Pojednostavljeno, zelenaški ugovor je ugovor o pozajmici novca s visokom kamatom koji je često sklopljen između pojedinca ili grupe ljudi i osobe koja je u finansijskoj nevolji. Osoba koja pozajmljuje novac u ovakvom ugovoru obično ima niske prihode, iz nekog razloga je u nevolji i u hitnoj potrebi novcem, nema dobar kreditni rejting ili je na neki drugi način teško mogla doći do tradicionalnog kredita. U nastavku dajemo odgovore na još neka bitna pitanja kako biste dobili širu sliku o tome šta je zelenaški ugovor.
U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti.
Zelenaški ugovor podrazumijeva iskorištavanje stanja nužde zato što je osoba koja uzima pozajmicu obično u finansijskoj nevolji i nema drugih izbora. Kreditne institucije poput banaka mogu odbiti da odobre kredit takvoj osobi zbog rizika da se neće vratiti novac. Kao rezultat toga, osoba se okreće zelenašima koji su spremni da im pozajme novac, ali po mnogo većim kamatnim stopama i strožijim uslovima plaćanja.
Zelenaši su spremni da iskoriste ovu situaciju i nude pozajmice po visokim kamatnim stopama, što može dovesti do još većeg finansijskog problema osobe koja pozajmljuje novac. Osoba koja je u stanju nužde nema drugog izbora, pa pristaje na ove uslove.
Osim toga, zelenaši često traže osiguranje u vidu vrijedne imovine. Osoba koja je u finansijskoj nevolji često nema izbora nego da prihvati sve ove uslove, a nekada i ne shvata da je učinjeno iskorištavanje njenog stanja nužde. Ovaj nedostatak pravne informisanosti ili nužde i očaj osobe koja pozajmljuje novac je ono što zelenaši koriste kako bi iskoristili tu osobu i zaključili nepravedan ugovor.
Kako dolazi do nastanka zelenaškog ugovora
Zelenaški ugovori često se sklapaju usmeno i nelegalni su. Osobe koje su u finansijskoj nevolji i razmišljaju o sklopu zelenaškog ugovora trebaju biti vrlo oprezne i pažljivo razmotriti sve moguće opcije prije nego što se obavežu na ovakav aranžman, kako bi izbjegle ogromne dugove i dodatne probleme, često i opasnost po tijelo i život.
Da li je zelenaštvo krivično djelo
U skladu sa odredbama Krivičnog zakona FBiH, ko iskorištavajući nuždu, teške imovinske ili stambene prilike, nedovoljno iskustvo, lahkomislenost ili smanjenu sposobnost rasuđivanja druge osobe, primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugog imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obavezao dati ili učiniti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
Ako su tim krivičnim djelom prouzrokovane teške posljedice oštećenom, učinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Na isti način kazniće se onaj ko se bavi davanjem zajmova uz ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi.
To krivično djelo zove se lihvarstvo.
Da li zelenaški ugovor može ostati na snazi
Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.
Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.
Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Dug je iznos novca koji je dužna određena osoba, organizacija ili država drugoj osobi, organizaciji ili državi. Dug može biti posljedica pozajmice novca, kreditiranja, učinjenja štete ili odlaganja plaćanja roba i usluga. Međutim, budući da se sve pozajmice ne dokumentuju, odnosno da se ugovori o zajmu ne zaključuju uvijek u pisanoj formi, kako dokazati postojanje duga.
Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva.
Međutim, ukoliko ste novac ili druge zamjenjive stvari dali bez pismene forme kojim biste dokazivali postojanje duga, kako dokazati postojanje duga?
Kako dokazati postojanje duga
Dokazivanje postojanja duga može biti izazovno ako ugovor nije zaključen u pisanoj formi. Pisali smo o tome kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi. Ukoliko se nađete u takvoj situaciji, potrebno je prikupiti dokaze koji će podržati postojanje usmenog dogovora.
Jedan od načina za dokazivanje postojanja duga je svjedočenje. Svjedoci koji su prisustvovali dogovoru mogu pružiti dokaze o postojanju dogovora i uslovima u kojima je dogovor sklopljen. Međutim, svjedočenje treba uzeti s oprezom jer se može dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedoka. Svjedoci često zaboravljaju.
Također je moguće koristiti druge vrste dokaza, poput dokaza o plaćanju. Naprimjer, ako je novac posuđen za kupovinu robe ili usluga, računi i fakture koje su plaćene mogu poslužiti kao dokaz postojanja duga. Takvi dokumenti trebaju sadržavati relevantne informacije o kupovini, datum kupovine i plaćanja, ime prodavca i kupca. Poželjno je da je moguće uspostaviti vezu između pozajmice i predmetne kupovine.
Bankovni izvodi također mogu biti korisni kao dokaz postojanja duga ako je novac posuđen ili poslan putem bankovne transakcije. Izvodi iz banke mogu pokazati ko je poslao novac i kome, te kada je to učinjeno. Međutim, treba uzeti u obzir da banke ne mogu pružiti dokaze o uslovima pod kojima je novac posuđen ili poslan.
Ako je postojanje duga sporno, preporučuje se potražiti pravnu pomoć kako bi se utvrdili zakonski dokazi i postupci koji su potrebni za dokazivanje postojanja duga. Pravni stručnjak može pomoći u prikupljanju i procjeni dokaza, te savjetovati o najboljem načinu dokazivanja postojanja duga u specifičnom slučaju.
Priznanje duga
U nekim situacijama, može se koristiti i priznanje duga kao dokaz postojanja duga. Ako je dužnik priznao da je dužan novac, to se može koristiti kao dokaz postojanja duga. Priznanje može biti usmeno ili u pisanom obliku, poput elektronske pošte, pisma ili tekstualne poruke.
Međutim, treba imati na umu da priznanje duga nije uvijek dovoljno da bi se dokazalo postojanje duga. Priznanje duga mora biti jasno i nedvosmisleno, a dužnik mora biti svjestan svojih obveza i uvjeta pod kojima je dug sklopljen. Ako postoji bilo kakva sumnja u priznanje duga ili ako je izrečeno pod prisilom ili lažnim uslovima, priznanje se neće smatrati valjanim dokazom.
