Author: admin

  • Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Imajući u vidu analizu zakonskih propisa iz ove oblasti, a što ćemo obrazložiti u nastavku, smatramo da fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu nije u skladu sa zakonskim odredbama, budući da se navedeni vid kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole. O zaštiti privatnosti u svakodnevnom životu smo pisali i ranije.

    Sadržaj članka:

    Informacione tehnologije i praćenje prisustva na poslu

    Sa razvojem informacionih tehnologija, te sve dostupnijim uređajima za snimanje i pohranjivanje podataka, sve češće se postavlja pitanje zakonitosti uvođenja sistema evidencije radnog vremena na način da se zaposlenik pri rijavi fotografiše.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka  osnovni je propis obradu ličnih podataka, sa ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Kontrolor, odnosno osoba koja prikuplja i obrađuje lične podatke, u obavezi je da lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način, što podrazumijeva obradu ličnih podataka ukoliko je ona propisana zakonom ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići takvom obradom.

    U kojoj mjeri se smiju obrađivati lični podaci

    Lični podaci obrađuju samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe. Ovaj princip znači da ukoliko zakon ili na osnovu zakona doneseni podzakonski akti ne propisuju koji podaci se obrađuju, onda se uzima minimalan obim ličnih podataka koji je potreban da bi se postigla svrha takve obrade.

    Kako je regulisana obrada ličnih podataka zaposlenika

    Obrada ličnih podataka zaposlenika u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana propisima iz oblasti radnih odnosa, a jedan od tih propisa je Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US) koji u članu 30. propisuje da se lični podaci zaposlenika ne mogu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Ova pravna norma je ograničavajuća i pretpostavlja zakonski osnov ili neophodnost, odnosno stvarnu potrebu, kao uslov za obradu ličnih podataka.

    Dakle, pravo i obaveza…, kao poslodavca, je da kontroliše prisustvo zaposlenika na radnom mjestu, te je shodno navedenoj normi, a u nedostatku zakonskog osnova, dužan koristiti način i sredstva koja su primjerena i neophodna za izvršenje takve obaveze.

    Da li je fotografisanje zaposlenika opravdano

    Prema tome, fotografisanje zaposlenika u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu može biti opravdano samo ukoliko poslodavac nema drugog načina i sredstva da kontroliše radno vrijeme. Međutim, teško bi se u stvarnom životu moglo opravdati fotografisanje zaposlenih kao jedini efikasan i nužan način evidentiranja prisustva na radnom mjestu, jer je način postizanja te svrhe nesrazmjeran sa vrstom podataka koji se obrađuju i rizikom zbog obrade istih.

    Stoga, mišljenja smo da je obrada ličnih podataka zaposlenika putem fotografisanja u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu suprotna principu iz člana 4. tačka c) Zakona, kojim je propisna obaveza kontrolora da lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe, jer se efikasnost sistema kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole.”

    (U skladu sa Mišljenjem Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, br. službeno od 16.7.2020. godine)

  • Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Radni proces u privrednom društvu ili nekom drugom organizacionom obliku radne organizacije može da se obavlja u jednoj ili u više smjena, u zavisnosti od procesa i potreba rada, odnosno efikasnosti radnog procesa. Ukoliko se radno vrijeme obavlja u dvije smjene, u pitanju je raspored radnog vremena u skladu sa organizacijom. Pojam rasporeda radnog vremena treba razlikovati od pojma preraspodjele radnog vremena, budući da radno vrijeme ne traje duže od punog radnog vremena. Raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma, te njihova primjena zahtjeva ispunjavanje određenih uslova.

    Za potrebe ovoga teksta, razmotrićemo pitanje: “Da li postoji osnov da poslodavac donese odluku prema kojoj bi se izvršila preraspodjela radnog vremena na način da bi radno vrijeme bilo u dvije smjene, od ponedjeljka do petka, i to: prva smjena od 08:00 do 16:00 h i druga smjena od 13:00 do 21:00 h.”

    Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju, naprimjer u slučaju obavljanja poslova koji mogu predstavljati opasnost po zdravlje uposlenika, te se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    U ovom kontekstu, značajno je napomenuti i da se ugovor o radu zaključuje u pisanoj formi i da sadrži, naročito, podatke o dužini i rasporedu radnog vremena. Zakon propisuje maksimalno trajanje radnog vremena na sedmičnom nivou, te su s tim u vezi poslodavci, prilikom raspoređivanja radnog vremena, obavezni isto rasporediti na način da radno vrijeme na sedmičnom nivou ne prelazi 40 sati.

