Dugo godina pravosuđe u Bosni i Hercegovini bilo je kritikovano zbog zatvorenosti, sporosti i nedostatka javne kontrole. Građani su najčešće dobijali šture informacije iz zvaničnih izvještaja, bez mogućnosti da na jednostavan način provjeri efikasnost sudova. Sada se to mijenja.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je 2. juna 2025. pokrenulo interaktivnu platformu koja pruža javnosti uvid u stvarne pokazatelje rada svih sudova u zemlji. Ova platforma nije rezervisana samo za pravne stručnjake. Ona je jednostavna, pregledna i dostupna svakome.
Platforma funkcioniše kao interaktivna mapa, uz mogućnost pretrage i filtriranja po raznim kriterijima. Omogućava korisnicima da brzo pronađu sud koji ih zanima i da vide koliko je efikasan u rješavanju predmeta, da li radi u skladu s planiranim normama, te koliko košta obrada jednog predmeta.
Ono što ovu platformu čini posebno značajnom jeste to što omogućava poređenje podataka kroz četiri posljednje godine. Građani tako mogu vidjeti da li pravosuđe napreduje, stagnira ili nazaduje, i to bez tumačenja komplikovanih izvještaja i tabela.
Transparentnost koja donosi odgovornost
Kada se institucije znaju da ih javnost prati, raste i njihova odgovornost. Pravosudni sistem više ne može da se skriva iza zatvorenih vrata. Svaki sud je sada pod povećalom podataka koji su javno dostupni, što jača povjerenje građana, ali i pritisak da se rezultati rada poboljšaju.
Posebno je važno naglasiti da su ovi podaci redovno ažurirani i da dolaze direktno iz sistema upravljanja predmetima u sudovima, što dodatno garantuje njihovu tačnost i vjerodostojnost.
Podrška evropskih institucija kao garant kredibiliteta
Ovaj projekat razvijen je uz podršku Evropske unije i Komisije za efikasnost pravosuđa Vijeća Evrope (CEPEJ), što mu daje dodatnu institucionalnu težinu. Time se BiH svrstava među zemlje koje konkretno rade na transparentnosti i modernizaciji pravosuđa, ne samo deklarativno.
Kako i gdje pristupiti platformi?
Platforma je dostupna na službenoj stranici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, u sekciji “Servisi za građane”. Dovoljan je jedan klik na “Interaktivna mapa o radu sudova” kako biste ušli u svijet podataka koji ranije nisu bili lako dostupni.
Pregled je jednostavan. Unosite općinu ili sud koji vas zanima, birate godinu i kriterije, a sistem vam odmah prikazuje jasne vizualne prikaze rezultata. Sve je prilagođeno i onima koji nisu pravnici, jer je cilj da svaki građanin može razumjeti gdje stoji njegovo pravosuđe.
Otvoreni pristup podacima jača povjerenje javnosti i doprinosi izgradnji pravosudnog sistema koji djeluje u interesu svih građana Bosne i Hercegovine.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata donosi nove cijene advokatskih usluga. Objavljena je u Službenim novinama FBiH broj 43/25, a stupila je na snagu 11. juna 2025. godine. Njome se uređuje koliko advokat može naplatiti za svoj rad, od izrade tužbi i žalbi, do zastupanja na ročištima i savjetovanja s klijentima. Za građane i firme, ova tarifa ima konkretne posljedice. Cijene će biti visočije, ali od sada će biti jasnije koliko koji pravni postupak može koštati, a advokati će imati jasne smjernice za obračun.
Nije moguće obuhvatiti analizu cjelokupne Tarife u jednom članku, ali ovje možete naći osnovne informacije o cijenama, te informacije o tome koje su osnovne novine u odnosu na ono što je propisivalastara Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.
Kolika je vrijednost boda i kako se računa advokatska naknada?
Jedan od ključnih elemenata nove tarife je vrijednost boda koji sada iznosi 5,60 KM. Svaka advokatska radnja, bilo da se radi o pisanju podneska, žalbe ili sudjelovanju na ročištu, nosi određen broj bodova, koji se množi sa iznosom boda.
Naprimjer, za odbranu optuženog u predmetu sa zaprijećenom kaznom do 3 godine, advokatu pripada 120 bodova. Kada se to pomnoži sa 5,60 KM, ukupna nagrada iznosi 672 KM.
Koje su najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu?
Nova advokatska tarifa iz juna 2025. godine predstavlja sveobuhvatno redefinisanje sistema nagrađivanja i obračuna troškova za rad advokata u Federaciji BiH.
U nastavku izdvajamo najvažnije promjene u odnosu na staru tarifu:
Detaljna sistematizacija svih vrsta pravnih postupaka
Tarifa sada jasno razdvaja i obrađuje svaki tip postupka, krivični, prekršajni, parnični, izvršni, upravni, vanparnični, zemljišnoknjižni, stečajni, disciplinski i drugi.
Za svaku pravnu radnju, poput izrade tužbe, žalbe, zastupanja na ročištu, propisan je tačan broj bodova, što omogućava precizniji i objektivniji obračun nagrade.
Za predmete koji su naročito obimni ili pravno zahtjevni, advokat ima pravo na paušalnu nagradu. Ta nagrada može biti veća od uobičajene, ali ne smije premašiti dvostruki iznos propisane nagrade za tu vrstu postupka (član 12. Tarife).
Ovo ukazuje na to da je prepoznat dodatni napor i kompleksnost u obradi složenih predmeta.
Uvećanja za rad u posebnim okolnostima
Rad u pritvorskim predmetima, van radnog vremena, vikendom ili praznicima, dodatno se vrednuje. Konkretno:
Ako je radnja obavljena u neradni dan ili izvan radnog vremena, nagrada se uvećava za 25% (član 10).
Ako se radi o pritvorskim predmetima, svakom radnjom nagrada se takođe uvećava za 25% (član 9).
Angažman istražitelja ili stručnjaka takođe nosi dodatnih 20% po radnji.
Prava fleksibilnost u dogovoru sa klijentom
Advokat i stranka mogu ugovoriti posebnu naknadu, mimo Tarife, ali isključivo u pisanoj formi (član 37). Ugovorena nagrada može biti:
po satu (uz slobodno ugovaranje cijene),
fiksna suma za određeni posao,
mjesečni iznos za kontinuirano angažovanje,
postotak uspjeha u sporu (maksimalno 30%),
kombinacija navedenog,
ili prema tarifi strane države ako je to primjenjivo.
Kako se obračunava advokatska nagrada u parničnim sporovima?
U parničnim postupcima, osnovica za obračun nagrade zavisi od vrijednosti spora. Naprimjer:
Za sporove do 5.000 KM osnovna nagrada je 80 bodova.
Za sporove preko 100.000 KM osnovica je 600 bodova, uvećana za 4 boda na svakih dodatnih 1.000 KM.
Na ovaj način, visina advokatske naknade proporcionalna je složenosti i vrijednosti predmeta.
Advokat koji obavlja poslove izvan sjedišta svog ureda ima pravo na dodatnu naknadu troškova, a nova tarifa precizno propisuje koji su to troškovi i kako se obračunavaju (član 40):
Troškovi prijevoza
Ako advokat koristi vlastiti automobil, ima pravo na naknadu u visini 35% važeće cijene benzina 95 po svakom pređenom kilometru. Alternativno, ukoliko koristi drugo prijevozno sredstvo (npr. autobus, voz, avion), ima pravo na refundaciju stvarne cijene karte.
Dnevnice
Ukoliko boravak van ureda traje više sati ili cijeli dan, advokat ima pravo na dnevnicu. Visina dnevnice iznosi 10% prosječne neto plaće u Federaciji BiH, prema posljednjem objavljenom kvartalnom izvještaju Federalnog zavoda za statistiku.