U nekim zemljama, zakon može zahtijevati da se ugovori o posudbi ili zajmu sklapaju u pisanoj formi. Ako ugovor nije sklopljen u skladu s tim zahtjevima, ugovor bi mogao biti proglašen nevažećim. U takvim slučajevima, teško je dokazati postojanje duga bez valjanog ugovora.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Iako se češće pretražuje kako zasnovati radni odnos, i prestanak radnog odnosa često je sastavni dio radnog vijeka i ne mora biti negativna stvar. Nakon što se jedna priča završi, otvaraju se nove mogućnosti, često mnogo isplativije i bolje za onoga koji traži posao. Ako nekada poželite da to učinite, danas vam objašnjavamo kako dati otkaz.
Davanje otkaza ugovora o radu nije uvijek lagan korak, ali je ponekad neizbježan dio karijere. Bilo da ste nezadovoljni trenutnim poslom ili tražite bolje prilike, otkaz je odluka koja zahtijeva ozbiljno razmišljanje i pripremu. U ovom članku ćemo objasniti proces davanja otkaza koji je primjenjiv gdje god da radite, sa posebnim osvrtom na zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini.
Priprema za davanje otkaza
Prije nego što poduzmete korake za davanje otkaza, važno je da se dobro pripremite. Razmislite o razlozima zašto želite dati otkaz i postavite sebi pitanja poput: “Šta me čini nezadovoljnim u ovom poslu?”, “Imam li drugu opciju?” i “Šta mogu očekivati nakon davanja otkaza?”. Također, obratite pažnju na svoj ugovor o radu i pokušajte da razumijete svoja prava i obveze. Ako ste nesigurni oko nečega, uvijek se možete obratiti stručnjaku za radne odnose ili advokatu.
Sastanak s poslodavcem
Sljedeći korak je sastanak s poslodavcem. Ovo bi trebao biti službeni sastanak u kojem ćete obavijestiti vašeg poslodavca o svojoj odluci o davanju otkaza. Važno je da ovaj sastanak bude profesionalan i da jasno izrazite svoju odluku. Budite ljubazni i objasnite zašto ste donijeli ovu odluku. Nemojte iznositi pritužbe na vaš posao ili poslodavca, jer to može ostaviti negativan utisak i utjecati na vaše buduće preporuke.
Pismo otkaza
Nakon sastanka s poslodavcem, trebate napisati službeno pismo otkaza. Ovo pismo treba sadržavati vaše ime, adresu, naziv firme i vaše radno mjesto, kao i datum kada će vaš otkaz stupiti na snagu. U pismu možete objasniti razloge zašto dajete otkaz, ali nemojte biti previše kritični prema vašem poslodavcu ili firmi iz prethodno spomenutih razloga. Važno je da ovo pismo bude profesionalno i da poštuje pravila i propise firme.
Obavijestite kolege
Preporučujemo da ovo učinite nakon što je procedura za davanje otkaza završena, odnosno, nakon što je izvjesno da nećete nastaviti raditi na trenutnom poslu, Nakon što ste obavijestili svog poslodavca i napisali službeno pismo otkaza, sljedeći korak je obavijestiti vaše kolege i saradnike o vašoj odluci. Budite pozitivni i zahvalni na iskustvu koje ste stekli u firmi.
Ako imate dobre odnose s kolegama, možete razmisliti o tome da im se zahvalite i ostavite svoj kontakt kako biste ostali u kontaktu. Ovo će vam možda pomoći u budućnosti ako trebate preporuku ili referencu.
Rokovi i uslovi otkaza
U Bosni i Hercegovini, uobičajeni rok za davanje otkaza je 15 dana. Međutim, vrijeme otkaza može se razlikovati u zavnisnosti od uslova vašeg ugovora o radu. Stoga, prije nego što podnesete otkaz, pažljivo pročitajte svoj ugovor o radu i provjerite uslove otkaza.
U zavisnosti od toga šta ste ugovorili, vaša firma može zahtijevati da ispunite ugovorne obaveze prije nego što davanje otkaza stupi na snagu, poput ispunjenja rokova ili obavljanja određenih zadataka.
Zakonski propisi
Važno je da razumijete zakonske propise koji se odnose na davanje otkaza. Vaša firma mora poštovati ove propise prilikom davanja otkaza, inače se mogu suočiti s kaznama ili tužbama za povredu prava zaposlenika.
Kako dati otkaz bez otkaznog roka
Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, između ostalog, i podatak o otkaznom roku.
Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu. Dakle, nije moguće dati otkaz bez otkaznog roka.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz.
Odredbama Zakona o radu FBiH propisano je da ako radnik prestane sa radom prije isteka propisanog roka, bez saglasnosti poslodavca, poslodavac ima pravo na naknadu štete prema opštim propisima o naknadi štete. Shodo navedenom, zakonom je propisano da otkazni rok može trajati najduže mjesec dana u slučaju kada radnik otkazuje ugovoro radu poslodavcu, s tim da poslodavac koji smatra da mu je radnik pričinio štetu prestankom rada prije isteka propisanog otkaznog roka bez njegove saglasnosti, ima mogućnost ostvariti naknadu eventualne štete u sudskom postupku prema opštim propisima o naknadi štete.
Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Ako se probni rad prekida prije roka na koji je ugovoren, otkazni rok je sedam dana.
Primjer otkaza u pisanoj formi
Poštovani/a [ime nadređenog],
Obavještavam Vas da sam odlučio/la dati otkaz u firmi [ime firme]. Moja radna pozicija je [ime radne pozicije], a moj otkazni rok počinje danas, [datum].
Želim Vam zahvaliti na prilici koju sam imao/la raditi u firmi i na svim izazovima koje sam imao/la priliku rješavati. Tokom svog boravka u firmi, stekao/la sam puno znanja i iskustva koja ću koristiti u svojoj daljnjoj karijeri.
Molim Vas da mi potvrdite prijem ovog otkaza i da mi kažete koji su sljedeći koraci. Također, bit ću na raspolaganju tokom otkaznog roka kako bih pomogao/la u prijenosu poslova i prilagođavanju novom zaposleniku.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Punomoć je dokument kojim se neko ovlašćuje da zastupa nekoga drugog u nekom poslu ili da preduzme neke radnje u ime tog nekog. Pisali smo o tome kako se daje punomoć, međutim, kako se otkazuje punomoć?
Punomoć je ovlaštenje kojim drugoj osobi dajemo pravo da nas zastupa. To je pravni posao koji može biti jednostrani ili ugovor o punomoći. O posljednjem smo više govorili u članku o tome ko vas može zastupati pred sudom?
Punomoć prestaje opozivom od strane onoga koje punomoć dao, smrću punomoćnika ili prestankom pravne osobe ako se radi o pravnom licu ili smrću opunomoćitelja, onoga koji daje punomoć.
