Category: Građansko pravo

  • Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Šta je kleveta i kako se zaštititi

    Šta je kleveta i kako se zaštititi? Često postavljano pitanje, ali relativno je malo presuda za klevetu do kojih smo mogli doći. Kleveta označava ogovaranje, omalovažavanje, vrijeđanje časti ili davanje izjava u kojima se tvrde neistine iako klevetnik, osoba koja kleveće, zna da su neistine, a sve s ciljem stvaranja negativne slike o pojedincu, poslovanju, proizvodu, skupini, državi ili narodu.

    Kojim propisom se reguliše kleveta

    Ogovaranje se odnosi na zlobne, lažne i klevetničke izjave. Većina pravnih sistema zakonski sankcioniraju klevetu. Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, br. 59/2002, 19/2003 i 73/2005) definiše šta je kleveta i kako se zaštititi.

    Ovim zakonom uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja “neistinitih činjenica” identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu.

    Svrha Zakona o zaštiti od klevete

    Između ostalog, svrha ovoga Zakona je i da se osigura pravo na slobodu izražavanja.

    Pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izražavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti ili uznemiriti, te da se osigura da sredstva javnog informisanja imaju značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni promatrači i prenosioci informacija javnosti.

    Javnom organu, a to je organ zakonodavne vlasti, organ izvršne vlasti, organ sudske vlasti, organ uprave i sl., nije dozvoljeno da podnese zahtjev za naknadu štete zbog klevete.

    Međutim, javni službenik, odnosno svako lice koje je zaposleno u javnom organu, može privatno i isključivo u ličnom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu štete zbog klevete.

    Ko je odgovoran za klevetu

    Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

    Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.

    Pisali smo i o tome kako se zaštititi od klevete na Youtube.

    Lice je odgovorno za štetu ako je namjerno ili iz nepažnje iznijelo ili pronijelo izražavanje neistinite činjenice.

    Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, štetnik je odgovoran za štetu izazvanu iznošenjem ili pronošenjem tog izražavanja ako je znao da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemario neistinitost izražavanja.

    Odgovornost u smislu prethodno navedenog primjenjuje se i ako je oštećeni javni službenik ili je bio javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu i ako, prema općem shvatanju javnosti, vrši značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa.

    Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na umrlo lice, nasljednik prvog reda tog lica može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uslovom da je takvo izražavanje nanijelo štetu ugledu nasljednika.

    Izuzeci od odgovornosti za klevetu

    a) ako je izražavanjem izneseno mišljenje ili ako je to izražavanje u suštini istinito, a netačno samo u nebitnim elementima;
    b) ako je štetnik po zakonu obavezan da iznosi ili pronosi izražavanje ili je iznosio odnosno pronosio izražavanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;
    (c) ako je iznošenje odnosno pronošenje izražavanja bilo razumno.

    Prilikom donošenja odluke iz prethodno predviđenih razloga, sud uzima u obzir sve okolnosti datog slučaja.

    Ono što je veoma značajno, te što bi imalo uticaja u kasnijem eventualnom sudskom postupku je obaveza ublažavanja štete na način da je oštećeni dužan da poduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.

    Obeštećenje za klevetu

    Obeštećenje treba da bude u srazmjeri sa nanesenom štetom ugledu oštećenog i određuje se isključivo radi naknade štete.

    Rokovi za podnošenje tužbe za klevetu

    Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi tri (3) mjeseca od dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje neistinite činjenice i za identitet štetnika i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka jedne (1) godine od dana kada je to izražavanje izneseno trećem licu.

    Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od tri (3) mjeseca od dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.

    Nadležni sud za tužbu za klevetu

    Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja nadležan je Općinski sud.

    U tekstu koji je pred vama dali smo pregled zakonskih rješenja i definicija o tome šta je kleveta i kako se zaštititi. Ako ste vi ili neko koga poznajete žrtva klevete i klevetnika, preporučujemo vam da prikupljate dokaze, ali da pratite rokove zastare.

    Također, bitno je da pročitate kompletan tekst ZAKONA kako ne biste propustili neke bitne elemente koje ne biste mogli nadomjestiti u budućem postupku.

    Ukoliko ne poznajete propise i niste u mogućnosti sami se zastupati, savjetujemo vam da konsultujete advokata koji će vam dati detaljne upute o tome kako postupiti i koji će vas zastupati i pomoći vam da ostvarite svoja prava i zaštitite se od klevete i klevetnika.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Vulgarni sadržaji i izražavanje na Youtube

    Youtube je platforma koja pruža beskrajno mnogo mogućnosti za objavljivanje i monetiziranje sadržaja, promovisanje određenog brenda i prodaju proizvoda, ali i prostor za osobe koje zloupotrebaljavaju ove mogućnosti i zato smo svjedoci da su sve češći i gledaniji vulgarni sadržaji i izražavanje na Youtube.