    Kako  smo naveli na početku ovoga teksta, raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma. Zakonom je propisana mogućnost uvođenja preraspodjele radnog vremena, kao i uvjeti pod kojima se radno vrijeme može preraspodijeliti. To se može raditi u slučajevima ako priroda posla to zahtijeva, te se tako puno i nepuno radno vrijeme može se raspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

    Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, te se preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom.

    U skladu s tim, ukoliko zbog organizacije rada kod poslodavca postoji potreba da puno radno vrijeme u jednom periodu traje duže, a u drugom kraće od punog radnog vremena, poslodavac, može donijeti odluku o uvođenju preraspodjele radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog radnog vremena.

    Poslodavci u slučaju donošenja takvih odluka moraju voditi računa da omoguće pristup radniku sadržaju tih odluka, a u smislu korištenja zaštite prava iz radnog odnosa iz odredbe člana 114. Zakona, a posebno iz razloga što je i odredbom člana 39. stav 5. Zakona o radu, u vezi sa uvođenjem preraspodjele radnog vremena, propisana posebna zaštita maloljetnog radnika, trudnice, majke odnosno usvojitelja djeteta do tri godine života, kao i samohranog roditelja, samohranog usvojitelja i lica kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.

    S tim u vezi, ukoliko radno vrijeme u određenom periodu ne traje duže od punog radnog vremena, već je isto raspoređeno u dvije smjene u istom trajanju, mišljenja smo da se u tom slučaju ne radi o preraspodjeli radnog vremena, već o rasporedu radnog vremena u skladu sa organizacijom, odnosno potrebama odvijanja rada kod poslodavca. 

    O predmetnom pitanju preporučujemo da pročitate i Mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-1340/19 od 12.6.2019. godine.

  • Apostille pečat

    Apostille pečat

    Ukoliko na teritoriji Bosne i Hercegovine želite koristiti stranu javnu ispravu, ona mora biti priznata, odnosno legalizovana. Strana javna isprava priznaje se na jedan od tri načina i to punom legalizacijom, djelimičnom legalizacijom, ili neposrednim priznavanjem stranih javnih isprava po osnovu bilateralnih ugovora. U ovome tekstu govorimo o Apostille pečatu, šta je Apostille pečat, te kako je Apostille pečat doveo do pojednostavljenja legalizacije javnih isprava u odnosu na punu i djelimičnu legalizaciju koje su dugotrajne i često veoma komplikovane za stranke.

    Haška konvencija

    U Hagu je 5. oktobra 1961. godine potpisana Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, koju je potpisala i SFRJ.

    Ova Konvencija nazvana je Haška konvencija i objavljena je u „Službenom listu SFRJ“-Dodatak Međunarodni ugovori i drugi sporazumi broj 10/1962.

    Bosna i Hercegovina, kao sukcesor bivše SFRJ, izjavom o sukcesiji, postala je stranom Haške konvencije iz 1961. godine.

    Šta su javne isprave?

    Stranim javnim ispravama, u smislu Haške konvencije od 5. oktobra 1961. godine, smatraju se:

    • isprave koje je izdao sud ili službena osoba vezana uz državne sudove ili javnog
    • tužioca, voditelj sudske pisarnice ili sudski izvršitelj (“huissier de justice”);
    • upravne isprave;
    • javnobilježničke isprave;
    • službena uvjerenja stavljena na privatne isprave, kao što su navodi o registraciji,
    • ovjera točnosti datuma, ovjera potpisa.

    Međutim, ova konvencija se ne primjenjuje:

    • na isprave koje su izdali diplomatski ili konzularni predstavnici;
    • na isprave upravnih tijela koje se neposredno odnose na trgovinsko ili carinsko poslovanje

    Šta je Apostille pečat?

    Apostille je nadovjera ili legalizacija javnih dokumenata koje se koriste u međunarodnom pravnom prometu.

    Ovjerom dokumenta sa „Apostille“ ovjeravaju se i privatni dokumenti (punomoć, diplome, svjedodžbe, rodni list, vjenčani list, potvrde o slobodnom bračnom stanju, izvadak iz matične knjige umrlih …).

    Time se potvrđuje vjerodostojnost pečata i potpisa službene osobe koji se nalaze na dokumentu, ali ne i sadržaj dokumenta.   

                U Bosni i Hercegovini „Apostille“ izdaju Općinski sudovi, a ako između Bosne i Hercegovine i druge države ne postoji ugovor u smislu Haške Konvencije, tada je dokument potrebno legalizovati/nadovjeriti u postupku pune legalizacije pri Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

    Općinski sud u pravilu izdaje Apostille pečat isti ili sljedeći radni dan od dana predaje isprave na ovjeru.

