Category: Građansko pravo

  • Menadžerski ugovor bez naknade

    Menadžerski ugovor bez naknade

    Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16 i 89/18), propisano je da predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva, tj. direktor, može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u skladu sa pravilnikom o radu. Međutim, postavlja se pitanje da li se može zaključiti menadžerski ugovor bez naknade?

    Sadržaj članka:

    Odredbe Zakona o radu koje se ne primjenjuju na direktora

    U st. 4. i 5. pomenute odredbe propisano je da se na direktora ne primjenjuju Glave IV-VII i XI ovog zakona, te da ako direktor obavlja funkciju bez radnog odnosa, prava, obaveze i odgovornosti se uređuju ugovorom, u skladu sa opštim aktom poslodavca.

    Mišljenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike FBiH

    Federalno ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, u skladu sa svojim nadležnostima da daje mišljenja po određenim pitanjima kada je u pitanju primjena Zakona, mišljenja je da se cilj pomenute odredbe ogleda u intenciji zakonodavca da se omogući veća autonomija prilikom ugovaranja međusobnih prava i obaveza kada se radi o angažmanu direktora.

    Zaključak

    Shodno navedenom, proizlazi da prilikom sklapanja ugovora sa direktorom, stranke nisu obavezne na primjenu glava koje se u skladu sa odredbom člana 27. stav 4. Zakona o radu ne primjenjuju na direktora. Međutim, imajući u vidu da je radno-pravni status direktora institut radnog prava, neophodno je da se pitanja iz radnog odnosa, koja su uređena naprijed pomenutim glavama Zakona o radu, a koje se ne primjenjuju na direktora, urede ugovorom.

    Vrste ugovora o radu

    S tim u vezi, imajući u vidu da je, kako je navedeno, radno-pravni status direktora institut radnog prava, prilikom regulisanja prava na plaću trebala bi se imati u vidu priroda ugovora o radu kao ugovora koji podrazumijeva naknadu za obavljanje poslova iz tog ugovora, što je predviđeno i odredbom člana 7. stav 2. Zakona o radu, kojim je između ostalog propisano da radnik za obavljeni rad ima pravo na pravičnu plaću.

    Također, odredbom člana 24. stav 1. tačka h. Zakona o radu propisano je da je bitan elemenata ugovora o radu podatak koji se odnosi na plaću, dodatke na plaću i periode isplate.

    Izmjene Zakona o radu FBiH

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri

    Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri

    Budući da je to svakodnevna pojava, postavlja se opravdano pitanje da li poslodavac smije prikupljati ili zahtijevati da dostavi Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri od kandidata, odnosno lica koje traži zaposlenje.

    Sadržaj:

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    Zakon o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11) je opći propis koji regulira obradu i zaštitu ličnih podataka i primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalaže drugačije.

    U članu 3. Zakona date su definicije pojedinih izraza koji se upotrebljavaju u Zakonu. Tako, u skladu sa datim definicijama, poslodavac je kontrolor koji putem javnog konkursa zahtijeva od kandidata da uz prijavu dostave i uvjerenje da se protiv njih ne vodi krivični postupak.

    U članu 4. propisuju se osnovni principi obrade ličnih podataka kojih su se obavezni pridržavati svi kontrolori. U tački a) navedenog člana propisano je da je kontrolor obavezan da lične podatke obrađuje na pravedan i zakonit način, dok je u tački c) istog člana propisano da je kontrolor obavezan da lične podatke obrađuje samo u mjeri i opsegu koji je nužan za ispunjenje svrhe.

    Utemeljenost zahtjeva za dostavljanje Uvjerenja na određenom propisu

    U skladu sa principom pravednosti i zakonitosti, relevantan je propis koji regulira radno-pravni status između kontrolora i zaposlenika. Ukoliko je zakonom, kao uslov za zaposlenje, propisano nevođenje krivičnog postupka protiv kandidata, onda kontrolor ima pravo da obrađuje taj podatak.

    Mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka

    Između ostalog, u Mišljenju Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, stoji da način pribavljanja uvjerenja da protiv kandidata nije pokrenut krivični postupak nije predviđen niti jednim propisom.

    Međutim, pošto se radi o pribavljanju isprave kojom se dokazuje činjenica o kojoj nadležni sud vodi službenu evidenciju, to Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine u članu 157. stav (1) propisuje „Isprave koje služe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja službeno lice koje vodi postupak.“

    Zahtijevanje dostavljanja uvjerenja o nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri od svih kandidata koji se prijave na konkurs protivno je principu srazmjernosti iz člana 4. stav (1) tačka c) Zakona (Kontrolor je obavezan da: c) obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi se ispunila određena svrha).

    Zaključak

    To znači, da poslodavac koji je objavio konkurs može tražiti od odabranog kandidata koga namjerava zaposliti da dostavi uvjerenje da protiv njega nije pokrenut krivični postupak ili da isto uvjerenje pribavi sâm, po službenoj dužnosti, ukoliko za to postoji zakonit osnov.