Smještaj i višednevni boravak
Kada je zbog prirode posla potrebno prenoćiti, advokatu pripada:
dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
trošak smještaja u hotelu kategorije četiri zvjezdice (4*), te
dodatna naknada za utrošeno vrijeme prema članu 35. (obračunava se po započetom pola sata, do maksimalno 8 sati dnevno).
Usvajanjem nove advokatske tarife, građani i privredni subjekti u Federaciji BiH dobili su jasniji i predvidiviji okvir kada je riječ o cijenama advokatskih usluga. Tarifa donosi veću pravnu sigurnost, transparentnost i standardizaciju, ali istovremeno, u većini slučajeva, dovodi do povećanja troškova pravne zaštite.
Za građane, to znači da će sada unaprijed moći procijeniti okvirni trošak pojedine pravne usluge, jer su sve vrste postupaka detaljno razrađene i svaka radnja tačno vrednovana u bodovima. Više nema prostora za nerealna očekivanja ili nejasne račune. Svaki podnesak, ročište, savjet ili žalba ima svoju jasno definisanu cijenu.
Za firme, naročito one koje redovno koriste pravne usluge, recimo u postupcima naplate potraživanja, javnim nabavkama ili registraciji promjena u sudskom registru, tarifa pruža osnov za efikasnije planiranje budžeta za pravne usluge. Međutim, treba biti svjestan da novi sistem donosi realno viši nivo naknada, kako zbog povećanja vrijednosti boda koji sada iznosi 5,60 KM, tako i zbog šireg spektra radnji koje se posebno tarifiraju.
S druge strane, advokatima je omogućena veća fleksibilnost. Mogu sa strankama pisanim putem ugovoriti drugačije načine plaćanja po satu, fiksno, mjesečno ili prema uspjehu u postupku. Ipak, osnovna tarifa ostaje temeljni standard, posebno u postupcima pred sudovima i upravnim organima.
Preuzmite novu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata
Nova advokatska tarifa za 2025. godinu predstavlja korak naprijed u regulisanju advokatske profesije u FBiH. Također, predstavlja i poskupljenje advokatskih usluga. Sa jasno definisanim pravilima, cijenama i mogućnostima ugovaranja, stvara se ravnoteža između zaštite prava klijenata i pravične naknade za rad advokata.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
„Advokat garantuje uspjeh u postupku“. Ovo nije samo obična fraza, već tvrdnja koju nam je nedavno saopštio jedan od naših čitatelja, zbunjen savjetom koji je dobio od svog pravnog zastupnika. Iako mnogima samouvjerenost i obećanja zvuče ohrabrujuće, otvaraju se ozbiljna pitanja. Da li advokat zaista smije davati takva obećanja, šta kaže etički kodeks, i kako građani mogu razlikovati profesionalan pristup od nerealnih obećanja? U ovom tekstu razmatramo zašto garancije u pravu nisu samo nepoželjne, već mogu biti i kažnjive.
Kada se neko suoči s tužbom, krivičnim postupkom, razvodom, sporom oko imovine ili bilo kakvom pravnom dilemom, ulazi u prostor nepoznatog. Pravni jezik, sudska procedura, trajanje procesa, troškovi, pa čak i ponašanje druge strane, sve to može izazvati stres i anksioznost.
U takvim okolnostima, ljudi prirodno traže sigurnost. Traže čvrsto tlo pod nogama. Pitanje „možete li mi garantovati da ću dobiti?“ najčešće ne dolazi iz pohlepe ili nepoštovanja. Ono dolazi iz straha od poraza i posljedica.
Advokat tada postaje simbol zaštite, neko ko „zna sistem i pravo“ i može ih provesti kroz njega. Zato ne čudi što mnogi klijenti žele čuti čvrsto „da“ kao odgovor. To im djeluje kao jedini način da povrate kontrolu nad situacijom.
Zato je važno da razjasnimo jedno pitanje: Može li advokat garantovati uspjeh u postupku?
Advokat ne smije garantovati uspjeh u bilo kojoj vrsti pravnog postupka. Bilo da se radi o parnici, krivičnom postupku, upravnom sporu ili bilo kojoj drugoj situaciji, ishod postupka je neizvjestan.
On zavisi od brojnih faktora, uključujući činjenično stanje i dostupne dokaze, sudsku praksu i pravno tumačenje, rad protivničke strane, vještaka ili tužilaštva, sudsku diskreciju u odlučivanju.
Advokat može dati profesionalnu procjenu šansi i obrazloženo mišljenje na osnovu svog znanja i iskustva, ali ne može niti smije davati garancije o ishodu. Takvo ponašanje nije samo neetično, već i potencijalno disciplinski kažnjivo.
Uloga advokata nije da obeća pobjedu, već da klijenta vodi kroz postupak na zakonit, odgovoran i stručan način.
Pitanje davanja garancija za ishod postupka jasno je uređeno u Kodeksu advokatske etike Federacije Bosne i Hercegovine, koji je donijela Advokatska komora FBiH, a slično se reguliše i u čitavoj regiji.
Iz dijela koji se odnosi na odnos advokata prema stranci, proizilazi da je advokat dužan iskreno i objektivno obavijestiti stranku o pravnoj i činjeničnoj situaciji, te o izgledima za uspjeh u postupku, ali bez davanja bilo kakvih garancija.
Također, Kodeks izričito zabranjuje nerealna obećanja koja mogu dovesti stranku u zabludu. Svako takvo ponašanje smatra se neetičnim i nedopuštenim, te može predstavljati osnov za disciplinski postupak pred Advokatskom komorom.
Drugim riječima, čak i ako advokat vjeruje da su šanse za uspjeh velike, on to ne smije predstaviti kao sigurnu stvar jer time krši temeljna pravila profesije i povjerenja.
Zašto su ovakva obećanja problematična i kažnjiva?
Lažne ili neetičke garancije stvaraju lažnu sigurnost kod klijenata. Kada postupak ne završi uspješno, osjećaj prevare i razočaranja je mnogo dublji nego kada bi im od samog početka iskreno rečeno da postoji rizik.
Takva praksa je problematična jer dovodi klijenta u zabludu, narušava povjerenje u advokatsku profesiju i stvara nelojalnu konkurenciju među advokatima. Osim toga, može imati i ozbiljne posljedice za advokata.
Zakon i etički kodeks štite i interese klijenata i integritet profesije, ali samo ako se poštuju osnovna pravila profesionalnog ponašanja.
Reklamiranje advokata i zabrana davanja garancija
Reklamiranje advokatskih usluga je zabranjeno.
Činjenica da ishod sudskog ili upravnog postupka zavisi od niza nepredvidivih faktora, znači da svako obećanje „sigurne pobjede“ predstavlja obmanjivanje javnosti.
Kodeks advokatske etike FBiH naglašava da je za klijenta ključna istinita procjena rizika i realnih šansi.
Zabrana reklamiranja advokata osigurava da se klijenti informišu na temelju stručne, objektivne i realne analize, a ne na temelju reklamnih tvrdnji.
Najbolja reklama advokata su predmeti koje je uspješno okončao, odnosno, profesionalan odnos prema strankama. Kolokvijalno “dobijanje ili gubljenje” nisu uvijek tako jednostavni pojmovi. Mnogo zavisi od postojanja pravnog osnova, načina vođenja postupka i mnogo drugih faktora.
Profesionalnog advokata prepoznajete po tome što s vama razgovara iskreno i realno o šansama za uspjeh, ali bez davanja ikakvih garancija.
Objasniće vam sve faze postupka, moguće rizike i rokove, te vas detaljno upoznati sa svim obavezama koje slijede.
Važno je da, prije početka zastupanja, dobijete pismeni ugovor u kojem će jasno biti navedene sve usluge, naknada i ostale za vas bitne stvari.
Profesionalni advokat uvijek je upisan u zvanični imenik Advokatske komore, što možete provjeriti na njihovoj web stranici, te nikada neće isticati „veze“ u sudu niti obećavati sigurnu pobjedu ili „sto posto dobijen predmet“.