    Iz tog razloga, svi sadržaji nisu primjereni za sve gledatelje, pogotovo mlađe od 18 godina. Kada objavljujete video i donosite odluku o tome da li ćete uključiti dobno ograničenje na videu, trebati razmisliti o tome da li se u videu postoji:

    • Upotreba seksualno eksplicitnog izražavanja ili propratnih priča.
    • Upotreba prekomjerne vulgarnosti u videozapisu.
    • Upotreba pretjerane vulgarnosti u naslovu, minijaturi ili povezanim metapodacima videozapisa.

    Primjeri

    Slijede neki primjeri sadržaja na koji bi se moglo postaviti dobno ograničenje:

    • Videozapis u čijem je središtu vulgarno izražavanje, poput kompilacije ili isječaka izvađenih iz konteksta.
    • Sadržaj koji prikazuje bijes u prometu ili duži nekoherentni pogrdni govor s pretjeranim vulgarnostima.
    • Videozapis u kojem je prikazana pretjerana vulgarnost tokom fizičkog obračuna ili se ona upotrebljava radi opisivanja nasilnog čina.

    YouTube ne dopušta sadržaj kojim se emocionalno ili fizički ugrožavaju maloljetnici. Maloljetnik je osoba koja zakonski nije punoljetna, a u većini zemalja/regija to su osobe mlađe od 18 godina.

    Ako primijetite sadržaj koji krši ta pravila, PRIJAVITE GA. Ako smatrate da je dijete u opasnosti, to biste odmah trebali prijaviti lokalnoj policiji.

    Upute za prijavu kršenja smjernica zajednice možete pronaći ovdje. Ako ste naišli na više videozapisa ili komentara koje želite prijaviti, možete prijaviti kanal.

    Što ta pravila znače za vas

    Ako objavljujete sadržaj

    Nemojte objavljivati sadržaj na YouTubeu ako u njemu postoji:

    • Seksualizacija maloljetnika: seksualno eksplicitan sadržaj s maloljetnicima i sadržaj koji seksualno iskorištava maloljetnike. Sadržaj s prizorima seksualnog zlostavljanja djece prijavljuje se Nacionalnom centru za nestalu i zlostavljanu djecu koji sarađuje s tijelima odgovornim za provođenje zakona na globalnoj razini.
    • Štetne ili opasne radnje u kojima sudjeluju maloljetnici: sadržaj koji prikazuje maloljetnu osobu koja sudjeluje u opasnim aktivnostima ili kojim se maloljetnici potiču na upuštanje u opasne aktivnosti. Nikada nemojte dovoditi maloljetnike u štetne situacije koje mogu dovesti do ozljeda, uključujući opasne vratolomije, izazove i podvale.
    • Izlaganje maloljetnika emocionalno stresnim situacijama: sadržaj koji kod maloljetnih sudionika može izazvati emocionalni stres, uključujući sljedeće:
      • izlaganje maloljetnika temama za odrasle
      • simuliranje roditeljskog zlostavljanja
      • prisiljavanje maloljetnika
      • nasilje
    • Lažno prikazivanje sadržaja za porodicu: sadržaj koji cilja mlađe maloljetnike i obitelji, a uključuje sljedeće:
      • seksualnu tematiku
      • nasilje
      • opscenosti ili druge teme koje nisu prikladne za mladu publiku
      • animirane filmove s temama za cijelu obitelj koji ciljaju mlađe maloljetnike, a sadrže tematiku koja je namijenjena odraslima ili nije primjerena za sve uzraste, poput nasilja, seksa, smrti, droge itd. Naslovi, opisi i oznake moraju biti primjereni za publiku koju ciljate. Osim toga, vaš odabir publike mora točno predstavljati publiku kojoj je vaš sadržaj namijenjen. Možete postaviti i dobno ograničenje na svoj sadržaj pri njegovom prijenosu ako je namijenjen za odraslu publiku.
    • virtualno zastrašivanje i uznemiravanje koje uključuje maloljetnike:
      • sadržaj u kojem su pojedinci meta zlostavljanja ili ponižavanja
      • sadržaj koji otkriva osobne podatke poput e-adresa ili brojeva bankovnih računa
      • snimanje nekoga bez dopuštenja
      • sadržaj koji služi za seksualno uznemiravanje
      • sadržaj koji potiče druge na zlostavljanje ili uznemiravanje.

    Ta se pravila odnose na videozapise, opise videozapisa, komentare, priče, postove na kartici Zajednica, streamove uživo, popise te sve druge YouTubeove proizvode i značajke. Ovo nije iscrpan popis.

    Ta se pravila odnose i na vanjske veze u vašem sadržaju. One mogu uključivati klikabilne URL-ove, verbalno usmjeravanje korisnika na druge web-lokacije u videozapisu te druge oblike vanjskih veza.

    Primjeri

    Slijede neki primjeri sadržaja koji nije dopušten na YouTubeu.

    • Videozapis koji prikazuje maloljetnike koji sudjeluju u provokativnim, seksualnim ili seksualno sugestivnim aktivnostima, izazovima ili podvalama, poput ljubljenja ili pipanja.
    • Prikazivanje maloljetnika u opasnim aktivnostima, kao što su vratolomije, rukovanje oružjem ili eksplozivom ili pak upotreba kontroliranih tvari poput alkohola ili nikotina.
    • Videozapis s oznakama poput “za djecu” ili videozapis čija publika ima oznaku “Da, sadržaj je namijenjen djeci” u kojem su animirani likovi primjereni za cijelu obitelj prikazani tijekom neprikladnih radnji, primjerice ubadanja injekcijskom iglom.