    Sjetite se ovoga članka naredni put kada vam poslodavac zatraži Uvjerenje о nevođenju krivičnog postupka u konkursnoj proceduri.

    Međutim, imajte u vidu i da je osoba koja traži zaposlenje u “nepovoljnom” položaju. Dokazivanje nezakonitosti traženja određenog dokumenta predstavljalo bi zaseban postupak od onoga u kojem se provodi procedura za prijem u radni odnos. Savjetujemo vam da, ukoliko je to moguće, komunicirate sa potencijalnim poslodavcem, umjesto da ulazite u spor s njim prije nego je radni odnos i zasnovan.

    U jednom od članaka govorili smo i otome šta je Uvjerenje o nekažnjavanju, ko izdaje Uvjerenje o nekažnjavanju, te koja je dokumentacija potrebna za njegovo izdavanje.

  • Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva

    Iz jednog od tekstova (Mišljenja) Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini saznali smo da je neimenovana osoba Agenciji uputila akt u kojem navodi da je zaposlena u jednoj od Institucija Bosne i Hercegovine, a kojoj se obratila sa zahtjevom za izdavanje uvjerenja o radnom stažu. U ovome tekstu, a u skladu sa Mišljenjem nadležnih u Ageniji, objasnićemo da li je neophodno navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva za izdavanje određenog uvjerenja i na taj način doprinijeti zaštiti vaših ličnih podataka.

    Sadržaj

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

    Međutim, službenik Sektora za administrativne poslove stranku je obavijestio da se neće izraditi uvjerenje dok se ne navede svrhu za koju se traži.

    S obzirom na okolnosti slučaja, stranka je usmenim putem navela svrhu traženja uvjerenja, koje nakon toga izdato, a u kojem je kao razlog izdavanja navedeno „u svrhu konkurisanja na konkurs“. Stoga, stranka je od Agencije za zaštitu ličnih podataka mišljenje da li ste sa stanovišta Zakona o zaštiti ličnih podataka, dužni prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjerenja navesti svrhu za koju se traži.

    Zakon o zaštiti ličnih podataka

    U vezi sa naprijed navedenim, na osnovu člana 40. stav (2) tačka g) Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11), Agencija je dala Mišljenje u kojem navodi da Zakon o zaštiti ličnih podataka predstavlja osnovnu legislativu koja neposredno određuje obradu ličnih podataka, s ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

    Član 4. Zakona propisuje principe obrade ličnih podataka koji su dužni da se pridržavaju svi kontrolori u postupku obrade ličnih podataka. Jedan od principa obrade ličnih podataka je princip pravičnosti i zakonitosti propisan u stavu (1) tačka a) navedenog člana Zakona, koji podrazumijeva obradu ličnih podataka u skladu sa zakonskim propisom kojim se reguliše određena oblast ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići.

    Dakle, svaki kontrolor pa tako i Institucija Bosne i Hercegovine iz upita, dužna je da obrađuje lične podatke svojih zaposlenika na pravičan i zakonit način.

    U skladu sa navedenim, obrada ličnih podataka koja se odnosi na svrhu za koju nosilac podataka zahtijeva uvjerenje, ne može se vršiti ukoliko takva obrada nije određena relevantnim zakonskim propisom.

    Zaključak

    Obrada ličnih podataka u postupku izdavanja uvjerenja, određena je Zakonom o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16). Zakonom o upravnom postupku u članu 162. stav (5), propisano je sljedeće:

    „Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drugačije određeno.“

    Dakle, Zakonom o upravnom postupku određeno je da se uvjerenja izdaju na osnovu usmenog zahtjeva, ali nije utvrđena obaveza navođenja svrhe za koju se uvjerenje zahtjeva.

    Zaključno, Agencija je mišljenja da zahtijevanje navođenja svrhe za koju se traži uvjerenje o radnom stažu kao u predmetnom slučaju, nije u skladu sa principom pravičnosti i zakonitosti, niti je opravdano sa aspekta zaštite prava na privatnost lica na koje se podaci odnose.

  • Gdje mogu volontirati

    Gdje mogu volontirati

    Volontiranje je aktivnost kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Ako ste stekli odgovarajuću stručnu spremu, sigurno se pitate: Gdje mogu volontirati?

    Volontiranje se ne zasniva na ostvarivanju finansijske dobiti, te organizatori volontiranja često imaju veću korist nego štetu, ipak nije lahko dobiti volonterski angažman.

    Sadržaj članka:

    Šta nije volontiranje

    Volontiranje  ne treba miješati sa pružanjem usluga ili aktivnostima koje je jedno lice obavezno pružiti drugom licu na osnovu zakona ili drugih propisa, izvršavanje posebnih obaveza u skladu sa sudskim odlukama i presudama, obavljanje aktivnosti koje ne organizira organizator volontiranja u skladu sa Zakonom o volontiranju, pružanje usluga ili aktivnosti uobičajenih u porodičnim, prijateljskim ili komšijskim odnosima, pružanje usluga ili aktivnosti koje se odnose na besplatno i nepovratno davanje imovine, novca i besplatno davanje na upotrebu pokretne ili nepokretne imovine, dobrovoljno volontiranje koje je u suprotnosti sa Ustavom i drugim propisima.