Opoziv punomoći ili sužavanje njenog obima se može učiniti bilo kada, bez posebne forme i ovo pravo se ne može ograničiti.
U članku u kojem smo detaljno obrađivali punomoć, objasnili kako punomoć prestaje i koje su pravne posljedice prestanka punomoći. Međutim, potrebno je i objasniti kako se otkazuje punomoć u praksi.
Otkaz punomoći od strane opunomoćitelja
Punomoć se praktično može otkazati na nekoliko načina.
Prvi način je usmenim otkazivanjem punomoći. To može biti jednostavan usmeni dogovor između onoga ko daje punomoć i punomoćnika. Opunomoćitelj jasno izrazi svoju namjeru i volju da otkaže punomoć.
Međutim, morate misliti na to da svaku činjenicu morate biti u mogućnosti dokazati. Ako se punomoć otkaže usmeno, obje strane će to veoma teško dokazati. Kako bi otkazivanje bilo dokazivo, preporučuje se da se usmeno otkazivanje sprovede u prisustvu svjedoka. Još korisnije od toga je da se dokumentuje u pisanom obliku. Preporučujemo da se izvrši i ovjera potpisa.
Drugi način otkazivanja punomoći je pismenim otkazivanjem. Opunomoćitelj može napisati pismeni dokument u kojem jasno izražava volju da otkaže punomoć. Dokument mora biti potpisan od strane opunomoćitelja i dostavljen punomoćniku. Poželjno je da bude ovjren radi dodatne zaštite i dokazivosti, a da se pošalje preporučeno putem pošte.
Treći način otkazivanja punomoći je automatsko otkazivanje. Punomoć se automatski otkazuje u određenim situacijama koje su jasno i nedvojbeno određene, poput obavljanja naznačenog pravnog posla ili isteka roka za koji je punomoć data.
Punomoć se može otkazati i pribavljanjem svih pismenih punomoći koje su predate punomoćniku. Ukoliko se radi o usmenoj punomoći za određeni pravni posao, preporučujemo da se o povlačenju punomoći obavijesti i organ, institucija ili bilo koje drugo pravno ili fizičko lice o otkazivanju punomoći.
Važno je napomenuti da, bez obzira na način otkazivanja, otkazivanje punomoći mora biti jasno, nedvosmisleno i izraženo voljom opunomoćitelja. Također, o otkazivanju punomoći treba obavijestiti punomoćnika, najbolje u pisanom obliku, kako bi on bio svjestan promjene statusa punomoći.
Kada se punomoć otkaže, punomoćnik više nema prava da djeluje u ime i za račun opunomoćitelja. Punomoćnik je obavezan da preduzme sve potrebne korake kako bi prekinuo svoje aktivnosti u vezi s punomoći nakon što je obaviješten o otkazivanju punomoći.
Ako punomoćnik nastavi da djeluje u ime opunomoćitelja nakon što je punomoć otkazana, može se podnijeti zahtjev sudu za poništenje tih pravnih radnji i nadoknada štete koja eventualno nastane usljed nepropisnog djelovanja punomoćnika nakon otkazivanja punomoći.
Postoje i situacije kada punomoćnik više ne želi obavljati posao za opunomoćitelja, te samoinicijativno otkazuje punomoć.
To se može dogoditi ako punomoćnik odluči da više ne želi obavljati zadatke ili odgovornosti koje su mu bile povjerene u punomoći.
Međutim, punomoćnik je obavezan obavijestiti opunomoćitelja o svojoj odluci da otkazuje punomoć i preduzeti sve potrebne korake kako bi se obezbijedilo nesmetano prenošenje obaveza na drugu osobu ili kako bi se završile nedovršene pravne radnje. Bitno je i da se spriječi eventualna šteta koja bi nastala neizvršavanjem punomoći.
Ukoliko postoji spor u vezi s otkazivanjem punomoći, stranke se mogu obratiti sudu kako bi riješile spor. Sud može uzeti u obzir sve relevantne činjenice i dokaze, uključujući pisane dokumente, usmena svjedočenja i druge relevantne informacije, kako bi odlučio o valjanosti otkazivanja punomoći.
Važno je naglasiti da otkazivanje punomoći ne utiče na validnost prethodno obavljenih pravnih radnji koje su bile u skladu s punomoći prije nego što je otkazana. To znači da pravne radnje koje su punomoćnik obavio u dobroj vjeri, prije nego što je dobio obavještenje o otkazivanju punomoći, ostaju valjane i obavezujuće za opunomoćitelja.
Kada je u pitanju forma otkazivanja punomoći i mjere zaštite, sve što smo rekli za opunomoćitelja, važi i za punomoćnika.
Primjer otkaza punomoći
Primjer otkaza punomoći od strane opunomoćitelja
[Ime i prezime opunomoćitelja]
[Svi relevantni identifikacioni podaci]
[Adresa opunomoćitelja]
[Grad, poštanski broj]
[Država]
[Datum]
———-
[Ime i prezime punomoćnika]
[Svi relevantni identifikacioni podaci]
[Adresa punomoćnika]
[Grad, poštanski broj]
[Država]
———–
Predmet: Otkazivanje punomoći
Poštovani/a [Ime punomoćnika],
Ovim putem vas obavještavam o otkazivanju punomoći koju sam vam prethodno dao/la dana [datum punomoći]. Odlučio/la sam da povučem punomoć koju sam vam dao/la zbog [navesti razlog(e) otkazivanja punomoći, kao što su promjena okolnosti, završetak zadatka za koji je punomoć dodijeljena, promjena odnosa sa punomoćnikom itd.].
Molim vas da smatrate ovaj otkaz punomoći kao konačan i da preduzmete sve neophodne korake kako biste prekinuli bilo kakvo dalje djelovanje u mojoj punomoći i vratili mi sve originalne dokumente ili materijale koji su mi dodijeljeni u okviru punomoći.
Također, molim vas da obavijestite sve relevantne treće strane ili institucije o otkazivanju punomoći i preduzmete sve potrebne korake kako biste osigurali nesmetano prenošenje obaveza na drugu osobu ili završili nedovršene pravne radnje u okviru punomoći.
Napominjem da nakon datuma otkazivanja punomoći, više neće biti važeći nikakvi pravni akti koje ste izvršili ili ćete izvršiti u okviru moje punomoći. Također, neću biti odgovoran/na za bilo kakve pravne posljedice koje mogu proizaći iz vašeg daljnjeg djelovanja u ime i za račun punomoćstva koje je otkazano.