    Ako govorimo o prijevodu dokumenta, odnosno da li je prije Apostille nadovjere potrebno dokument prevesti ili obrnuto, važno je znati da institucije u inostranstvu imaju svoje zahtjeve, tako da je prije predaje dokumenta uvijek potrebno sa institucijom kojoj dokument predajete utvrditi na koji način je potrebno dostaviti dokument.

    Ukoliko vam je potreban sudski tumač za prijevod dokumenta, o tome smo govorili ranije.

    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Kako ovjeriti dokument?

    1. Nakon što ste prikupili dokumente koje želite ovjeriti, dostavite ih u pisarnicu suda referentu koji je zadužen za ovjeru Apostille pečata.

    2. Za svaku ovjeru plaća se sudska taksa za pojedinačni dokument, o čemu će vas obavijestiti referent.

    Ovo je informacija koja će vam pomoći da izvršite nadovjeru, ali se svakako trebate pridržavati uputstava nadležnog suda, odnosno referenta koji radi na tim poslovima.

    Jednom ovjeren dokument Apostille pečatom nema rok važenja istog pečata.

    Izvrstan tekst na kojem možete naći više informacija vezano za Apostille pečat, Hašku konvenciju, informacije o tome kako se vrši legalizacija strane javne isprave, za koje države nije potreban Apostille pečat, te pstale informacije o priznavanju javnih isprava možete naći na OVOME LINKU.

Ukoliko vas interesuju pravne teme, ili imate određeno pravno pitanje, na Pravnom blogu možete naći mnogo zanimljivih i korisnih informacija. 

Objave na ovome Blogu namijenjene su čitaocima kako bi im se pružile informacije o određenoj temi, te shvatanje autora o istoj.


  • Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Ako ste bili u prilici staviti u promet dokument koji je sastavljen na jeziku koji nije u pravnom prometu u vašoj državi, sigurno ste se susreli za zahtjevom da dokument prevedete kod ovlaštenog sudskog tumača za jezik na kojem je dokument napisan. Ali ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika?

    Iako oba poznaju jezik, postoji razlika između prevodioca i sudskog tumača.

    Sudski tumači su jedini ovlašteni za prevođenje službenih dokumenata kao što su školskog svjedočanstva i diplome, uvjerenja o državljanstvu, sudske odluke itd., kada se isti trebaju predati određenoj službenoj instituciji. Također su zaduženi za tumačenje na sudu, u policijskim stanicama ili pred upravnim organima. U slučaju davanja iskaza svjedoka koji ne poznaju jezik na kojem se vodi postupak, jedino ovlašteni sudski tumač može da prevodi, također, prilikom ispitaivanja nakon hapšenja ili prilikom pregleda na carini. Sudski tumači nemaju slobodu da odstupaju od onog što je napisano u dokumentima tokom prevoda: sve mora biti dosljedno, precizno i jasno. Oni svojim pečatom garantuju da prijevod određenog dokumenta u potpunosti odgovara originalu.

    Sudovi koriste usluge stalnih sudskih tumača, osim u slučajevima kada nema sudskih tumača za određeni jezik.

    Svaka država posjeduje različita PRAVILA u vezi toga kako postati sudski tumač.

    U slučaju Federacije Bosne i Hercegovine, sudski tumač vrši prevođenje govora i pisanog teksta sa jednog od službenih jezika Federacije Bosne i Hercegovine na strani jezik, sa stranog jezika
    na jedan od službenih jezika Federacije i sa stranog jezika na drugi strani jezik.

    Kada pričamo o Federaciji BiH, potrebno je položiti ispit oglašen od strane Federalnog Ministarstva Pravde koji se satoji od pismenog dijela i usmenog dijela ispita. Pismeni dio podrazumijeva prevođenje određenog teksta sa stranog jezika na jedan od službenih jezika Federacije ili obratno, dok se usmeni dio vodi u obliku intervjua. Bitno je napomenuti da kandidat koji nije položio pismeni dio ispita nema pravo na usmeni dio.

    U Republici Srpskoj možemo reći da je ispit malo jednostavniji jer se sastoji samo od usmenog dijela u obliku intervjua, tokom kojeg se provjerava poznavanje pravne terminologije koja se koristi u određenom jeziku i poznavanje propisa kojima se reguliše mjesto i uloga stalnih sudskih tumača. U ovom slučaju, Ministarstvo pravde Republike Srpske je nadležno za ispit.

    Ukoliko vam je potreban stručni tumač za određeni strani jezik, na ovome liknu možete naći LISTU STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Federaciji BiH.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Srpskoj.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Srbiji.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Hrvatskoj.

    Pronađite mnogo korisnih savjeta i informacija na našem BLOGU.

  • Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. U skladu s tim, postavlja se pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca?