    Ko može biti organizator volontiranja

    Volontiranje u Federaciji BiH organizira organizator volontiranja. Organizator dugoročnog volontiranja može biti isključivo:

    a) organ uprave, upravna organizacija, organ izvršne vlasti, organ zakonodavne vlasti,
    ombudsmen, organ sudske vlasti, tužilaštvo, pravobranilaštvo, ustanova za
    izvršenje krivičnih sankcija, zatvor i organ za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine,

    b) javna ustanova,

    c) pravno lice registrirano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Federacije BiH ili Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH.

    Institucije koje organizuju volontiranje u svojim internim aktima trebale bi imati propisano koliko volontera i u kojem periodu primaju na volonterski rad, te ostale uslove pod kojima se volontiranje organizuje.

    Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja.

    Veoma je bitno naglasiti da nije dozvoljeno volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršioci poslova na osnovu ugovora o djelu, a što je veoma čest slučaj.

    Volontiranje duže od 40 sati sedmično nije dozvoljeno, a volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno. Zabranjeno je volontera iskorištavati i zloupotrebljavati sa ciljem sticanja ili povećanja profita.

    Maloljetno lice sa navršenih 15 godina i starije maloljetno lice može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu saglasnost zakonskog zastupnika.

    Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke usluge (davanje, činjenje, propuštanje ili trpljenje) ili sticanjem imovine, novčane naknade ili koristi. Novčanom naknadom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se sljedeće novčane naknade troškova volontiranja:

    a) računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,

    b) novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u vezi
    sa volontiranjem,

    c) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke
    životinje u vlasništvu volontera koja učestvuje u aktivnostima volontiranja,

    d) novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i vakcina primljenih u svrhu
    obavljanja volontiranja,

    e) novčane naknade isplaćene za troškove obuke van školskog sistema potrebne za volontiranje,

    f) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi sa
    izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,

    g) novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, fizičke povrede ili profesionalne bolesti tokom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja
    odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili trećeg lica,

    h) džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne prelazi iznos od
    75% dnevnice propisane za državne službenike,

    i) novčana naknada isplaćena za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih taksi
    nužnih za omogućavanje volontiranja,

    j) isplaćeni novčani iznosi dobitnicima nagrade za volontiranje.

    Dugoročno volontiranje u struci priznaje se kao radno iskustvo. Radno iskustvo stečeno dugoročnim volontiranjem dokazuje se potvrdom o volontiranju koju izdaje Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja.

    Pročitajte i koja je razlika između radnog iskustva i radnog staža.

    Ugovor o volontiranju

    Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja. 

    Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.

    Ugovor o volontiranju može imati potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.

    Prava na novčane naknade definiraju se ugovorom o volontiranju. Novčane naknade volontera smatraju se dohotkom u smislu Zakona o porezu na
    dohodak Federacije BiH.

    Kako ugovor o volontiranju prestaje

    Ugovor o volontiranju prestaje:

    a) danom pravomoćnosti odluke o lišavanju radne sposobnosti za volontera u slučaju kad su u
    potpunosti lišeni radne sposobnosti,

    b) danom pravomoćnosti odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti za volontera koji je
    djelimično lišen radne sposobnosti,

    c) kad volontiranje prelazi obim radne sposobnosti volontera, a na zahtjev volontera ili
    organizatora volontiranja,

    d) kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog nasljednika,

    e) istekom roka na koji je ugovor zaključen ili ispunjenjem ugovora,

    f) jednostranim raskidom ugovora volontera, odnosno lica koja ga izdržavaju ili zakonski zastupaju,

    g) iz drugih razloga određenih ugovorom o volontiranju,

    h) u drugim slučajevima određenim ovim zakonom,

    i) sporazumnim raskidom.

    Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:

    a) kad prestane potreba za volontiranjem,

    b) kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za daljnje volontiranje,

    c) kad utvrdi da volonter ne ispunjava ugovorene obaveze,

    d) kad volonter svojim aktivnostima ugrožava korisnika volontiranja,

    e) u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja,

    f) kad se završe aktivnosti određene ugovorom o volontiranju.

    U slučaju prestanka ugovora o volontiranju nakon pravomoćne odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti, zaključuje se novi ugovor na preostali dio radne sposobnosti.

    Potvrda o volontiranju

    Potvrdu o volontiranju izdaje organizator volontiranja na zahtjev volontera. Potvrda o volontiranju sadrži: lične podatke o volonteru, podatke o periodu volontiranja, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.

    Potvrda o volontiranju, sadrži potpis lica ovlaštenog za zastupanje organizatora volontiranja kojim se potvrđuje tačnost navedenih podataka. Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, na zahtjev volontera, izdaje potvrdu o svim njegovim evidentiranim dugoročnim volontiranjima.

