Author: admin

  • Žalba u Upravnom postupku

    Žalba u Upravnom postupku

    Ustavno-pravni sistem države Bosne i Hercegovine, čak i za obrazovane pravnike, jako je komplikovan i potrebno je mnogo istraživanja kako bi se u obzir uzeli svi aspekti određenog pravnog pitanja, u zavisnosti od dijela države u kojem živite i nivoa vlasti nadležnog za njegovo rješavanje. Međutim, jedna od oblasti koja je, po mišljenju autora Pravnog Bloga, jako dobro uređena, jeste Upravni postupak. Zbog činjenice da je mnogo prava koja ostanu neostvarena zbog nepoznavanja Zakona o upravnom postupku, u nastavku obrađujemo jedno od najznačajnijih pitanja: Žalba u Upravnom postupku FBiH.

    Sadrža članka:

    Podržite Pravni blog

    Ukoliko to niste u mogućnosti sami učiniti, za tumačenje i primjenu ovoga Zakona obratite se stručnjaku iz te oblasti ili svome advokatu. Pravni Blog ovaj tekst ne objavljuje kao pravni savjet, niti se bilo koji njegov dio ne može tumačiti kao preporuka čitaocima za postupanje.

    Upućujemo vas na Zakon o upravnom postupku za potpunije razumjevanje i odredbe koje se odnose na žalbu u Upravnom postupku.

    Žalba u Upravnom postupku

    Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, stranka ima pravo žalbe. Tužitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeđen zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica, a na štetu javnog interesa.

    Pravo žalbe protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova uređuje se federalnim zakonom iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona uređuje se zakonom kantona iz odgovarajuće upravne oblasti.

    Pri odlučivanju o pravu na žalbu protiv rješenja, treba voditi računa da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rješenja predvidi žalba i da se time osigura princip dvostepenog rješavanja u upravnom postupku, a da se žalba može isključiti samo iz naročito opravdanih razloga.

    Zakonima iz predmetne upravne oblasti određuje se i organ koji će rješavati o žalbi. Protiv rješenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odnosno gradskog i općinskog vijeća, kao i rješenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stepenu ne može se izjaviti žalba. Ako protiv ovih prvostepenih rješenja žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

    Žalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom isključen upravni spor.

    Nadležnost organa za rješavanje o žalbi

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa općinskog vijeća, u okviru isključivih prava i dužnosti općine, o žalbi protiv tih rješenja u drugom stupnju rješava općinski organ određen statutom općine, odnosno organ određen propisom općinskog vijeća.

    Ako je u prvostepenom upravnom postupku rješavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijeća, u okviru isključivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rješenja rjesava gradski organ iz odgovarajuće upravne oblasti određen statutom grada, odnosno organ određen propisom gradskog vijeća.  Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadležni kantonalni organ iz odgovarajuće upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa. Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stepenu rješava nadležni federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rješava nadležni organ kantona određen zakonom kantona.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalaže u sustavu kantonal-nog organa uprave rješava kantonalni organ uprave u čijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedišta kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rješavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rješavaju nadležni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajuće upravne oblasti.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rješava federalni organ uprave u čijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedišta federalnog organa uprave i federalne ustanove sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.
    • o žalbi protiv prvostepenih rješenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rješava federalni organ određen federalnim zakonom.
    • o žalbi protiv rješenja donesenog na osnovu člana 201. ili 202. ovog ZAKONA rješava organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv rješenja organa koji je izdao (član 201), odnosno donio (član 202.) pobijano rješenje, ako posebnim propisom nije određeno da o žalbi rješava drugi organ. U ovim slučajevima drugostepeni organ može samo poništiti pobijano rješenje, a ne može ga izmijeniti. Ako je organ koji je u skladu sa ovim članom imao da rješava o žalbi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rješenje, o žalbi rješava organ određen zakonom, a ako takav organ nije određen, protiv ovakvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.
    • o žalbi protiv prvostepenog rješenja koje donosi poduzeće (društvo), ustanova ili drugo pravno lice rješava organ određen statutom odnosno drugim općim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o žalbi rješava drugi organ.
    • o žalbi protiv prvostenog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ određen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o žalbi rješava organ uprave odnosno drugi organ. Ako za rješavanje o žalbi nije određen organ, o žalbi rješava organ uprave nadležan za odgovarajuću upravnu oblast.

    Rok za žalbu u Upravnom postupku

    Žalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno.  Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja. U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je doneseno o žalbi ne dostavi stranci. U izuzetnim slučajevima, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, kao i pošto je žalba izjavljena, ako je to zakonom predviđeno ili ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera u skladu sa Zakonom ili ako bi usljed odgađanja izvršenja bila nanesena nekoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slučaju može se tražiti odgovarajuće osiguranje od stranke u čijem se interesu provodi izvršenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvršenje.

    Sadržaj žalbe u Upravnom postupku

    U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, označavajući naziv organa koji ga je donio i broj i datum rješenja. Dovoljno je da žalilac izloži u žalbi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan da obrazloži zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako su u žalbi iznesene nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, žalbi se prilaze još i onoliko prepisa žalbi koliko ima takvih stranaka. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis žalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne može biti kraći od osam, ni duži od 15 dana.

    Kako se predaje žalba u Upravnom postupku

    Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje. Ako je žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah šalje organu prvog stepena. Žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

    Postupanje prvostepenog organa po žalbi

    Organ prvog stepena ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu organ prvog stepena odbacit će svojim rješenjem. Pravovremenost žalbe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, organ prvog stepena cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu.

    Protiv rješenja kojim je žalba u upravnom postupku odbačena na osnovu stava 2. ovog člana, stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji rješava o žalbi utvrdi da je žalba opravdana riješit će ujedno i o žalbi koja je bila odbačena.

    Ako organ prvog stepena koji je donio rješenje utvrdi da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom žalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona.

    Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je žaliocu morala biti data mogučnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogučnost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

    Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje može, u granicama zahtjeva stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.

    Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.  Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po članu 139. stav 1. tač. 1., 2. i 3. Zakona, ali stranci nije bila data mgućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruži mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je dužan da provede taj postupak.

    Nakon provođenja postupka prvostepeni organ može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje.

    Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije postupio u skladu sa odredbama ovog zakona i nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je, bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi. Uz žalbu je dužan priložiti sve spise koji se odnose na predmet.

    Rješavanje drugostepenog organa o žalbi

    Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi. Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje. Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

    Drugostepeni organ će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana. Drugostepeni organ će odbiti žalbu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari. Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim (član 264.), proglasit će takvo rješenje ništavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, ponistit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.

    U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjenićnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.

    Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo druge osobe. S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 260., 263. i 264. ovog zakona.

    Odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje sukladno se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi. U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ se može u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.

    Žalba u upravnom postupku kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku

    Ako je žalbu izjavila stranka po čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (član 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.

    Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

    Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar.

    Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju.

    Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaže, drugostepeni organ će odmah riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno.

    Rok za donošenje rješenja o žalbi

    Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako stranka odustane od žalbe, postupak u vezi sa žalbom obustavlja se zaključkom.

    Dostavljanje drugostepenog rješenja

    Organ koji je riješio stvar u drugom stepenu šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan da rješenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

    Da bi se potpuno shvatila Žalba u Upravnom postupku, upućujemo Vas na ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH, a ukoliko to niste u mogućnosti učiniti sami, za primjenu Zakona obratite se pravnom stručnjaku ili vašem advokatu.

  • Zastara, rokovi zastare i pravne posljedice zastare

    Zastara, rokovi zastare i pravne posljedice zastare

    Bez obzira da li ste pravni profesionalac ili se bavite nekim drugim poslom, ako učestvujete u pravnom prometu, onda su za vas jako korisno o tome šta je zastara, rokovi zastare i pravne posljedice zastare.

    Sadržaj članka:

    Kojim propisom je regulisana zastara

    Zastara je regulisana Zakonom o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

    Od 11. aprila 1992. godine ZOO se primjenjuje kao Zakon Republike Bosne i Hercegovine (Čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94).

    Šta se događa kada nastupi zastara

    Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.

    Kada počinje teći zastara

    Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

    Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi.

    U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

    Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom. Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost. Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.

    Može li dužnik ispuniti zastarjelu obavezu

    Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

    Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

    Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

    Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

    Kada se ne primjenjuju pravila o zastarjelosti

    Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava.

    Vrijeme potrebno za zastarjelost

    Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

    Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

    Isto važi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.

    Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja.

    Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti. Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.

    Međusobna potraživanja društvenih pravnih lica iz ugovora u prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

    Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.

    Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja.

    Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.  Isto važi i za zastoj zastarijevanja.

    Šta zastarjeva za jednu godinu

    Zastarijevaju za jednu godinu:

    1. potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju,plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka,odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;
    2. potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika;
    3. potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;
    4. potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.
    5. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

    Kada nastupa zastara za potraživanja utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom

    Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti.

    Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja.

    Kada zastarjevaju potraživanja ugovarača osiguranja

    Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

    Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu.

    Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

    Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika, ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva prema osiguravaču počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio.

    Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku.

    Kada zastarijevanje ne teče

    Zastarijevanje ne teče:

    1. između bračnih drugova;
    2. između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;
    3. između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, zavrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi;
    4. između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica

    Zastarijevanje također ne teče:

    1. za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili ratau pogledu potraživanja lica na vojnoj dužnosti;
    2. u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje.

    Za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze ,zastarijevanje ne teče.

    Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane.

    Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

    Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne.

    Međutim, zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna, ili od kad su dobila zastupnika.

    Ako je za zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban, ili od kad je dobio zastupnika.

    Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe.

    Prekid zastare

    Zastarijevanje se prekida u Zakonom propisanim uslovima. Ukoliko vas interesuje da saznate više o prekidu zastare, upućujemo vas da pročitate članak koji smo napisali o tome.

    Kada dolazi do prekida zastare

  • Kako položiti Stručni ispit za namještenike više i srednje školske spreme

    Na osnovu odredbi člana 31. stava 1. Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine, obavezu polaganja stručnog ispita imaju namještenici više i srednje školske spreme koji se nalaze na radnim mjestima na kojima se obavljaju dopunski poslovi osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe Federacije, kantona, grada i općine, a koji su bliže utvrđeni u propisu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donesenog na osnovu odredbe člana 6. st. 3. i 5. Zakona o namještenicima. U ovome tekstu saznajte kako položiti Stručni ispit za namještenike više i srednje školske spreme.

     

    Stručni ispit polažu i namještenici iz stručnih i drugih službi organa vlasti koji su navedeni u članu 73. Zakona o namještenicima, kao i namještenici u preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima kojima je federalnim i kantonalnim zakonom, odnosno odlukom gradskog i općinskog vijeća povjereno obavljanje javnih ovlasti.

     

    Stručni ispit polažu i pripravnici više i srednje školske spreme koji se nalaze na provođenju pripravničkog staža u organima državne službe i stručnim i drugim službama i pravnim osobama sa javnim ovlastima iz st.1. i 2. ovog člana.

     

    Stručni ispit mogu polagati i osobe koje se nalaze na radu u drugim pravnim osobama na području Federacije, na lični zahtjev.

     

    Osobe iz st.1. i 2. ovog člana, mogu polagati stručni ispit kada po završenoj višoj školi provedu na radu u tim organima i službama najmanje devet mjeseci, a po završenoj srednjoj stručnoj spremi najmanje šest mjeseci.

     

    Na osnovu odredbi člana 37. stava 3. Zakona o namještenicima, pripravnici stručni ispit polažu u sljedećim rokovima i to: 1. pripravnici sa višom školskom spremom stručni ispit polažu po isteku pripravničkog staža od devet mjeseci, a 2. pripravnici srednje školske spreme stručni ispit polažu po isteku pripravničkog staža od šest mjeseci.

     

    Na osnovu odredbi člana 32. stava 1. Zakona o namještenicima, namještenici koji se nalaze na radu u organu državne službe, a nemaju položen stručni ispit, dužni su taj ispit položiti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika o sadržaju i načinu polaganja stručnog ispita namještenika u organima državne službe u Federaciji BiH.

     

    Stručni ispit obuhvaća sljedeće predmete:

    1. Osnove ustavnog sistema,
    2. Organizacija organa uprave u Federaciji,
    3. Upravni postupak,
    4. Radni odnosi u organima državne službe,
    5. Uredsko i arhivsko poslovanje u organima državne službe.

     

    Sadržaj materije za svaki predmet iz stava 1. ovog članka, utvrđuje se u PROGRAMU koji se nalazi u prilogu PRAVILNIKA i čini njegov sastavni dio.

     

    Polaganje stručnog ispita obavlja se na pismeni zahtjev kandidata.

     

    Kandidati iz člana 8. Pravilnika, zahtjev za polaganje stručnog ispita podnose Federalnom ministarstvu pravde. Uz zahtjev se prilaže:
    1. uvjerenje o završenoj školskoj spremi (ovjerena fotokopija),
    2. uvjerenje ili potvrda o pripravničkom stažu, odnosno o radnom stažu.

     

    Federalno ministarstvo pravde donosi rješenje kojim odobrava polaganje stručnog ispita za kandidate koji ispunjavaju propisane uslove, odnosno rješenje kojim se odbija zahtjev za polaganje stručnog ispita za kandidate koji ne ispunjavaju propisane uslove.