Zadržite sve dokaze o obećanju, čuvajte poruke, mejlove ili zapisi sa sastanaka jer će vam trebati ako se odlučite za disciplinski postupak.
Na kraju, imajte na umu da je davanje garantovanog ishoda suprotno Kodeksu advokatske etike, pa je svako obećanje „sigurne pobede“ jasan znak da treba preispitati poverenje u tog advokata.
Kome prijaviti advokata koji garantuje uspjeh?
Ako ste imali iskustvo s advokatom koji vam je garantovao ishod postupka, takvo ponašanje možete prijaviti Disciplinskoj komisiji Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine. Garancija ishoda nije dozvoljena i predstavlja kršenje Kodeksa advokatske etike, što može biti osnov za disciplinski postupak.
Prijava se podnosi u pisanom obliku, uz što precizniji opis okolnosti i, ako je moguće, priloge koji potvrđuju navode (npr. prepiska, snimak, ugovor). Disciplinski organi Komore razmatraju svaku prijavu i, ukoliko postoji osnov, mogu pokrenuti postupak protiv advokata.
Kao stranka u postupku, imate pravo na iskrene informacije, realnu procjenu šansi i pošten odnos zasnovan na profesionalizmu, a ne na prodaji iluzije.
Advokat koji vam jasno kaže da ne može garantovati ishod ne pokazuje slabost, već ozbiljnost i odgovornost prema vašem slučaju.
U pravnim stvarima, neprijatna istina na početku uvijek je vrijednija od lažnog osjećaja sigurnosti. Jer kada očekivanja nisu realna, razočaranje nije samo emocionalno, ono često znači i gubitak vremena, novca i pravne zaštite.
Zakon i etika na strani stranke
Znanje štiti. Iako se pravni sistem čini zatvorenim i složenim, građanin koji zna svoja osnovna prava, uključujući pravo na etično zastupanje, nikada nije bez oružja.
Advokat koji poštuje pravila i zakon je vaš saveznik, a ne neko ko prodaje sigurnu pobjedu. Jer u pravosuđu, sigurnost ne dolazi iz obećanja već iz integriteta, pripreme i poštovanja pravne procedure.
Ako želite bolje razumjeti svoja prava i šta vas može očekivati u pravnim postupcima, zavirite u našu rubriku Pravni vodiči. Tu ćete pronaći praktične informacije koje vam mogu pomoći da donesete informisane odluke i prepoznate kada vam se nudi stvarna pravna pomoć, a kada samo prazna obećanja.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Oni koji žive i rade u inostranstvu, a imaju porodicu ili imovinu u državama svoga porijekla, u nekom trenutku dođu u situaciju da moraju ovlastiti nekoga u domovini da ih zastupa. Može se raditi o ostavinskoj raspravi, zastupanju kod nekog organa uprave ili kod notara, pred sudom ili o prodaji imovine. Najbrži i najpraktičniji način za to često se čini slanje punomoći putem e-maila. Ali da li punomoć iz inostranstva e-mailom ima pravnu snagu?
Odgovor nije jednostavan. Sve zavisi od toga kako je punomoć sastavljena, gdje je potpisana, i ko je treba prihvatiti.
Danas je sasvim prirodno da važan dokument skeniramo i pošaljemo mailom. Međutim, pravni sistem, ili oni koji postupaju u okviru tog sistema, ne funkcionišu uvijek u skladu s logikom svakodnevnog života. Svakako da uvijek morate biti u mogućnosti da ostvarite svoje pravo, bez obzira ko o njemu odlučuje, ali nekada stvari želite završiti što je brže moguće i ne želite dokazivati da ste upravu.
Značajno je da se u zakone uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.
Iako je primjetan trend digitalizacije u upravi, u većini balkanskih zemalja još uvijek dominira papirna dokumentacija. To naročito kada se radi o osjetljivim dokumentima, punomoćima koje se koriste u službenim postupcima. Bez odgovarajuće forme, sadržaja i ovjere, čak i savršeno napisana punomoć može biti proglašena nevažećom.
U većini slučajeva, punomoć dostavljena elektronski, kao PDF ili sken, može poslužiti samo kao privremena potvrda namjere, ali ne i kao formalna osnova za djelovanje, naročito kada su u pitanju organi, notari, sudovi ili banke. Ti subjekti će gotovo uvijek zahtijevati original i to uredno ovjeren.
Ako se punomoć potpisuje izvan države u kojoj će se koristiti, prvi korak je njena ovjera kod notara, opštine ili drugog nadležnog organa u zemlji u kojoj se nalazite. Da bi takva isprava bila pravno priznala i upotrebljiva u zemlji prijema, mora biti prevedena i legalizovana. To podrazumijeva dodatne korake, u zavisnosti od zemlje iz koje se šalje.
Zemlje potpisnice Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. godine koriste tzv. apostille pečat. To je jednostavan način potvrde autentičnosti dokumenta. Jedan pečat, jednostavna procedura, i punomoć je spremna za korištenje u BiH. Ako se nalazite u zemlji koja je članica konvencije, npr. Njemačka, Austrija, Švicarska, Slovenija, Hrvatska, SAD, ovjera kod nadležnog organa ili notara i apostille biće dovoljni.
S druge strane, ako dolazite iz zemlje koja nije potpisnica konvencije, npr. Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati, neke zemlje Afrike ili Azije, onda je potrebna klasična legalizacija. To obično uključuje ovjeru kod lokalnog notara, ministarstva vanjskih poslova dotične zemlje, a zatim i u ambasadi ili konzulatu vaše države.
Ko odlučuje je li potreban original ili kopija
Čak i kad ste ispoštovali sve korake, sastavili punomoć, preveli je ako je na stranom jeziku, ovjerili je i opskrbili apostilleom i dalje ostaje jedno važno pitanje. Da li je dovoljno poslati je putem e-maila?
Praksa u BiH pokazuje da gotovo svi sudovi, oragani uprave, notari i drugi pravni subjekti zahtijevaju original punomoći. Dakle, zahtijevaju fizički dokument koji je potpisan rukom i ovjeren pečatom.
E-mail sa skeniranim dokumentom rijetko će biti dovoljan osim u situacijama kada postoji prethodni dogovor ili privremena hitnost. U postupcima pred sudom, skenirana punomoć se može priložiti uz napomenu da će original biti dostavljen naknadno, ali to je samo privremeno rješenje.
Zato je uvijek najpametnije da original punomoći pošaljete poštom ili kurirskom službom. Brže opcije poput DHL-a ili FedEx-a jesu skuplje, ali mogu značiti razliku između uspješno provedenog postupka i odbijanja zbog „neuredne dokumentacije“.
Uvijek provjerite šta traži onaj ko prima punomoć
Svaki sud, organ uprave, notar, općina ili institucija može imati svoje tehničke zahtjeve u pogledu punomoći. Neki insistiraju na tačnom formatu, drugi na izričitim ovlaštenjima. Zato je najvažnije pravilo da se prvo informišete kod onoga kome šaljete punomoć. Zahtijevajte da vam kažu šta konkretno traže.
Da li priznaju skeniranu kopiju dok ne stigne original? Treba li posebna formulacija punomoći? Da li žele običnu ovjeru ili prihvataju apostille? Raspitivanje unaprijed može vam uštedjeti dane ili sedmice čekanja, nerviranja i dodatnih troškova.
Besplatan obrazac punomoći
Ukoliko vam je potrebna pomoć da sastavite punomoć, pretražite našu bazu besplatnih pravnih obrazaca.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Mnogo je izazova sa kojima se suočava pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome, najnoviji podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV BiH) ukazuju na značajan napredak u rješavanju zaostalih predmeta. Tokom prvog kvartala 2025. godine, u sudovima širom Bosne i Hercegovine riješeno preko 64.000 najstarijih predmeta. Tako se nastavlja dugogodišnji trend smanjenja broja starih neriješenih slučajeva. Ovaj uspjeh predstavlja rezultat pristupa koji je VSTV BiH uveo još 2011. godine kroz planove rješavanja najstarijih predmeta. Sve to s ciljem povećanja efikasnosti i jačanja povjerenja građana u pravosuđe. U nastavku analiziramo ključne podatke i poruke koje prate ovu praksu.