    Sadržaj članka:

    Da li je bilo prekida između dva radna odnosa

    Ovo pitanje sadrži više potpitanja.

    Da li između dva radna odnosa kod različitih poslodavaca ima prekida radnog odnosa, odnosno, ukoliko je bilo prekida, koliko su trajali?

    Je li radni odnos prestao krivicom poslodavca ili na zahtjev radnika?

    Obavezuje li novog poslodavca Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru kod prethodnog poslodavca?

    Da li radnik kod novog poslodavca bez navršavanja šest mjeseci rada ima pravo na „preneseni“ godišnji odmor?

    Odmor za radnike koji se zaposle prvi put

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Sticanje uslova za godišnji odmor

    Ukoliko su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Ovo iz razloga što se godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja godišnjih odmora kod poslodavca, a da se pitanje neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa rješava putem instituta naknade umjesto neiskorištenog cijelog ili dijela godišnjeg odmora iz člana 52. stav 4. Zakona o radu.

    Neiskorišten godišnji odmor iz objektivnih razloga

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Neiskorišten godišnji odmor zbog krivice poslodavca

    Ukoliko je godišnji odmor ostao neiskorišten usljed krivice prethodnog poslodavca, u tom bi slučaju taj poslodavac bio u obavezi da radniku izvrši isplatu naknade umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, te bi isplata naknade u tom slučaju zamijenila korištenje godišnjeg odmora.

    Naime, u skladu sa članom 52. stav 4. Zakona, u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Naknada za korištenje godišnjeg odmora

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Nadamo se da ste dobili odgovor na pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca, a u svakom slučaju vam savjetujemo da sva pitanja iz radnog odnosa rješavate sporazumno sa poslodavcem, ili, u odsustvu takvog dogovora, da se obratite osobi ovlaštenoj za zastupanje, odnosno vašem advokatu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Plaća je iznos novca koji poslodavac plaća zaposleniku, obično mjesečno, za njegov rad na temelju zaključenog ugovora o radu. Koje su to vrste ugovora o radu, saznajte na članku koji smo pisali na tu temu. Ekonomska definicija plaće glasi da je plaća dohodak od rada. Međutim, postavlja se pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće, odnosno, da li je poslodavac dužan dati platnu listu uz isplatu plaće?

    Sadržaj članka:

    Da li je poslodavac dužan dati platnu listu

    Odredbom člana 79. stav 3. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/16 i 89/18 i 44/22), propisano da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Također, članom 80. navedenog zakona predviđeno je da poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

    Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

    Shodno navedenom, Zakonom je propisana obaveza poslodavca da radniku uruči pisani obračun plaće, s tim da nije preciziran način uručenja što podrazumjeva da se može prihvatiti bilo koja vrsta uručenja kojom bi poslodavac imao dokaz o uredno izvršenoj dostavi, a imajući u vidu moguće pravne posljedice uručenja odnosno neuručenja.

    Prethodno je potvrđeno i u Mišljenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2726/19 od 30.10.2019. godine.

    Nadamo se sa ste u ovome kratkom članku dobili odgovor na pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće.

    Šta je plaća

    Najjednostavnije rečeno, plaća je novčano primanje koje se isplaćuje u određenom vremenskom razmaku nekom zaposleniku za njegov rad. Može se sastojati od osnovne plaće i posebnih dodataka. Može se prikazivati u bruto i neto iznosu. Poslodavac u cijelosti plaća bruto iznos, a radnik prima kao plaću neto iznos, narodnim jezikom rečeno, “plaća na ruke”. Poslodavac od bruto plaće automatski odbija iznose za pojedine poreze i doprinose tako da zaposleniku ostane neto plaća. Premda su bruto plaće primanja iz radnoga odnosa, nisu radnikova individualna zarada kojom podmiruje svoje osnovne životne potrebe. Plaća može biti i za skraćeno radno vrijeme, npr. kod invalida rada.

    Šta je platna lista

    U tom kontekstu, plaću prati platna lista koja je faktura plaćanja, stoga mora odražavati osnovnu plaću zaposlenika na kojoj će se iskazati relevantne informacije poput odbitaka, primitaka, minulog staža, inosa poreza itd. Navode se dodaci na plaću, koji mogu biti, među ostalim, za staž, rang, obuku, rizike za posao, prekovremeni rad, bonuse za ciljeve. Ukupan zbroj ovih stavki rezultirat će u bruto plaći radnika.