    Napominjemo da su to samo neki od primjera. Nemojte objavljivati sadržaj ako mislite da možda krši ta pravila

    Šta se događa ako sadržaj prekrši ta pravila

    Ako vaš sadržaj prekrši ta pravila, biće uklonjen, a o tome ćete biti obaviješteni putem e-pošte. Ako ste prvi put prekršili smjernice zajednice, vjerovatno ćete dobiti upozorenje i neće vam se izreći sankcije. Ako to nije prvi put, vaš će kanal možda dobiti opomenu. Ako tokom 90 dana primite tri opomene, vaš će se kanal ukinuti.

    YouTube provodi politiku nulte tolerancije prema predatorskom ponašanju. Ako na temelju prijavljenog sadržaja administratori smatraju da je dijete u opasnosti, pomoći će policiji u istrazi tog sadržaja.

  • Kleveta na Youtube

    Kleveta na Youtube

    Zakoni o kleveti razlikuju se u svakoj zemlji, no obično se odnose na neistinit sadržaj koji šteti ugledu druge osobe ili kompanije. Kleveta na Youtube je veliki problem i mi želimo da vam pomognemo da zaustavite klevetnika!

    O tome šta je kleveta i kako se zaštititi od klevete, pisali smo i ranije.

    Šta je kleveta

    Iako se definicija klevete razlikuje u različitim dijelovima svijeta, kleveta općenito podrazumijeva svaku neistinitu izjavu koja narušava nečiji ugled ili čija je posljedica društveno izopćenje ili izbjegavanje oklevetane osobe. Kleveta na Youtube je veoma česta i zato je veoma značajno da znate kako da se zaštitite.

    Šta će Youtube uraditi u slučaju prijave klevete

    U postupku blokiranja sadržaja s klevetom Youtube će razmotriti zakonske propise iz navedene oblasti, a u nekim slučajevima će se radi utvrđivanja istine posegnuti i za sudskim odlučivanjem. Kako bi Youtube mogao obraditi zahtjev za blokiranje sadržaja zbog klevete, žalba koju podnesete na OVOME OBRASCU mora biti tačno određena i dokazana legitimnim i istinitim dokaznim sredstvima. To podrazumjeva da ste u obavezi da objasnite zašto vjerujete da izjave koje je neko objavio, a tiču se vas, nisu istinite i kako štete vašem ugledu.

    Uklanjanje štetnog sadržaja

    U nekim slučajevima doći će od uklanjanja štetnog sadržaja jer je kleveta na Youtube veoma ozbiljan problem. Budući da procesi koji povodom ovih žalbi mogu da budu dugotrajni i komplikovani, Youtube savjetuje da se prvo obratite onima koji su objavili sporni sadržaj.

    Šta ako ne možete stupiti u kontakt sa klevetnikom

    Ako ne možete stupiti u kontakt s tom osobom, provjerite ispunjava li sporni videozapis uvjete za uklanjanje zbog kršenja pravila o privatnosti ili uznemiravanju.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Ugovor o doživotnom izdržavanju izrazito je značajan i prikladan način raspolaganja imovinom jer pruža mogućnost starijim i nemoćnim osobama ili osobama koje strahuju da zbog moguće bolesti u budućnosti neće biti u stanju da se brinu o sebi, obezbijede u smislu egzistencije i njege u starosti i bolesti.

    Sadržaj članka:

    Ugovor o doživotnom izdržavanju – dvostrano obavezujući ugovor

    Ugovor o doživotnom izdržavanju je dvostrano obavezujući ugovor. To podrazumjeva da je iz nekog ugovornog odnosa nastala obaveza za sve strane potpisnice.

    Ovaj Ugovor u skladu sa Zakonom Republike Srpske nije ugovor o nasljeđivanju, a Zakonom Federacije Bosne i Hercegovine propisuje se da se ugovorom primatelj izdržavanja, odnosno izdržavani, obavezuje prenijeti na davatelja izdržavanja vlasništvo na određenim stvarima ili nekom pravu u zamjenu za izdržavanje do kraja njegovog života i sahrane poslije smrti.

    Ugovor o doživotnom izdržavanju je uvijek bio formalan, pa je tako propisano i u Zakonu Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, te mora biti notarski obrađen.

    Ovaj Ugovor se može zaključiti i između osoba koje su po zakonu obavezne međusobno se izdržavati. Onaj koji izdržava određenu osobu, nije dužan da poslije smrti izdržavanog odgovara za njegove dugove.

    Kada su u pitanju forma i obrada Ugovora o doživotnom izdržavanju, dok u čitavoj Bosni i Hercegovini ne dođe do ujednačenosti postupanja, preporučujemo da pročitate i članak Ko može praviti ugovore.