Više od 1,9 miliona najstarijih predmeta riješeno od 2010. godine
Sudovi u Bosni i Hercegovini su, prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV BiH), u prva tri mjeseca 2025. godine riješili preko 64.000 najstarijih predmeta. Ovi rezultati predstavljaju nastavak kontinuirane institucionalne prakse koja traje više od decenije.
Još od 2010. godine, kada je započeta sistemska primjena posebnih planova za rješavanje najstarijih predmeta, bh. sudovi su uspjeli riješiti više od 1.900.000 predmeta koji su godinama bili dio sudskih zaostataka. Ova praksa, koju je VSTV formalizovao 2011. godine, pokazala se kao izuzetno učinkovit mehanizam za povećanje efikasnosti i smanjenje vremena čekanja na pravdu.
Zaostaci u sudskim predmetima u Bosni i Hercegovini nastajali su zbog kombinacije nedostatka sudskog osoblja i resursa, zastarjelih i neefikasnih radnih procesa, velikog broja podnesaka i složenosti predmeta, te komplikovane državne strukture koja je otežavala koordinaciju među pravosudnim institucijama.
Također, prije uvođenja sistemskih planova i posebnih strategija, sudovi nisu imali jasne metode za prioritetno rješavanje najstarijih predmeta, a političke i ekonomske krize dodatno su usporavale pravosudne procese. Sve su to bili glavni faktori koji su doveli do dugotrajnih zaostataka u radu sudova.
Riješeno preko 1.900.000 predmeta iz najstarijih kategorija.
Planovi rješavanja najstarijih predmeta
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) je još 2011. godine uvelo planove za rješavanje najstarijih predmeta kao ključnu sistemsku mjeru za smanjenje dugogodišnjih zaostataka u radu sudova.
Ovi planovi predstavljaju strukturiran i strateški pristup koji sudovima omogućava da prioritetno i fokusirano obrađuju najstarije neriješene predmete, čime se poboljšava ukupna efikasnost pravosudnog sistema.
Implementacijom ovih planova osigurava se da sudovi ne samo da ubrzaju rješavanje dugotrajnih slučajeva, već i da se smanji vrijeme čekanja građana na pravdu, što je jedan od osnovnih principa vladavine prava. Kroz kontinuiranu primjenu i prilagođavanje ovih planova, VSTV je postigao značajne rezultate u rasterećenju sudova i unapređenju kvaliteta pravosudnih usluga.
Iako je ostvaren značajan napredak, VSTV BiH naglašava da neki sudovi još uvijek ne rješavaju najstarije predmete zadovoljavajućom brzinom, te poziva nosioce pravosudnih funkcija da poduzmu hitne mjere kako bi se proces ubrzao.
“Kontinuirani rad i zajednički napori svih nosilaca pravosudnih funkcija ključni su za osiguranje pristupa pravdi u prihvatljivim vremenskim rokovima za građane.”
Realizacija planova za rješavanje najstarijih predmeta pažljivo se prati na nivou svih sudova kroz rad Stalne komisije za efikasnost i kvalitet sudova pri VSTV-u BiH.
Za period od 1. januara do 31. marta 2025. godine prikupljeni su podaci koji obuhvataju broj predmeta uključenih u plan, broj riješenih predmeta, procenat realizacije plana, kao i udio riješenih predmeta u odnosu na ukupno planirane, razvrstane prema starosnoj kategoriji.
Ovaj detaljan nadzor omogućava pravovremenu analizu i prilagođavanje rada sudova kako bi se postigli što bolji rezultati u smanjenju zaostataka.
Pristup pravdi kao zajednički cilj
Unapređenje efikasnosti sudova ostaje jedan od ključnih izazova bosanskohercegovačkog pravosuđa.
VSTV BiH nastavlja sa praćenjem realizacije planova rješavanja predmeta, pozivajući pravosudne institucije da još snažnije odgovore na izazove koje nosi zaostalo sudsko opterećenje.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Dugovi među fizičkim i pravnim licima nisu rijetkost. Kada dobrovoljna isplata duga izostane, često je jedino rješenje sud. Tužba za dug je pravni mehanizam koji omogućava da se potraživanje prisilno naplati, putem suda. U ovom tekstu objašnjavamo kako se podnosi tužba za dug, kako izgleda čitav postupak, od prvog koraka pa do izvršenja presude.
Ovi prethodni koraci nisu uslov za podnošenje tužbe, ali ih je korisno pokušati zbog efikasnijeg rješenja spora.
Priprema prije podnošenja tužbe
Prije nego što napišete tužbu ili angažujete advokata da napiše tužbu, važno je prikupiti svu dokumentaciju koja potvrđuje dug.
To mogu biti ugovori, računi, potvrde o uplati, dopisi, opomene, pa čak i prepiske putem e-maila ili poruka. Sve što može potvrditi da je dug nastao i da postoji osnov za potraživanje.
Također je korisno znati koliko dug iznosi, da li se zaračunava kamata, i da li postoji osnov za troškove koje ste imali zbog neplaćanja.
Koji sud je nadležan?
U skladu sa Zakonom o sudovima Federacije BiH, u građanskim predmetima, a tužbe za dug spadaju upravo u tu kategoriju, općinski sud ima prvostepenu nadležnost.
To znači da će općinski sud, osim ako posebnim zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, rješavati sporove nastale iz građanskih odnosa, uključujući i one u kojima je predmet spora neizmireni dug.
Ova stvarna nadležnost osigurava da se cjelokupan dokazni postupak u okviru spora, određivanje relevantnog dokaznog materijala, te cjelokupni pravni okvir primijene na način koji garantuje pravičnost, efikasnost i zakonitost donošenja odluke.
Pored same materijalne nadležnosti, važno je utvrditi i teritorijalni aspekt, odnosno gdje će predmet biti vođen.
U građanskim predmetima obično se utvrđuje da je sud nadležan prema mjestu gdje tuženi (dužnik) ima prebivalište, gdje je obaveza bila predviđena da se izvrši ili gdje je nastala sama obaveza.
Ova mjesna nadležnost osigurava da se parnice rješavaju tamo gdje su stranke, čime se postiže veća praktičnost i efikasnost suđenja.
Ako se ugovorom između stranaka dogovori da će se spor rješavati pred određenim sudom, takav izbor može uticati na primjenu mjesne nadležnosti.
Kako izgleda sadržaj tužbe?
Tužba mora sadržavati nekoliko ključnih elemenata:
Naziv i adresu suda
Podatke o tužitelju i tuženom
Kratak i jasan opis činjeničnog stanja
Precizno istaknuti zahtjev (npr. da se obaveže tuženi da isplati iznos duga)
Tužba se može pisati vlastoručno ili na računaru, ali mora biti razumljiva i imati valjan pravni osnov, mora biti utemeljena. Greške mogu dovesti do prolongiranja postupka ili u konačnici do odbacivanja tužbe.
Da li je potreban advokat?
Nije obavezno imati advokata, ali ako nemate odgovarajuće pravno znanje, savjetujemo da se obratite advokatu. Iskusan advokat će pravilno sačiniti tužbu, ali i procijeniti šanse za uspjeh.
Ipak, imajte na umu da, bez obzira na iskustvo, niko vam ne može garantovati uspjeh u parnici.
Također, ako dođe do ročišta, advokat može profesionalno zastupati vaše interese.
U jednostavnijim slučajevima, kao što su neplaćeni računi ili pozajmice među poznanicima, često je dovoljno i samostalno sastaviti tužbu, posebno ako imate jasne i nedvosmislene dokaze.
Koliko traje postupak?