    Kako se dostavlja platna lista

    Platna lista radniku se može uručiti i putem pošte preporučenom dostavom sa povratnicom, budući da na taj način poslodavac ima dokaz o uredno izvršenoj dostavi.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    U društvu zasnovanom na vladavini zakona advokati imaju posebnu ulogu. Advokati moraju služiti interesima pravde kao i onima čija su im prava i slobode povjereni da ih štite i brane. Njihova dužnost nije samo da zastupaju svoju stranku, već da joj budu i savjetnici u najboljem smjeru. Ovakva uloga advokata pred njih postavlja mnoštvo pravnih i moralnih obaveza. Zato se opravdano postavlja pitanje da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci?

    Sadržaj članka:

    Šta advokat ne smije raditi

    Advokat ne smije da stiče klijente na nečastan ili na drugi nedopušten način.

    Smatra se da advokat pribjegava nečasnom ili nedopuštenom sticanju klijenata, naročito kada:

    • daje nerealne procjene i obećava uspjeh ili dovodi klijenta u zabludu u pogledu pravne prirode predmeta,
    • omalovažava druge advokate,
    • podstiče ili ne osporava uvjerenje klijenta u efikasnost korupcije, ili predlaže i nagovještava sopstveno sudjelovanje u korupciji,
    • stupa u kontakt sa klijentima drugih advokata i navodi ih da na njega prenesu zastupanje, ili preuzima klijente drugih advokata na način suprotan ovom Kodeksu,
    • na raspravama i u drugim javnim istupanjima u svojstvu advokata izaziva incidente i bez opravdanog razloga stvara konfliktne situacije u namjeri da nametne utisak odvažnosti i stekne ličnu popularnost.

    Uzmimo situaciju kada advokat ne podnese tužbu u roku, usljed čega stranka izgubi pravo/osnov potraživanja. Na koji način će se u postupku protiv advokata radi naknade štete stranci utvrditi da je potraživanje stranke bilo osnovano? Postoji još mnogo propusta koje advokati mogu napraviti, ali je pitanje, šta vi možete uraditi povodom toga?

    Advokati su dužni obavezno se osigurati od odgovornosti za štetu pričinjenu stranci u toku pružanja pravne pomoći. Moraju se osigurati u skladu sa minimalnim iznosom osiguranja i vrste osigurane štete određene opštim aktom Advokatske Komore Federacije BIH.

    Kodeks advokatske etike

    Kodeks advokatske etike (usvojen na Vanrednoj skupštini 17.09.2005.) možete pronaći na sljedećem LINKU-u.

    Advokata preporučuju stručnost, sposobnost, uspjeh, ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.

    Da li advokat odgovara za štetu načinjenu stranci

    Da bi postojala odgovornost advokata za štetu počinjenu stranci (klijentu) zbog greške advokata, u tome postupku se mora utvrditi da li je šteta posljedica propusta advokata da poduzme određenu parničnu radnju, odnosno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štete i radnje ili propuštanja advokata.

    Ukoliko se odgovornost advokata utvrdi, tada postoji i odgovornost za štetu.

    Da bi došlo do odgovornosti za štetu potrebno je ne samo da je neko lice pretrpi već i da se ostvare i druge pretpostavke i to: postojanje subjekta odgovornog za štetu, štetna radnja, protivpravnost štetne radnje i uzročna veza između štetne radnje i štete.

    “Protivpravnom radnjom prvotuženog (advokata) koja se sastoji u pasivnom držanju u situaciji koja je tražila njegovu aktivnost (nevršenje dužnosti u zakonskom roku) prvotuženi je štetnom radnjom prouzrokovao štetu tužitelju za koju odgovara zbog svoje krivnje.“

    U svakom slučaju, ukoliko smatrate da ste oštećeni ili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, savjetujemo vam da se obratite advokatu kojem vjerujete, a ukoliko ne poznajete nijednog advokata, na ovoma linku možete naći SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Kontakt za pomoć zbog kršenja autorskih prava

    Kontakt za pomoć zbog kršenja autorskih prava

    Zloupotrebe autorskih sadržaja na Youtube su veoma česte, zato je važno da znate kome se obratiti, odnosno koji je kontakt za pomoć zbog kršenja autorskih prava na Youtube. O autorskim pravima na Youtube smo pisali i ranije.

    Kako Youtube centar za pomoć navodi, pri slanju zahtjeva za uklanjanje zbog kršenja autorskih prava putem  web-obrasca potrebni su određeni lični podaci kojima raspolažete samo vi.