     

    Stručni ispit se sastoji iz pismenog i usmenog dijela.
    Usmeni dio stručnog ispita je javan.

     

    Visina naknade za troškove polaganja stručnog ispita pred Federalnom komisijom iznosi 400,00 KM za cijeli ispit. Popravni ispit se plaća 100,00 KM po predmetu.

     

    Uplate se mogu izvršiti na žiro račun 102-050-00001066-98 otvoren kod UNION banke u korist Budžeta Federacije BiH, budžetska organizacija 1501001, vrsta prihoda 722591. Svrha uplate je polaganje stručnog upravnog ispita. Broj općine je 077.

     

    Uplata se vrši nakon što kandidat primi obavijest o terminu polaganja ispita, a dokaz o uplati se predaje sekretaru Komisije neposredno prije pristupanja pismenom dijelu ispita.

     

    Kako položiti Stručni ispit za namještenike više i srednje školske spreme je prvo pitanje i prvi korak ka ispunjavanju uslova za obavljanje poslova namještenika u organima državne službe.

  • Pravosudni ispit FBiH – Građansko pravo

    Pravosudni ispit FBiH – Građansko pravo

    Pravosudni ispit FBiH – Građansko pravo polaže se u skladu sa  Programom (“Službene novine FBiH” 28/16) kojim se utvrđuju gradivo, pravni izvore i literatura po kojima se polaže pismeni i usmeni dio Pravosudnog ispita pred Komisijom za polaganje.

    Pismeni dio se polaže iz krivičnog (materijalnog i procesnog), građanskog, porodičnog, privrednog, upravnog i radnog prava, zatim iz ustavnog sistema i organizacije pravosuđa.

    Prilikom ispitivanja kandidata na usmenom dijelu pravosudnog ispita, ispitivači su dužni voditi računa da kandidata ispituju samo iz materije koja je utvrđena kao gradivo, odnosno pravni izvori u Programu.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    U nastavku možete pronaći gradivo i pravne izvore iz oblasti Građanskog prava u skladu sa Programom.

    NAPOMENA: Dužni ste pratiti izmjene i dopune zakona. Pravniblog.com ne odgovara za štetu nastalu primjenom bilo kojeg dijela stranice.

    1. Gradivo i pravni izvori sa nivoa Države:

    1.1. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH” br.: 63/10)

    1.2. Zakon o postupku medijacije (“Službeni glasnik BiH” br.: 37/04)

    1.3. Zakon o prijenosu poslova MEDIJACIJE na UDRŽENJE MEDIJATORA (“Službeni Glasnik BiH” br.: 52/05)

    2. Gradivo i pravni izvori preuzeti od ranijeg pravnog sistema:

    2.1. Zakon o obligacionim odnosima(“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), (“Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94), (“Službeni glasnik RS”, br. 17/93 i 3/96) koji se primjenjuje kao Federalni Zakon na temelju člana IX.5 Ustava Federacije BiH

    2.2. Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Sl. List SRBiH 33/77, 30/90, 7/92), (Sl. List RBiH 3/93, 13/94) koji se primjenjuje kao Federalni Zakon na temelju člana IX.5 Ustava Federacije BiH 

    2.3. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82);  ispravka („Sl. list RBiH“ 2/92 i 13/94)

    3. Gradivo i pravni izvori sa nivoa Federacije Bosne i Hercegovine:

    3.1. Zakon o stvarnim pravima FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 66/2013, 100/2013 i 32/2019 – odluka US)

    3.2. Zakon o parničnom postupku FBiH (“Službene novine Federacije BiH br.: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

    3.3. Zakon o vanparničnom postupku (“Sl. novine FBiH”, br. 2/1998, 39/2004, 73/2005 i 80/2014 – dr. zakon)

    3.4. Zakon o nasljeđivanju (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 80/14)

    3.5. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) 

    3.6. zakon o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03, 54/04 i 32/19)

    Napomena: U dijelu koji se odnosi na gradivo i pravne izvore na nivou entiteta, kako za ostale, tako i za Pravosudni ispit FBiH – Građansko pravo, ispitivač je dužan pitanja prilagoditi propisima koji su važeći na teritoriju s kojeg dolazi kandidat ili gdje je obavio praksu kao uslov za polaganje Pravosudnog ispita.

    Prijedlog literature:

    1. Bariša Čolak, Građansko pravo prema programu pravosudnog ispita, “Sl. list BiH”, Sarajevo 2015. godine
    2. Osnovi obligacionih odnosa sa sudskom praksom, Enver Zečević, Logos, 2012. (napomena: u ovoj knjizi nisu obrađeni ugovori, nego samo opći dio obligacionog prava)
    3. Komentar Zakona o stvarnim pravima, autori: Dr. Ilija Babić, Dr. Duško Medić, Dr. Enes Hašić, Dr. Meliha Povlakić i Dr. Larisa Velić, 2013.
    4. Komentar zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH, prof.dr. Jozo Čizmić, “Privredna štampa d.o.o. Sarajevo” Sarajevo 2009.,
    5. Komentar Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH (Drugo dopunjeno izdanje), Enver Zečević, Logos, 2009.
    6. Komentar Zakona o vanparničnom postupku u Federaciji BiH, prof.dr. Jozo Čizmić i Haso Tajić
    7. Komentari zakona o izvršnom postupku u Federaciji BiH i RS, Zajednički projekat Vijeća Europe i Europske komisije, Sarajevo 2005.
    8. Komentar Zakona o zemljišnim knjigama u BiH, Jorg Weike i Larisa Tajić, Privredna štampa d.d. Sarajevo 2005. godine
    9. Knjiga “Medijacija u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine”, Prvo izdanje, Đemaludin Mutapčić, 2011. godine
    10. Po izboru kandidata

    Odricanje od odgovornosti/DISCLAIMER

  • Volonteri i volontiranje u BiH

    Volonteri i volontiranje u BiH

    Volonteri i volontiranje u BiH pojmovi su sa kojima se često susrećemo. Bez obzira na to, u praksi često dolazi do zabune, pogotovo kada je u pitanju odnos između volontera i pripravnika i prava koja im po tom osnovu pripadaju. Na ovome LINK-u saznajte razliku između radnog staža i radnog iskustva.

    Sadržaj članka:

    Zakon o volontiranju

    Zakon o volontiranju FBiH (Službene novine FBiH br. 110/12) određuje pojmove u vezi s volontiranjem u Federaciji Bosne i Hercegovine, uslove i principe volontiranja, poticajne mjere volontiranja, izvještaje i ugovore o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, uslove zaključivanja ugovora o volontiranju, evidentiranje volontiranja, izvještavanje o volontiranju, upotrebu volonterske knjižice, izdavanje potvrde o volontiranju, te ostale značajne aspekte volontiranja.

