Author: admin

  • Dozvola maloljetniku za zaključenje braka

    Dozvola maloljetniku za zaključenje braka

    Maloljetnik koji ima više od 16 godina života ne može samostalno zaključiti brak. Međutim, ukoliko se utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka, može se dati dozvola maloljetniku za zaključenje braka.

    Sadržaj

    Šta je Vanparnični postupak

    Vanparnični postupak je samostalan postupak u kojem sud vrši sudsku funkciju
    odlučujući o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima kojise po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku. Vanparnični postupak treba razlikovati od Parničnog postupka. O Parničnom postupku smo već pisali, a savjetujemo vam da pročitate naš članak NADLEŽNOST SUDA U PARNIČNOM POSTUPKU.

    Postupak za davanje dozvole maloljetniku za zaključenje braka

    Maloljetno lice koje želi da zaključi brak, ima mogućnost da nadležnom sudu podnese prijedlog kako bi mu se dala dozvola za zaključenje braka prije punoljetnosti.

    Iako je maloljetno lice, te nema potpunu poslovnu sposobnost, u ovoj vanparničnoj radnji izjednačeno je sa licem koje ima poslovnu sposobnost i može da poduzima radnje u svoje ime.

    Može li se vjenčati putem punomoćnika

    Šta sadrži zahtjev za davanje dozvole

    Kao i u svakom zahtjevu, maloljetna osoba dužna je da napiše svoje
    lične podatke, datum, mjesto rođenja, ime i prezime svojih roditelja, kao i djevojačko prezime majke, da li su roditelji zaposleni i imovne prilike roditelja.
    Također je, iz razumljivih razloga, potrebno opisati i lične podatke i imovinske prilike lica s kojim maloljetnik želi zaključiti brak.

    Postupanje suda po zahtjevu


    Nakon prijema prijedloga, sud upućuje dopis nadležnom centru za
    socijalni rad. Centar dostavlja sudu nalaz i mišljenje o prijedlogu za izdavanje dozvole za zaključenje braka prije navršene punoljetnosti. Nakon toga trebao sud bi zakazati ročište.

    Sud na ročištu treba otkloniti svaku sumnju da li je maloljetnik svojom slobodnom voljom podnio prijedlog ili je na to od nekoga nagovoren ili prisiljen. Na sudiji je i odgovornost da procjeni kakve su sposobnosti maloljetnika da shvati svu ozbiljnost bračnih odnosa i da li je to ličnost koja će moći ponijeti sav teret bračnih obaveza.

    Zakon nalaže sudu da mora utvrditi i lična svojstva lica s kojim predlagač želi da
    zaključi brak. Kako će to sud odrediti to Zakon ne propisuje. Sudu mora ocijeniti nalaz i mišljenje centra za socijalni rad.

    Sud bi trebao u toku postupka voditi računa o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti
    porodice.

    Budući da običaji o tome da li se djevojke udaju za znatno starija lica razlikuje od sredine do sredine, sud mora sa posebnom pažnjom i uvažavanjem prilika da cijeni svaki pojedinačni slučaj.

    Praksa također stavlja mnogo izazova pred sudove. Često se uz prijedlog da se da dozvola maloljetniku za zaključenje braka prilaže potvrda nadležnog ginekologa da je predlagateljica nekoliko mjeseci u drugom stanju.

    Rješenje suda o davanju dozvole

    Sud je dužan dostaviti rješenje o dozvoli sklapanja braka predlagaču, licu sa kojim predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, a ako nema roditelje onda usvojiocu ili staratelju predlagača i nadležnom organu starateljstva.

    Ako sud odbije prijedlog predlagača za davanje dozvole za sklapanje
    braka onda takvo rješenje dostavlja samo predlagaču. To zato što on jedini ima pravo žalbe protiv takvog rješenja.

    Tazbinsko srodstvo

    U Porodičnom zakonu je u otklonjivu bračnu smetnju uvršteno tazbinsko srodstvo u prvom stepenu prave linije.

    Tazbinsko srodstvo nastaje sklapanjem braka i predstavlja pravnu, društvenu i
    moralnu svezu između jednog bračnog partnera i krvnih srodnika drugog bračnog partnera.

    Nadležni sud u vanparničnom postupku može dozvoliti da brak zaključe tazbinski
    srodnici ako za to postoje opravdani razlozi iako u Zakonu o vanparničnom postupku o tome nema posebne odredbe o postupanju u tim slučajevima.

    Posebno se razmatra da li da se da dozvola maloljetniku za zaključenje braka ako su pitanju pastorka i očuh, kako bi se utvrdilo da nema prisile ili prikrivanja krivičnog djela protiv dostojanstva ličnosti i morala traženjem dozvole sa sklapanje braka.

    Usvojioc i usvojenik

    Nadležni sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka usvojiocu i usvojeniku kada je u pitanju nepotpuno usvojenje.

    Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18. godine života. Potpuno se može usvojiti dijete do 10 godina života.