    Kako će Youtube raspolagati vašim podacima

    • Ako je videozapis uklonjen zbog kršenja autorskih prava, ime vlasnika autorskih prava prikazuje se na YouTubeu umjesto videozapisa.
    • Vaše puno službeno ime i prezime potrebno je za dovršenje zahtjeva za uklanjanje. Može se podijeliti s prenositeljem videozapisa koji je uklonjen zbog kršenja autorskih prava.
    • Primarna e-adresa navedena u zahtjevu za uklanjanje može se podijeliti s prenositeljem videozapisa koji je uklonjen zbog kršenja autorskih prava. Prenositelj može stupiti u kontakt s vama radi rješavanja opomene zbog kršenja autorskih prava.
    • Vaša fizička adresa i telefonski broj ostat će povjerljivi, osim ako budu zatraženi u okviru sudske tužbe. Ako se od YouTubea zatraži da dostavi podatke, Youtube će vas obavijestiti prije nego što to učini.

    Javni zapis

    Prenositelj videozapisa koji krši prava može zatražiti kopiju vašeg zahtjeva za uklanjanje. Taj javni zapis uključuje sljedeće podatke:

    • ime vlasnika autorskih prava
    • primarnu e-adresu
    • pomoćnu e-adresu (neobavezno polje u web-obrascu)
    • vaše puno službeno ime i prezime
    • opis djela koje navodno krši autorska prava
    • vaše odgovore na YouTubeove zahtjeve za dodatne podatke. YouTube će zatražiti dodatne podatke ako je vaš početni zahtjev za uklanjanje nepotpun ili se čini da nije važeći.

    Zabrinutost zbog otkrivanja podataka za kontakt

    Ako ste zabrinuti zbog uznemiravanja na YouTubeu, saznajte više o prijavljivanju uznemiravanja i virtualnog zastrašivanja umjesto o kršenju autorskih prava.

    Iako se zabrinutost u vezi zlostavljanja i kršenja autorskih prava ponekad preklapaju, postupak uklanjanja zbog kršenja autorskih prava možda nije najbolje rješenje u takvim slučajevima. Prije slanja zahtjeva za uklanjanje zbog kršenja autorskih prava možete i saznati više o iznimkama od zaštite autorskim pravima, kao što je poštena upotreba.

    Zahtjeve za uklanjanje zbog kršenja autorskih prava mogu slati i pravni zastupnici. Ako ste pravni zastupnik, pri ispunjavanju web-obrasca trebate biti prijavljeni na vlastiti YouTube račun. U zahtjevu za uklanjanje opišite i svoj odnos s vlasnikom autorskih prava.

    Sada kada znate koji je to kontakt za pomoć zbog kršenja autorskih prava na Youtube, možete početi da radite na zaštiti svojih prava, te da iskoristite svoj materijal i potencijal u potpunosti.

  • Ugovor o djelu

    Ugovor o djelu

    U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, ugovor o djelu zaključuje se sa izvođačem radova. Ugovor o djelu zaključuje se radi obavljanja određenog posla kao što je izrada ili popravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i slično. Naručilac se obavezuje da mu za posao koji uradi plati naknadu. Ugovor o djelu se veoma često, nekada iz neznanja, a često i svjesno zloupotrebljava, te se koristi umjesto ugovora o radu. U ovome članku pišemo na temu Ugovor o djelu.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Zloupotreba ugovora o djelu

    Iako to nije predmet ovoga članka, imajući u vidu prethodnu napomenu o tome kako se ugovor o djelu zloupotrebljava, skrenućemo pažnju na jednu bitnu stvar.

    Zaključivanje ugovora o djelu za poslove za koje se zaključuju ugovori radno-pravnog karaktera, moglo bi se smatrati izbjegavanjem angažovanja radnika po osnovu ugovora o radu, odnosno o radu „na crno“.

    Rad na crno ima mnogo posljedica o kojima ugovorne strane trebaju razmišljati.

    Šta je Ugovor o djelu

    Ugovor o djelu po definiciji je građansko-pravni ugovor. Ugovorom o djelu se izvođač obavezuje obaviti određeni posao, kao što su izrada ili popravka neke stvari, izvršenje fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to ugovorenu pravičnu nadoknadu.

    Bitni elementi Ugovora o djelu

    U skladu s tim, bitni elementi ugovora o djelu su:

    • djelo koje nastaje kao rezultat rada i
    • naknada koja se za to isplaćuje,

    a subjekti ugovora su:

    • naručitelj i
    • izvođač posla.

    Ugovor o djelu, obaveze izvođača posla

    Izvođač posla koji izrađuje određenu stvar po osnovu ugovora o djelu je dužan izvršiti djelo onako kako je ugovoreno i po pravilima struke ili oblasti na koju se to djelo odnosi.

    U skladu sa ugovorom, dužan je izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za razumno vrijeme koje se u redovnom prometu podrazumjeva ili smatra razumnim za posao koji je ugovoren.