    Kako se zaključuje Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Ovaj ugovor zaključuje se lično, uz prisustvo strana, a može se zaključiti i na osnovu propisno ovjerene punomoći u strogoj formi i sadržaju gdje je radi veće pravne sigurnosti potrebno posvetiti posebnu pažnju.

    Ugovoreno ograničenje otuđenja ili opterećenja do smrti primatelja izdržavanja može biti upisano u zemljišnu knjigu.

    Ako je prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja odgođen do smrti primatelja izdržavanja, davatelj izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu.

    Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju

    Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je počelo njegovo izvršavanje.

    Ako prema ugovoru ugovaratelji žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti od mjesno nadležnog suda u Bosni i Hercegovini raskid ugovora o doživotnom izdržavanju.

    Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.

    U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada.

    Uticaj promijenjenih prilika na ugovor o doživotnom izdržavanju

    Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.

    Prestanak Ugovora

    U slučaju smrti davatelja izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.

    Ako oni ne pristanu na produženje Ugovora, ugovor se raskida i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato izdržavanje. Ako bračni partner i potomci davatelja izdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primatelja izdržavanja.

    Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir materijalne prilike primatelja izdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene za produženje ugovora.

    Ugovor o doživotnom izdržavanju – aleatoran ugovor

    Ovaj ugovor je po svojoj prirodi aleatoran. Aleatorni ugovori ili ugovori na sreću (lat. aleatorius: koji se odnosi na kocku, kockarski, od alea: kocka), vrsta dvostrano obvezujućih ugovora u kojima korist za jednog ili za oba ugovaratelja ovisi o nekom budućem neizvjesnom događaju. Može zavisiti od oklade, ugovori o osiguranju i drugo. To zato jer se ne zna koliki će biti iznos uzajmanih davanja i koliko će sami ugovorni odnos da traje, iz razloga neizvesnosti koliko će živjeti primalac izdržavanja kao ni davalac izdržavanja.

    Takva neizvjesnost unosi u ovaj ugovor aleatornost.To je razlog zbog koga ovaj ugovor ne može da se pobija zbog prekomjernog oštećenja.

    Sporazumni raskid Ugovora

    Sporazumni raskid ugovora o doživotnom izdržavanju je zapravo novi ugovor. On se zaključuje između istih ugovornih strana, čiji je predmet prestanak ranije zaključenog ugovora. Shodno načelu autonomije volje, okolnost koja dovodi do prestanka ugovora je volja samih ugovornih strana.

    Također ugovornim putem kod notara stranke sporazumno mogu dogovoriti i obeštećenje davaoca izdržavanja za period trajanja ugovora.

    Primjer Ugovora o doživotnom izdržavanju

    Obrazac Ugovor o doživotnom izdržavanju

    Odricanje od odgovornosti

  • Ko je dužan isplaćivati regres

    Ko je dužan isplaćivati regres

    U članku “Šta je regres i ko ima pravo na regres”, kao što i naslov sugeriše, između ostalog pisali smo o pojmu regresa, o regresu i njegovom značenju u radnom zakonodavstvu, te o tome ko ima pravo na regres. Međutim, postavlja se pitanje ko je dužan isplaćivati regres?

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Ko je dužan isplaćivati regres

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) ne sadrži odredbe kojima se reguliše pravo na regres, ali Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (Službene novine Federacije BiH, broj 48/16) reguliše da se Granskim kolektivnim ugovorima, pored drugih pitanja određenih ovim kolektivnim ugovorom, mogu se regulisati i “uslovi i visina naknade regresa za godišnji odmor, pod uslovom da poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom.”

    Kolektivni ugovor

    Ukoliko granski kolektivni ugovor ne postoji, pravo na regres može se regulirati i pojedinačnim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu sklopljenim između poslodavca i zaposlenika.

    Imajući u vidu navedene odredbe relevantnih propisa, proizlazi da je poslodavac dužan isplatiti regres zaposleniku samo ako je to regulirano granskim, odnosno pojedinačnim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    Šta ako pitanje regresa nije regulisano kolektivnim ugovorom

    Ukoliko nekim od prethodno pomenutih dokumenata obaveza isplate regresa nije propisana, mišljenja smo da poslodavac nema obavezu da isplati regres za godišnji odmor zaposleniku bez obzira na činjenicu da prethodnu poslovnu godinu nije završio sa gubitkom.

    Kada se stiče pravo na regres

    Pored pitanja ko je dužan isplaćivati regres, često se postavlja i pitanje ko ima pravo na regres.

    Isplata regresa vezuje se za korištenje godišnjeg odmora. Svrha regresa je omogućavanje radniku da finansira troškove koji nastaju kao povećani troškovi odmora i putovanja tokom njegovog korištenja. 

    Godišnji odmor potreban je iz više razloga. Odmor posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Tako se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija. Sve prethodno navedeno pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. Odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Sticanjem uslova za korištenje godišnjeg odmora, stiču se uslovi za korištenje regresa. U članku “Šta je regres i ko ima pravo na regres” objašnjen je sam pojam, ali i slučaj kada radnik ne koristi godišnji odmor, svojom ili krivicom poslodavca.