    Nepotpuno usvojenje je bračna zabrana, a ne bračna smetnja pa u slučaju da nema dozvole suda, a brak se sklopi nema nikakvih posljedica na sam brak, on je važeći, ne može se poništiti.

    Štićenik i staraoc

    Brak ne mogu zaključiti štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva. Ovo je
    isto bračna zabrana, a ne bračna smetnja, pa i kad se sklopi takav brak bez dozvole suda on je važeći.

    Kada rješava po prijedlogu ovih lica trebao bi u svemu postupiti kao i u
    slučaju dozvole za sklapanje braka usvojioca i usvojenika kod nepotpunog usvojenja.

    Podržite Pravni blog

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Advokatski ispit

    Advokatski ispit

    Advokatski ispit je uslov za podnošenje zahtjeva za upis u Imenik advokata Advokatske komore Federacije BIH, a u skladu sa odredbom člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH Upravni odbor na sjednici od 28.09.2002. godine i Vanredna Skupština advokata Advokatske komore Federacije BIH održana dana 14.12.2002 godine, usvojio je Pravilnik o advokatskom ispitu.

    Sadržaj članka:

    Šta reguliše Pravilnik o advokatskom ispitu

    Pravilnik o advokatskom ispitu propisuje uslove za polaganje advokatskog ispita, način polaganja ispita, organ pred kojim se polaže advokatski ispit, rokove mogućeg pristupanja polaganja ispita, izdavanje uvjerenja o ishodu ispita, kao i evidenciju trajnog karaktera o advokatskim ispitima.

    Pred kim se polaže advokatski ispit

    Advokatski ispit se polaže pred komisijom za polaganje advokatskog ispita koju je saglasno odredbi  člana 12 Zakona o advokarturi Federacije BIH i odredbi člana 40 tačka 6 i člana 51 Statuta Advokatske komore Federacije BIH imenovao Upravni odbor.

    Iz kojih oblasti se polaže advokatski ispit

    Advokatski ispit prijavljeni kandidat polaže provjerom znanja kandidata od strane komisije iz poznavanja:

    • Zakona o advokaturi Federacije BIH
    • Statuta Advokatske komore Federacije BIH
    • Kodeksa advokatske etike
    • Disciplinskog  pravilnika Advokatske komore Federacije BIH
    • Tarife o naknadama i nagradama za rad advokata u Federaciji BIH
    • Gdje se priznaje advokatski ispit

    Šta ako kandidat ne zadovolji na prvoj provjeri znanja

    Ukoliko kandidat pred komisijom nije zadovoljio u poznavanju oblasti iz člana 3 slijedeći ispit može prijaviti po proteku roka najmanje 60 dana od dana predhodnog ispita.

    Polaganje ispita kandidat može vršiti u rokovima iz predhodnog stava najviše u tri navrata.

    Ukoliko kandidat ne položi advokatski ispit ni treći put, pravo prijave i polaganja advokatskog ispita stiče nakon proteka roka od dvije godine od dana poslijednjeg ispita.

    Ko ima pravo polagati Advokatski ispit

    Pravo polaganja advokatskog ispita ima kandidat koji je predhodno položio pravosudni ispit u skladu sa Zakonom o pravosudnom ispitu. Ranije smo pisali o tome KO MOŽE POLAGATI PRAVOSUDNI ISPIT.

    Sticanje prava na polaganje advokatskog ispita kandidati stiču  podnošenjem zahtjeva Advokatskoj komori Federacije BIH:

    Uz zahtjev za polaganje advokatskog ispita kandidat je dužan priložiti original ili ovjereni prepis uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu.

    Uz zahtjev kandidat može navesti i okvirni termin polaganja ispita, ali ne kraći od 30 dana od dana  podnesenog zahtjeva.

    Obaveze Komisije za polaganje advokatskog ispita

    Komisija za polaganje advokatskog ispita dužna je odmah po prijemu zahtjeva kandidata i u roku od 30 dana od dana podnesenog zahtjeva sa dokazima odrediti dan polaganja ispita, a obavijest o tome dužna je dostaviti kandidatu na pogodan način najmanje na 8 /osma / dana prije dana određenog za polaganje ispita.

    Iz opravdanih razloga kandidat nakon određivanja dana polaganja ispita može tražiti produženje roka polaganja ispita.Komisija je dužna odmah po prijemu takvog zahtjeva obavijestiti na siguran način kandidata o prihvatanju ili odbijanju zahtjeva.

    Nepristupanje kandidata polaganju ispita na određeni dan računa se u rokove iz člana 6 ovog Pravilnika.

    Gdje se priznaje advokatski ispit

    Ispit položen pred komisijom  za polaganje advokatskog ispita Advokatske komore Federacije BIH, priznaje se kao položeni advokatski ispit i u postupku upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske pod uslovima reciprociteta.

    Uvjerenje o položenom advokatskom ispitu

    Odmah nakon uspješno položenog advokatskog ispita kandidatu se izdaje uvjerenje o položenom advokatskom ispitu, koje potpisuje predsjednik komisije.