Trajanje parničnog postupka zavisi od složenosti slučaja, opterećenosti suda i ponašanja stranaka.
Jednostavniji postupci mogu se okončati za nekoliko mjeseci, dok komplikovaniji mogu potrajati i godinama.
Ako tuženi ne odgovori na tužbu, sud može donijeti presudu zbog propuštanja. Ako dođe do spora, slijedi ročište, izvođenje dokaza i na kraju presuda.
Ako sud donese presudu u vašu korist, i ona postane pravosnažna, imate pravo pokrenuti izvršni postupak.
U tom postupku možete tražiti da se dug naplati putem prinudne naplate i to zapljenom novčanih sredstava sa računa, zapljenom pokretne ili nepokretne imovine, dijela plaće ili penzije tuženog.
Važno je znati da presuda sama po sebi ne garantuje naplatu. Tek izvršni postupak donosi stvarni rezultat.
Osnovni je sudska taksa, koja se plaća prilikom podnošenja tužbe. Visina takse zavisi od vrijednosti spora. Ako angažujete advokata, računajte i na njegove usluge, a u slučaju uspjeha u postupku, te troškove može snositi tuženi.
Ako niste u mogućnosti da platite troškove postupka, moguće je podnijeti zahtjev za oslobađanje, uz priložene dokaze o materijalnom stanju.
Ovaj obrazac predstavlja primjer tužbe za naplatu duga, koji se može koristiti u slučajevima kada dužnik ne ispuni svoju obavezu plaćanja. U obrascu su uključeni osnovni elementi tužbe, kao što su činjenični opis, pravni osnov potraživanja i tužbeni zahtjev, te je prilagođen za podnošenje nadležnom općinskom sudu.
Obrazac je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Preporučuje se da prije podnošenja tužbe zatražite stručno mišljenje pravnika ili advokata, kako biste bili sigurni da je tužba u potpunosti prilagođena vašem konkretnom slučaju.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Zemljišna knjiga je javna knjiga koja služi kao zvanični registar stvarnih prava na nekretninama. U nju se upisuju nekretnine i prava na njima, te se upisano pravo smatra tačnim i vjerodostojnim. Zakonom je predviđeno da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da ni kupovina ni nasljeđivanje nekretnine nisu pravno potpuni bez uknjižbe. Stoga je upis vlasništva obavezan i neophodan za zaštitu vašeg prava i povjerenje trećih lica. U ovom članku govorimo o tome kako upisati vlasništvo u zemljišne knjige.
Zakon propisuje da vlasništvo nastaje tek upisom u zemljišnu knjigu, što znači da svi pravni poslovi s nekretninom (kupovina, nasljeđivanje, darovanje itd.) moraju biti potvrđeni uknjižbom da bi bili pravno valjani.
Zemljišna knjiga je javni registar, pa se sve u njoj upisane promjene smatraju tačnim i vjerodostojnim. Bez upisa, novi vlasnik nema punu pravnu zaštitu i teško može dokazati svoje pravo pred trećima, zbog čega je upis ključan za vašu sigurnost.
Također, nasljednik koji je stekao pravo po sudskom rješenju o nasljeđivanju podnosi zahtjev u svoju korist. Ako je nekretnina u suvlasništvu (više osoba imaju pravo), prijedlog mogu podnijeti svi suvlasnici zajedno ili samo jedan od njih uz pismenu saglasnost ostalih.
Koji su potrebni dokumenti za upis vlasništva?
Uz zahtjev za upis prilaže se cjelokupna dokumentacija na kojoj se pravo temelji.
To uključuje:
Zahtjev za upis – formular u kojem su navedeni podaci o strankama i nekretnini
Osnova sticanja prava – na primjer, ovjeren notarski ugovor o kupoprodaji ili ugovor o poklonu, sudsko rješenje o nasljeđivanju ili drugi pravni akt.
Dokaz o uplati sudske takse – potvrda o plaćenoj sudskoj taksi za predaju prijedloga.
Rješenje porezne uprave – potvrda o plaćenom porezu na promet nekretnina (dostavlja se nakon kupoprodaje).
Građevinska i upotrebna dozvola – ako se uknjižuje novi stambeni ili poslovni objekat (sagrađen nakon 1968.).
Prijavni list sa katastarskim planom – potreban ako se nekretnina upisuje prvi put (npr. novoizgrađeni objekat ili nedavno formirana parcela).
Saglasnost dosadašnjih vlasnika ili suvlasnika – potpis svih prethodno upisanih vlasnika u zemljišnoj knjizi, ako nekretnina ima više nosilaca prava
Pored toga, često se zatraži i akt o identitetu (lična karta ili drugi dokument za stranke). Prije predaje zahtjeva preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (dokument iz gruntovnice) kako biste provjerili trenutno stanje prava, eventualne hipoteke ili terete.
Zahtjev za upis podnosi se pisanim putem nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda na čijem se području nalazi nekretnina.
Prije dolaska u sud, potrebno je utvrditi katastarsku općinu nekretnine (pogledajte vlasnički list, ugovor ili katastarski plan) i naći odgovarajuće sudsko odjeljenje. Stranka predaje prijedlog na šalteru zemljišnoknjižnog odjela sa kompletnom dokumentacijom.
Sud tada registruje vaš zahtjev u dnevnik i dodjeljuje mu redni broj.
Ako su podaci ispravni i dokumentacija potpuna, sud će donijeti rješenje o odobravanju upisa. Sud može zatražiti dopunu ako nešto nedostaje ili nije jasno. Nakon što rješenje postane pravosnažno, zemljišnoknjižni ured provodi upis u registar. Po završetku, vlasništvo se smatra uknjiženim.
Kolike su sudske i administrativne takse?
Prilikom podnošenja prijedloga plaća se sudska taksa, a njen iznos zavisi od vrijednosti nekretnine i vrsti predmeta. Ta taksa je obično je proporcionalna vrijednosti ugovora. Precizan iznos takse možete provjeriti u zakonu o sudskim taksama koji se odnosi na područje gdje se upis vrši ili na šalteru suda.
Pored sudske takse, kod kupoprodaje nekretnine plaća se i porez na promet nekretnina. Visinu poreza propisuje poseban zakon o prometu nekretnina; u Federaciji BiH stopa iznosi 5% od tržišne vrijednosti nekretnine.
Dokaz o plaćenom porezu je rješenje porezne uprave, koje se prilaže uz zahtjev.
Ostali mogući troškovi uključuju takse za izdavanje zemljišnoknjižnih izvadaka ili izradu katastarskog plana, ako je potreban.
Koliko traje postupak upisa?
Trajanje postupka može varirati.
U praksi, predmeti s potpunom dokumentacijom mogu biti riješeni za nekoliko sedmica, dok složeniji postupci (npr. po žalbi ili prigovoru) mogu potrajati mjesecima.
U svakom slučaju, preporučuje se podnijeti zahtjev što prije nakon sticanja prava, jer se s primanjem prijedloga stvara i redoslijed rješavanja. Pravovremeno ispunjavanje svih uslova i plaćanje taksi može znatno ubrzati postupak.
Ispravka grešaka u zemljišnim knjigama
Ako primijetite da je u zemljišnim knjigama upisana netačna informacija (npr. pogrešno ime, adresa ili površina), možete podnijeti zahtjev za ispravku upisa.
Zemljišnoknjižni ured je dužan, na vaš obrazloženi zahtjev i uz odgovarajuću ispravu, izvršiti korekciju upisa. U praksi to znači da se podnosi novi zahtjev ili prigovor uz dokaze (npr. ispravni ugovor, sudsku odluku ili drugu službenu ispravu) kojom se dokazuje ispravan sadržaj.
Važno je reagovati čim prije uočavanja greške, jer prava upisana u zemljišnu knjigu važe do brisanja promjenom ili sudskom odlukom.
U ugovoru o kupoprodaji moraju se navesti tačne identifikacione oznake nekretnine (katastarska čestica, površina, opis) onako kako su upisane u zemljišnoj knjizi.