    Na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obligacionog prava.

    Podržite Pravni blog

    Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.

    Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.

    Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.

  • Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta

    Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, u skladu sa zakonom, treba da obrađuje pitanja koja se tiču unutrašnje organizacije i djelokruga organizacionih jedinica. Osim toga Pravilnikom se određuju struktura radnih mjesta sa brojem izvršilaca, naziv posla, opis poslova i radnih zadataka, uvjeti predviđeni za svako radno mjesto i broj izvršilaca, način rukovođenja, programiranje i planiranje poslova, kontrolu izvršenja poslova, osnovna službena zvanja. Pravilnik sadrži odredbe i o tome na koga se odnosi, te propisuje i druge relevantne aspekte organizacije u određenom organu.

    Jedinice lokalne samouprave u BiH izložene su velikom pritisku kada je u pitanju pružanje boljih usluga građanima, što od njih iziskuje i što bolje upravljanje finansijskim sredstvima i ljudskim potencijalima.

    Kako bi odgovorili na ovaj izazov, moraju pronaći nove, kreativne načine upravljanja vlastitim resursima. Poboljšanje upravljanja ljudskim resursima nalazi se u središtu poboljšanja učinka i pruženih usluga. Investiranje u ljudske resurse često je od ključnog značaja za pružanje kvalitetnih usluga nadjelotvoran način.

    Potrebno je usmjeravati jedinice lokalne samouprave kako da na najbolji mogući način iskoriste svoje najvrednije resurse – ljude koje zapošljavaju, ali i one koji odlučuju edukovati o organizacijskoj strukturi i sistematizaciji radnih mjesta, što predstavlja osnov na kojem se gradi uspješno upravljanje ljudskim resursima, zatim proces zapošljavanja i procesu ocjenjivanja rada i o profesionalnom usavršavanju, te o unutarnjoj i vanjskoj komunikaciji.

    UNUTARNJA ORGANIZACIJA I SISTEMATIZACIJA – FAKTORI KOJI ODREÐUJU UNUTARNJU ORGANIZACIJU I SISTEMATIZACIJU

    U BiH su se u postratnom periodu, desili značajni pomaci u nadležnostima jedinica lokalne samouprave, kao i u organizaciji  administracije. Lokalna samouprava se sada pojavljuje kao partner privatnom sektoru, poduzetništvu i nevladinom sektoru, kao ključnim polugama razvoja lokalne zajednice. Njihove nadležnosti se dijele na izvorne i prenesene, i utvrđene su zakonom.

    Prema odredbama zakona, poslovi državne uprave mogu biti preneseni na jedinice lokalne samouprave, uz neophodno iznalaženje finansijskih sredstava i drugih potrebnih uvjeta za njihovo efikasno izvršavanje.

    Postoji nekoliko značajnih nadležnosti lokalne zajednice, koje su, sa viših nivoa vlasti, prenesene na općinu, a koje nisu dovoljno potpomognute finansijskim sredstvima. To se, prije svega, odnosi na primarne zdravstvene ustanove, centre za socijalni rad, dječije vrtiće, osnovne škole, biblioteke, pozorišta, i druge ustanove za kulturu. Izvorne i prenesene nadležnosti lokalne zajednice, za svaku općinu pojedinačno, predstavljaju jedan od kriterija za izradu odgovarajuće unutarnje organizacije i sistematizacije.

    STRATEGIJA RAZVOJA

    Strategija razvoja predstavlja polazni osnov za prestrukturiranje jedne općine. Pri izradi same strategije razvoja, svakako treba imati u vidu i specifične karakteristike određene općine (geografski položaj, važne putne, željezničke ili plovne komunikacije, blizina drugih većih naselja i gradova, klimatske pogodnosti i vrste zemljišta). U obzir, također, treba uzeti demografske i ekonomske faktore, uključujući glavne izvore trgovine i prihoda, kao što su: industrija, poljoprivreda, rudarstvo, energija, turizam, ili malo i srednje poduzetništvo. Zbog toga, unutarnja organizacija i sistematizacija trebaju biti usklađene sa strategijom razvoja, što znači da kadrovski jačaju one općinske službe, koje su ključne za oblasti utvrđene strategijom.

    Prvi korak koji je neophodno poduzeti za provedbu analize poslova sje formiranje radne grupa za izradu nacrta unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta. Nakon toga, potrebno je izraditi upitnik za analizu poslova, odrediti rokove i odgovorne osobe za izvršavanje određenih zadataka, zaposlene upoznati sa svrhom i načinom provedbe analize, prikupiti informacije i obraditi ih, te izraditi izvještaj sa preporukama.