    U uvjerenje o položenom advokatskom ispitu unose se podaci:

    • dan polaganja ispita,
    • sastav komisije,
    • osobni podaci kandidata,
    • označenje da je ispit sa uspjehom položen i
    • naznačenje da uverenje ima značaj javne isprave.

    U slučaju bezuspješnog ishoda advokatskog ispita uvjerenje se izdaje samo na zahtjev kandidata koji je pristupio polaganju ispita, a ishod ispita se upisuje u upisnik.

    Napomena

    Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS). 

    Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.

    Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.

  • Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Zakon o upravnom postupku je zakon po kojem su dužni postupati postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organi uprave kantona, kao i gradske i općinske službe za upravu i drugi organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka. O Zakonu o upravnom postupku smo pisali i ranije, definišući šta je žalba u upravnom postupku. U ovome članku razmatramo Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH objavljene u “Službenim novinama FBiH” br.: 61/22.

    Sadržaj:

    Šta su izmjene i dopune zakona?

    U skladu sa Pravilima i postupcima za izradu zakona i drugih propisa Federacije Bosne i Hercegovine, izmjene i dopune rade se u slučajevima kada propisi ne odgovaraju izmjenama u pravnom sistemu ili izmjenama u politici u određenoj oblasti ili ih treba prilagoditi stvarnim potrebama.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    U kojoj mjeri se propis može mijenjati?

    Osnovni propis može biti izmijenjen u potpunosti, osim naziva propisa i datuma. Ako se mijenja ili dopunjuje 50% i više članova osnovnog propisa, potrebno je
    pristupiti donošenju novog propisa. Prethodno se ne primjenjuje se u slučajevima ispravke propisa.

    Izmjene i dopune propisa vrše se u odnosu na osnovni tekst propisa. Mogu se vršiti samo propisom iste važnosti i u istom postupku kao i propis koji se mijenja. Izuzetno, ovo se ne odnosi se na izmjene i dopune poslovnika i budžeta, koje se vrše odlukom. Izmjenama i dopunama jednog propisa ne mogu se vršiti promjene u propisu koji uređuje drugu oblast. Izmjena propisa vrši se tako da se jednom intervencijom obuhvataju sve izmjene i dopune koje se odnose na jedan član. Ako se radi o izmjenama i dopunama koje sadrže različite ciljeve, odnosno svrhu, izmjena propisa vrši se kroz više intervencija na jedan član.

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH

    Izmjene i dopune Zakona o upravnom postupku FBiH donose par novina. One se, uglavnom, odnose na obavezu organa da po službenoj dužnosti pribavlja podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.

    Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u organu uprave podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgađanja dostaviti nadležnim organima.

    Na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i druge zainteresovane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti organa uprave.

    Prijem zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utiče na stvarnu i mjesnu nadležnost organa uprave za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.

    Detaljne uslove, kriterije i mjerila kojim se određuju jedinstvena upravna mjesta kao i način saradnje nadležnih organa u vezi sa postupanjem i obavljanjem poslova na jedinstvenom upravnom mjestu propisaće federalni ministar pravde u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

    Digitalizacija uprave

    Značajno je da se u zakon uvodi i pojam “elektronske isprave”, te elektronsko komuniciranje ako stranke, odnosno lica ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu.

    Podnesak koji je dostavljen elektronskim putem u skladu sa posebnim propisima smatra se dostavljenim u trenutku kad je organ stranci poslao potvrdu o prijemu podneska.

    Potvrda o prijemu podneska se stranci dostavlja odmah na isti način na koji je podnesak i dostavljen.

    Ako organ koji je primio podnesak iz tehničkih razloga ne moze pročitati podnesak u elektronskoj formi, o tome će se bez odgađanja elektronskim putem ili na drugi prikladan način obavijestiti podnosilac. Podnosilac je tada dužan ponovno poslati podnesak u ispravnoj elektronskoj formi koja je u upotrebi u tom organu ili ga dostaviti na drugi način. Ako to podnosilac ne učini u ostavljenom roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen.

    Ako stranka iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak, o tome će odmah obavijestiti organ, koji će izvršiti dostavu podneska na prikladan način.

    Elektronski podnesci mogu se predati svakog dana u toku 24 sata. Smatra se da je takav podnesak blagovremen, ako je do isteka ostavljenog roka primljen u sistem za prijem elektronskih podnesaka.

    Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski, elektronskim putem ili je primljeno telefonsko priopćenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba čije je ime označeno na tom podnesku, odnosno da ne potiče od osobe koja je pri telefonskom priopćenju kazala svoje ime, nadležni organ će provesti postupak za utvrđivanje ovih činjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit će na propisan način.

    Fokus na informacione tehnologije

    Ovo je samo dio izmjena koje se odnose na primjenu modernih informacionih tehnologija, što bi trebalo da doprinese digitalizaciji uprave. To kao posljedicu ima jednostavnije, brže i efikasnije komuniciranje između organa, odnosno voditelja postupka i stranaka.