    Sindikat

    Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je doborovoljna i interesna organizacija radnika koji su organizovani kroz granske sindikate i unije-članice SSSBiH sa područja Bosne i Hercegovine. SSSBiH i u njega udruženi sindikati su demokratski, multietnički, multinacionalni i nezavisni od vlasti, poslodavaca, političkih stranaka i vjerskih zajednica, a na njihovoj službenoj STRANICI možete pronaći Opći kolektivni ugovor i Granske kolektivne ugovore.

  • Ko su nasljednici preminulog?

    Ko su nasljednici preminulog?

    Tokom svoga života čovjek je učesnik u pravnom prometu, stiče prava i preuzima obaveze, zarađuje, kupuje i prodaje imovinu, stiče je po osnovu nasljedstva. Nakon smrti čovjeka, imovina se raspravlja, odnosno dobija nove vlasnike, u zavisnosti od pravnog osnova za sticanje. Međutim, često se postavlja pitanje ko su nasljednici preminulog?

    Osnovi pozivanja na nasljeđe

    Osnovi pozivanja na nasljeđe su zakon i testament.                                                                                                          

    Zakonski nasljednici nasljeđuju na osnovu nasljednih redova. Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema koji se zasniva na prirodnoj strukturi  porodice.

    Svaka porodica se sastoji od vise parentela. One se mogu posmatrati u uzlaznoj liniji prema precima i u silaznoj liniji prema potomcima.

    Krug zakonskih nasljednika čine:

    • Svi potomci ostavioca, djeca, usvojenici,
    • Njegov bračni drug,
    • Roditelji,
    • Njegova braća i sestre i njihovi potomci,
    • Njegovi djedovi i babe i njihova djeca.

    Pravilo je da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

    Prvi nasljedni red

    Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca, odnosno potomci ostavioca i njegov bračni drug (pod djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca). Oni nasljeđuju na jednake dijelove.

    Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadživilo ostavioca, nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostavioca, naljeđuju njegova djeca (tzv. pravo predstavljanja ili reprezentacije).

    Naprimjer, uzmimo da preminuli ima troje djece i bračnog duga.  Prije oca umre njegovo jedno dijete, koje ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve smrti umre njegovo djete, tada naljeđuju njegova djeca – princip predstavljanja ili reprezentacije).

    Ako se na osnovu prava predstavljanja, odnosno reprezentacije ne može provesti nasljeđivanje, onda se primjenjuje pravilo da taj dio zaostavštine pripada nasljedniku koji je u tom nasljednom redu najbliži potomku koji nije nasljednio ostavioca. Npr. otac-ostavioc je imao 2 sina, 1 od sinova ne može da nasljedi oca, a nema potomke, pa njegov nasljedni dio ide njegovom bratu (drugom sinu).

    To je takozvano PRAVO PRIRAŠTAJA.

    Drugi nasljedni red

    II nasljedni red čine:

    • roditelji ostavioca, odnosno, ako oni nisu živi – njihovi potomci tj. braća i sestre ostavioca
    • bračni drug ostavioca u slučaju ostane sam u I nasljednom redu

    Zaostavštinu umrloga koji NIJE ostavio potomke (djecu, unučad, praunučad) nasljeđuje njegov bračni drug i to 1/2, (koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red) i roditelji 1/2, na jednake djelove (dakle svaki roditelj nasljeđuje 1/4).

    Ako iza umrlog nije ostao bračni drug, zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji.

    Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao nasljeđuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca, njegova unučad i praunučadi i njegovi daljni potomci.

    Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a nisu ostavili niti jednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli bračni drug ostavioca.

    Treći nasljedni red

    Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i bake, na način da jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baka sa očeve strane, a jednu polovinu  djed i baka sa majčine strane.

    Četvrti nasljedni red

    IV nasljedni red čine pradjedovi i pranane umrlog.

    U slučaju da umrli nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju ­njegovi pradjedovi i pranane.

    Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane.

    Gubitak prava bračnog druga na nasljeđivanje

    Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih drugova prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.

    Bračni drug nema pravo na nasljeđe u slijedećim slučajevima:

    • Ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostavioca se utvrdi  da je tužba bila osnovana,
    • Ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen poslije smrti ostavioca iz razloga za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao u vrijeme zaključenja braka,
    • Ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili na osnovu sporazuma sa ostaviocem.

    Nužni nasljednici

    Nužni nasljednici su određeni najbliži srodnici umrlog koji imaju pravo na nužni dio.

    Nužni dio je zakonom predviđeni dio zaostavštine na koji imaju pravo nužni nasljednici, bez obzira na pravila zakonskog i testamentalnog nasljeđivanja.    

    Nužni nasljednici su:

    • djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov bračni drug – njihov nužni dio iznosi 1/2 od zakonskog dijela.
    • ostali potomci umrloga (npr. unuci), njegovi roditelji i njegova braća i sestre su nužni nasljednici u slučajevima:
    1. ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život, i
    2. kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeđe (ako nema nasljednika iz I nasljednog reda), kao i bračni partner ako je ostao sam u I nuznom nasljednom redu.