    Neke općine su izrađivale upitnike za analizu poslova, koje su popunjavali zaposleni, a sa ciljem dobijanja pregleda trenutnog stanja, njihovo viđenje radnog mjesta na kojem rade, procenti efektivnog rada na svakom od glavnih poslova, podaci o kvantitetu, naprimjer, koliko zahtjeva je obrađeno, opis trenutnih poslova i radnih zadataka, te prijedlozi za uključivanje novih zadataka u opis poslova za to radno mjesto.

    PROCJENA FINANSIJSKOG STANJA OPĆINE

    Općinski budžet nije samo instrument za zadovoljavanje potreba općinske administracije i budžetskih korisnika, već također i sredstvo pomoću kojeg druge organizacije i građansko društvo traži kapitalne investicije za razvoj lokalnih zajednica. Procesom racionalizacije unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta treba biti omogućeno da dio budžeta, koji se izdvaja za administrativne troškove, bude što manji, tako da sredstva mogu biti preusmjerena u kapitalne i razvojne troškove.

    Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta je akt kojim se utvrđuje unutarnja organizacija općinske uprave, a na osnovu odluke o osnivanju i organizaciji službi za upravu. On je rezultat više aktivnosti, uključujući analizu organizacije, strategiju razvoja, finansijske mogućnosti, kao i zakonski okvir, i treba odražavati stvarne potrebe jedne općine.

    Dobro razrađen pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, s adekvatno utvrđenom strukturom radnih mjesta i kvalitetnim opisima poslova i radnih zadataka, polazni je osnov za ostale oblasti upravljanja ljudskim resursima, uključujući prijem novih zaposlenika, ocjenjivanje rada i sistem nagrađivanja.

     

    U narednom članku čitajte o tome šta treba da sadrži PRAVILNIK O UNUTARNJOJ ORGANIZACIJI I SISTEMATIZACIJI RADNIH MJESTA.

     

    Ukoliko ste zainteresovani za ovu temu, ostavite komentar na našoj Facebook stranici, a ako smatrate da je tekst koji ste pročitali koristan, podijelite ga sa prijateljima.

     

     

     

     

  • Odmori i odsustva sa rada

    Odmori i odsustva sa rada

    Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. Postoji više razloga za takvo stanje. Jedan je nesumnjivo strah od odmazde poslodavca, a drugi je nepoznavanje svojih prava. Smisao Pravnog bloga je da vam skrene pažnju na određena prava i način da ta prava ostvarite.

    Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), između ostalog, uređuje i način korištenja odmora, te odsustva sa rada.

    Uz pojam godišnjeg odmora, veže se i pojam regres, a ŠTA JE REGRES I KO IMA PRAVO NA REGRES objasnili smo u članku na tu temu.

    Odmor u toku radnog vremena

    Radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Ukoliko to radnik zahtjeva, poslodavac je dužan omogućiti odmor u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice. Vrijeme koje se provede na dnevnom odmoru ne uračunava se u radno vrijeme.

    Način i vrijeme korištenja odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, tako da je korisno da, osim ugovora o radu, pročitate i kolektivni ugovor i pravilnik o radu.

    Nažalost, radnike na Balkanu je veoma često, čak i ako su upoznati s njima, strah boriti se za svoja prava, što dovodi do podređenog položaja radnika koji često trpe mnogobrojne nepravilnosti u odnosu poslodavca prema njima.

    Dnevni odmor

    Osim odmora u toku radnog dana, radnik ima pravo na odmor i između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

    Ukoliko se radi o sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

    Sedmični odmor

    Sedmični odmor traje najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radnik radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.

    Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile, vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.

    Minimalni godišnji odmor

    Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Međutim, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

    Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana. Sticanje prava na godišnji odmor

    Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.  Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, porodiljskog odsustva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.

    Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Način korištenja godišnjeg odmora

    Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom o, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.

    Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

    Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima

    Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine. Radnik koji ne iskoristi dio godišnjeg odmora do ovoga roka, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu.

    Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.

    Zaštita prava na godišnji odmor

    Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor. Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu.

    Korištenje godišnjeg odmora

    Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.

    Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.

    Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.

    U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

    Plaćeno odsustvo

    Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

    Članom uže obitelji smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.

    Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.

    U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.

    Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Neplaćeno odsustvo

    Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće – neplaćeno odsustvo.

    Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.

    Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze radnika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju.

    Sada znate kako su regulisani odmori i odsustva sa rada, te vam preostaje da se, ukoliko se krše, borite za ostvarivanje svojih prava.

  • Primjer Odluke o radu od kuće

    Vlada Federacije BiH je, u vezi sa postupanjem poslodavaca i radnika, a s ciljem sprječavanja bolesti izazvane koronavirusom (COVID-19), na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, dala više preporuka poslodavcima. U skladu s tim, u nastavku vam, osim ostalih preporuka, donosimo primjer odluke o radu od kuće.

    Preporučuje se poslodavcima da provedu posebne mjere zaštite kojima će spriječiti nastupanje štetnih posljedica po zdravlje radnika, tako da radnicima skrate trajanje radnog vremena, ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Poslodavcima koji zapošljavaju veći broj radnika preporučeno je da reorganizuju radno vrijeme, ukoliko to proces rada dozvoljava, te da rad koji se odvija u jednoj smjeni rasporede u dvije smjene, kako bi bila izbjegnuta koncentracija većeg broja radnika na jednom mjestu.

