica. U ovom članku govorimo o tome kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige.
Zakon propisuje da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da svi pravni poslovi s nekretninom (kupovina, nasljeđivanje, darovanje itd.) moraju biti potvrđeni uknjižbom da bi bili pravno valjani.
Zemljišna knjiga je javni registar, pa se sve u njoj upisane promjene smatraju tačnim i vjerodostojnim. Bez upisa, novi vlasnik nema punu pravnu zaštitu i teško može dokazati svoje pravo pred trećima, zbog čega je upis ključan za vašu sigurnost.
Također, nasljednik koji je stekao pravo po sudskom rješenju o nasljeđivanju podnosi zahtjev u svoju korist. Ako je nekretnina u suvlasništvu (više osoba imaju pravo), prijedlog mogu podnijeti svi suvlasnici zajedno ili samo jedan od njih uz pismenu saglasnost ostalih.
Koji su potrebni dokumenti za upis vlasništva?
Uz zahtjev za upis prilaže se cjelokupna dokumentacija na kojoj se pravo temelji.
To uključuje:
Zahtjev za upis – formular u kojem su navedeni podaci o strankama i nekretnini
Osnova sticanja prava – na primjer, ovjeren notarski ugovor o kupoprodaji ili ugovor o poklonu, sudsko rješenje o nasljeđivanju ili drugi pravni akt.
Dokaz o uplati sudske takse – potvrda o plaćenoj sudskoj taksi za predaju prijedloga.
Rješenje porezne uprave – potvrda o plaćenom porezu na promet nekretnina (dostavlja se nakon kupoprodaje).
Građevinska i upotrebna dozvola – ako se uknjižuje novi stambeni ili poslovni objekat (sagrađen nakon 1968.).
Prijavni list sa katastarskim planom – potreban ako se nekretnina upisuje prvi put (npr. novoizgrađeni objekat ili nedavno formirana parcela).
Saglasnost dosadašnjih vlasnika ili suvlasnika – potpis svih prethodno upisanih vlasnika u zemljišnoj knjizi, ako nekretnina ima više nosilaca prava
Pored toga, često se zatraži i akt o identitetu (lična karta ili drugi dokument za stranke). Prije predaje zahtjeva preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (dokument iz gruntovnice) kako biste provjerili trenutno stanje prava, eventualne hipoteke ili terete.
Zahtjev za upis podnosi se pisanim putem nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda na čijem se području nalazi nekretnina.
Prije dolaska u sud, potrebno je utvrditi katastarsku općinu nekretnine (pogledajte vlasnički list, ugovor ili katastarski plan) i naći odgovarajuće sudsko odjeljenje. Stranka predaje prijedlog na šalteru zemljišnoknjižnog odjela sa kompletnom dokumentacijom.
Sud tada registruje vaš zahtjev u dnevnik i dodjeljuje mu redni broj.
Ako su podaci ispravni i dokumentacija potpuna, sud će donijeti rješenje o odobravanju upisa. Sud može zatražiti dopunu ako nešto nedostaje ili nije jasno. Nakon što rješenje postane pravosnažno, zemljišnoknjižni ured provodi upis u registar. Po završetku, vlasništvo se smatra uknjiženim.
Kolike su sudske i administrativne takse?
Prilikom podnošenja prijedloga plaća se sudska taksa, a njen iznos zavisi od vrijednosti nekretnine i vrsti predmeta. Ta taksa je obično je proporcionalna vrijednosti ugovora. Precizan iznos takse možete provjeriti u zakonu o sudskim taksama koji se odnosi na područje gdje se upis vrši ili na šalteru suda.
Pored sudske takse, kod kupoprodaje nekretnine plaća se i porez na promet nekretnina. Visinu poreza propisuje poseban zakon o prometu nekretnina; u Federaciji BiH stopa iznosi 5% od tržišne vrijednosti nekretnine.
Dokaz o plaćenom porezu je rješenje porezne uprave, koje se prilaže uz zahtjev.
Ostali mogući troškovi uključuju takse za izdavanje zemljišnoknjižnih izvadaka ili izradu katastarskog plana, ako je potreban.
Koliko traje postupak upisa?
Trajanje postupka može varirati.
U praksi, predmeti s potpunom dokumentacijom mogu biti riješeni za nekoliko sedmica, dok složeniji postupci (npr. po žalbi ili prigovoru) mogu potrajati mjesecima.
U svakom slučaju, preporučuje se podnijeti zahtjev što prije nakon sticanja prava, jer se s primanjem prijedloga stvara i redoslijed rješavanja. Pravovremeno ispunjavanje svih uslova i plaćanje taksi može znatno ubrzati postupak.
Ispravka grešaka u zemljišnim knjigama
Ako primijetite da je u zemljišnim knjigama upisana netačna informacija (npr. pogrešno ime, adresa ili površina), možete podnijeti zahtjev za ispravku upisa.
Zemljišnoknjižni ured je dužan, na vaš obrazloženi zahtjev i uz odgovarajuću ispravu, izvršiti korekciju upisa. U praksi to znači da se podnosi novi zahtjev ili prigovor uz dokaze (npr. ispravni ugovor, sudsku odluku ili drugu službenu ispravu) kojom se dokazuje ispravan sadržaj.
Važno je reagovati čim prije uočavanja greške, jer prava upisana u zemljišnu knjigu važe do brisanja promjenom ili sudskom odlukom.
U ugovoru o kupoprodaji moraju se navesti tačne identifikacione oznake nekretnine (katastarska čestica, površina, opis) onako kako su upisane u zemljišnoj knjizi.