    Ovaj tekst sadrži samo određene dijelove izmjena i dopuna, te je za njihovo puno razumijevanje potrebno pročitati kompletan tekst Zakona.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

  • Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela

    Svaka osoba koja je pretrpjela određenu štetu prilikom ili kao posljedica krivičnog djela, bilo da se radi o oštećenju ili otuđenju imovine, fizičku povredu ili štetu enke druge vrste, ima pravo da traži nadokanadu te štete što se u pravu zove “imovinskopravni zahtjev. U ovome članku razmatramo na koji način da ostvarite pravo na naknadu štete nastale izvršenjem krivičnog djela.

    Sadržaj

    Šta uraditi u slučaju napada?

    Ukoliko ste bili žrtva napada ili izvršenja krivičnog djela na neki drugi način, obavijestite policijske službenike o svojim povredama ili drugoj šteti koju ste pretrpjeli, bez obzira kakva ona bila, a koja je nastala kao rezulatat, odnosno posljedica izvršenja krivičnog djela. Ovdje možete naći KRIVIČNI ZAKON FBIH.

    Ukoliko je rezultat krivičnog djela povreda, nakon što se javite nadležnoj medicinskoj službi, obavezno tražite izvještaj o povredama ili dokument sa nekim drugim nazivom koji će sadržavati detalje o medicinskom tretmanu ili intervenciji koju ste primili.

    Tužilac koji je nadležan za slučaj koji ste prijavili, a o tome koje tužilaštvo je nadležno vas mogu obavijestiti i policijski službenici kojima prijavljujete krivično djelu, poučiće vas o pravima i predočiće vam mogućnost da podnesete imovinskopravni zahtjev u slučaju nastavka krivičnog postupka. Također, bićete obaviješteni i o tome šta vam je potrebno za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva. Budući da tužilac ima zakonsku obavezu da vas pita da li želite podnijeti imovinskopravni zahtjev, iskoristite priliku da tražite pojašnjenje za sve eventualne nejasnoće, te da jasno saopćite informacije o troškovima koji su vam prouzrokovani, gubitku zarade, bolu i patnji koje ste eventualno iskusili usljed izvršenja krivičnog djela, a što se može odnositi na troškove liječenja i druge finansijske izdatke.

    Jasnom komunkacijom ćete doprinijeti utvrđivanju svih činjenica koje mogu biti od presudnog značaja za donošenje odluke o vašem eventualnom imovinskopravnom zahtjevu.

    Prikupljanje i čuvanje dokumentacije

    Kao što je to slučaj i sa ostalom bitnom dokumentacijom, bitno je da čuvate svu relevantnu predmetnu finansijsku dokumentaciju u vidu izvještaja, potvrda, predračuna i slično, te da iste dostaviti tužiocu radi dokazivanja osnovanosti svoga imovinskopravnog zahtjeva.

    Imovinskopravni zahtjev

    Budući da je i to jedna od mogućnosti, iskoristite priliku da dobijete informaciju o tome da li se namjerava zaključiti sporazum o priznanju krivice sa počiniocem krivičnog djela, jer imate pravo da se izjasnite o imovinskopravnom zahtjevu.

    Taj zahtjev, zajedno sa podacima o visini imovinskopravnog zahtjeva može da se podnese tokom istrage, međutim, to je moguće učiniti i tokom suđenja, usmeno ili pismeno.

    Ukoliko ste propustili o tome razgovarati sa tužiocem, sud će vas o pravu na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva poučiti tokom suđenja.

    Pravo na žalbu

    Nakon donošenja presude, imate pravo da dobijete primjerak presude, kada, ukoliko ste nezadovoljni odlukom u pogledu vašeg imovinskopravnog zahtjeva i troškovima krivičnog postupka, imate pravo izjaviti žalbu.

    U slučaju da se dokaže krivica optuženog, u presudi će biti riješeno i o vašem zahtjevu, a u izuzetnim slučajevima i iz opravdanih razloga, sud vas može uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvarite u parničnom postupku.

    Pravo na tužbu u parničnom postupku

    Bez obzira na odluku suda u krivičnom predmetu, imate pravo na tužbu u parničnom postupku gdje ćete tražiti nadoknadu štete.

    Spisak advokata

    U slučaju da budete oštećeni prilikom izvršenja krivičnog djela, savjetujemo vam da angažujete advokata kako biste imali najveću šansu za ostvarivanje svojih prava. Budući da smo ranije pisali o tome, ovdje pronađite SPISAK ADVOKATA.

    Podržite Pravni blog

    Kreacija, održavanje i unaprijeđenje Pravnog bloga se vrši isključivo sredstvima vlasnika. U cilju održivosti Bloga, serviramo AdSense reklame. One su vam vjerovatno dosadne… I nama su. Ali nemamo drugog izbora. Do vas je! 🙂

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva

    Imajući u vidu analizu zakonskih propisa iz ove oblasti, a što ćemo obrazložiti u nastavku, smatramo da fotografisanje zaposlenika radi evidencije prisustva u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu nije u skladu sa zakonskim odredbama, budući da se navedeni vid kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole. O zaštiti privatnosti u svakodnevnom životu smo pisali i ranije.