Molim vas da mi u roku od [navesti rok] potvrdite prijem ovog otkaza punomoći i potvrdite da ste preduzeli sve potrebne korake u vezi s otkazivanjem punomoći.
Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju i saradnji.
S poštovanjem, [Ime i prezime opunomoćitelja]
Primjer otkaza punomoći od strane punomoćnika
[Ime i prezime opunomoćitelja]
[Svi relevantni identifikacioni podaci]
[Adresa opunomoćitelja]
[Grad, poštanski broj]
[Država]
[Datum]
———-
[Ime i prezime punomoćnika]
[Svi relevantni identifikacioni podaci]
[Adresa punomoćnika]
[Grad, poštanski broj]
[Država]
———–
Predmet: Otkazivanje punomoći
Poštovani/a [Ime opunomoćitelja],
S poštovanjem vam se obraćam kao punomoćnik kojeg ste vi, [Ime opunomoćitelja], imenovali da djelujem u vaše ime i za vaš račun. Ovim putem vas obavještavam da otkazujem punomoć koju ste mi dodijelili dana [datum punomoći].
Nažalost, iz objektivnih razloga, više nisam u mogućnosti nastaviti djelovati kao vaš punomoćnik. Razlozi za otkazivanje punomoći su [navesti razlog(e) otkazivanja punomoći, kao što su promjena okolnosti, prestanak zadatka za koji je punomoć dodijeljena, promjena odnosa sa opunomoćiteljem itd.].
Molim vas da pažljivo razmotrite ovaj otkaz punomoći i preduzmete sve potrebne korake kako biste me uklonili kao vašeg punomoćnika u svim relevantnim dokumentima i evidencijama. Također, molim vas da obavijestite sve relevantne treće strane ili institucije o otkazivanju punomoći i preduzmete sve potrebne korake kako biste osigurali nesmetano prenošenje obaveza na drugu osobu ili završili nedovršene pravne radnje u okviru punomoći.
Napominjem da nakon datuma otkazivanja punomoći, više neću biti vaš punomoćnik i neću imati ovlaštenje da djelujem u vaše ime i za vaš račun.
Molim vas da mi u roku od [navesti rok] potvrdite prijem ovog otkaza punomoći i potvrdite da ste preduzeli sve potrebne korake u vezi s otkazivanjem punomoći.
Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju i suradnji.
S poštovanjem, [Ime i prezime punomoćnika]
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Pečat i štambilj su dva pojma koja se često koriste kao sinonimi. Međutim, postoje razlike u njihovoj svrsi i upotrebi. Pečat i štambilj su obilježja koja se koriste za u pravnom prometu za potvrdu autentičnosti dokumenata i evidentiranje, ali se razlikuju u svom obliku, načinu upotrebe i zakonskom statusu. U ovom članku ćemo istražiti koja je razlika između pečata i štambilja kako bismo bolje razumjeli ove dvije važne oznake koje se koriste u administrativnom i pravnom okruženju.
Pečat je obično okruglog ili ovalnog oblika i može biti izrađen od gume, voska, metala ili plastike. Na pečatu se obično nalaze informacije kao što su naziv firme, ime i prezime vlasnika, adresa ili logo kompanije.
Pečat se koristi za potvrdu, odnosno ovjeru dokumenata, kao što su službena pisma, ugovori, zvanične odluke ili slični dokumenti. Pečat je često zakonski obavezna oznaka na određenim vrstama dokumenata i ima pravnu težinu. Nanosi se na papir koristeći poseban pečatni jastučić natopljen tintom ili otiskanjem u vosku.
Pečat je službena oznaka firme i osnova je svakog valjanog dokumenta. Bez pečata, dokument nema pravnu vrijednost. Pečat je dokaz ovjere vjerodostojnosti, odnosno autentičnosti dokumenata. Upravo iz tog razloga važno ga je čuvati i ne dopustiti da neko dođe u priliku da ga zloupotrijebi.
Onaj ko prima službeni dokument obično će obratiti pažnju na pečat. Međutim, u većini slučajeva neće se upuštati u ispitivanje validnosti potpisa.
Dimenzije i oblik pečata mogu biti definisani zakonom, statutom ili osnivačkim aktom privrednog društva. Mogu biti definisani i nekim drugim aktom u odnosu na njegovu primjenu. Budući da pečati za službenu primjenu, poput pečata za d.o.o. nisu definisani zakonom, činjenica je da poslovna praksa obično određuje oblik pečata.
Na slici ispod se nalazi otisnut pečat:
Šta je štambilj
Štambilj se, s druge strane, koristi za štampanje ili označavanje datuma ili drugih informacija na dokumentima. To je u biti obrazac koji se otiskuje štambiljem kako ne bi bilo potrebno stalno iznova pisati iste stvari.
Štambilj može biti jednostavan ili automatski (sa vlastitom tintom koja se može dopunjavati), a obično se koristi za označavanje datuma pri prijemu dokumenata, kao što su službeni ulazi i izlazi, fakture, potvrde i slični dokumenti.
Može biti i personalizovan sa informacijama kao što su ime, naziv firme ili adresa, ali ne nosi istu pravnu težinu kao pečat.
Štambilj se koristi za lakšu identifikaciju i organizaciju dokumenata, ali se može koristiti i kao sredstvo zaštite od falsifikata, jer omogućava lakše praćenje datuma i vremena kada je dokument primljen ili poslan.
Na slici ispod se nalazi otisnut štambilj:
Razlika između pečata i štambilja
Uprkos sličnostima u njihovoj svrsi, pečat i štambilj se razlikuju u nekoliko ključnih aspekata.
Prvo, pečat je obično zakonski obavezna oznaka na određenim vrstama dokumenata, dok štambilj nema isti zakonski status.
Drugo, pečat obično nosi više informacija kao što su naziv firme, ime vlasnika, adresa ili logo kompanije, dok štambilj obično označava samo mjesto gdje se upisuju datum ili druge osnovne informacije.
Treće, pečat se obično koristi za potvrdu autentičnosti dokumenata, dok štambilj služi za označavanje datuma ili evidenciju.
Važno je napomenuti da su zakonski zahtjevi i prakse vezane za upotrebu pečata i štambilja različite u različitim zemljama i pravnim sistemima.
U nekim zemljama, pečat je obavezan za određene vrste dokumenata, dok u drugim zemljama nije obavezan ili je smanjen njegov zakonski značaj. Štambilj se takođe može koristiti na različite načine u zavisnosti od lokalnih zakona i običaja.