Prije potpisivanja ugovora, preporučuje se pribaviti zemljišnoknjižni izvadak (gruntovnični izvadak) kako biste provjerili ko je trenutni vlasnik i ima li nekretnina tereta (hipoteka, založnog prava itd.).
Nakon potpisivanja, kupac prilaže ugovor, dokaze o plaćenim taksama i porezu i ostale potrebne dokumente uz prijedlog za upis. Po donošenju rješenja i uknjižbi, kupac postaje zvanično vlasnik nekretnine.
Nakon smrti prethodnog vlasnika, dolazi do pokretanja ostavinskog postupka pred općinskim sudom, a što sud delegira nadležnom notaru. Donosi se rješenje o nasljeđivanju, koja sadrži podatke o tome ko i koliko nasljeđuje.
Nasljednik koji je upisan kao novi vlasnik po tom rješenju podnosi zahtjev za upis u svoju korist. Ako ima više nasljednika, mogu zajedno podnijeti zahtjev ili raspodijeliti pravo na više uložaka (npr. u etažiranoj zgradi svaki stan).
Poklonodavac, koji je upisan kao vlasnik, daruje nekretninu ugovorom o poklonu (ovjerenim kod notara) poklonoprimcu.
Poklonoprimac tada podnosi prijedlog za upis vlasništva. Uz zahtjev se prilaže ugovor o poklonu i dokazi da je porez plaćen (poklon je u FBiH oslobođen poreza ako je dar davatelja najbliži srodnik, ovisno o lokalnom propisu).
Kao i kod kupoprodaje, prilaže se taksa za upis i, ako je potrebno, građevinska dozvola (ako se daruje nedovršeni objekt).
Kada se zgrada dijeli na stanove i poslovne prostore, potrebno je dostaviti idejni projekat etažiranja (plan podjele zgrade) kojim se utvrđuje koliki dio zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade pripada svakom stanu.
Svaki stan dobija svoj zemljišnoknjižni uložak. Uz zahtjev se prilažu: crtež etažiranja sa pečatom nadležnih vlasti (pokazujući položaj i veličinu svakog dijela zgrade u vlasništvu), te potvrda općine o cjelovitosti.
Obrasci za upis i upute za popunjavanje
Formulari za prijavu zahtjeva i ostale informacije o tome kako upisati vlasništvo u zemljišnu knjigu obično se mogu preuzeti na web stranicama nadležnih sudova.
Prilikom popunjavanja obrasca važno je navesti sve podatke tačno i pregledno: lični podaci (ime, adresa, matični broj ili JMBG), podaci o nekretnini (katastarska općina, broj parcele, opis zgrade/stana) i osnova sticanja prava (kupoprodaja, poklon, nasljedstvo). Provjerite da ste ispravno naznačili vrstu prava (npr. „vlasništvo“) i pravni osnov.
Ako se prijavljuju suvlasnički odnosi ili posebni zahtjevi, navedite potrebne detalje (npr. dio etažnog vlasništva).
Za pomoć pri popunjavanju i dodatne informacije, možete se obratiti zemljišnoknjižnom uredu nadležnog suda ili pravnoj službi. Osim na portalima pravosudnih institucija, ponekad se objavljuju službena pojašnjenja postupaka i obrazaca, a savjete nude i notari ili advokati.
Često se dešava da ugovor ili prijedlog ne navode podatke identično onako kako su u zemljišnoj knjizi. Naprimjer, broj katastarske čestice, naziv ulice, površina ili uređaji u zgradi moraju biti tačno navedeni onako kako stoji u zemljišnoj knjizi. Razlike u ovim podacima mogu dovesti do odbijanja zahtjeva.
Osnovna greška je povjerovati katastarskom posjedovnom listu iz katastra kao dokazu vlasništva. Posjedovni list (izdaje katastar) ne dokazuje pravo vlasništva. Prije podnošenja prijedloga provjerite vlasnički list iz gruntovnice – zemljišnoknjižni izvadak. Zemljišnoknjižni ured neće dopustiti upis samo na temelju posjedovnog lista.
Ako nekretnina ima više suvlasnika, saglasnost svih upisanih suvlasnika obavezan je dio dokumentacije. Česta je greška što samo jedno lice (npr. jedno dijete kod nasljeđa) pokuša prenijeti pravo bez saglasnosti ostalih. Uvijek pribavite sve potrebne potpise ili podnesite ugovor koji obuhvaća i sve suvlasnike.
Nedostatak dokumenata (npr. nedostaju ovjere, ne prilaže se punomoć, ne plaća se taksa) često uzrokuje zastoje. Prije predaje zahtjeva sistematski provjerite listu potrebnih isprava i računa kako biste bili sigurni da ništa ne nedostaje.
Prije kupovine je poželjno tražiti zemljišnoknjižni izvadak (vlasnički list). Nepoznato stanje nekretnine može dovesti do iznenađenja, poput stare hipoteke ili sudskih sporova.
Savjeti kako izbjeći greške: Prije podnošenja zahtjeva pažljivo provjerite sve podatke, koristite tačne formularе i vodite evidenciju o plaćenim taksama. Ako niste sigurni u proceduru ili neki dokument, posavjetujte se sa notarskom kancelarijom ili advokatom. Koristite dostupne službene vodiče i službena objašnjenja postupaka nadležnih organa.
Izvori: Proceduralna i pravna osnova ovog vodiča zasnovana je na važećem Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije BiH i informacijama nadležnih zemljišnoknjižnih organa, a do kojih smo došli preko sajta Zemljišno-knjižna kancelarija – opće informacije.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Regresna tužba predstavlja pravni mehanizam putem kojeg jedno lice, nakon što je isplatilo određeni iznos trećem licu, traži povrat tog iznosa od lica koje je stvarno odgovorno za dug. Regresna tužba zasniva se na više zakonskih propisa, u zavisnosti od toga na šta se predmet spora odnosi. U ovom članku pročitajte šta je regresna tužba i kako je napisati.
Regresna tužba predstavlja pravni zahtjev kojim lice koje je ispunilo tuđu obavezu – bilo na osnovu zakona, ugovora ili presude, traži povrat iznosa od onoga ko je zaista odgovoran za nastalu štetu ili dug.
Ova pravna mjera omogućava pravednu raspodjelu odgovornosti i sprječava neopravdano bogaćenje lica koja su prouzrokovala štetu ili dug.
Član 208. Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH propisuje da solidarni dužnik koji plati više nego što odgovara njegovom stvarnom udjelu u zajedničkoj obavezi ima pravo da od ostalih dužnika zahtijeva povrat onog dijela koji je platio umjesto njih.
Sud prilikom odlučivanja o unutrašnjem odnosu među dužnicima uzima u obzir stepen njihove krivice, ukoliko je šteta u pitanju, konkretne okolnosti nastanka štete, kao i težinu posljedica koje je svaki od njih izazvao.
Time se obezbjeđuje pravična raspodjela tereta među odgovornim licima.
Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju
Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju predviđa obavezu svih vlasnika motornih vozila da zaključe ugovor o obaveznom osiguranju. Ugovor se zaključuje za štetu koju mogu prouzrokovati trećim licima u saobraćajnim nesrećama.
Ovaj zakon je ključan za osiguranje prava oštećenih lica. On omogućava da se štete nastale u saobraćajnim nesrećama nadoknade putem osiguravajućih društava.
Međutim, Zakon o obaveznom osiguranju sadrži i odredbe koje omogućavaju osiguravajućim društvima da, nakon isplate štete oštećenoj strani, potražuju povrat tih iznosa od osiguranika, ukoliko je šteta nastala zbog okolnosti koje isključuju osiguranje.
Takve okolnosti mogu uključivati:
Na primjer, korištenje vozila u svrhu koja nije predviđena ugovorom o osiguranju, kao što je vožnja u taksi ili komercijalne svrhe bez odgovarajuće pokrivenosti.