Prije potpisivanja ugovora, preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (gruntovnični izvadak) kako biste provjerili ko je trenutni vlasnik i ima li nekretnina tereta (hipoteka, založnog prava itd.).
Nakon potpisivanja, kupac prilaže ugovor, dokaze o plaćenim taksama i porezu i ostale potrebne dokumente uz prijedlog za upis. Po donošenju rješenja i uknjižbi, kupac postaje zvanično vlasnik nekretnine.
Nakon smrti prethodnog vlasnika, dolazi do pokretanja ostavinskog postupka pred općinskim sudom, a što sud delegira nadležnom notaru. Donosi se rješenje o nasljeđivanju, koja sadrži podatke o tome ko i koliko nasljeđuje.
Nasljednik koji je upisan kao novi vlasnik po tom rješenju podnosi zahtjev za upis u svoju korist. Ako ima više nasljednika, mogu zajedno podnijeti zahtjev ili raspodijeliti pravo na više uložaka (npr. u etažiranoj zgradi svaki stan).
Poklonodavac, koji je upisan kao vlasnik, daruje nekretninu ugovorom o poklonu (ovjerenim kod notara) poklonoprimcu.
Poklonoprimac tada podnosi prijedlog za upis vlasništva. Uz zahtjev se prilaže ugovor o poklonu i dokazi da je porez plaćen (poklon je u FBiH oslobođen poreza ako je dar davatelja najbliži srodnik, ovisno o lokalnom propisu).
Kao i kod kupoprodaje, prilaže se taksa za upis i, ako je potrebno, građevinska dozvola (ako se daruje nedovršeni objekt).
Kada se zgrada dijeli na stanove i poslovne prostore, potrebno je dostaviti idejni projekat etažiranja (plan podjele zgrade) kojim se utvrđuje koliki dio zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade pripada svakom stanu.
Svaki stan dobija svoj zemljišnoknjižni uložak. Uz zahtjev se prilažu: crtež etažiranja sa pečatom nadležnih vlasti (pokazujući položaj i veličinu svakog dijela zgrade u vlasništvu), te potvrda općine o cjelovitosti.
Obrasci za upis i upute za popunjavanje
Formulari za prijavu zahtjeva i ostale informacije o tome kako upisati vlasništvo u zemljišnu knjigu obično se mogu preuzeti na web stranicama nadležnih sudova.
Prilikom popunjavanja obrasca važno je navesti sve podatke tačno i pregledno: lični podaci (ime, adresa, matični broj ili JMBG), podaci o nekretnini (katastarska općina, broj parcele, opis zgrade/stana) i osnova sticanja prava (kupoprodaja, poklon, nasljedstvo). Provjerite da ste ispravno naznačili vrstu prava (npr. „vlasništvo“) i pravni osnov.
Ako se prijavljuju suvlasnički odnosi ili posebni zahtjevi, navedite potrebne detalje (npr. dio etažnog vlasništva).
Za pomoć pri popunjavanju i dodatne informacije, možete se obratiti zemljišnoknjižnom uredu nadležnog suda ili pravnoj službi. Osim na portalima pravosudnih institucija, ponekad se objavljuju službena pojašnjenja postupaka i obrazaca, a savjete nude i notari ili advokati.
Često se dešava da ugovor ili prijedlog ne navode podatke identično onako kako su u zemljišnoj knjizi. Naprimjer, broj katastarske čestice, naziv ulice, površina ili uređaji u zgradi moraju biti tačno navedeni onako kako stoji u zemljišnoj knjizi. Razlike u ovim podacima mogu dovesti do odbijanja zahtjeva.
Osnovna greška je povjerovati katastarskom posjedovnom listu iz katastra kao dokazu vlasništva. Posjedovni list (izdaje katastar) ne dokazuje pravo vlasništva. Prije podnošenja prijedloga provjerite vlasnički list iz gruntovnice – zemljišnoknjižni izvadak. Zemljišnoknjižni ured neće dopustiti upis samo na temelju posjedovnog lista.
Ako nekretnina ima više suvlasnika, saglasnost svih upisanih suvlasnika obavezan je dio dokumentacije. Česta je greška što samo jedno lice (npr. jedno dijete kod nasljeđa) pokuša prenijeti pravo bez saglasnosti ostalih. Uvijek pribavite sve potrebne potpise ili podnesite ugovor koji obuhvaća i sve suvlasnike.
Nedostatak dokumenata (npr. nedostaju ovjere, ne prilaže se punomoć, ne plaća se taksa) često uzrokuje zastoje. Prije predaje zahtjeva sistematski provjerite listu potrebnih isprava i računa kako biste bili sigurni da ništa ne nedostaje.
Prije kupovine je poželjno tražiti zemljišnoknjižni izvadak (vlasnički list). Nepoznato stanje nekretnine može dovesti do iznenađenja, poput stare hipoteke ili sudskih sporova.
Savjeti kako izbjeći greške: Prije podnošenja zahtjeva pažljivo provjerite sve podatke, koristite tačne formularе i vodite evidenciju o plaćenim taksama. Ako niste sigurni u proceduru ili neki dokument, posavjetujte se sa notarskom kancelarijom ili advokatom. Koristite dostupne službene vodiče i službena objašnjenja postupaka nadležnih organa.
Izvori: Proceduralna i pravna osnova ovog vodiča zasnovana je na važećem Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije BiH i informacijama nadležnih zemljišnoknjižnih organa, a do kojih smo došli preko sajta Zemljišno-knjižna kancelarija – opće informacije.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