    Stručno osposobljavanje

    Zakon o radu FBiH (Službene novine FBiH br. 26/16 i 89/18) propisuje da ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu uslov za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje je završilo školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa – volontiranje.

    Vrijeme stručnog osposobljavanja računa se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uslov za rad u određenom zanimanju i može trajati najduže onoliko vremena koliko traje pripravnički staž.

    Besplatnost kao osnovna odlika volontiranja

    Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja. Ugovorom  volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge. Prava na novčane naknade definiraju se ugovorom o volontiranju. Novčane naknade za volontera ne smatraju se dohotkom u smislu Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH.

    Volonter ne može volontiranje uslovljavati ispunjenjem neke usluge (davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane naknade ili koristi.  

    Šta se ne smatra novčanom naknadom za volontere

    Novčanom naknadom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se sljedeće novčane naknade troškova volontiranja:

    1. računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje;
    2. novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u vezi s volontiranjem;
    3. računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima volontiranja;
    4. novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu obavljanja volontiranja;
    5. novčane naknade isplaćene za troškove obuke izvan školskog sistema potrebne za volontiranje;
    6. računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi s izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti;
    7. novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tokom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće osobe;
    8. džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uslovda iznos džeparca ne prelazi iznos od 75% dnevnice propisane za državne službenike;
    9. novčana naknada isplaćena za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih taksi nužnih za omogućavanje volontiranja;
    10. isplaćeni novčani iznosi dobitnicima nagrade za volontiranje

    Zaključak

    Volonteri i volontiranje u BiH pojmovi su sa kojima se često susrećemo, a u budućnosti će imati sve veći značaj, jer je neophodno ulagati u obrazovanje mladih. Ono što bi trebalo popraviti, svakako je njihov status tokom volontiranja, te im treba biti pružena mogućnost za pristojnu i zasluženu novčanu nagradu.

  • Pitanja za Pravosudni ispit iz Upravnog i Radnog prava

    Pitanja za Pravosudni ispit iz Upravnog i Radnog prava

    Iako ne preporučujemo da se oslonite isključivo na ova pitanja, te da smatrate da na Pravosudnom ispitu ne možete dobiti neko drugo pitanje iz oblasti Upravnog i Radnog prava, u nastavku možete naći neka od pitanja za Pravosudni ispit iz Upravnog i Radnog prava koja će vam zasigurno biti od koristi u procesu učenja i pripreme za Pravosudni ispit.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Prije nego što počnete sa čitanjem pitanja, molimo vas da pročitate Odricanje od odgovornosti/Disclaimer.

    UPRAVNO PRAVO

    1. Kako se osnivaju organi uprave?
    2. Nadležnosti organa uprave? Stvarna nadležnost organa uprave?
    3. Funkcija i poslovi organa uprave?
    4. Vrste upravnog nadzora?
    5. Kako se vrši inspekcijski nadzor i ko ga vrši?
    6. Koje propise donose organi uprave?
    7. Ko rukovodi organima uprave?
    8. Rukovodeći službenici prema Zakonu o organizaciji organa uprave u FBiH?
    9. Čime se uređuje unutrašnja organizacija organa uprave?
    10. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji – ko ga donosi? Rukovodilac samostalno ili mu je potrebna nečija saglasnost?
    11. Podzakonski propisi i opći akti?
    12. Povjeravanje javnih ovlaštenja?
    13. Koji se poslovi povjeravaju, a koji se ne mogu povjeriti?
    14. Uloga organa uprave koji je prenio javna ovlaštenja?
    15. Državljanstvo BiH – kako se stiče? Sticanje državljanstva BiH olakšanom naturalizacijom?
    16. Načela Zakona o upravnom postupku?
    17. Nadležnost u upravnom postupku?
    18. Načelo supsidijarne primjene ZUP-a?
    19. Načelo dvostepenosti?
    20. Načelo saslušanja stranaka?
    21. Načelo pomoći neukoj stranci?
    22. Načelo pravosnažnosti rješenja u Upravnom postupku?
    23. Šta je to formalna, a šta materijalna pravosnažnost?
    24. Načelo efikasnosti?
    25. Pojam stranke u Upravnom postupku?
    26. Kako se pokreće Upravni postupak?
    27. Kada se pokreće po službenoj dužnosti?
    28. Posebni ispitni postupak? Rok za provođenje? Skraćeni upravni postupak? Rok za provođenje?
    29. Zapisnik u UP-u?
    30. Postoji li u UP-u poravnanje? Hoće li se ono uvijek odobriti? Kada se smatra da je ono zaključeno? Kakav je njegov karakter u smislu izvršnosti?
    31. Izuzeće službene osobe?
    32. Vrste rokova?
    33. Povrat u prijašnje stanje? Rok?
    34. Odustanak od zahtjeva? Do kada stranka može odustati od zahtjeva?
    35. Uvjerenja?
    36. Svjedoci? Ko može, a ko ne može biti svjedok? Kako se saslušavaju?
    37. Oblik i sastavni dio rješenja?
    38. Šta sadrži uvod rješenja?
    39. Šta sadrži izreka rješenja, kako se formuliše?
    40. Kakvo je to djelimično rješenje? Na osnovu čega se donosi? Kakav mu je karakter u smislu izvršnosti?
    41. Kakvo je to složeno rješenje?
    42. Kakvo je to usmeno rješenje?
    43. Šutnja administracije? Može li se javiti u II st. postupku? Šta radi II stepeni organ?
    44. Žalba u Upravnom postupku? Rok? Kome se podnosi, a kome predaje?
    45. Šta sadrži žalba na rješenje?
    46. Razlika žalbe u Upravnom postupku u odnosu na žalbe u ostalim postupcima?
    47. Postupak II stepenog organa po žalbi?
    48. Od čega zavisi nadležnost drugostepenog organa u Upravnom postupku?
    49. Konačno rješenje u Upravnom postupku?
    50. Kada se može pristupiti izvršenju rješenja? Postoji li mogućnost da se izvrši rješenje koje nije izvršno?
    51. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja rješenja?
    52. Vanredni pravni lijekovi u Upravnom postupku?
    53. Obnova postupka? Postupak nadležnog organa organa po prijedlogu za obnovu postupka?
    54. Kada će po obnovi rješavati I stepeni organ?
    55. Poništavanje rješenja po pravu nadzora?
    56. Oglašavanje rješenja ništavim?
    57. Šta je to upravni spor? Kako se pokreće? Ko ga pokreće?
    58. Protiv kojih akata se ne može voditi upravni spor?
    59. Ko su stranke u upravnom sporu? Ko je tužitelj, a ko tuženi?
    60. Šta se prilaže uz tužbu?
    61. Postupak suda po tužbi u upravnom sporu?
    62. Postupanje suda po neurednoj tužbi?
    63. Mogu li se u tužbi iznositi nove činjenice i dokazi?
    64. Spor prave jurisdikcije u smislu upravnog spora?
    65. Kada će sud zakazati usmenu raspravu u upravnom sporu?
    66. Kakav je odnos organa uprave prema sudskoj odluci iz upravnog spora?
    67. Pravni lijekovi u upravnom sporu?