Uprkos razlikama, pečat i štambilj su i dalje važna sredstva koja se koriste u administrativnom i pravnom okruženju za označavanje i potvrdu autentičnosti dokumenata.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Notar ili javni bilježnik je pravni stručnjak koji ima javno ovlaštenje da obavlja notarsku službu i u okviru nje vrši određene pravne poslove. Notar obavlja svoju službu na osnovu zakona i pruža usluge fizičkim i pravnim osobama. Za sve postupke koje provodi, propisane su tarife, odnosno cijene notarskih usluga.
Notarski obrađena isprava je osnovni notarski “proizvod”. Isprave koje sačine notari imaju karakter javnih isprava.
Javne isprave su dokumenti koji su izdani od strane javnih organa ili službenika i služe kao dokaz o činjenicama koje su od značaja za pravni promet ili u druge službene svrhe. Javne isprave su obično pečaćene i potpisane od strane ovlaštenog službenika, što im daje javnu vjerodostojnost i izvršnu snagu.
Notar treba da od postignutih dogovora sačinjava sigurne ugovore, predlaže precizne činjeničnopravne odredbe i provjerava da li sadržaj teksta odgovara volji stranaka.
Notari imaju iskustva u porodičnom pravu, a kao povjerenici suda nadležni za vođenje ostavinskih postupaka.
Notarska služba je važna za zaštitu interesa svih strana u pravnom prometu i pruža sigurnost u poslovanju. Notari su nezavisni i nepristrani te svoju službu obavljaju u skladu s propisima i etičkim načelima struke. U Bosni i Hercegovini, notari su pravno regulisani Zakonom o notarima.
Cijene notarskih usluga
Za obradu notarskih isprava i za obavljanje drugih notarskih poslova kod kojih je vrijednost predmeta poznata ili se može utvrditi, nagrada se određuje prema vrijednosti predmeta na koji se posao odnosi.
Tarifa o nagradama i naknadama notara
Iako se nagrada određuje prema vrijednosti predmeta na koji se posao odnosi, Tarifom o nagradama i naknadama notara za neke poslove može biti drugačije određeno.
Za određivanje vrijednosti mjerodavno je vrijeme notarske obrade isprave, odnosno vrijeme poduzimanja drugog notarskog posla.
Osnov za određivanje nagrade je stvarna prometna vrijednost stvari, koja je predmet notarske isprave bez odbitaka dugova.
Ako je predmet pravnog posla potraživanje, uzima se samo glavno potraživanje bez sporednih potraživanja, kao što su kamata, ugovorna kazna, troškovi postupka i sl.
U izuzetnim slučajevima, notar će odrediti tržišnu vrijednost kao osnovicu za obračun Tarife, bez obzira na vrijednost koju stranka ili drugi učesnici u poslu navedu kao vrijednost pravnog posla, ako tako navedena vrijednost ne odgovara prometnoj vrijednosti.
Pri tome notar mora uzeti u obzir vrijednost stvari koja se postiže u uobičajenom pravnom prometu, uzimajući u obzir svojstva stvari i službeno poznate, odnosno pribavljene činjenice kao što su procjene nadležnog poreskog organa za tu ili slične stvari na tom području, podatke drugih organa uprave, cijene koje se za slične stvari postižu na javnoj licitaciji i sl.
Ako su predmet pravnog posla vrijednosni papiri koji kotiraju na berzi, osnov za određivanje nagrade izračunava se po berzovnom kursu važećem na dan prije sklapanja pravnog posla.
Vrijednosti predmeta pravnog posla od 0 KM do 100.000 KM
Za sastavljanje notarski obrađene isprave, ako drugačije nije propisano u drugim tarifnim brojevima, notar je obavezan obračunati nagradu koja s obzirom na vrijednost predmeta pravnog posla ili druge službene radnje iznosi:
IZNAD KM
DO KM
IZNOS NAGRADE U KM
0
2500
100
2501
5000
130
5001
10 000
170
10 001
20 000
220
20 001
50 000
270
50 001
75 000
300
75 001
100 00
320
Iznos notarske naknade u odnosu na vrijednost pravnog posla
Vrijednosti predmeta pravnog posla preko 100.000 KM
Pri vrijednosti predmeta pravnog posla ili druge službene radnje preko 100.000 KM, notar je, pored nagrade od 320 KM, obavezan obračunati i dodatnu nagradu od 30 KM za svakih započetih 100.000 KM u dijelu u kojem vrijednost predmeta službene radnje prelazi 100.000 KM, ali u iznosu ne većem od 1.800 KM.
Naknadom iz ovog tarifnog broja, obuhvaćena je i nagrada za ovjeru sastavljenog notarskog akta, ovjera potpisa, prepisa i fotokopija dokumenata i izdavanje otpravaka i prepisa ako se oni izdaju neposredno po sastavljanju notarskog akta.
Naknade iz ovog tarifnog broja, ako nije drugačije propisano, na odgovarajući način se primjenjuju i na obračun nagrade i naknade za službene radnje tarifirane u drugim odredbama ove tarife.
Ostali tarifni brojevi
Ostali tarifni brojevi detaljno su opisani u Tarifi koju možete preuzeti klikom na dugme Preuzmi u tekstu iznad. U nastavku je pregled tarifa:
Buduće činidbe i ugovori o zakupu
Predugovori, aneksi, sporazumni raskidi ili opozivi pravnih poslova i drugi specifični pravni poslovi
Punomoć i druge jednostrane izjave volje
Ugovor o diobi
Ugovor o razmjeni (zamjeni)
Ugovor o zasnivanju hipoteke i založna izjava
Služnosti i realni tereti
Bračni ugovori i porodično-pravni poslovi
Nasljedno-pravni poslovi
Privredni ugovori
Notarski poslovi u vezi sa privrednim društvima, ustanovama, zadrugama i drugim pravnim osobama
Ovjera fotokopija ili prepisa
Ovjera izvoda iz poslovnih knjiga
Ovjera potpisa
Potvrda o vremenu kada je pismeno predočeno
Potvrda o životu neke osobe
Potvrde o činjenicama iz javnog registra i izdavanje izvoda iz javnih registara elektronskim putem u skladu sa propisima
Potvrda drugih činjenica
Preuzimanje, čuvanje i predaja novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti i isprava
Nagrade određene prema utrošenom vremenu
Zemljišnoknjižni prijedlozi i sačinjavanje prijava za upis u registar poslovnih subjekata
Izdavanje ponovnih otpravaka i ovjerenih prepisa notarske isprave, otpravka u svrhu izvršenja i drugi poslovi
Nezavršen posao i davanje savjeta
Podnošenje zahtjeva/prijave za upis u javni registar
Notarski poslovi koji nisu opisani u posebnom dijelu ove tarife
Povećanje nagrade
Naknada troškova
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Konačnost i pravomoćnost su dva pravna pojma koja se često pogrešno upotrebljavaju kao istoznačni. Postoji značajna razlika između konačnosti i pravomoćnosti.