    Radnicima treba dati upute za rad od kuće, ukoliko je to zbog prirode posla moguće, odnosno ukoliko to proces rada dozvoljava.

    Treba omogućiti korištenje godišnjeg odmora radnicima, kao i korištenje odsustva u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

    Radnicima, roditeljima malodobne djece do 10 godina, treba omogućiti odsustvo s posla jednom roditelju, u slučaju da oba rade.

    Treba otkazati sva službena putovanja u državi i inostranstvu, a posebno ona na koja bi bili upućivani radnici s dijagnosticiranim hroničnim oboljenjima. Prilikom upućivanja na službena putovanja koja nije moguće otkazati, potrebno je radnike uputiti na instrukcije koje su izdale nadležne zdravstvene institucije i ustanove na područjima gdje putuju, te radnicima treba obezbijediti odgovarajuća zaštitna sredstva, kao što su maske, sredstva za dezinfekciju i slično.

    Poslodavci su obavezni, u skladu s propisima iz oblasti zaštite na radu, osigurati redovno i pojačano provođenje higijenskih mjera u radnim i pomoćnim prostorijama, a koje, između ostalog, podrazumijevaju čišćenje i dezinfekciju prostora, kao i redovnu ventilaciju i provjetravanje.

    Preporučeno je otkazivanje sastanaka s većim brojem učesnika. Također, sastanci koji su neophodni, trebali bi biti organizovani u što većim prostorijama, uz dovoljan razmak između učesnika sastanka (1-2 metra).

    Poslodavci i radnici se upućuju da, u vezi s regulisanjem privremene spriječenosti za rad, usljed novonastalih okolnosti, postupaju u skladu sa uputama Federalnog ministarstva zdravstva. Upućeni su i da u svemu postupaju u skladu s preporukama Federalnog ministarstva zdravstva, a koje su date poslodavcima i radnicima na teritoriji Federacije BiH.

     

    PRIMJER ODLUKE O RADU OD KUĆE

    U skladu sa Preporukom Vlade FBiH od 16. 03. 2020. u vezi sa proglašenjem stanja nesreće i članom 26. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), ____________________________ (naziv i adresa poslodavca), kojeg zastupa ______________ (u daljem tekstu: Poslodavac) dana _________ godine donosi

    ODLUKU O RADU OD KUĆE

    I
    Radnici Poslodavca (ako se odluka ne odnosi na sve radnike, navesti i koji radnici) će, u cilju sprečavanja širenja pandemije koronavirusa, u periodu od ________ raditi od kuće u skladu sa tehničkim i drugim mogućnostima.

    II
    Poslodavac će, u skladu sa svojim mogućnostima, radnicima (iz tačke I ove odluke) omogućiti sredstva za rad za obavljanje poslova njihovog radnog mjesta, kao i adekvatnu naknadu troškova za upotrebu vlastitih sredstava za rad.

    III
    Radnici (iz tačke I ove odluke) imaju obavezu da poslove predviđene ugovorom o radu obavljaju na, u osnovi, isti način kao da rad obavljaju u prostorijama Poslodavca.

    IV
    Radnici (iz tačke I ove odluke) su dužni da redovno obaviještavaju Poslodavca o izvršenim radnim obavezama i trajanju radnog vremena.

    V
    Ova Odluka se primjenjuje od _________ i vrijedi do opoziva, o čemu će radnici biti pravovremeno obaviješteni.

    Napomena: Ukoliko samo određen broj radnika ili samo neke službe obavljaju rad od kuće, ova odluka treba sadržavati i imena i prezime radnika, odnosno službe/odsjeke unutar pravnog lica koji se upućuku na rad od kuće.

    Za Poslodavca:
    __________________

     

    Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Pravni blog ne snosi odgovornost zbog primjene onoga što pročitate na www.pravniblog.com. Upućujemo vas da još jednom pročitate Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), te relevantne preporuke Vlade FBiH kako biste donijeli konačnu odluku.

  • Vaša prava u zaštiti ličnih podataka

    Opšta Uredba o zaštiti podataka uvodi i pojašnjava određena nova prava za ispitanike, te osigurava (osim u iznimnim situacijama) jednak nivo zaštite svakom pojedincu iz Europske unije, bez obzira na državu članicu nadležnu za postupanje u konkretnom slučaju. Od izuzetne je važnosti da znate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka, jer vaši lični podaci nisu samo to, oni su i roba kojom mnogi bez vašeg znanja trguju.

    Voditelj obrade dužan je preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije o aspektima obrade ličnih podataka, te o pravima ispitanika na pristup svojim podacima, brisanje podataka, ograničenje obrade, prenosivost podataka, upućivanje prigovora u vezi s automatizovanim pojedinačnim donošenjem odluka (što uključuje profilisanje).