    Sadržaj članka:

    Informacione tehnologije i praćenje prisustva na poslu

    Sa razvojem informacionih tehnologija, te sve dostupnijim uređajima za snimanje i pohranjivanje podataka, sve češće se postavlja pitanje zakonitosti uvođenja sistema evidencije radnog vremena na način da se zaposlenik pri rijavi fotografiše.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka  osnovni je propis obradu ličnih podataka, sa ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Kontrolor, odnosno osoba koja prikuplja i obrađuje lične podatke, u obavezi je da lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način, što podrazumijeva obradu ličnih podataka ukoliko je ona propisana zakonom ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići takvom obradom.

    U kojoj mjeri se smiju obrađivati lični podaci

    Lični podaci obrađuju samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe. Ovaj princip znači da ukoliko zakon ili na osnovu zakona doneseni podzakonski akti ne propisuju koji podaci se obrađuju, onda se uzima minimalan obim ličnih podataka koji je potreban da bi se postigla svrha takve obrade.

    Kako je regulisana obrada ličnih podataka zaposlenika

    Obrada ličnih podataka zaposlenika u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana propisima iz oblasti radnih odnosa, a jedan od tih propisa je Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/2016, 89/2018 i 23/2020 – odluka US) koji u članu 30. propisuje da se lični podaci zaposlenika ne mogu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. Ova pravna norma je ograničavajuća i pretpostavlja zakonski osnov ili neophodnost, odnosno stvarnu potrebu, kao uslov za obradu ličnih podataka.

    Dakle, pravo i obaveza…, kao poslodavca, je da kontroliše prisustvo zaposlenika na radnom mjestu, te je shodno navedenoj normi, a u nedostatku zakonskog osnova, dužan koristiti način i sredstva koja su primjerena i neophodna za izvršenje takve obaveze.

    Da li je fotografisanje zaposlenika opravdano

    Prema tome, fotografisanje zaposlenika u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu može biti opravdano samo ukoliko poslodavac nema drugog načina i sredstva da kontroliše radno vrijeme. Međutim, teško bi se u stvarnom životu moglo opravdati fotografisanje zaposlenih kao jedini efikasan i nužan način evidentiranja prisustva na radnom mjestu, jer je način postizanja te svrhe nesrazmjeran sa vrstom podataka koji se obrađuju i rizikom zbog obrade istih.

    Stoga, mišljenja smo da je obrada ličnih podataka zaposlenika putem fotografisanja u svrhu evidentiranja prisustva na radnom mjestu suprotna principu iz člana 4. tačka c) Zakona, kojim je propisna obaveza kontrolora da lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe, jer se efikasnost sistema kontrole može uspostaviti na drugi manje invazivan način kao što je uvođenje uobičajenih organizacionih mjera i primjena kartične kontrole.”

    (U skladu sa Mišljenjem Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, br. službeno od 16.7.2020. godine)

  • Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Raspored i preraspodjela radnog vremena

    Radni proces u privrednom društvu ili nekom drugom organizacionom obliku radne organizacije može da se obavlja u jednoj ili u više smjena, u zavisnosti od procesa i potreba rada, odnosno efikasnosti radnog procesa. Ukoliko se radno vrijeme obavlja u dvije smjene, u pitanju je raspored radnog vremena u skladu sa organizacijom. Pojam rasporeda radnog vremena treba razlikovati od pojma preraspodjele radnog vremena, budući da radno vrijeme ne traje duže od punog radnog vremena. Raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma, te njihova primjena zahtjeva ispunjavanje određenih uslova.

    Za potrebe ovoga teksta, razmotrićemo pitanje: “Da li postoji osnov da poslodavac donese odluku prema kojoj bi se izvršila preraspodjela radnog vremena na način da bi radno vrijeme bilo u dvije smjene, od ponedjeljka do petka, i to: prva smjena od 08:00 do 16:00 h i druga smjena od 13:00 do 21:00 h.”

    Puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju, naprimjer u slučaju obavljanja poslova koji mogu predstavljati opasnost po zdravlje uposlenika, te se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

    U ovom kontekstu, značajno je napomenuti i da se ugovor o radu zaključuje u pisanoj formi i da sadrži, naročito, podatke o dužini i rasporedu radnog vremena. Zakon propisuje maksimalno trajanje radnog vremena na sedmičnom nivou, te su s tim u vezi poslodavci, prilikom raspoređivanja radnog vremena, obavezni isto rasporediti na način da radno vrijeme na sedmičnom nivou ne prelazi 40 sati.

    Kako  smo naveli na početku ovoga teksta, raspored i preraspodjela radnog vremena dva su različita pojma. Zakonom je propisana mogućnost uvođenja preraspodjele radnog vremena, kao i uvjeti pod kojima se radno vrijeme može preraspodijeliti. To se može raditi u slučajevima ako priroda posla to zahtijeva, te se tako puno i nepuno radno vrijeme može se raspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

    Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, te se preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom.

    U skladu s tim, ukoliko zbog organizacije rada kod poslodavca postoji potreba da puno radno vrijeme u jednom periodu traje duže, a u drugom kraće od punog radnog vremena, poslodavac, može donijeti odluku o uvođenju preraspodjele radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog radnog vremena.