    Za subjekte ugovora je značajno znati da ako iz same prirode posla drugačije ne proizlazi, izvođač nije dužan posao obaviti lično, ali odgovara naručitelju za izvršenje posla. Uzmimo za primjer određenog slikara koji se obavezuje izraditi određeno umjetničko djelo. Ako je naručilac angažovao izvršioca zbog određenih ličnih karakteristika, stila, umijeća ili iz nekog drugog ličnog razloga, onda niko umjesto njega te poslove ne može obaviti.

    Ukoliko to nije slučaj, izvođač radova odgovara za osobe koje su po njegovom nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

    Raskid ugovora o djelu

    U skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima, ako se u toku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uslova ugovora, te je izvjesno da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvo­đača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obavezama i postignutim dogovorom/ugovorom.

    Ako izvođač do isteka toga roka ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.

    Kada strane odrede da je izvršenje djela u određenom roku bitan sastojak ugovora, a izvođač je u zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla u tolikoj mjeri da je očito da ga neće završiti u roku, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati nadoknadu štete.

    On to pravo ima i onda kad rok nije bitan sastojak ugovora, ako zbog takvog zakašnjenja naručitelj očito ne bi imao interes za ispunjenje ugovora.

    Ukoliko je to moguće i odgovara prirodi posla, naručitelj ima pravo i na davanje uputa za izvršenje posla, u skladu sa zaključenim ugovorom.

    Razlika između ugovora o djelu i ugovora o radu

    Razlika između ugovora o djelu i ugovora o radu je značajna i zbog činjenice da za rad po ugovoru o djelu nije bitno je li ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili penzioner, ali i zbog poreznog tretmana. Na ovome LINK-u možete naći kalkulator za obračun poreza za ugovor o djelu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Za ugovor o djelu je bitno da izvršilac posla obavlja radove radi nastanka djela, odnosno da obavlja poslove koji imaju obilježja ugovora o djelu.

    Objekat obaveze izvođača je rezultat rada, npr. izrada određenog video materijala, a ne sam proces izrade. Zato je odnos koji nastaje, za razliku od ugovora o radu, po ugovoru o djelu obično kratkotrajan, a jedna od njegovih karakteristika je samostalnost izvršioca u izvođenju radova.

    Nakon što je posao zbog kojeg je ugovor zaključen izvršen, odnosno nakon što je nastalo predmetno djelo, izvođač radova dužan je predati rezultat rada.

    Međutim, ukoliko zbog uzroka na koji izvođač nema utjecaj to nije moguće, izvođač neće biti dužan djelo isporučiti.

    Naručitelj je dužan primiti djelo, pregledati ga i obavijestiti izvođača o nedostacima.

    Za skrivene nedostatke izvođač odgovara ako se pojave u roku od dvije godine od preuzimanja djela.

    Dužnost je naručitelja da nakon pregleda i odobrenja djela isplatiti ugovorenu ili na drugi način određenu naknadu.

    Primjer Ugovora o djelu

    Obrazac Ugovor o djelu

    Svaki obrazac možete da prilagođavate svojim potrebama.

    Obrasci koje nudimo sadrže sve osnovne i zakonom propisane elemente, ali imajte na umu da se koriste na vlastitu odgovornost. Pravni blog ne snosi odgovornost za bilo kakvu štetu koja može nastati njihovom upotrebom. Ako imate nedoumice ili specifične okolnosti, uvijek preporučujemo da se posavjetujete s pravnim stručnjakom.


  • Odgovornost autora na Youtube

    Odgovornost autora na Youtube

    YouTube vjerovatno ne bi postojao ili barem ne bi imao isti značaj da ne postoje autori koji svojom kreativnošću, znanjem ili nekom drugom sposobnošću oplemenjuju vrijeme gledaoca ili vas jednostavno zabavljaju i pomažu da provedete vrijeme uživajući u sadržaju. Autori postaju sve veća i uticajnija zajednica čiji dometi ne mogu biti određeni, budući da je sve veći broj korisnika ove platforme, ali i briljantnih autora koji nude sadržaje koji se ne mogu naći nigdje drugo. Zbog toga Youtube mora da traži načine da se ta zajednica sačuva od štetnih uticaja i osoba, te se odgovornost autora na Youtube postavlja kao sve značajnije pitanje.

    Na Pravnom blogu smo govorili i o drugim pitanjima vezanim za Youtube, posebno o autorskim pravima, te vam preporučujemo da pročitate i te članke.

    Ukoliko odlučite da izradite korisnički račun na Youtube, što je uslov za formiranje kanala i objavljivanje sadržaja, obavezni ste prihvatiti smjernice zajednice.