    Njihov nužni dio iznosi 1/3 od zakonskog dijela.

    Ostavilac niti ugovorom o poklonu, niti testamentom NE može povrijediti nužni nasljedni dio.

    Nužni i raspoloživi dio

    Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati, a koji se naziva NUŽNI DIO.

    Ostavilac za života NE može raspolagati (poklonom ili testamentom) sa dijelom koji predstavlja nužni dio nasljednika.

    Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganje testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio.

    Prvo se namirenje vrši iz onoga što je testamentom dato, pa ako je to dovoljno za namirenje nužnog djela, neće se dirati u poklone. Ako nije, vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja nužnog dijela. Vraćanje poklona  se vrši počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnutom redu kojim su pokloni učinjeni. Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.

    Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti SAMO nužni nasljednici. Rok za tužbu je 3 godine, a tužba koja se podnosi naziva se ACTIO SUPLETORIA (Akcio supletoria).

    Ugovor o doživotnom izdržavanju nikada ne podliježe reduciranju radi nužnog djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

    Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

    Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Federacije.

    Ovo je kratak pregled zakonskog nasljeđivanja u kojem smo na najjednostavniji i pregledan način željeli odgovoriti na pitanje ko su nasljednici preminulog. Ova i sva druga pitanja koja se tiču nasljeđivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana su Zakonom o nasljeđivanju u FBiH.

    Pravni blog donosi vam informacije koje vam mogu biti od koristi i koje možete koristiti kao uputstvo za dalje istraživanje teme, ali je u svakom slučaju uvijek mudrije konsultirati advokata ili stručnjaka iz date oblasti.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Odricanje od prava na godišnji odmor

    Odricanje od prava na godišnji odmor

    Godišnji odmor je izraz kojim se označava razdoblje u toku godine u kojem radnik privremeno prestaje sa redovnim radnim aktivnostima. Godišnji odmor potreban je iz više razloga, a posebno podrazumijeva oslobođenost od obaveze izvršavanja radnih zadataka u određenom broju dana. Na taj način se štiti zdravlje radnika, smanjuje mogućnost povreda i omogućava relaksacija, što pravo na godišnji odmor čini značajnim zaštitnim mehanizmom za svakog radnika. U skladu s tim, nameće se pitanje da li je odricanje od prava na godišnji odmor moguće?

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, niti se na bilo koji način radniku može uskratiti pravo na godišnji odmor.

    Radniku se također ne može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, kada je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    U skladu sa Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano je da radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor, a o odmorima i odsustvima sa rada smo ranije pisali.

    Kako se pravo na godišnji odmor utvrđuje za svaku kalendarsku godinu, ukoliko ispunjava uslove, radnik pravo na godišnji odmor stiče početkom kalendarske godine.

    Radnik pravo na godišnji odmor koristi u skladu sa planom korištenja istog koji se donosi na niovu poslodavca u skladu sa potrebama posla, uvažavajući realne potrebe radnika.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Kako smo to već ranije napisali, ako bi se desilo da poslodavac prije nastupanja termina u kojem bi radnik koristio godišnji odmor, ima namjeru da radniku otkaže ugovor o radu, u tom bi slučaju poslodavac morao da isplati  naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, ukoliko je cijeli ili dio godišnjeg odmora ostao neiskorišten krivicom poslodavca.

    U slučaju da poslodavac želi da izbjegne plaćanje naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora na koji je radnik ostvario pravo, može se desiti da poslodavac izmijeni plan korištenja godišnjih odmora, te radniku kojem namjerava otkazati ugovor o radu, omogući da iskoristi godišnji odmor prije prestanka ugovora o radu.

    Smisao ovih odredbi ogleda se u namjeri zakonodavca da radnika zaštiti od nepravednog i protupravnog postupanja poslodavca, ali i da onemogući radnika da radi protivno interesima svoga zdravlja ili da pod prijetnjom ili iz nekog drugog razloga odluči da ne koristi svoje pravo na godišnji odmor.

    Zbog svega prethodno navedenog, odricanje od prava na godišnji odmor nije moguće.

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer – Pravni blog

  • Snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka

    Snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka

    U jednom od prethodnih članaka pisali smo o tome da li je dozvoljeno snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju, te konstatovali da je to dozvoljeno ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život, te da građani mogu prijaviti počinjenje prekršaja nadležnom organu i dostaviti dokaze kojima raspolažu u vezi sa tim, kao što je snimak saobraćajnog prekršaja napravljen privatnim mobilnim telefonom. U ovome članku, ramzatraćemo da li je dozvoljeno snimanje policijskih službenika i javno objavljivanje snimaka.

    Međutim, to podrazumijeva snimke koji su prikupljeni u pojedinačnim slučajevima, a ne namjerna i obimna snimanja od strane građana, napravljena u cilju prijavljivanja što većeg broja počinioca prekršaja i njihovog sankcionisanja, što je zakonska nadležnost ministarstva unutrašnjih poslova.