    Poslodavci u slučaju donošenja takvih odluka moraju voditi računa da omoguće pristup radniku sadržaju tih odluka, a u smislu korištenja zaštite prava iz radnog odnosa iz odredbe člana 114. Zakona, a posebno iz razloga što je i odredbom člana 39. stav 5. Zakona o radu, u vezi sa uvođenjem preraspodjele radnog vremena, propisana posebna zaštita maloljetnog radnika, trudnice, majke odnosno usvojitelja djeteta do tri godine života, kao i samohranog roditelja, samohranog usvojitelja i lica kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.

    S tim u vezi, ukoliko radno vrijeme u određenom periodu ne traje duže od punog radnog vremena, već je isto raspoređeno u dvije smjene u istom trajanju, mišljenja smo da se u tom slučaju ne radi o preraspodjeli radnog vremena, već o rasporedu radnog vremena u skladu sa organizacijom, odnosno potrebama odvijanja rada kod poslodavca. 

    O predmetnom pitanju preporučujemo da pročitate i Mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-1340/19 od 12.6.2019. godine.

  • Apostille pečat

    Apostille pečat

    Ukoliko na teritoriji Bosne i Hercegovine želite koristiti stranu javnu ispravu, ona mora biti priznata, odnosno legalizovana. Strana javna isprava priznaje se na jedan od tri načina i to punom legalizacijom, djelimičnom legalizacijom, ili neposrednim priznavanjem stranih javnih isprava po osnovu bilateralnih ugovora. U ovome tekstu govorimo o Apostille pečatu, šta je Apostille pečat, te kako je Apostille pečat doveo do pojednostavljenja legalizacije javnih isprava u odnosu na punu i djelimičnu legalizaciju koje su dugotrajne i često veoma komplikovane za stranke.

    Haška konvencija

    U Hagu je 5. oktobra 1961. godine potpisana Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, koju je potpisala i SFRJ.

    Ova Konvencija nazvana je Haška konvencija i objavljena je u „Službenom listu SFRJ“-Dodatak Međunarodni ugovori i drugi sporazumi broj 10/1962.

    Bosna i Hercegovina, kao sukcesor bivše SFRJ, izjavom o sukcesiji, postala je stranom Haške konvencije iz 1961. godine.

    Šta su javne isprave?

    Stranim javnim ispravama, u smislu Haške konvencije od 5. oktobra 1961. godine, smatraju se:

    • isprave koje je izdao sud ili službena osoba vezana uz državne sudove ili javnog
    • tužioca, voditelj sudske pisarnice ili sudski izvršitelj (“huissier de justice”);
    • upravne isprave;
    • javnobilježničke isprave;
    • službena uvjerenja stavljena na privatne isprave, kao što su navodi o registraciji,
    • ovjera točnosti datuma, ovjera potpisa.

    Međutim, ova konvencija se ne primjenjuje:

    • na isprave koje su izdali diplomatski ili konzularni predstavnici;
    • na isprave upravnih tijela koje se neposredno odnose na trgovinsko ili carinsko poslovanje

    Šta je Apostille pečat?

    Apostille je nadovjera ili legalizacija javnih dokumenata koje se koriste u međunarodnom pravnom prometu.

    Ovjerom dokumenta sa „Apostille“ ovjeravaju se i privatni dokumenti (punomoć, diplome, svjedodžbe, rodni list, vjenčani list, potvrde o slobodnom bračnom stanju, izvadak iz matične knjige umrlih …).

    Time se potvrđuje vjerodostojnost pečata i potpisa službene osobe koji se nalaze na dokumentu, ali ne i sadržaj dokumenta.   

                U Bosni i Hercegovini „Apostille“ izdaju Općinski sudovi, a ako između Bosne i Hercegovine i druge države ne postoji ugovor u smislu Haške Konvencije, tada je dokument potrebno legalizovati/nadovjeriti u postupku pune legalizacije pri Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

    Općinski sud u pravilu izdaje Apostille pečat isti ili sljedeći radni dan od dana predaje isprave na ovjeru.

    Ako govorimo o prijevodu dokumenta, odnosno da li je prije Apostille nadovjere potrebno dokument prevesti ili obrnuto, važno je znati da institucije u inostranstvu imaju svoje zahtjeve, tako da je prije predaje dokumenta uvijek potrebno sa institucijom kojoj dokument predajete utvrditi na koji način je potrebno dostaviti dokument.

    Ukoliko vam je potreban sudski tumač za prijevod dokumenta, o tome smo govorili ranije.

    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Kako ovjeriti dokument?

    1. Nakon što ste prikupili dokumente koje želite ovjeriti, dostavite ih u pisarnicu suda referentu koji je zadužen za ovjeru Apostille pečata.

    2. Za svaku ovjeru plaća se sudska taksa za pojedinačni dokument, o čemu će vas obavijestiti referent.

    Ovo je informacija koja će vam pomoći da izvršite nadovjeru, ali se svakako trebate pridržavati uputstava nadležnog suda, odnosno referenta koji radi na tim poslovima.