    Primjeri kršenja uslova koji za sobom povlače odgovornost autora na Youtube

    Između ostalog, na Youtube je zabranjeno lažno predstavljanje kao drugi kanal, što suštinski znači da određeni kanal kopira profil, pozadinu ili generalni izgled drugog kanala, ali želi to predstaviti kao da je to poseban i originalan kanal.

    Još jedan oblik lažnog predstavljanja je predstavljanje kao druga osoba, što podrazumjeva da se objavljuje sadržaj čija je namjena da izgleda kao da ga objavljuje neko drugi.

    Ako primijetite sadržaj koji krši ta pravila, imate opciju da ga prijavite. Još jedna korisna opcija koju koristite u slučaju da smatrate da se neko lažno predstavlja kao vaš kanal ili kao kanal nekog drugog autora. U tom slučaju, slijedite upute na slijedećem LINK-u. 

    Prevaranti se služe raznim načinima kako bi zloupotrijebili tuđi kanal ili sadržaj, te koriste iste nazive i slike kanala, s tim što umetnu određeni razmak u nazivu kanala ili zamijene neko slovo, zatim koriste tuđe ime i prezime, korisničko ime, slike, brendove, logo i druge podatke s ciljem varanja drugih kako bi pomislili da je to neka druga osoba ili neki drugi kanal.

    Posebno su izraženi “kanali obožavatelja”, gdje prevaranti zapravo bespravno objavljuju ukradene sadržaje i ponovo prenose njegove sadržaje.

    Što se događa sa sadržajima i autorima koji krše pravila

    Svakako vam preporučujemo da objavljujete samo originalni sadržaj ili tuđi sadržaj uz odobrenje i poštivanje pravila zajednice. Međutim, ako se dogodi da prekršite ta pravila, namjerno ili nenamjerno, Youtube će ukloniti vaš video i obavijestiti vas o tome putem e-maila. Ako je to prvi prekršaj, vjerojatno ćete dobiti upozorenje i nećete biti sankcionisani. Međutim, ukoliko ponavljate prekršaj, vaš će kanal možda dobiti opomenu. Ako u periodu od 90 dana primite tri opomene, vaš kanal će biti ukinut.

    Vaš kanal ili račun može biti ukinut u slučaju da se smjernice zajednice opetovano krše ili ako se krše uslovi pružanja usluge. Međutim, nemojte da vas odredbe o upozorenjima zavaraju i da pomislite da Youtube ne može vaš kanal ukinuti i zbog jednog slučaja grube zloupotrebe ili ako je kanal namijenjen za kršenje pravila. 

    Zaštita YouTube zajednice

    Svi autori koji svoje sadržaje objavljuju na najuticajnijoj platformi za ovaj način izražavanja, u skladu sa svojim uticajem na gledaoce širom svijeta trebaju da postupaju odgovorno i savjesno. Youtube poduzima korake kako bi konstantno vršio procjenu sadržaja i autora koji imaju nepovoljan utjecaj na korisnike, zajednicu, zaposlenike, te u skladu s tim su u mogućnosti poduzeti radnje potrebne za zaštitu zajednice.

    Osim sadržaja koji se prenose na YouTube, do sankcija može dovesti i zlonamjerno izazivanje štete za druge osobe, učestvovanje u zlostavljanju ili nasilju, iskazivanje okrutnosti ili prijevarno ponašanje koje dovodi do stvarnih štetnih posljedica.

    Iako je takvo ponašanje rijetko, može izazvati dalekosežne posljedice za YouTube zajednicu te potencijalno dovesti do urušavanja povjerenja između autora, korisnika i oglašivača.

    Teški prekršaji koji izazivaju veliku štetu za zajednicu mogu dovesti do mjera koje izlaze iz standardnog okvira provođenja pravila. Ta ograničenja mogu uključivati sljedeće:

    • YouTube Originals i YouTube Spaces: možemo obustaviti, ukinuti ili ukloniti YouTube Originals i možete izgubiti pristup gostujućem studijima YouTube Spaces i virtualnim okupljanjima.
    • Unovčavanje, upravljanje partnerima i promotivne prilike: vaš kanal može izgubiti mogućnost posluživanja oglasa i ostvarivanja prihoda te može doći do njegovog isključivanja iz Partnerskog programa za YouTube, što uključuje gubitak pristupa upravljanju za partnere i podršci za autore. Možemo vas isključiti i iz YouTube Select grupa.
    • Preporuke videozapisa: vaši videozapisi možda više neće ispunjavati uvjete za pojavljivanje u preporukama na YouTubeu te će možda izgubiti pogodnosti poput pojavljivanja na početnoj stranici, kartici Aktualno ili u preporukama na popisu Pogledajte sljedeće.