    RADNO PRAVO

    68. Kojim propisima su regulisani radni odnosi?
    69. Opći uslovi za zasnivanje radnog odnosa? Gdje su propisani?
    70. Elementi ugovora o radu?
    71. Ugovor o radu na određeno vrijeme?
    72. Prestanak ugovora o radu?
    73. Vrste radnog vremena?
    74. Otkazni rokovi?
    75. Probni rad?
    76. Noćni rad?
    77. Zaštita maloljetnih osoba u smislu Zakona o radu?
    78. Pravo na naknadu plaće?
    79. Vijeće zaposlenika?
    80. Šta su to privremeni i povremeni poslovi?
    81. Postupak ostvarivanja prava radnika iz radnog odnosa?
    82. Gdje se nalaze odredbe o disciplinskoj odgovornosti?
    83. Mjere disciplinske komisije?
    84. Šta traži u tužbi iz radnog spora?
    85. Šta su to volonteri?
    86. Otpremnina?
    87. Arbitraža?
    88. Prava osiguranika iz PIO? Vrste staža? Pojam svakog?
    89. Opći uslovi za postavljenje državnog službenika?
    90. Popunjavanje upražnjenog radnog mjesta državnog službenika?
    91. Odsustvo i godišnji odmori državnih službenika?
    92. Prestanak radnog odnosa državnog službenika?
    93. Šta su to namještenici? Kako se primaju na rad? Razlika u odnosu na državne službenike?
    94. Radna knjižica?

  • Zaštitite se od kršenja autorskih prava na Youtube

    Ukoliko stvarate multimedijalne sadržaje i objavljujete ih na najpopularnijoj platformi za dijeljenje video sadržaja, zaštitite se od kršenja autorskih prava na Youtube i na taj način spriječite negativne posljedice po vaš korisnički račun ili potencijalni prihod koji biste mogli ostvariti od vaše objave.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Ko prijavljuje kršenje autorskih prava na Youtube

    Ako prenesete videozapis koji sadrži materijal zaštićen autorskim pravima, mogli biste izazvati polaganje prava putem Content ID-ja od strane vlasnika sadržaja. Ta polaganja prava postavljaju firme vlasnice muzike, filmova, televizijskih emisija, videoigara i drugih materijala zaštićenih autorskim pravima.

    Šta je Content ID

    Content ID je sistem koji je razvio YouTube i koji radi automatski, te vlasnicima autorskih prava omogućuje identifikaciju YouTube videozapisa u kojima se nalazi sadržaj u njihovom vlasništvu.

    YouTube upotrebu Content ID-ja dopušta samo vlasnicima autorskih prava koji zadovoljavaju određene kriterije. Da bi dobili odobrenje za njegovo korištenje, morate biti vlasnik isključivih prava na značajnu količinu izvornog materijala koji zajednica korisnika na YouTubeu često prenosi.

    Gdje mogu pregledati svoja polaganja prava putem Content ID-ja

    Da biste provjerili jesu li na neki od vaših videozapisa položena prava putem Content ID-ja, u YouTube Studiju otvorite stranicu Videozapisi. Ako je postupkom zahvaćen vaš videozapis ili račun, o polaganju prava putem Content ID-ja Youtube vas može obavijestiti i e-poštom.

    Možete primijeniti filter da biste vidjeli na koje su videozapise položena prava i saznali više o svakom polaganju prava. Da biste to učinili:

    1. Prijavite se u YouTube Studio.
    2. Otvorite Videozapis >  > Tužbe povezane s kršenjem autorskih prava.
    3. Kliknite Tužba povezana s kršenjem autorskih prava pored videozapisa > Prikaži pojedinosti o tužbi povezanoj s kršenjem autorskih prava.

    Posljedice kršenja autorskih prava

    Vlasnici sadržaja mogu postaviti Content ID tako da se pri polaganju prava blokira prikazivanje materijala na YouTube – u. Mogu i dopustiti nastavak prikazivanja videozapisa na YouTube – u s oglasima. U tom se slučaju prihodi od oglašavanja isplaćuju vlasnicima autorskih prava na sadržaj na koji su položena prava.

    Polaganje prava putem Content ID-ja obično znači da je na vašem YouTube kanalu pronađen sadržaj koji pripada nekom drugom.

    Na vlasniku je autorskih prava da donese odluku mogu li druge osobe ponovo upotrebljavati njegov izvorni materijal ili ne. Vlasnici autorskih prava često dopuštaju upotrebu svojeg sadržaja u YouTube videozapisima u zamjenu za prikazivanje oglasa na tim videozapisima. Ti  oglasi se mogu reproducirati prije ili tokom videozapisa (ako je videozapis duži od 10 minuta).

    Ako vlasnici autorskih prava ne žele da se njihov sadržaj ponovo upotrebljava, mogu poduzeti nekoliko radnji:

    • Blokiranje videozapisa: vlasnici autorskih prava ponekad blokiraju videozapis, što znači da on nije dostupan za gledanje. Mogu se odlučiti na blokiranje videozapisa u cijelom svijetu ili samo u određenim zemljama/regijama.
    • Blokiranje određenih platformi: vlasnici autorskih prava ponekad ograničavaju aplikacije ili web-lokacije na kojima se mogu pojavljivati njihovi sadržaji. Ta ograničenja ne utječu na dostupnost vašeg videozapisa na web-lokaciji YouTube.com.