    Jednom ovjeren dokument Apostille pečatom nema rok važenja istog pečata.

    Izvrstan tekst na kojem možete naći više informacija vezano za Apostille pečat, Hašku konvenciju, informacije o tome kako se vrši legalizacija strane javne isprave, za koje države nije potreban Apostille pečat, te pstale informacije o priznavanju javnih isprava možete naći na OVOME LINKU.

Ukoliko vas interesuju pravne teme, ili imate određeno pravno pitanje, na Pravnom blogu možete naći mnogo zanimljivih i korisnih informacija. 

Objave na ovome Blogu namijenjene su čitaocima kako bi im se pružile informacije o određenoj temi, te shvatanje autora o istoj.


  • Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika

    Ako ste bili u prilici staviti u promet dokument koji je sastavljen na jeziku koji nije u pravnom prometu u vašoj državi, sigurno ste se susreli za zahtjevom da dokument prevedete kod ovlaštenog sudskog tumača za jezik na kojem je dokument napisan. Ali ko su sudski tumači i možete li sami prevesti dokument sa stranog jezika?

    Iako oba poznaju jezik, postoji razlika između prevodioca i sudskog tumača.

    Sudski tumači su jedini ovlašteni za prevođenje službenih dokumenata kao što su školskog svjedočanstva i diplome, uvjerenja o državljanstvu, sudske odluke itd., kada se isti trebaju predati određenoj službenoj instituciji. Također su zaduženi za tumačenje na sudu, u policijskim stanicama ili pred upravnim organima. U slučaju davanja iskaza svjedoka koji ne poznaju jezik na kojem se vodi postupak, jedino ovlašteni sudski tumač može da prevodi, također, prilikom ispitaivanja nakon hapšenja ili prilikom pregleda na carini. Sudski tumači nemaju slobodu da odstupaju od onog što je napisano u dokumentima tokom prevoda: sve mora biti dosljedno, precizno i jasno. Oni svojim pečatom garantuju da prijevod određenog dokumenta u potpunosti odgovara originalu.

    Sudovi koriste usluge stalnih sudskih tumača, osim u slučajevima kada nema sudskih tumača za određeni jezik.

    Svaka država posjeduje različita PRAVILA u vezi toga kako postati sudski tumač.

    U slučaju Federacije Bosne i Hercegovine, sudski tumač vrši prevođenje govora i pisanog teksta sa jednog od službenih jezika Federacije Bosne i Hercegovine na strani jezik, sa stranog jezika
    na jedan od službenih jezika Federacije i sa stranog jezika na drugi strani jezik.

    Kada pričamo o Federaciji BiH, potrebno je položiti ispit oglašen od strane Federalnog Ministarstva Pravde koji se satoji od pismenog dijela i usmenog dijela ispita. Pismeni dio podrazumijeva prevođenje određenog teksta sa stranog jezika na jedan od službenih jezika Federacije ili obratno, dok se usmeni dio vodi u obliku intervjua. Bitno je napomenuti da kandidat koji nije položio pismeni dio ispita nema pravo na usmeni dio.

    U Republici Srpskoj možemo reći da je ispit malo jednostavniji jer se sastoji samo od usmenog dijela u obliku intervjua, tokom kojeg se provjerava poznavanje pravne terminologije koja se koristi u određenom jeziku i poznavanje propisa kojima se reguliše mjesto i uloga stalnih sudskih tumača. U ovom slučaju, Ministarstvo pravde Republike Srpske je nadležno za ispit.

    Ukoliko vam je potreban stručni tumač za određeni strani jezik, na ovome liknu možete naći LISTU STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Federaciji BiH.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Srpskoj.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Srbiji.

    LISTA STALNIH SUDSKIH TUMAČA u Republici Hrvatskoj.

    Pronađite mnogo korisnih savjeta i informacija na našem BLOGU.

  • Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. U skladu s tim, postavlja se pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca?

    Sadržaj članka:

    Da li je bilo prekida između dva radna odnosa

    Ovo pitanje sadrži više potpitanja.

    Da li između dva radna odnosa kod različitih poslodavaca ima prekida radnog odnosa, odnosno, ukoliko je bilo prekida, koliko su trajali?

    Je li radni odnos prestao krivicom poslodavca ili na zahtjev radnika?

    Obavezuje li novog poslodavca Potvrda o neiskorištenom godišnjem odmoru kod prethodnog poslodavca?

    Da li radnik kod novog poslodavca bez navršavanja šest mjeseci rada ima pravo na „preneseni“ godišnji odmor?

    Odmor za radnike koji se zaposle prvi put

    Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

    Odredbom člana 52. stav 4. navedenog Zakona propisano je da je poslodavac, u slučaju prestanka ugovora o radu, dužan radniku koji nije koristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Sticanje uslova za godišnji odmor

    Ukoliko su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za sticanje prava na godišnji odmor, odnosno u slučaju da u smislu sticanja uvjeta od šest mjeseci neprekidnog rada nije bilo prekida rada između dva radna odnosa dužih od 15 dana, te ukoliko radnik nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor kod prethodnog poslodavca iz objektivnih razloga, a ne krivicom poslodavca, u tom slučaju radnik može koristiti pravo na godišnji odmor i kod novog poslodavca.