    U vezi sa prethodnim, postavlja se i pitanje da li je dozvoljeno fizičkim licima da snimaju policijske službenike prilikom obavljanja poslova na javnim površinama, da li je dozvoljeno objavljivanje takvih snimaka, te korištenje prilikom žalbe na rad policijskih službenika.

    Primjenjivi uslovi za obradu ličnih podataka video snimanjem policijskih službenika u vršenju službenih radnji na javnim mjestima, bez saglasnosti istih, određeni su u tački d) i e) navedenog člana Zakona, odnosno ako je “d) ako je obrada ličnih podataka potrebna za ispunjenje zadatka koji se izvršava u javnom interesu;” i e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični život.

    S tim u vezi, snimanje policijskih službenika u vršenju službenih radnji na javnom mjestu, opravdano je sa aspekta člana 6. stav (1) tačka d) i e) Zakona, kada je evidentno da radnje istih ukazuju na zloupotrebu ovlaštenja, neprofesionalno postupanje ili bilo koji oblik nezakonitog postupanja.

    Uvjerenje da postoji pravo na snimanje policijskih službenika od strane fizičkih lica zbog pukog razloga da se radi o javnim službenicima, ne može biti opravdanje niti osnov za takvu obradu ličnih podataka, kada ponašanje istih u vršenju službenih radnji ne ukazuje na nezakonito, neprofesionalno ili drugo nekorektno postupanje.


    Promo:

    Ukoliko želite da se spasite optužbi za prekršaje koje niste počinili, najjednostavnije ćete to uraditi tako što ćete koristiti uređaje koji snimaju dok vozite, dashcam.

    Ukoliko izvršite kupovinu sa linka, osiguravate se od neosnovanih optužbi i podržavate rad Pravnog bloga.

    Stoga, ukoliko je ispunjen jedan od primjenjivih uslova iz člana 6. Zakona, te ukoliko se snimanje vrši na način da se ne ometa, odnosno ne sprječava policijski službenik u vršenju službene radnje, ne postoje smetnje da isti bude sniman na javnom mjestu. I u takvom slučaju, potrebno je cijeniti postojanje opravdanog javnog interesa za snimanje, koji ukoliko postoji, svakako nadjačava pravo na privatnost svakog pojedinca, pa tako i policijskog službenika. Naime, zaštita privatnosti ne može nadjačati javni interes za snimanje kada je potrebno dokumentovati nezakonito, neprofesionalno ili drugo neprimjereno postupanje policijskog službenika.

    Nadalje, pravo na privatnost pojedinca koji se nađe na javnom mjestu, ograničeno je drugim pravima kao što je pravo na slobodno izražavanje, pisanje, informisanje i slično. S tim u vezi, u članu 19. stav (1) Zakona, određeno je sljedeće: „obrada ličnih podataka u novinarske svrhe, u svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja, vršiće se u skladu sa posebnim propisom i kodeksima ponašanja.“U stavu (2) istog člana Zakona, propisano je da: „na obradu ličnih podataka u svrhe navedene u stavu (1) ovog člana ne odnose se odredbe ovog Zakona, osim odredbi o sigurnosti i povjerljivosti kao i odgovornosti za štetu“.

    Osim toga, članom 32. Zakona utvrđeno je da pojedinac ostvaruje pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete nastale zbog povrede privatnosti pred nadležnim sudom.

    Dakle, lice koje snimi i objavi nastali snimak mora voditi računa i o mogućim posljedicama, za koje može odgovarati pred nadležnim sudom. Stoga, potrebno je razmotriti mogućnost da se prilikom objavljivanja snimaka izvrši zamagljivanje lica policijskog službenika, jer njegov identitet nije od javnog interesa, već je potreban nadležnim organima radi preduzimanja radnji na utvrđivanju i otklanjanju nezakonitosti.

    Zaključno, video snimanje policijskih službenika na javnom mjestu prilikom vršenja službenih radnji i objava tako snimljenog video zapisa na internetu gdje ga korisnici mogu slati, gledati i dijeliti, može biti obrada ličnih podataka izvršena isključivo u novinarske svrhe ako kao jedini cilj ima otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti, što cijeni sud koji odlučuje u svakom konkretnom slučaju.

  • Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju

    Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini je samostalna upravna organizacija čija nadležnost i djelokrug poslova su propisani Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“ broj: 49/06, 76/11 i 89/11). Agencija je, između ostalog, ovlaštena da daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka, a jedan od zahtjeva odnosio se i na pitanje da li je dozvoljeno snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju.

    U tom smislu, građani, ali i pravne osobe se Agenciji za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini obraćaju sa zahtjevima za davanje mišljenja da li se snimanje saobraćajnog prekršaja privatnim telefonom od strane građanina, te dostavljanje tog snimka nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova radi sankcionisanja počinioca, može smatrati povredom ličnih podataka.

    Shodno članu 3. Zakona, pojašnjava Agencija u Mišljenju, obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje.

    U smislu navedene odredbe, snimanje počinjenja prekršaja privatnim mobilnim telefonom predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, ukoliko se putem snimka može utvrditi identitet počinioca prekršaja.