    Šta možete učiniti u slučaju obavještenja o kršenju autorskih prava

    Ako dobijete polaganje prava na osnovu Content ID-ja, ovisno o situaciji postoji nekoliko stvari koje možete poduzeti:

    • Ništa: ako se slažete s polaganjem prava, možete ga jednostavno priznati. Kasnije uvijek možete promijeniti mišljenje ako odlučite da se ne slažete s polaganjem prava.
    • Izrezivanje sadržaja: ako dobijete polaganje prava, sadržaj na koji su položena prava možete izrezati iz svojeg videozapisa.
    • Uklanjanje muzike: ako neko položi prava na muziku u vašem videozapisu, možete pokušati ukloniti tu muziku, a da pritom ne trebate urediti i prenijeti novi videozapis.
    • Promjena muzike: ako su položena prava na muziku u vašem videozapisu, ali vi ipak želite da on ima pozadinsku muziku, sporni audiozapis možete zamijeniti nekom od pjesama koje su dostupne za slobodnu upotrebu.
    • Dijeljenje prihoda: ako ste član Partnerskog programa za YouTube i u svoj ste videozapis uključili muziku, možda možete dijeliti prihod s vlasnicima autorskih prava na muziku.
    • Osporavanje polaganja prava: ako imate potrebna prava za upotrebu sadržaja u vašem videozapisu koji je zaštićen autorskim pravima ili ako smatrate da je sistem na pogrešan način identificirao vaš videozapis, možete osporiti polaganje prava.

    Kako osporiti polaganje prava temeljem Content ID-ja

    1. Prijavite se u YouTube Studio.
    2. Na izborniku slijeva odaberite Videozapisi.
    3. Kliknite strelicu prema dolje iznad opcije “Tužba povezana s kršenjem autorskih prava”. Tu opciju možete pronaći pored predmetnog videozapisa u stupcu Unovčavanje, ako je dostupna. Ako nije, tu opciju možete pronaći u stupcu Vidljivost.
    4. Kliknite Prikaži pojedinosti o tužbi povezanoj s kršenjem autorskih prava.
    5. To će vas odvesti na stranicu s informacijama o autorskim pravima u videozapisu, na kojoj možete pronaći informacije o sadržaju u vašem videozapisu na koji su položena prava te o polagatelju prava.
    6. Kliknite Ospori u odjeljku ODABIR RADNJE.

  • EU u misiji zaštite privatnosti svojih građana na Internetu GDPR

    Ukoliko prikupljate, obrađujete i koristite podatke građana Europske unije, dužni ste to činiti krajnje odgovorno, obazrivo, pošteno i u skladu sa pravnom regulativom koja reguliše ovu oblast. EU u misiji zaštite privatnosti svojih građana na Internetu GDPR ide toliko daleko da kršenje propisa vezanih za GDPR – Opće uredbe o zaštiti podataka može značiti finansijsku propast lica koje pravo pojedinca na zaštitu privatnosti zloupotrebljavaju ili se prema njemu odnose neodgovorno.

    Glavni ciljevi GDPR-a su vratiti građanima nadzor nad njihovim ličnim podacima i izvršiti ujednačavanje propisa u cijeloj Uniji. Uz rasprostranjeno korištenje društvenih medija, aplikacija i Interneta općenito, lični podaci se dijele i prenose preko granica više nego ikad prije. Uredba direktno nameće jedinstveni režim zakona sigurnosti podataka za sve članice EU.

    Uredbom se uvode nove i pojednostavljuju neke već postojeće definicije odnosno preciznije opisuju postojeći pojmovi, određuju biometrijski i genetski podaci, smanjuju i pojednostavljuju pojedine administrativne obaveze voditelja zbirke ličnih podataka, a ujedno i jačaju nadzorne ovlasti, kao i mogućnost izricanja kazni od strane tijela za zaštitu ličnih podataka.

    Što se tiče samih građana, njima se omogućava lakši pristup njihovim podacima, mogu se informisati na jasan i razumljiv način o tome kako i u koju svrhu se obrađuju njihovi podaci. Uredbom se uvodi i „pravo na zaborav” odnosno mogućnost da ispitanik zatraži od preduzeća i organizacija brisanje svojih podataka kada ne bude htio da se njegovi lični podaci obrađuju, uz uslov da ne postoje zakoniti razlozi za njihovo zadržavanje. U slučaju povrede ličnih podataka voditelj obrade je dužan, bez nepotrebnog odgađanja, obavijestiti nadzorno tijelo o povredi ličnih podataka, osim ako nije vjerojatno da će povreda ličnih podataka prouzrokovati rizik za prava i slobode pojedinaca. Također se u određenim okolnostima uvodi i potreba obavještavanja nosioca podataka ukoliko je došlo do povrede njegovih ličnih podataka, a za određene kontrolore uvodi se i obaveza imenovanja službenika za zaštitu podataka. Uredba znatno pojačava prava građana i garantuje pravo na informiranost.

    Važno je napomenuti da su djeca prepoznata kao osobito ranjiva skupina jer ne mogu adekvatno raspolagati sa svojim ličnim podacima, pošto često nisu svjesna opasnosti kojima se izlažu prilikom neopreznog upravljanja svojim ličnim podacima. Iz tog razloga djeca će moći koristiti određene internetske usluge i servise za koje je potrebno dati lične podatke isključivo uz pristanak roditelja.

     

    Pravne osnove za obradu ličnih podataka

    Obrada ličnih podataka obuhvata radnje poput prikupljanja, evidentisanja, čuvanja, uvida, otkrivanja, prenošenja ili uništavanja.

    Podaci se ne smiju obrađivati osim ako za to postoji barem jedna od sljedećih pravnih osnova (čl. 6. st. 1.):

    • Ispitanik je dao saglasnost za obradu podataka u jednu ili više posebnih svrha.
    • Obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se preduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
    • Obrada je nužna radi poštivanja pravnih obaveza voditelja obrade.
    • Obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili drugog fizičkog lica.
    • Obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade.
    • Obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili osnovna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

     

    Izuzeća od Uredbe

    Slučajevi koji slijede nisu pokriveni Uredbom:

    • zakonito presretanje podataka, državna sigurnost, vojska, policija, pravosuđe
    • obrada u statističke i naučne svrhe (u nekim slučajevima)
    • podaci umrlih (za njih važe nacionalni propisi)
    • odnosi između poslodavaca i zaposlenika regulišu se dodatnim zakonima
    • obrada ličnih podataka od strane fizičkog lica u osnovne svrhe ili za potrebe kućanstva

     

     

  • Pitanja za Pravosudni ispit iz Krivičnog prava

    Pitanja za Pravosudni ispit iz Krivičnog prava

    Iako ne preporučujemo da se oslonite isključivo na ova pitanja, te da smatrate da na Pravosudnom ispitu ne možete dobiti neko drugo pitanje iz oblasti Krivičnog prava, u nastavku možete naći neka od pitanja za Pravosudni ispit iz Krivičnog prava koja će vam zasigurno biti od koristi u procesu učenja i pripreme za Pravosudni ispit.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Prije nego što počnete sa čitanjem pitanja, molimo vas da pročitate Odricanje od odgovornosti/Disclaimer.