Rješenje koje je doneseno po propisanoj proceduri i koje je postalo konačno, je rješenje protiv kojeg se ne može podnijeti žalba u upravnom postupku.
Takvo rješenje obavezuje stranke u postupku na koje se odnosi, te moraju da ga poštuju i izvršavaju.
Postoji mogućnost da se konačno rješenje poništi, ukine ili izmijeni, ali samo u slučajevima koji su predviđeni Zakonom o upravnom postupku ili drugim zakonom.
Kada dolazi do konačnosti rješenja u upravnom postupku
Konačnost rješenja u upravnom postupku nastupa kada protiv donesenog rješenja više nije dopušteno podnošenje redovnog pravnog lijeka – žalbe.
Kada se žalba protiv rješenja podnese blagovremeno, nadležni upravni organ može potvrditi rješenje, promijeniti ga ili poništiti. Ako se žalba odbije i rješenje se potvrdi, ono je konačno i tada stranka može pokrenuti upravni spor.
Međutim, ako stranka ne podnese žalbu u roku propisanom zakonom, rješenje postaje konačno nakon isteka roka za žalbu. Tada stranka više ne može osporiti rješenje na drugim pravnim instancama i ono postaje izvršno.
Šta je pravomoćnost rješenja
Rješenje koje je pravomoćno, je rješenje protiv kojeg se ne može više izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, i obavezuje stranke na koje se odnosi.
Takvim rješenjem stranke stiču određena prava ili se na njih primjenjuju određene obaveze.
Mogućnost poništenja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog rješenja postoji samo u slučajevima koji su predviđeni zakonom.
Kada dolazi do pravomoćnosti rješenja
Pravomoćnost rješenja u upravnom postupku označava da protiv donesenog rješenja više nije dopušteno podnošenje žalbe niti pokretanje upravnog spora. To znači da je rješenje postalo konačno i izvršno.
Pravomoćnost rješenja nastupa u sljedećim slučajevima:
Ako stranka nije podnijela žalbu u roku koji je propisan zakonom, a koji iznosi obično 15 dana. Nakon isteka tog roka, rješenje postaje pravomoćno.
Ako je stranka podnijela žalbu, a nadležni upravni organ je rješenjem potvrdio prvobitno doneseno rješenje ili ga djelomično izmijenio, a stranka nije pokrenula upravni spor u propisanom roku.
Ako je stranka podnijela tužbu upravnom sudu protiv prvobitno donesenog rješenja, a sud je rješenjem potvrdio rješenje ili ga djelomično izmijenio, a stranka nije podnijela žalbu u roku od 15 dana od prijema rješenja suda.
Razlika između konačnosti i pravomoćnosti
Konačnost i pravomoćnost su dvije različite pravne kategorije koje se odnose na stepen završenosti nekog upravnog postupka.
Konačnost podrazumjeva da je donesena odluka, te da se ta odluka više ne može pobijati redovnim pravnim sredstvom, odnosno žalbom. Protiv nje se može pokrenuti upravni spor.
Konačna odluka je ona koja je donesena u posljednjoj instanci u upravnom postupku.
U praksi, konačnost i pravomoćnost često idu zajedno, jer do pravomoćnosti dolazi nakon konačnosti odluke.
Pravomoćnost je stadij u kojem se donesena odluka u upravnom postupku više ne može osporiti niti žalbom niti se protiv nje može pokrenuti upravni spor.
To znači da se protiv pravomoćne odluke redovno više ne može ništa poduzeti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
Dakle, iako su ove dvije kategorije slične po svom značenju i često se koriste kao sinonimi, ipak se radi o dvije različite pravne kategorije koje se razlikuju u fazi u kojoj se donesena odluka nalazi u postupku.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Katastar i zemljišna knjiga su dva različita registra koja se koriste u mnogim zemljama za evidentiranje i praćenje informacija o nekretninama i zemljištu. Iako su oba registra povezana sa nekretninama i zemljištem, postoji nekoliko ključnih razlika između katastra i zemljišne knjige.
Katastar nekretnina je javna evidencija o zemljištu i nekretninama koju vodi nadležni organ uprave.
Osnovni cilj katastra nekretnina je da evidentira granice zemljišta, položaj objekata na zemljištu, veličinu i oblik parcele, kao i da pruži informacije o pravu vlasništva. Katastar je često usko povezan sa općinskim i gradskim urbanističkim i regulacionim planovima, jer se ovi planovi moraju temeljiti na katastarskim podacima.
Katastar nekretnina sadrži podatke o katastarskim parcelama i objektima na njima u pogledu njihovog položaja, oblika, načina iskorištavanja ili kulture zemljišta.
Sadrži katastarske i bonitetne klase i katastarski prihod za zemljište pod kulturom. U katastru se mogu dobiti podaci o zgradama i to godina izgradnje, broj spratova, namjenu korištenja, broj i vrsta prostorija. Sadrži i podatke o pravima na nekretninama i vlasnicima odnosno korisnicima nekretnina.
Šta je zemljišna knjiga
Zemljišna knjiga, s druge strane, je registar vlasništva nad nekretninama, koju vodi sud.
Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj. U zemljišnoj knjizi se također mogu naći informacije o hipotekama i drugim teretima na nekretninama.
Zemljišna knjiga je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, koja su zakonom predviđena za upis, kao i ostalih zakonom predviđenih činjenica od značaja za pravni promet.
Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.
U pravnom prometu nekretnina se označava prema podacima iz zemljišne knjige.
U zemljišnu knjigu upisuju se sljedeća prava:
1) vlasništvo, suvlasništvo i zajedničko vlasništvo,
2) hipoteka i zemljišni dug,
3) sudsko založno pravo, nadzaložno pravo,
4) pravo dugoročnog najma i zakupa, pravo preče kupovine i pravo otkupa,
Glavna razlika između ova dva registra je da katastar sadrži podatke o samoj nekretnini, dok se u zemljišnoj knjizi evidentiraju podaci o vlasništvu nad nekretninom. Iako su oba registra povezana, ne treba ih miješati, jer daju različite vrste informacija.