    Prekršaj, njegova obilježja, sankcije i organi koji su nadležni da postupaju u vezi sa prekršajem, definisani su relevantnim zakonom o prekršajima. Jedino zakonom ovlašteni javni organi mogu utvrditi postojanje prekršaja, te preduzimati potrebne službene radnje u cilju osiguranja dokaza i sankcionisanja počinioca prekršaja. Kada su u pitanju prekršaji iz oblasti saobraćaja, utvrđivanje i sankcionisanje prekršaja, uglavnom, je u nadležnosti ministarstava unutrašnjih poslova, u skladu sa njihovom teritorijalnom nadležnošću. Imajući u vidu navedeno, ministarstva unutrašnjih poslova obrađuju lične podatke počinioca prekršaja u skladu sa članom 6. tačka a) Zakona.


    Promo:

    Ukoliko vi želite da se spasite optužbi za prekršaje koje niste počinili, najjednostavnije ćete to uraditi tako što ćete koristiti uređaje koji snimaju dok vozite, dashcam.

    Ukoliko izvršite kupovinu sa linka, osiguravate se od neosnovanih optužbi i podržavate rad Pravnog bloga.

    Ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti sa pravom nosioca podatka da zaštiti sopstveni privatni i lični život, građani mogu prijaviti počinjenje prekršaja nadležnom organu i dostaviti dokaze kojima raspolažu u vezi sa tim, kao što je snimak saobraćajnog prekršaja napravljen privatnim mobilnim telefonom.

    Međutim, to podrazumijeva snimke koji su prikupljeni u pojedinačnim slučajevima, a ne namjerna i obimna snimanja od strane građana, napravljena u cilju prijavljivanja što većeg broja počinioca prekršaja i njihovog sankcionisanja, što je zakonska nadležnost ministarstva unutrašnjih poslova.

    Dakle, snimanje počinioca prekršaja u saobraćaju prilikom činjenja prekršajne radnje i dostavljanje takvog snimka nadležnom ministarstvu unutrašnjih poslova na nadležno postupanje predstavlja obradu ličnih podataka počinioca prekršaja, koja je prihvatljiva u slučaju ispunjenja uslova iz člana 6. tačka e) Zakona.

        

  • Problemi sa autorskim pravima u streamovima uživo

    Problemi sa autorskim pravima u streamovima uživo

    Da biste mogli emitovati prijenose na Youtube, odnosno stream uživo putem mobilnog uređaja, vaš kanal treba imati najmanje 1000 pretplatnika. Taj se kriterij prihvatljivosti ne odnosi na druge alate za streaming uživo. Autori s manje od 1000 pretplatnika i dalje mogu emitirati streamove uživo putem računara i web kamere. Veoma često zbog neznanja, ali i iz drugih razloga, pojavljuju se problemi sa autorskim pravima u streamovima uživo.

    U svim direktnim prijenosima, odnosno streamovima uživo provjerava se eventualno narušavanje autorskih prava, odnosno sadržaja trećih strana, uključujući sadržaj zaštićen autorskim pravima u obliku drugog emitiranja uživo.

    Ako se pronađe takav sadržaj koji je zaštićen autorskim pravom, umjesto vašeg streama uživo može se dogoditi da se prikazuje neka zamjenska slika. U svakom slučaju, primićete upozorenje i obavezni ste da prestanete emitirati stream sa tuđim sadržajem . Ako postupite u skladu sa upozorenjem, možete nastaviti s emitovanjem streama.

    Ako zaštićeni sadržaj ostane u vašem streamu, stream koji prenosite uživo će se privremeno zaustaviti ili prekinuti. Isto se može dogoditi i ako dobijete opomenu zbog kršenja autorskih prava ili pravila Youtubea.

    Vraćanje pristupa streamingu uživo

    Ako dođete u situaciju da je vaš stream uživo zaustavljen, na nadzornoj ploči YouTube studija provjerite jeste li dobili opomenu za kršenje autorskih prava ili neko drugo obavještenje koje bi moglo da bude od značaja za situaciju. Ako riješite navedene probleme, može vam se vratiti pristup streamingu uživo.

    Stream uživo s licenciranim sadržajem trećih strana

    Ako ste licencirali sadržaj treće strane za upotrebu u svome streamu, od vlasnika sadržaja zatražite da vaš kanal doda na svoj popis dopuštenih putem Content ID-ja.

    Ako se vaš kanal ne doda na popis dopuštenih, stream uživo možda će biti prekinut, čak i ako ste licencirali sadržaj treće strane. Stream uživo može biti prekinut i ako ste ga ograničili na teritorije u kojima imate sva potrebna prava na sadržaj.

    Polaganja prava na arhivirane streamove uživo putem Content ID-ja

    Polaganja prava putem Content ID-ja aktiviraju se tek kad se stream uživo dovrši, u slučaju da odlučite arhivirati videozapis. Saznajte više o polaganjima prava putem Content ID-ja.

    Problemi sa autorskim pravima u streamovima uživo mogu omesti vaše napore povezivanja sa publikom i prenošenja poruke, te dovesti do ozbiljnijih posljedica i ugrožavanja statusa vašeg kanala.