    1. Šta je predmet Krivičnog prava, šta se njime uređuje?
    2. Šta čini krivično-pravno zakonodavstvo u BiH?
    3. Ko je dijete u smislu Krivičnog zakona i zašto je to važno?
    4. Ko je maloljetnik u smislu Krivičnog zakona i zašto je to važno?
    5. Teritorija FBiH u smislu Krivičnog zakona i zašto je to važno?
    6. Vremensko važenje zakona? Pravila blažeg kažnjavanja?
    7. Načelo zakonitosti?
    8. Vrste krivično-pravnih sankcija?
    9. Zastarjelost (definicija, vrste, kada počinje teći, prekid, obustava)?
    10. Šta je to krivično djelo? Jesu li samo krivično djelo protivpravno ponašanje?
    11. Elementi krivično djelo? Subjekti krivičnog djela?
    12. Blanketne dispozicije?
    13. Načini izvršenja krivičnog djela? Činjenjem i nečinjenjem – obrazložiti!
    14. Prava i neprava krivična djela nečinjenja?
    15. Kakva je posljedica izvršenja krivičnog djela nečinjenjem?
    16. Vrijeme izvršenja krivičnog djela i zašto je to važno?
    17. Mjesto izvršenja krivičnog djela i zašto je to važno?
    18. Beznačajno djelo – definicija i uslovi? Kakvu odluku donosi sud?-OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU
    19. Nužna odbrana (definicija, kakva je presuda, prekoračenje – kakva je presuda)?
    20. Srazmjernost napada i odbrane kod instituta nužne odbrane?
    21. Putativna nužna odbrana (definicija i kako se rješava pitanje krivične odgovornosti)?
    22. Primjer: Dvojica se dogovore da se potuku, nastane zabranjena posljedica – može li se pozivati na NO? – Ne može, zato što ovdje postoji dvostrani napad, a iz definicija NO proizilazi da NO postoji ako je napad jednostran, odnosno ne postoji protivpravnost napada!!!
    23. Umišljaj?
    24. Nehat?
    25. Pokušaj krivičnog djela i odgovornost-kažnjavanje za pokušaj?
    26. Svršeni i nesvršeni pokušaj?
    27. Razlika između pokušaja i dobrovoljnog odustanka?
    28. Saizvršilaštvo? Može li se dogovoriti konkludentnim radnjama i kako?
    29. Podstrekavanje kao oblik saučesništva? Koje su to radnje podstrekavanja? Kako se kažnjava? Može li se kazniti za djelo koje nije ni pokušano?
    30. Sadržaj pojma krivične odgovornosti? Uračunljivost? Samoskrivljena neuračunljivost?
    31. Stvarna i pravna zabluda?
    32. Opšti oblik odgovornosti za krivnju?
    33. Šta je to uvjetni otpust?
    34. Uslovna osuda?
    35. Opoziv uslovne osude? Rokovi za opoziv?
    36. Opoziv uvjetnog otpusta – o čemu sud treba voditi računa?
    37. Svrha kažnjavanja?
    38. Vrste kazni?
    39. Kazna zatvora?
    40. Rad za opće dobro na slobodi?
    41. Novčana kazna? Da li se može prinudno naplatiti?
    42. Opća pravila za odmjeravanje kazne?
    43. Odmjeravanje kazne osuđenoj osobi?
    44. Osnovna razlika između odmjeravanja i ublažavanja kazne? Osnovni oblici ublažavanja kazne?
    45. Razlika između općeg min. i max. i posebnog min. i max.?
    46. Da li zakon predviđa neka posebna pravila pri odmjeravanju kazne – olakšavajuće i otežavajuće okolnosti?
    47. Ublažavanje kazne?
    48. Sticaj krivičnih djela?
    49. Pravila za izricanje kazne kod sticaja?
    50. Produženo krivično djelo?
    51. Amnestija? Abolicija? Da li osoba na koju se odnosi sudsko rješenje izdato na osnovu amnestije može uspješno izjavitit žalbu (želi da dokaže da nije kriv!)? Ne može, jer za tim de fakto nema potrebe, smatra se nevinim.
    52. Mjere obezbjeđenja?
    53. Maloljetnički zatvor – uslovi za izricanje i koliko traje?
    54. Kazne za pravne osobe?
    55. Inkvizitorski krivični postupak?
    56. Načelo pretpostavka nevinosti?
    57. Načelo In dubio pro reo?
    58. Načelo NE BIS IN IDEM?
    59. Načelo legaliteta krivično gonjenja? Oportunitet?
    60. Načelo zakonitosti dokaza?
    61. Načelo akuzatornosti?
    62. Načelo jednakosti u postupanju? Na koga se odnosi?
    63. Načelo pravo na suđenje bez odlaganja?
    64. Načelo mutabiliteta?
    65. Pravo na suđenje bez odlaganja?
    66. Vrste načela KP-a? Da li se uvijek mogu ostvariti u punom obimu?
    67. Osumnjičeni, optuženi, osuĐeni?
    68. Ko su stranke u krivičnom postupku?
    69. Procesni subjekti i učesnici u postupku?
    70. Mjesna nadležnost suda? Sastav suda?
    71. Ko odlučuje po zahtjevu za ponavljanje postupka?
    72. Prenošenje mjesne nadležnosti?
    73. Unakrsno, direktno i dodatno ispitivanje?
    74. Pravo „siromašnog“ na branitelja?
    75. Obligatorna odbrana? Ko može biti branitelj?
    76. Rekonstrukcija događaja?
    77. Vještačenje? Ko vještači? Kada se određuje?
    78. Okončanje istrage? Rok? Šta mora sačiniti?
    79. Dokazno sredstvo „saslušanje svjedoka“?
    80. Koja lica ne mogu biti saslušana kao svjedoci?
    81. Imunitet svjedoka?
    82. Kada sud mora odrediti vještačenje?
    83. Posebne istražne radnje?
    84. Ko određuje pritvor u fazi istrage?
    85. Privilegovani svjedoci? Kada svjedok ne mora odgovarati na postavljena pitanja?
    86. Opšti uslovi za određivanje pritvora?
    87. Pritvor nakon potvrđivanja optužnice?
    88. Ko određuje pritvor u fazi istrage? Ko ga produžava?
    89. Mjere za obezbjeđenje prisustva? Jemstvo? Na šta ono glasi i u čemu se sastoji? Šta biva ako pobjegne? Šta biva ako se sprema za bjekstvo?
    90. Nedolazak branitelja na glavni pretres? Posljedice?
    91. Vezanost presude za optužbu?
    92. Izjašnjenje o krivnji?
    93. Razmatranje izjave o krivnji? Koji je opšti uslov za njeno prihvatanje?
    94. Imovinsko-pravni zahtjev? Šta može biti predmet imovinsko-pravnog zahtjeva?
    95. Vrste presuda?
    96. Kazneni nalog?
    97. Procesna presuda? Kada će se izreći?
    98. Kada će sud donijeti oslobađajuću presudu?
    99. Kada će sud donijeti presudu kojom se optužba odbija?
    100. Tajnost vijećanja i glasanja? Ko prisustvuje vijećanju i glasanju? Ko je najodgovornija osoba i za šta se stara? Šta se događa ukoliko dođe do nesuglasja u određivanju krivično-pravne sankcije?
    101. Pravo na žalbu? Rok? Specifičnost vezana za rok? Ovlaštene osobe?
    102. Žalbeni osnovi? Ako uvaži žalbu, kakve su mu mogućnosti?
    103. Kada će se žalba podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja? Ako se utvrdi takvo stanje, kakvu će sud odluku donijeti?-UKINUTI
    104. Kada će II st. sud preinačiti I st. presudu?
    105. Granice ispitivanja I st. presude u žalbenom postupku?
    106. Zabrana „reformatio in peius“?
    107. Kada se može ponoviti postupak na štetu optuženog?
    108. Kada je dozvoljena žalba na II st. presudu?
    109. ZOBS – Nepropisna i nepodešena brzina kretanja?