    Navedene informacije trebaju se pružiti u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, naročito za svaku informaciju koja je namijenjena djetetu. Također, ako ispitanik uputi određeni zahtjev voditelju obrade za ostvarivanje svojih prava iz Opšte uredbe o zaštiti podataka, a voditelj obrade ne postupi po tom zahtjevu, tada voditelj obrade bez odgađanja i najkasnije jedan mjesec od primitka zahtjeva izvještava ispitanika o razlozima ne postupanja po zahtjevu i o mogućnosti podnošenja pritužbe nadzornom tijelu, te traženja pravnog lijeka.

    U nastavku pročitate koja su vaša prava u zaštiti ličnih podataka:

     

    • transparentnost (čl. 12-14): pružanje informacija prilikom prikupljanja podataka kada voditelj obrade mora među ostalim informacijama obavijestiti ispitanika i o svojem identitetu i kontakt podacima, svrhama obrade i pravnoj osnovi za obradu podataka, primaocima, iznošenju u treće zemlje, periodu pohrane, mogućnosti povlačenja saglasnosti, itd.;
    • pravo pristupa podacima (čl. 15) pripada ispitanicima. To im pravo omogućuje pristup ličnim podacima i podacima o načinu njihove obrade. Voditelj obrade dužan je na zahtjev pružiti pregled kategorija podataka koji se obrađuju kao i kopiju stvarnih podataka. Nadalje, voditelj obrade ispitanika mora obavijestiti o detaljima obrade poput svrhe obrade, eventualnim primateljima podataka i načinu na koji je voditelj stekao te podatke;
    • pravo na ispravak (čl. 16): ispitanik ima pravo zahtijevati ispravak netačnih ličnih podataka koji se na njega odnose, a uzimajući u obzir svrhe obrade, ispitanik ima pravo dopuniti nepotpune lične podatke, među ostalim i davanjem dodatne izjave;
    • brisanje („pravo na zaborav“) (čl. 17): ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje ličnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja ako, među ostalim, lični podaci više nisu neophodni u odnosu na svrhu obrade. Ovo pravo ima ograničenja pa tako npr. političar ne može zatražiti brisanje informacija o sebi koje su date u okviru političkog djelovanja.
      Pravo na zaborav zamijenjeno je ograničenijim pravom na zaborav u inačici GDPR-a koju je usvojio Europski parlament u martu 2014. U čl. 17. navodi se da ispitanik ima pravo zatražiti brisanje ličnih podataka koje ga se tiču prema jednom od osnova, uključujući nepridržavanje principa zakonite obrade (čl. 6. st. 1.), što uključuje slučajeve u kojima su interesi ili osnovna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka, naročito ako je ispitanik dijete, snažniji od interesa voditelja obrade.
      Član 17. izričito propisuje pravo na zaborav. Podaci moraju biti izbrisani “bez odlaganja”, ako više nisu potrebni ili ako je saglasnost povučena;
    • pravo na ograničenje obrade (čl. 18): u pojedinim situacijama npr. kada je tačnost podataka osporavana ispitanik ima pravo zahtijevati da se obrada njegovih ličnih podataka ograniči uz iznimku pohrane i nekih drugih vrsta obrade.
    • pravo na prenosivost (čl. 20): ispitanik ima pravo zaprimiti svoje lične podatke, a koje je prethodno pružio voditelju obrade, u strukturisanom obliku, te u uobičajeno upotrebljavanom i strojno čitljivom formatu, te ima pravo prenijeti te podatke drugom voditelju obrade bez ometanja od strane voditelja obrade kojem su lični podaci pruženi, ako se obrada sprovodi automatizovanim putem i zasniva na saglasnosti ili ugovoru.
      Ispitanici također imaju pravo prenijeti lične podatke iz jednog sistema elektronske obrade u drugi, bez da ih u tome sputava voditelj obrade. Ovim pravom nisu obuhvaćeni dovoljno anonimizovani podaci, ali i podaci koji ne sadrže identifikatore, ali pomoću kojih se pojedinca može identifikovati uz dodatne podatke, obuhvaćeni su pravom. Pravo obuhvaća podatke koje je ispitanik ‘dao’ i podatke koji su nastali ‘praćenjem’, poput ponašanja ispitanika. Nadalje, voditelj obrade podatke mora pružiti u strukturisanom, uobičajeno korištenom formatu (čl. 20.). Pravni stručnjaci u konačnoj inačici GDPR-a vide “novo pravo” koje “seže i preko običnog prava na prenosivost podataka između dva voditelja obrade kako je navedeno u članu 20”;
    • pravo na prigovor (čl. 21): ispitanik ima pravo uložiti prigovor na obradu ličnih podataka ako se ista zasniva na zadaćama od javnog interesa, na izvršavanje službenih ovlasti voditelja obrade ili na legitimne interese voditelja obrade (uključujući i profilisanje), tada voditelj obrade ne smije više obrađivati lične podatke ispitanika osim ako dokaže da njegovi legitimni razlozi za obradu nadilaze interese ispitanika, te radi zaštite pravnih zahtjeva, također ako se ispitanik protivi obradi za potrebe direktnog marketinga, lični podaci više se ne smiju obrađivati;
    • pravo usprotiviti se donošenju automatizovanih pojedinačnih odluka (profilisanje) (čl. 22): ispitanik ima pravo da se na njega ne odnosi odluka koja se zasniva isključivo na automatizovanoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne efekte koji se na njega odnose ili na sličan način značajno na njega utiču, osim ako je takva odluka potrebna za sklapanje ili izvršenje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka, ako je dopuštena pravom EU-a ili nacionalnim pravom kojim se propisuju odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda, te legitimnih interesa ispitanika ili zasnovana na izričitoj saglasnosti ispitanika.