Ako vozač nije posjedovao važeću vozačku dozvolu za upravljanje vozilom koje je izazvalo nesreću, osiguravajuće društvo ima pravo na regresnu naplatu od osiguranika.
Vozač koji upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, droge ili drugih opojnih sredstava može biti lišen osiguravajuće zaštite, čime osiguranje ima pravo da potražuje povrat isplaćenog iznosa.
U situacijama kada vozač pobjegne sa mjesta nesreće i time učini proces utvrđivanja odgovornosti za štetu težim, osiguranje može tražiti regres od osiguranika ukoliko se utvrdi da je on izazvao nesreću.
Ove odredbe omogućavaju da osiguravajuće društvo, kao isplatilac štete, vrati iznos koji je isplaćen oštećenoj strani. Time se osigurava pravičnost i smanjuje teret na društva koja su obavezana da naknade štetu.
U praksi, regresne tužbe se često pokreću od strane osiguravajućih društava protiv osiguranika koji su prouzrokovali štetu pod okolnostima koje isključuju pokriće osiguranja.
Naprimjer, ako vozač upravlja vozilom pod utjecajem alkohola i izazove saobraćajnu nesreću, osiguravajuće društvo koje je isplatilo štetu oštećenoj strani može podnijeti regresnu tužbu protiv tog vozača radi povrata isplaćenog iznosa.
Postupak podnošenja regresne tužbe
U praksi, podnošenje regresne tužbe započinje pažljivom pripremom tužbenog zahtjeva. Tužilac mora jasno obrazložiti pravni osnov svog potraživanja. Mora precizirati iznos koji traži na ime regresne naknade, te priložiti relevantne dokaze koji potvrđuju osnovanost njegovog zahtjeva.
Tužba se podnosi stvarno i mjesno nadležnom sudu.
Nakon zaprimanja tužbe, sud pokreće parnični postupak u kojem provodi dokazni postupak, saslušava stranke i svjedoke, te na osnovu provedenih dokaza donosi presudu kojom odlučuje da li tužilac ima pravo na regres i u kojem iznosu.
Cijeli proces je uređen pravilima parničnog postupka, koja osiguravaju ravnotežu prava i obaveza obje strane.
Regresna tužba predstavlja važan pravni instrument kojim lice koje je podmirilo tuđu obavezu može zaštititi svoja prava i tražiti povrat isplaćenog iznosa od stvarnog dužnika. Ispravno razumijevanje zakonskih osnova i postupka vođenja regresne parnice ključno je za uspješno ostvarivanje ovog prava pred sudom.
Ukoliko planirate podnijeti regresnu tužbu, preporučujemo da se dodatno informišete ili savjetujete sa stručnjakom iz oblasti prava.
Za vašu praktičnu pomoć, pripremili smo i besplatan obrazac regresne tužbe, koji možete preuzeti klikom na sljedeći link:
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Svako ima pravo da mu se sudi nepristrasno i po zakonu. Iako je Boginja slepa. Ova misao ne nosi samo simboličku težinu. Ona je temelj jednog od osnovnih pravnih instituta u krivičnom postupku: zahtjeva za izuzeće sudije. Pravo na nepristrasnog sudiju predstavlja stub pravičnog suđenja, a upravo kroz mehanizam izuzeća to pravo dobija svoju praktičnu dimenziju. U ovom gostujućem članku, Biljana Stojić detaljno obrađuje pravni okvir, postupak, izazove i sudsku praksu u vezi sa izuzećem sudije, oslanjajući se na važeće zakonske propise i probleme iz svakodnevne prakse. Tekst je neizostavno štivo za sve koji žele razumjeti kako pravo na pravično suđenje funkcioniše – u zakonu i u stvarnosti.
Zahtev za izuzeće sudije u krivičnim postupcima predviđen je u cilju zaštite prava i intresa učesnika u postupku. U Glavi III Zakonika o krivičnom postupku RS, sadržane su odredbe koje regulišu pravo na podnošenje zahteva, postupak i odluke.
Naime, Zakonik predviđa da izuzeće mogu zatražiti i stranke i branilac, dok su kao stranke u postupku odreženi tužilac i okrivljeni. Oštećeni, prema Zakoniku je lice čije je lično i/ili imovinsko pravo krivičnim delom povređeno ili ugroženo. On ne predstavlja stranku u postupku.
Dakle oštećeni nema mogućnost za ulaganje ovog zahteva, sve do eventualnog preuzimanja krivičnog gonjenja, iako bi možda imao saznanja koja mogu biti razlog za ovaj zahtev. Njemu preostaju drugi instrumenti, poput pritužbi ili krivičnih prijava.
Rokovi i postupanje sudije
Zakonik kaže da se zahtev može podneti bez obzira na fazu u kojoj se postupak nalazi.
Međutim, to mora biti odmah po saznanju postojanja razloga za izuzeće sudije ili sudije porotnika.
Sudija je dužan da odmah obustavi rad na predmetu čim sazna da je zahtev za njegovo izuzeće podnet, odnosno da preduzme samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Nadležnost za odlučivanje o izuzeću
Za odlučivanje o podnetom zahtevu nadležan je predsednik suda.
Ako se traži izuzeće samo predsednika suda ili predsednika suda i sudije ili sudije-porotnika, odluku o izuzeću donosi predsednik neposredno višeg suda.
Ukoliko se traži izuzeće predsednika Vrhovnog suda, odluku o izuzeću donosi Opšta sednica.
Pravni lekovi i ponovljeni zahtevi
Ukoliko se zahtev za izuzeće odbije, može se pobijati posebnom žalbom o kojoj odlučuje Apelacioni sud.
Ako je takvo rešenje doneto posle podignute optužbe, može se pobijati samo žalbom na presudu. Protiv rešenja predsednika Vrhovnog kasacionog suda ili Opšte sednice kojim je zahtev za izuzeće odbijen žalba nije dozvoljena.
Ukoliko je zahtev za izuzeće podnet od otvaranja zasedanja takvo rešenje donosi veće u čijem sastavu može biti sudija čije izuzeće se traži.
Nakon odluke o zahtevu za izuzeće u jednoj pravnoj stvari, nema zakonskih smetnji da isti podnosilac u toku istog postupka posnese novi zahtev.
U ponovljenom zahtevu ne mogu se navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtevu za izuzeće koji je odbijen.
Mogućnost samoinicijativnog izuzeća sudije
Zakonik ne navodi izričito mogućnost da sam sudija podnese zahtev za sopstveno izuzeće u predmetu kojim je zadužen.
Međutim, u praksi je dozvoljen imajući u vidu čl. 90 Zakona o sudijama koji predviđa kao vrstu disciplinskog prekršaja propust sudije da traži izuzeće u predmetima u kojima postoji razlog za izuzeće odnosno isključenje predviđen samim zakonom.
Zloupotrebe i problemi u praksi
Ako je zahtev jednom odbačen kao neosnovan to ne sprečava stranku da ponovo podnese zahtev prema postupajućem sudiji, navodeći da je razlog za izuzeće sadržan upravo u preduzetoj radnji u postupku (npr: zakazivanje ročišta za određeni dan).
Ili da, naročito u sudovima u manjim mestima, navodi kao razlog za izuzeće isti razlog prema svim sudijama koji bi potencijalno postupali npr. po žalbi. Ili pak istovremeno prema sudiji, predsedniku suda, zameniku predsednika, predsedniku neposredno višeg suda, njegovom zameniku sve do sudija Vrhovnog suda.
Kada je osim zahteva za izuzeće podneta i krivična prijava protiv postupajućeg sudije, rad u predmetu blokiran je i potrebom da nadležno tužilaštvo izvrši uvid u spise predmeta i odluči o navodima iz krivične prijave.