Svrha
Katastar se koristi za evidentiranje podataka o nekretninama, kao što su granice zemljišta, veličina parcele i položaj objekata na zemljištu. Cilj katastra je pružiti informacije o nekretninama koje su korisne u procesu planiranja i izgradnje, kao i za porezne svrhe.
S druge strane, zemljišna knjiga se koristi za evidentiranje prava vlasništva na nekretninama, kao i drugih prava na nekretninama poput hipoteka, založnih prava i sl. Cilj zemljišne knjige je pružiti jasne i precizne informacije o tome ko je vlasnik nekretnine i kakva su prava vlasništva na njoj.
Ko vodi registre
Katastar se vodi od strane nadležnog organa uprava, obično grada ili općine.
Zemljišna knjiga se vodi od strane suda ili odgovarajućeg ureda u okviru suda. U mnogim zemljama, zemljišna knjiga je dio suda, što pruža dodatnu zaštitu vlasnicima nekretnina, ali i ostalima u slučaju kupovine nekretnine.
Niko ne želi kupiti nekretninu opterećenu hipotekom…
Razumijevanje razlika između katastra i zemljišne knjige važno je prilikom kupovine ili prodaje nekretnine. Za stručnu pomoć i vođenje kroz ovaj proces, preporučujemo agenciju DHM nekretnine. Njihov tim profesionalaca posvećen je pružanju jasnih i preciznih informacija o vlasništvu i pravima na nekretninama, čineći tržište nekretnina manje kompliciranim za vas. Možete ih pronaći i na LinkedInu.
Sadržaj prethodnog dijela posta je promotivan i nastao je u saradnji s DHM nekretnine, a ova saradnja pomaže u održavanju Pravnog bloga i pružanju korisnih informacija čitateljima.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Ugovor o zakupu stana predstavlja pravni dokument koji se koristi za regulisanje odnosa između vlasnika stana i stanara koji želi da iznajmi taj stan. Ovaj ugovor je važan jer definiše prava i obaveze obje strane i pruža pravnu sigurnost i zaštitu u slučaju spora.
Kao što je to slučaj i sa ostalim ugovorima, prije nego što se počnesačinjavanje ugovora, mora se izvršiti identifikacija stranaka. Ugovor o zakupu stana treba sadržavati identifikaciju zakupodavca i zakupca. To uključuje njihova imena, prezimena, adrese i brojeve telefona, brojeve ličnih karata. Može da sadrži i ostale identifikacione podatke za nedvojbeno utvrđivanje identiteta saugovarača.
Budući da je predmet ugovora iznajmljivanje stana, važno je navesti opis stana. Ugovor o zakupu stana treba sadržavati detaljan opis stana koji se iznajmljuje, uključujući adresu, kvadraturu, broj soba, opremljenost, parking i slično.
Ugovori imaju trajanje, tako da se u ugovor o zakupu stana treba navesti trajanje ugovora, tj. datum početka i datum završetka ugovornog odnosa. Ukoliko se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, treba navesti da li postoji mogućnost raskida ugovora i pod kojim uslovima.
Zakupnina je jako bitan element ugovora, te se mora ugovoriti visina zakupnine. Ugovor o zakupu stana može sadržavati visinu mjesečne ili zakupnine na nekom drugom nivou, kao i datum kada se zakupnina plaća. Ukoliko postoji mogućnost da zakupnina raste tokom trajanja ugovora, treba navesti pod kojim uslovima se to može desiti.
Također se mora navesti način plaćanja zakupnine, tj. da li se plaća na račun zakupodavca, gotovinom ili drugim načinom plaćanja. Također, treba navesti da li postoji kaucija koju zakupac treba platiti.
Ugovor treba sadržavati i obaveze zakupodavca i zakupca u vezi sa održavanjem stana, plaćanjem računa i drugim aspektima vezanim za stan. Treba navesti da li je zakupodavac odgovoran za održavanje stana ili su tu obaveze podijeljene sa zakupcem.
Ugovor može sadržavati i druge odredbe, poput zabrane pušenja u stanu, ograničenja broja stanara, obaveze redovnog održavanja stana, zabrane kućnih ljubimaca i slično.
Treba navesti i uslove pod kojima se ugovor može raskinuti prije isteka, kao i pod kojim uslovima može doći do raskida ugovora.
Potpisivanje ugovora i ovjera potpisa
Ugovor o zakupu stana mora biti potpisan od strane zakupodavca i zakupca. Potpisi stranaka potvrđuju da su stranke saglasne sa svim uslovima navedenim u ugovoru. Možete i ovjeriti potpise u općini, a pisali smo o tome kako se ovjerava potpis.
Važno je napomenuti da ugovor treba biti jasan, precizan i na nedvojben način izražavati volju ugovornih strana. Stranke bi trebale pažljivo pročitati sve uslove navedene u ugovoru prije nego što ga potpišu. U slučaju nejasnoća, stranke bi trebale potražiti pravni savjet ili razgovarati o tome prije potpisivanja ugovora.
Imajući u vidu složenost pravnog sistema, te prijeko potrebno insistiranje na osnaživanju uloge pravosuđa u društvu u kojem živimo, a čiji su advokati neotuđiv dio, ukoliko imate određeni pravni problem i potrebna vam je pomoć advokata iz druge regije, grada, odnosno općine, u članku SPISAK ADVOKATA pronađite SPISAK ADVOKATA (FBiH) i SPISAK ADVOKATA (RS).
Ako vam je potreban sudski tumač, provjerite članak SPISAK SUDSKIH TUMAČA.
Pisali smo i o tome šta je Imenik advokata, tako da možete pročitati i taj članak.
Na šta treba obratiti pažnju pri zaključivanju ugovora
Prilikom zaključivanja ugovora o zakupu stana, važno je da obje strane budu potpuno informisane o svim detaljima ugovora. Potrebno je definisati cijenu zakupa, dužinu trajanja ugovora, uslove održavanja stana i prava i obaveze vlasnika i stanara. Također, ugovor bi trebao da sadrži detaljne informacije o stanu koji se iznajmljuje, uključujući i površinu stana, broj soba, opremljenost stana, kao i informacije o potencijalnim troškovima za održavanje stana.