  • Kako se pripremiti za Pravosudni ispit

    Kako se pripremiti za Pravosudni ispit

    Više je razloga zašto pravnici odlučuju da polažu Pravosudni ispit. Pravosudni ispit je uslov za obavljanje određenih poslova, uslov za napredak u poslu koji već rade, a u svakom slučaju, Pravosudni ispit je ispit profesionalne zrelosti osobe koja se bavi pravnim poslovima. Međutim, ključno je pitanje Kako se pripremiti za Pravosudni ispit? Osim da učite, naravno… Mnogo da učite.

    Pisali smo i o tome kako položiti Pravosudni ispit, što može biti dobra polazna osnova i motivacija za proces koji jeste izazovan, ali ne mora biti težak i deprimirajući. Možda baš u tom članku pronađete nešto što će vas dodatno motivisati i povesti na put uspjeha.

    Učenje i pripremanje pravosudnog ispita, velikim dijelom zbog činjenice da je većina pravnika koji se odluče na njegovo polaganje već u radnom odnosu, jedna je od najizazovnijih stvari koje možete raditi. Vrlo lahko je moguće preopteretiti se i izgubiti motivaciju i koncentraciju. Međutim, dopustiti da stres i anksioznost kontroliraju vaš život štetno će utjecati na vaš uspjeh. Priprema za Ispit stvar je samokontrole i upornosti. Daćemo vam par preporuka kako prevladati zamke na koje možete naići tokom pripreme pravosudnog ispita i prijedloga kako ostati motiviran do kraja!

    1 | Pravite pauze

    Jedan od najvažnijih ključeva uspjeha za polaganje Pravosudnog ispita jeste ostati zdrav – i fizički i psihički. Sjajan način za održavanje snage tokom ovog napornog postupka je – redovan odmor! Učenje iz dana u dan non-stop dugoročno će vam učiniti više štete nego koristi jer će se vaše tijelo i mozak premoriti. Pronađite aktivnost koja vas opušta i spašava vaš um od stresa. Periodična vježba odličan je način da se održavate u formi i održite um svježim. Čak je i provođenje vremena s kućnim ljubimcem odličan način za provesti pauzu od učenja. Učinite sve što trebate kako biste održali sebe u zdravom fizičkom i mentalnom stanju koje vodi do ispitnog dana.

    2 | Održavajte društvene veze

    Izolacija za vrijeme spremanja ispita će potaknuti usamljenost i anksioznost. Pronađite nekoliko sati za izlazak sa prijateljima i razgovaranje o bilo čemu drugom osim pripreme za Pravosudni ispit. Otiđite u dobar restoran ili pogledajte novi film. Dopustite da vas prijatelji i porodica zabave i skrenu vam misli sa aktivnosti koje su pred vama. Nemojte se potpuno zatvoriti od svijeta i izgubiti se u vlastitoj glavi. Iznenadit ćete se kako se pomlađujete nakon samo jednog noćnog izlaska!

    3 | Promijenite rutinu

    Ako radite istu stvar iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, čitav proces će vam dosaditi. Mentalno će vas iscrpiti. Ako izgubite motivaciju da ustajete svaki dan i nastavljate se zamarati, promijenite svoju rutinu! Pokušajte učiti na drugom mjestu. Promjena krajolika pomoći će vam da budete svježi i zainteresovani za svijet oko vas. Pokušajte neko vrijeme učiti u kafiću kako biste se osjećali povezani s drugima ili čak učite vani kako biste komunicirali s prirodom. Možete i pokušati promijeniti svoju svakodnevnu rutinu učenja. Ako ste uvijek odgovarali na pitanja ujutro, pokušajte umjesto toga napisati esej. Učinite sve što je potrebno da želja za znanjem i motivacija budu jaki.

    4 | Neka vam planovi za budućnost budu motivacija

    Kad god se osjećate kao da vam je dosta svega, u svojim mislima napravite korak nazad i sjetite se zašto sve to radite. Pogledajte koliko ste blizu da postanete advokat ili bilo šta drugo što je vaš san! Razmislite o svom putovanju i razmislite koliko sjajnih stvari vas treba veseliti. Sve što ste toliko naporno radili je nadohvat ruke. Misao na to, sama po sebi, može biti izvrstan motivator!

    5 | Razmišljajte objektivno kako položiti Pravosudni ispit

    Važno je ne pritiskati se previše! Zapamtite da neuspjeh sa Pravosudnom ispitom nije kraj svijeta. U tome nema sramote, a mnogim najuspješnijim pravnicima i političkim ličnostima u historiji bilo je potrebno više pokušaja da ga polože.

    I na kraju, ne žurite. Uzmite dovoljno vremena i prilagodite se svome ritmu. Ukoliko iz nekog razloga niste pod pritiskom da Ispit morate položiti u određenom roku, sve dok proces pripreme napreduje, nemate razloga za brigu.

    Mi vam, nažalost, ne možemo dati magično rješenje i konkretan i konkluzivan savjet kako položiti i kako se pripremiti za pravosudni ispit, ali na osnovu vlastitog iskustva, osnova je da počnete učiti. Mnogo.

    Za početak, preporučujemo da počnete od Programa pravosudnog ispita, i upoznate se sa pravnim izvorima koji su dio Ispita. Nađite jedan od propisa i počnite sa njegovim proučavanjem. To će biti dobar uvod za dalje aktivnosti koje će se nametati same od sebe, jedna za drugom.

    Podržite Pravni blog i naš rad i podijelite ovaj i ostale članke za koje smatrate da mogu biti korisni nekome od vaših prijatelja.