Rešenja u sudskoj praksi
Sudska praksa rešenje vidi u primeni čl. 41. st. 4 u vezi čl. 39. st. 3. Zakonika, kada postupajući sudija takav zahtev može da odbaci kao neodozvoljen, ako je iste sadržine kao i zahtev po kome je odlučeno, dok odbačaj ne sprečava podnosioca da zatim podnese pritužbu na rad postupajućeg sudije, koju ponovo razmatra predsednik suda, po pravilima upravnog postupka.
Način podnošenja zahteva i posledice po postupak
Zakonik ne reguliše izričito način podnošenja ovog zaheva.
On može biti podnet kako na ročištu, kada se prekidaju sve sem hitnih radnji, što može negativno uticati na učesnike u postupku, naročito oštećene, dok može biti upućen i podneskom u bilo kojoj fazi postupka, što opet naročito utiče na trajanje postupka pred sudovima u kojima su sudije zadužene velikim brojem predmeta.
Mere zaštite ugleda učesnika u postupku
Zakonik u čl. 231. određuje da je organ postupka dužan da svoj ugled i ugled stranaka i drugih učesnika u postupku zaštiti od uvrede, pretnje i svakog drugog napada.
Sud ima mogućnost da novčanu kaznu do 100.000 dinara izrekne okrivljenom, braniocu, punomoćniku, zakonskom zastupniku, oštećenom, privatnom tužiocu ili oštećenom kao tužiocu koji u podnesku vređa taj organ ili učesnika u postupku. Na odluku o kažnjavanju dozvoljena је žalba o kojoj odlučuje veće.
Pitanja bez jednostavnih odgovora
Da li je svaki navodni razlog za izuzeće iskazan kroz podnesak uvreda?
Da li se svi navodni razlozi mogu objektivno dokazati?
Navedena pitanja nemaju jedan jedinstven odgovor.
Kao i skoro svako pravno pitanje. Sud je taj koji je dužan da poznaje zakon, da ceni okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, sa naročitom pažnjom na pravo stranaka na nepristrasan i objektivan sud. Najčešći motiv za isticcanje zahteva za izuzeće je tzv. kupovina vremena, jer se svakim zahtevom predmet „šeta do sudske uprave“ ili pak nadlženog tužilaštva.
Stoga je potrebno redovno proveravati rok zastarelosti krivičnog gonjenja u svakom krivičnom postupku i odlučivati o istaknutim zahtevima objektovno u što kraćem roku.
Umesto zaključka
Tas na vagi slepe Boginje, kao i zvaki predlog iznesen tokom postupka, treba da ceni da li je upotrebljen u cilju ili suprotno svrsi radi koje je ustanovljen. Preciznošću sa više decimala, kada je moguće.
O autoru
Biljana M. Stojić je pravnica sa bogatim iskustvom u pravosuđu i upravnom pravu. Trenutno obavlja dužnost saradnika sudije u Osnovnom sudu u Valjevu, a ranije je radila i u Osnovnom sudu u Mionici i industrijskom sektoru kao samostalni pravnik.
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, a trenutno pohađa doktorske studije prava na Univerzitetu Union u Beogradu. Položila je pravosudni ispit i ispit za osnovne sudove, a usavršavala se kroz brojne stručne obuke, seminare i međunarodne konferencije.
Njeni radovi obuhvataju teme iz oblasti saobraćajnog prava, radnog prava i zaštite ranjivih društvenih grupa.
Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju isključivo stavove autora.
Zamislite da se nalazite se usred pravnog postupka. Unajmili ste advokata u kojeg ste imali povjerenje, očekujući stručnost, odgovornost i otvorenu komunikaciju. Ali vremenom, odnos više ne funkcioniše kako ste očekivali. Možda vam se čini da vaš slučaj ne dobija dovoljno pažnje. Možda osjećate da vas advokat ne informiše redovno, ili ste se jednostavno odlučili za drugu pravnu strategiju. Bez obzira na razlog, jedno je jasno – došlo je vrijeme za promjenu. U takvoj situaciji, otkazivanje punomoći advokatu postaje ne samo vaše pravo, već i potreba.
Međutim, ovaj korak zahtijeva pažljivo i odgovorno postupanje. U nastavku ćemo objasniti šta zakon kaže, koje su vaše obaveze, ali i šta se dešava nakon što otkažete punomoć.
U Federaciji BiH, Zakon o advokaturi precizira ulogu i odgovornosti advokata u trenutku kada mu klijent otkaže punomoć.
Advokat, naime, ne može naprosto prestati sa zastupanjem u trenutku kada dobije obavještenje o otkazu. Njegova profesionalna dužnost je da, u trajanju do trideset dana nakon otkaza, preduzme sve radnje koje su nužne kako bi zaštitio interese stranke – osim u slučaju kada ga stranka izričito oslobodi te obaveze.
Ova odredba postoji iz vrlo praktičnog razloga – da ne biste ostali pravno nezaštićeni dok tražite novog punomoćnika. Drugim riječima, iako je punomoć otkazana, vaša pravna sigurnost i dalje mora biti zaštićena u prijelaznom periodu.
S druge strane, Kodeks advokatske etike propisuje i etičke smjernice koje advokati moraju poštovati. Otkazivanje punomoći ne bi smjelo biti povod za osvetu, zadržavanje dokumentacije ili stvaranje dodatnih prepreka za klijenta.
Profesionalizam i poštovanje obaveza prema bivšim strankama temelj su advokatske prakse.
Zašto je važno da otkaz bude jasan i dokumentovan?
U praksi, dešava se da ljudi telefonski ili usmeno obavijeste advokata o otkazu, ali to nije dovoljno. Da bi otkaz bio pravno valjan, preporučuje se da bude sastavljen u pisanoj formi. Pisana izjava služi kao dokaz da ste advokata obavijestili, te sadrži sve ključne informacije – ko otkazuje punomoć, kome, kada i u kojem predmetu.
Osim toga, pisani trag sprječava moguće nesporazume i eventualne sporove u budućnosti, posebno ako dođe do potrebe da se dokaže kada je punomoć prestala da važi.
Jedna od najčešćih grešaka koju ljudi naprave prilikom otkazivanja punomoći jeste to što zaborave obavijestiti sve institucije pred kojima ih je advokat zastupao. Ako samo advokat zna da više ne postupa po predmetu, ali to ne zna sud ili upravni organ, procesi će se nastaviti kao da se ništa nije promijenilo.
U takvoj situaciji, pozivi i sudski akti i dalje će biti upućivani advokatu, a vi možda nikada nećete saznati šta se dešava – sve dok ne bude prekasno.
Zato je ključno da uz otkaz punomoći, kopiju te obavijesti pošaljete i sudovima, općinama, inspekcijama ili bilo kojoj drugoj instituciji u kojoj je vaš predmet u toku.
To je vaša odgovornost, a istovremeno i najbolji način da osigurate transparentnost i nastavak postupka bez komplikacija.
Kada advokatu otkažete punomoć, on je dužan da vam vrati dokumentaciju koja se tiče vašeg predmeta, kao i da vas obavijesti o svim ročištima i rokovima koji su u toku.
Do momenta kada pronađete novog punomoćnika, i dalje ste stranka u postupku – što znači da možete sami nastupiti ili zatražiti od suda određeni rok za angažman novog advokata.
Ukoliko se odlučite za novog advokata odmah, nova punomoć poništava staru, ali se i tada preporučuje da se bivši advokat formalno obavijesti o prestanku ovlaštenja, radi urednosti i izbjegavanja nesporazuma.
Kako biste na pravno ispravan način okončali saradnju sa advokatom, pripremili smo detaljan obrazac koji možete popuniti, potpisati i dostaviti svom dosadašnjem punomoćniku.
Obrazac uključuje sva neophodna polja, objašnjenja i napomene koje će vam pomoći da postupak otkazivanja punomoći provedete bez komplikacija i rizika.
Klikom na dugme ispod možete preuzeti dokument u Word formatu i prilagoditi ga svom konkretnom slučaju.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