    Ovo iz razloga što se godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja godišnjih odmora kod poslodavca, a da se pitanje neiskorištenog godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa rješava putem instituta naknade umjesto neiskorištenog cijelog ili dijela godišnjeg odmora iz člana 52. stav 4. Zakona o radu.

    Neiskorišten godišnji odmor iz objektivnih razloga

    Ako je godišnji odmor ostao neiskorišten iz objektivnih razloga, u tom bi slučaju radnik mogao koristiti godišnji odmor i kod novog poslodavca, na osnovu izdate potvrde prethodnog poslodavca.

    Neiskorišten godišnji odmor zbog krivice poslodavca

    Ukoliko je godišnji odmor ostao neiskorišten usljed krivice prethodnog poslodavca, u tom bi slučaju taj poslodavac bio u obavezi da radniku izvrši isplatu naknade umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, te bi isplata naknade u tom slučaju zamijenila korištenje godišnjeg odmora.

    Naime, u skladu sa članom 52. stav 4. Zakona, u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Naknada za korištenje godišnjeg odmora

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Nadamo se da ste dobili odgovor na pitanje da li je moguće iskoristiti već stečeni godišnji odmor kod novog poslodavca, a u svakom slučaju vam savjetujemo da sva pitanja iz radnog odnosa rješavate sporazumno sa poslodavcem, ili, u odsustvu takvog dogovora, da se obratite osobi ovlaštenoj za zastupanje, odnosno vašem advokatu.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Mora li poslodavac uručiti platnu listu

    Plaća je iznos novca koji poslodavac plaća zaposleniku, obično mjesečno, za njegov rad na temelju zaključenog ugovora o radu. Koje su to vrste ugovora o radu, saznajte na članku koji smo pisali na tu temu. Ekonomska definicija plaće glasi da je plaća dohodak od rada. Međutim, postavlja se pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće, odnosno, da li je poslodavac dužan dati platnu listu uz isplatu plaće?

    Sadržaj članka:

    Da li je poslodavac dužan dati platnu listu

    Odredbom člana 79. stav 3. Zakona o radu (“Sl. novine FBiH”, br. 26/16 i 89/18 i 44/22), propisano da je prilikom isplate plaće poslodavac dužan radniku uručiti pisani obračun plaće.

    Također, članom 80. navedenog zakona predviđeno je da poslodavac koji ne isplati plaću u roku iz člana 79. stav 1. ovog zakona ili je ne isplati u cijelosti dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku uručiti obračun plaće koju je bio dužan isplatiti.

    Obračun iz stava 1. ovog člana smatra se izvršnom ispravom.

    Shodno navedenom, Zakonom je propisana obaveza poslodavca da radniku uruči pisani obračun plaće, s tim da nije preciziran način uručenja što podrazumjeva da se može prihvatiti bilo koja vrsta uručenja kojom bi poslodavac imao dokaz o uredno izvršenoj dostavi, a imajući u vidu moguće pravne posljedice uručenja odnosno neuručenja.

    Prethodno je potvrđeno i u Mišljenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, br. 03-34/11-2726/19 od 30.10.2019. godine.

    Nadamo se sa ste u ovome kratkom članku dobili odgovor na pitanje mora li poslodavac uručiti platnu listu uz isplatu plaće.

    Šta je plaća

    Najjednostavnije rečeno, plaća je novčano primanje koje se isplaćuje u određenom vremenskom razmaku nekom zaposleniku za njegov rad. Može se sastojati od osnovne plaće i posebnih dodataka. Može se prikazivati u bruto i neto iznosu. Poslodavac u cijelosti plaća bruto iznos, a radnik prima kao plaću neto iznos, narodnim jezikom rečeno, “plaća na ruke”. Poslodavac od bruto plaće automatski odbija iznose za pojedine poreze i doprinose tako da zaposleniku ostane neto plaća. Premda su bruto plaće primanja iz radnoga odnosa, nisu radnikova individualna zarada kojom podmiruje svoje osnovne životne potrebe. Plaća može biti i za skraćeno radno vrijeme, npr. kod invalida rada.

    Šta je platna lista

    U tom kontekstu, plaću prati platna lista koja je faktura plaćanja, stoga mora odražavati osnovnu plaću zaposlenika na kojoj će se iskazati relevantne informacije poput odbitaka, primitaka, minulog staža, inosa poreza itd. Navode se dodaci na plaću, koji mogu biti, među ostalim, za staž, rang, obuku, rizike za posao, prekovremeni rad, bonuse za ciljeve. Ukupan zbroj ovih stavki rezultirat će u bruto plaći radnika.

    Kako se dostavlja platna lista

    Platna lista radniku se može uručiti i putem pošte preporučenom dostavom sa povratnicom, budući da na taj način poslodavac ima dokaz o uredno izvršenoj dostavi.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.