Jedan od najvažnijih aspekata ugovora o zakupu stana je pitanje plaćanja zakupa. Ovo pitanje se najčešće rješava na način da stanar plaća mesečni zakup unaprijed. Ugovor bi trebao da jasno definiše datum kada se plaćanje vrši i na koji način. Također, možese navesti i visina kaucije, što je novčani iznos koji stanar ostavlja vlasniku stana kao garanciju za neka eventualna oštećenja ili neplaćeni zakup.
Ugovor bi trebao da reguliše i pitanje održavanja stana i ko je odgovoran za određene popravke i održavanje. Može se navesti koje su obaveze stanara, a koje vlasnika stana. Bitno je navesti i šta se smatra normalnim korištenjem stana i šta bi se moglo smatrati neadekvatnim korištenjem stana.
Sprječavanje sporova
U slučaju spora, ugovor o zakupu stana služi kao dokazni materijal, te je stoga važno da se obje strane pridržavaju svih uslova definisanih u ugovoru. Ukoliko dođe do nekih problema, uvijek je najbolje riješiti ih razgovorom i međusobnim dogovorom, te ukoliko to nije moguće, potražiti pomoć pravnog stručnjaka.
Ugovor o zakupu stana važan dokument koji obezbeđuje pravnu sigurnost i zaštitu u slučaju spora. Prije potpisivanja ugovora, važno je detaljno razmotriti sve uslove ugovora. To je ispravna način kako bi se obje strane mogle osjećati sigurno i bezbijedno u skladu sa svojim pravima i obavezama. Ukoliko se obje strane pridržavaju uslova definisanih u ugovoru, moguće je izbjeći neugodne situacije i nesporazume tokom trajanja zakupa stana.
Prilikom zaključivanja ugovora o zakupu stana, savjetujemo vam da konsultujete pravnog stručnjaka. On će vam pomoći u izradi ugovora i pružiti savjete u vezi sa uslovima i pravima koje treba uključiti u ugovor. Također će vam pomoći u razumijevanju zakona i regulative koja se odnose na iznajmljivanje stanova. To je od interesa za obje strane.
Ukoliko se pravilno pripremi, ugovor o zakupu stana će pružiti sigurnost i zaštitu tokom cijelog perioda trajanja zakupa stana. Savjetujemo da se obje strane ugovora pridržavaju svih uslova definisanih u ugovoru. Na taj način će se izbjeći problemi i nesporazumi koji mogu nastati tokom trajanja zakupa. Ukoliko ipak dođe do nesporazuma, naučitekako se tumače ugovori.
Porezne obaveze
Zakupodavac, kao vlasnik stana koji iznajmljuje svoju nekretninu, ima određene obaveze u smislu poreza koje treba ispuniti. Preporučujemo da se o tome raspitate u nadležnoj poreznoj upravi.
Ukoliko zakupodavac ne ispuni svoje porezne obaveze, može biti kažnjen. Stoga, savjetuje se zakupodavcima da pažljivo prate svoje porezne obaveze i blagovremeno ih izvršavaju kako bi izbjegli neugodne posljedice.
Primjer ugovora o zakupu stana
Pripremili smo za vas primjer ugovora o zakupu stana koji možete preuzeti i urediti u skladu sa vašim potrebama. Ispod ćete naći Word dokument koji možete preuzeti besplatno.
Ukoliko vam bude od koristi, lajkujte našu Facebook stranicu i podijelite je sa prijateljima.
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
Kada se prijavljujete za posao, većina vas će poslati svoj životopis ili CV. Međutim, kako biste se izdvojili iz mase kandidata, neophodno je da u svojoj aplikaciji uključite i motivaciono pismo. Motivaciono pismo predstavlja vašu priliku da se predstavite na ličan način, da istaknete svoje najbolje kvalitete i da izrazite svoju motivaciju za traženi posao. Koristite motivaciono pismo kao oružje.
Prije nego što počnete pisati motivaciono pismo, potrebno je da se dobro upoznate sa kompanijom i poslom za koji se prijavljujete.
Istražite misiju, viziju i vrijednosti kompanije, kao i njen proizvod ili uslugu. Tako ćete imati bolji uvid u ono što poslodavac traži i moći ćete da prilagodite svoje motivaciono pismo prema tim zahtjevima.
Lični pristup
Motivaciono pismo je vaša prilika da se predstavite na ličan način. Stoga, u svom motivacionom pismu istaknite svoje najbolje kvalitete, iskustva i vještine koje vas čine idealnim kandidatom za traženi posao.
Pokušajte da se fokusirate na ono što vas čini jedinstvenim i posebnim, te kako biste svoje prednosti mogli da iskoristite u korist kompanije.
Izrazite svoju motivaciju
Jedan od glavnih ciljeva motivacionog pisma je izraziti svoju motivaciju za posao za koji se prijavljujete.
Budite iskreni i precizni u izražavanju svojih razloga zašto želite raditi u toj kompaniji i zašto vas interesuje taj posao.
To će poslodavcu dati uvid u vaše dugoročne ciljeve i motivaciju, što će vas istaći iz mase kandidata.
Savjeti za pisanje motivacionog pisma
Kada pišete motivaciono pismo, važno je da budete jasni i precizni. Pokušajte da se fokusirate na ključne tačke koje bi vas izdvojile iz mase kandidata.
Također, budite originalni i kreativni u svojoj prezentaciji i stilu pisanja. Koristite primjere i konkretna iskustva koja potkrepljuju vaše kvalitete i sposobnosti.
Ne možemo dovoljno naglasiti koliko je važno da pazite na pravopis i gramatiku, jer nepravilnosti u pisanju mogu dati loš utisak o vama kao kandidatu.
Završna izjava
Na kraju svog motivacionog pisma, napišite završnu izjavu u kojoj ćete se zahvaliti poslodavcu na vremenu koje je posvetio vašoj aplikaciji.
Također, možete izraziti nadu da će vaša aplikacija biti uzeta u obzir za poziciju za koju ste se prijavili.
Zaključak
Ako motivaciono pismo koristite kao oružje, ono predstavlja važan alat u procesu prijave za posao.
To je vaša prilika da se predstavite na ličan način, da istaknete svoje najbolje kvalitete i da izrazite svoju motivaciju za traženi posao. Kako biste se izdvojili iz mase kandidata, potrebno je da pokažete svoju prednost i prilagodite svoje motivaciono pismo prema potrebama i zahtjevima kompanije.
Uzmite u obzir naše savjete i napišite motivaciono pismo koje će vas izdvojiti iz mase kandidata i učiniti neodoljivim za poslodavce.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.