     

    Ovom Uredbom su ojačana prava nosioca podataka i obaveze onih koji obrađuju lične podatke. Za potpuno razumijevanje i shvatanje odredaba Uredbe u kontekstu, upućujemo vas da pročitate čitavu Uredbu.

  • Autorska prava na računarskim programima

    Razvoj informacionih tehnologija, te značaj koji računarski programi imaju u svakodnevnom životu nametnuli su potrebu da se zaštite autorska prava na računarskim programima.

    Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu Zakona o autorskom i srodnim pravima (“Službeni glasnik BiH br. 63/10), računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.

     

    Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi

     

    Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.

     

    Autorska prava na računarskim programima

     

    Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:

    o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,

    o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,

    o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.

    Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.

     

    Sadržajna ograničenja autorskih prava

     

    Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom.

    Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.

     

    Dekompiliranje

     

    Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:

    o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,

    o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i

    o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

    U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.

     

    Posebne mjere zaštite

     

    Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe.

    Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.

  • Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

    U velikom broju slučajeva, zakoni su efikasni u zaštiti vaših prava onoliko koliko svoja prava poznajete sami. Budući da su prava iz radnog odnosa jako značajna za sve građane, u nastavku vam donosimo korisne odredbe kako to propisuju Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18) i Zakon o radu RS (“Sl. glasnik RS”, br. 1/16 i 66/18), a tiču se prava radnika u slučaju promjene poslodavca.

    Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene poslodavca, odnosno promjene poslodavca u skladu sa zakonom (spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.) ili u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom poslodavca, svi ugovori o radu koji važe na dan promjene poslodavca, uz pisanu saglasnost radnika, prenose se na novog poslodavca (poslodavac pravni sljednik).

    Radnik čiji se ugovor o radu prenese, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenosa ugovora o radu. Poslodavac – pravni prethodnik dužan je o prenošenju ugovora o radu na poslodavca pravnog sljednika pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

    U slučaju promjene poslodavca, na radnike se, do zaključivanja novog kolektivnog ugovora, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao u vrijeme promjene poslodavca.

    U slučaju promjene djelatnosti poslodavca, na radnike se primjenjuje kolektivni ugovor novog područja djelatnosti i to od dana promjene djelatnosti.

    Zakon o radu Republike Srpske (RS) – Prava radnika u slučaju promjene poslodavca

     

    U slučaju statusne promjene kod poslodavca, odnosno promjene poslodavca ili vlasništva nad poslodavcem, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšte akte i sve ugovore o radu koji važe na dan promjene poslodavca.

    Poslodavac prethodnik dužan je da poslodavca sljedbenika potpuno i istinito obavijesti o pravima i obavezama iz opšteg akta i ugovora o radu koji se prenose.

    Poslodavac prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sljedbenika pismenim putem obavijesti radnike čiji se ugovori o radu prenose. Ako radnik odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja obavještenja,  poslodavac prethodnik može radniku da otkaže ugovor o radu.

    Poslodavac sljedbenik dužan je da primjenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promjene poslodavca, osim ako prije isteka tog roka istekne vrijeme na koje je donesen opšti akt.

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da najmanje 15 dana prije promjene poslodavca obavijeste reprezentativni sindikat kod poslodavca o:

     

    1) datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca,

    2) razlozima za promjenu poslodavca,

    3) pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

     

    Poslodavac prethodnik i poslodavac sljedbenik dužni su da, najmanje 15 dana prije promjene poslodavca, u saradnji sa reprezentativnim sindikatom, preduzmu mjere u cilju ublažavanja socijalno-ekonomskih posljedica na položaj radnika.

    Ako kod poslodavca ne postoji reprezentativni sindikat, radnici imaju pravo da budu neposredno obaviješteni o datumu ili predloženom datumu promjene poslodavca, razlozima za promjenu poslodavca, te pravnim, ekonomskim i socijalnim posljedicama promjene poslodavca na položaj radnika i mjerama za njihovo ublažavanje.

    Odredbe ovog Zakona primenjuju se i u slučaju promjene vlasništva nad kapitalom privrednog društva ili drugog pravnog lica.

     

    ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI (DISCLAIMER)